1. ODLUKA kojom se deblokira imenovanje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine

ODLUKA VISOKOG PREDSTAVNIKA Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik "pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom"; Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim", u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i "mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta"; Pozivajući se takođe na stav 4 Rezolucije 1174 (1998) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 15. juna 1998. godine, prema kojem Vijeće sigurnosti, u skladu s poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda "…ponavlja da je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje Aneksa 10 o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora i da u slučaju spora može davati svoja tumačenja i preporuke, te donositi obavezujuće odluke, kako god ocijeni da je neophodno, o pitanjima koja je obrazložilo Vijeće za implementaciju mira u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine"; Naglašavajući da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira još 2021. godine osudio "stagnaciju i nefunkcionalnost u FBiH, uključujući i neimenovanje vlâsti na nivou Federacije (…) tri i po godine nakon Općih izbora 2018. godine, što je ustavna obaveza, dakle samim tim i obaveza iz Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini"; Podsjećajući da je Bosna i Hercegovina demokratska država koja treba da funkcionira prema načelima vladavine prava i uz slobodne i demokratske izbore; Imajući u vidu da izbori predstavljaju ključni element demokratskog upravljanja te da su, u slučaju da se izborni rezultati ne odraze u institucionalnom ustrojstvu, u opasnost dovedeni cjelokupna demokratska struktura i cjelokupan legitimitet vlasti; Ističući da bi ponavljanje situacije u kojoj se izbori održavaju, ali da pritom nikada nisu dobili odgovarajući učinak, imalo teške, pa čak i katastrofalne posljedice jer bi spriječilo mogućnost da država unaprijedi reformsku agendu potrebnu za integraciju u EU i podstaklo bi široko rasporostranjeni skepticizam prema izborima i nepovjerenje u demokratiju u cijelosti; Konstatirajući da su upravo nespremnost odnosno nesposobnost relevantnih političkih aktera da postignu kompromis u vezi s izbornom reformom i formiranjem vlasti toliko dugo vremena doveli do donošenja mojih odluka od 2. oktobra 2022. godine; Izražavajući žaljenje zbog činjenice da je istekao ustavom predviđeni rok za imenovanje Vlade Federacije BiH, a da pritom predsjednik Federacije nije mogao izvršiti imenovanje uz saglasnost dva potpredsjednika; Izražavajući žaljenje zbog toga što je Federacija suočena s političkim zastojem i što su se, umjesto nastojanja da postignu kompromis, politički blokovi koristili maksimalističkim zahtjevima, etnonacionalističkim taktikama zastrašivanja i neprihvatanjem političke realnosti i odgovornosti prema građanima; Trajno svjestan potrebe da se osigura da se garancije i zaštitni mehanizmi koji su ugrađeni u Ustav Federacije BiH ne koriste na štetu odgovornog upravljanja i funkcionalnosti institucija; Napominjući da je u institucijama Federacije BiH preduzeto nekoliko inicijativa za pronalaženje dugoročnog rješenja za situacije u kojima se formiranje vlasti opstruira, uključujući i jednu inicijativu kojom je "Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH naložio Ustavnoj komisiji (…) [da] inicira usklađivanje i/ili izmjenu i dopunu ustavnih odredbi za izbor Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kako bi se postiglo trajno ustavno rješenje kojim će se omogućiti imenovanje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (…); Pozdravljajući ove i druge inicijative kojima se nastoje utvrditi takva dugoročna rješenja u budućnosti; Pozivajući Parlament da pristupi rješavanju ovih pitanja u sklopu reformi potrebnih za eliminiranje diskriminacije usmjerene protiv grupe Ostalih i poboljšanje funkcionalnosti u Federaciji u okviru procesa koji je inkluzivan i koji se oslanja na konsultacije s najširim mogućim krugom zainteresiranih strana; Podsjećajući na činjenicu da, uprkos tome što je Ustavni sud u više navrata isticao da je takve reforme potrebno provesti nakon provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava u grupi predmeta Sejdić-Finci, sa provođenjem tih presuda se sada zaostaje i da bi trebalo iznaći rješenja kako bi se okončala diskriminacija koja postoji prema entitetskim ustavima u prve dvije godine mandata postojećeg zakonodavnog tijela; Konstatirajući da se u cilju formiranja nove vlade ne može čekati s tim da takvi napori urode plodom; Uvjeren u to da se trenutni zastoj ne smije nastaviti te da bez stabilne Federacije ne može biti ni funkcionalne države niti napretka prema budućnosti koju građani ove zemlje zaslužuju; Svjestan stoga važnosti prevazilaženja trenutnog zastoja u institucijama Federacije BiH s ciljem da se Bosna i Hercegovina na smislen način uključi u reforme koje su neophodne kako bi ova zemlja postigla napredak na svom putu ka integraciji u Evropsku uniju i kako bi realizirala Odluku Evropskog vijeća donesenu na njegovom samitu od 15. decembra 2022. godine kojom se potvrđuje odluka o dodjeli statusa države kandidata za članstvo u EU Bosni i Hercegovini; Uvjeren da se nijednim zakonom ili ustavom ne može nametnuti politička dobra volja i da se zastoji u sistemu zasnovanom na konsenzusu uvijek mogu prevazići putem političkog kompromisa te da nijedna politička stranka nema monopol nad predstavljanjem bilo kojeg konstitutivnog naroda u Vladi, što je zagarantovano članom IV.B.4, stav (1) Ustava Federacije; Uzimajući u obzir i imajući u vidu sve prethodno navedeno, visoki predstavnik ovim donosi sljedeću odluku: