8. ZAKON o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške licima sa invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine

Član 11.
(Prava lica sa invaliditetom)

(1) Lica sa invaliditetom iz člana 12. ovog zakona imaju sljedeća prava i to na:
a) ličnu invalidninu;
b) dodatak za njegu i pomoć od drugog lica;
c) ortopedski dodatak;
d) pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala;
e) osposobljavanje za život i rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija);
f) prednost pri zapošljavanju pod jednakim uslovima;
g) novčanu i drugu materijalnu pomoć;
h) smještaj u hraniteljsku porodicu;
i) smještaj u ustanovu socijalne zaštite;
j) usluge socijalnog i drugog stručnog rada;
k) kućnu njegu i pomoć u kući;
l) ranu razvojnu podršku;
lj) prioritetno stambeno zbrinjavanje;
m) psihološku i pravnu pomoć;
n) ličnog asistenta;
nj) asistenta u obrazovanju;
o) radnog asistenta;
p) asistivnu tehnologiju;
r) razumnu prilagodbu.
(2) Prava iz stava (1) tač. a), b) i c) ovog člana ostvaruju se pod uslovima, na način i po postupku utvrđenim ovim zakonom.
(3) Prava iz stava (1) tač. d), e), f), g), h), i), j), k), l), lj), m), nj), o), p) i r) ovog člana mogu se ostvariti u skladu sa propisima o socijalnoj zaštiti, zdravstvenom osiguranju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju i obrazovanju.
(4) Pravo iz stava (1) tačka n) ovog člana, ostvarit će se u skladu sa propisima koji će biti doneseni na kantonalnom nivou.
(5) Propisima kantona mogu se utvrditi i druga prava u skladu sa finansijskim mogućnostima kantona i programima razvoja socijalne zaštite.

POGLAVLJE III - DEFINICIJA LICA SA INVALIDITETOM I INVALIDITETA

Član 12.
(Definicija lica sa invaliditetom)

Lice sa invaliditetom, u smislu ovog zakona, je lice koje ima trajna tjelesna, psihička, intelektualna ili osjetilna oštećenja, prouzrokovana bolešću (urođenom ili stečenom) ili povredom, koje se ne može otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske zaštite, a koje je zbog takvog stanja u interakciji sa različitim preprekama spriječeno da potpuno i učinkovito sudjeluje u društvu na ravnopravnoj osnovi sa drugim članovima tog društva, a to su djeca i odrasli:
a) slijepa i slabovida;
b) gluha i nagluha;
c) sa poremećajima u govoru i glasu;
d) sa tjelesnim oštećenjima i trajnim smetnjama u fizičkom razvoju;
e) sa smetnjama u intelektualnom razvoju (lakog, umjerenog, težeg i teškog stepena);
f) sa psihičkim poremećajima;
g) lica sa kombinovanim smetnjama (višestruko ometena u razvoju).

Član 13.
(Posljedice starosti)

Kod lica kod kojih je do promjene u fiziološkom funkcionisanju organizma (ograničenje fizioloških i psihičkih sposobnosti kao što je umanjenje snage, izdržljivosti i opterećenja, smanjenje pokretljivosti kičme i ekstremiteta, staračko smanjivanje pamćenja, specifična ograničenja vida i sluha) došlo usljed prirodnog procesa starenja, ne utvrđuje se invaliditet, a ostvarivanje prava po osnovu takvog stanja se može utvrditi kantonalnim propisima.

Član 14.
(Definicija invaliditeta)

Invaliditet predstavlja zajednički termin za trajno oštećenje, ograničenje aktivnosti i restrikcije u učestvovanju, koji označava negativne aspekte interakcije pojedinaca, u odnosu na lične faktore i faktore okoline.

Član 15.
(Vrste invaliditeta)

Invaliditet može biti:
a) psihički (psihička oboljenja);
b) intelektualni (smetnje u intelektualnom razvoju i funkcionisanju);
c) fizički (tjelesna oštećenja);
d) senzorni (čulna oštećenja).

POGLAVLJE IV OSNOVNA PRAVA LICA SA INVALIDITETOM

Član 16.
(Zakonski minimum oštećenja organizma za ostvarivanjem svih prava)

Radi ostvarivanja osnovnih prava utvrđenih ovim zakonom, lica sa invaliditetom se razvrstavaju prema utvrđenom procentu oštećenja organizma u dvije grupe i to:
a) I grupa - lica sa invaliditetom sa 100% oštećenja organizma,
b) II grupa - lica sa invaliditetom sa 90% oštećenja organizma.

Odjeljak A. Lična invalidnina

Član 17.
(Uslovi za ostvarivanjem prava na ličnu invalidninu)

(1) Lice sa invaliditetom može ostvariti pravo na ličnu invalidninu, koja je osnov za priznavanje drugih prava po odredbama ovog zakona, ukoliko je utvrđeno oštećenje organizma u procentu od 90% i 100%.
(2) Lična invalidnina je novčana naknada, koja se isplaćuje licu sa invaliditetom kao podrška u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, zbog utvrđenog stanja invaliditeta.

Član 18.
(Utvrđivanje visine naknade za ličnu invalidninu)

(1) Lična invalidnina određuje se u mjesečnom iznosu, srazmjerno stepenu oštećenja organizma prema nalazu, ocjeni i mišljenju Instituta.
(2) Mjesečni iznosi lične invalidnine određuju se u procentu od osnovice definisane u članu 24. ovog zakona, i to:
Grupa Procenat
a) I - lica sa invaliditetom sa 100% oštećenja organizma 40%,
b) II - lica sa invaliditetom sa 90% oštećenja organizma 30%.
(3) Pravo iz stava (1) ovog člana ne mogu ostvariti lica sa invaliditetom, koja ličnu invalidninu ostvaruju ili mogu ostvariti prema propisima o pravima boraca i članova njihovih porodica, propisima o zaštiti civilnih žrtava rata i propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju - pravo naknade za fizičku onesposobljenost.

Odjeljak B. Naknada za njegu i pomoć od drugog lica

Član 19.
(Uslovi za ostvarivanjem prava na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica)

(1) Radi ostvarivanja prava na naknadu za njegu i pomoć od drugog lica, lica sa invaliditetom razvrstavaju se u dvije grupe, i to:
a) Prva grupa – lica sa invaliditetom koja su, prema ocjeni Instituta, zbog utvrđenog oštećenja organizma upućena na stalnu njegu i pomoć od drugog lica, jer ne mogu sama udovoljiti svojim osnovnim životnim potrebama bez pomoći drugog lica.
b) Nemogućnost udovoljavanja osnovnim životnim potrebama, u smislu ovog člana, podrazumijeva da se lica ne mogu samostalno kretati u stanu i izvan stana, uzimati hranu, oblačiti se i svlačiti, održavati ličnu higijenu, obavljati druge osnovne fiziološke potrebe, kao i slijepa lica čiji je ostatak vida na oba oka ispod 0,05 sa korekcijom.
c) Druga grupa – lica sa invaliditetom koja, prema ocjeni Instituta, ne mogu potpuno udovoljiti svojim osnovnim životnim potrebama bez pomoći drugog lica.
d) Pod nemogućnošću potpunog udovoljavanja osnovnim životnim potrebama, u smislu ovog člana, podrazumijeva se da se lice, bez pomoći drugog lica, ne može samostalno kretati izvan stana radi nabavke osnovnih životnih potrepština i korištenja zdravstvene zaštite.
(2) Pravo iz stava (1) ovog člana ne mogu ostvariti lica sa invaliditetom koja dodatak za njegu i pomoć od drugog lica ostvaruju ili mogu ostvariti prema propisima o pravima boraca i članova njihovih porodica i zaštiti civilnih žrtava rata.
(3) Dodatak za njegu i pomoć od drugog lica je novčana naknada, koja se isplaćuje licu sa invaliditetom, kod kojeg je utvrđeno najteže oštećenje organizma, zbog kojeg lice ne može samostalno, bez pomoći drugog lica, funkcionisati u zajednici sa drugima i savladavati barijere.

Član 20.
(Utvrđivanje visine naknada za dodatak za njegu i pomoć od drugog lica i isključenje od korištenja)

(1) Mjesečni iznos naknade za njegu i pomoć od drugog lica određuje se u procentu od osnovice iz člana 24. ovog zakona, i to:
a) I grupa 100% od osnovice,
b) II grupa 50% od osnovice.
(2) Pravo na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica ne može ostvariti lice sa invaliditetom smješteno u ustanovu socijalne zaštite, ukoliko troškovi smještaja u cjelosti padaju na teret općinskog, odnosno kantonalnog budžeta.
(3) Lice sa invaliditetom koje je smješteno u ustanovu socijalne zaštite može, uz ispunjenje svih ostalih uslova predviđenih ovim zakonom, ostvariti pravo na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica ukoliko ono, članovi njegove porodice, staratelj ili treće lice, snose najmanje 50% ukupnih troškova smještaja.

Odjeljak C. Naknada za ortopedski dodatak

Član 21.
(Uslov za ostvarivanjem i utvrđivanje visine naknada za ortopedski dodatak)

(1) Naknadu za ortopedski dodatak može ostvariti lice kod kojeg je, u skladu sa ocjenom Instituta, utvrđena potreba za ovakvim vidom materijalne zaštite, a kod kojeg je došlo do amputacije najmanje jednog ekstremiteta ili teškog oštećenja funkcije ekstremiteta, slijepo lice, kao i lice sa enukleacijom jednog oka, te lice sa oštećenjem sluha koje koristi slušni aparat.
(2) Ortopedski dodatak određuje se u mjesečnom iznosu u visini od 7% od osnovice iz člana 24. ovog zakona.
(3) Pravo iz stava (1) ovog člana ne mogu ostvariti lica sa invaliditetom koja ortopedski dodatak ostvaruju ili mogu ostvariti prema propisima o pravima boraca i članova njihovih porodica i zaštiti civilnih žrtava rata.
(4) Ortopedski dodatak je novčana naknada, koja se dodjeljuje licu sa invaliditetom, koje koristi ortopedsko pomagalo, a služi za servisiranje ortopedskog pomagala, dok je u roku upotrebe.

Član 22.
(Ograničenje u korištenju prava zbog određenih krivičnih djela)

(1) Prava utvrđena ovim zakonom ne može ostvarivati lice koje je pravosnažnom sudskom presudom osuđeno za krivično djelo iz člana 156. "Napad na ustavni poredak BiH", člana 172. "Zločini protiv čovječnosti", člana 173. "Ratni zločin protiv civilnog stanovništva" i člana 175. "Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika" iz Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18, 46/21, 31/23 i 47/23), kao i krivičnog djela iz člana 149. "Napad na ustavni poredak" iz Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16, 75/17 i 31/23).
(2) Lice iz stava (1) ovog člana gubi pravo koje mu je u skladu sa odredbama ovog zakona, priznato prije donošenja presude.
(3) Prestanak prava iz stava (2) ovog člana, utvrdit će prvostepeni organ posebnim rješenjem, zaključno sa danom pravosnažnosti presude.
(4) Licu koje je ostvarilo pravo po ovom zakonu, a protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog djela iz stava (1) ovog člana, ne isplaćuju se novčana primanja za vrijeme do okončanja tog postupka, o čemu prvostepeni organ donosi posebno rješenje.
(5) Zadržana novčana primanja isplatit će se licu iz stava (4) ovog člana, ukoliko krivični postupak protiv njega bude pravosnažnom odlukom suda obustavljen ili ako korisnik pravosnažnom presudom bude oslobođen optužbe, odnosno, ako optužba protiv njega bude odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda.

Član 23.
(Uticaj sudskih presuda na korištenje prava)

(1) Korisniku prava, osuđenom pravosnažnom sudskom presudom na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i duže, ne pripadaju ta prava za vrijeme dok se nalazi na izdržavanju kazne.
(2) Ako se korisnik novčanih naknada za priznata prava nalazi u pritvoru, članovima porodice koje korisnik izdržava za vrijeme trajanja pritvora, isplaćuje se polovina tih primanja. Zadržana polovina primanja isplatit će se korisniku, ako krivični postupak bude pravosnažnom odlukom suda obustavljen ili ako korisnik pravosnažnom presudom bude oslobođen optužbe, odnosno, ako optužba protiv njega bude odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda.

Član 24.
(Utvrđivanje osnovice za obračun novčanih naknada)

Osnovica za određivanje mjesečnih novčanih naknada, prema ovom zakonu, utvrđuje se u iznosu 50% od osnovice utvrđene federalnim propisima o pravima boraca i članova njihovih porodica.

Član 25.
(Usklađivanje osnovice)

Osnovica za lica sa invaliditetom propisana ovim zakonom usklađuje se sa kretanjem osnovice korisnika prava o pravima boraca i članova njihovih porodica, po federalnim propisima.
Odjeljak D. Svrha isplate novčanih naknada za priznata prava

Član 26.
(Izjednačavanje mogućnosti)

Svrha isplate novčanih naknada licima iz člana 11. stav (1) tač. a), b) i c) u smislu ovog zakona, je stvaranje pretpostavki kojima će se obezbijediti jednake mogućnosti licima sa invaliditetom, odnosno namjera države da licima sa najtežim stepenom oštećenja organizma nadoknadi dio troškova prouzrokovan invaliditetom, kako bi ravnopravno participirala sa drugima u svim sferama života.

POGLAVLJE V - POSTUPAK ZA OSTVARIVANJEM PRAVA

Član 27.
(Nadležnost u postupku)

Postupak za rješavanje o pravima na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica i ortopedski dodatak u prvostepenom postupku, provode centri za socijalni rad i općinske službe socijalne zaštite sa područja Federacije, kojima su povjereni poslovi socijalne zaštite, prema mjestu prebivališta podnosioca zahtjeva (u daljnjem tekstu: centri za socijalni rad), a o žalbama protiv rješenja donesenih u prvom stepenu, rješava Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Član 28.
(Postupak revizije)

(1) Rješenje doneseno u prvostepenom postupku, kojem je podnosiocu zahtjeva priznato pravo na osnovu ovog zakona, podliježe reviziji.
(2) Reviziju po službenoj dužnosti vrši Ministarstvo.
(3) Revizija odlaže izvršenje rješenja.
(4) Ako je protiv prvostepenog rješenja izjavljena žalba, o reviziji i žalbi se rješava istim rješenjem.
(5) Ako protiv rješenja iz stava (1) ovog člana nije izjavljena žalba, prvostepeni organ koji je donio to rješenje će ga zajedno sa spisima predmeta dostaviti organu nadležnom za reviziju, u roku od osam dana nakon isteka roka za žalbu.

Član 29.
(Postupanje drugostepenog organa u revizionom postupku)

(1) Drugostepeni organ će u postupku revizije poništiti ili ukinuti prvostepeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak ili sam riješiti stvar, ako utvrdi da su u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogrešno utvrđene činjenice ili da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka, koja bi bila od uticaja na rješavanje ili ako utvrdi da su pogrešno ocijenjeni dokazi ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o činjeničnom stanju ili da je pogrešno primijenjen materijalni propis na osnovu kojeg je stvar riješena.
(2) Prvostepeni organ čije je rješenje u postupku revizije poništeno ili ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak, donosi novo rješenje.
(3) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana će se obavit ponovni postupak revizije i na isto se može izjaviti žalba.

Član 30.
(Postupanje drugostepenog organa po izjavljenoj žalbi)

(1) U drugostepenom postupku po žalbi, Ministarstvo će pribaviti nalaz, ocjenu i mišljenje Instituta, ako je predmet žalbe ocjena Instituta.
(2) U postupku po izjašnjenju na pribavljeni nalaz u drugostepenom postupku, Ministarstvo može, shodno slobodnoj procjeni, pribaviti još jedan nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije o oštećenju organizma i potrebi za korištenjem prava na dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak.

Član 31.
(Dokazna sredstva)

(1) Oštećenje organizma lica sa invaliditetom, potrebu za korištenjem prava na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica i ortopedski dodatak, utvrđuje se na osnovu ocjene medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja Instituta.
(2) Zahtjev Institutu za pribavljanjem ocjene medicinskog vještačenja, ne smatra se zahtjevom za ostvarivanjem prava u upravnom postupku.
(3) Podnosilac zahtjeva je dužan, prilikom predaje zahtjeva za ostvarivanjem prava centru za socijalni rad, uz ostalu potrebnu dokumentaciju, priložiti i konačan nalaz Instituta pribavljen u postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja.
(4) Osim dokaza iz stava (3) ovog člana, u spisima predmeta prije rješavanja o zahtjevu podnosioca, potrebno je pribaviti sljedeće dokumente i to:
a) kopiju lične karte;
b) prijavu prebivališta (CIPS);
c) dokaz nadležnog organa da traženo pravo ne ostvaruje, odnosno ne može ostvariti po propisima o pravima boraca i članova njihovih porodica, civilnim žrtvama rata i penzijsko-invalidskom osiguranju;
d) uvjerenje o državljanstvu;
e) izvod iz matične knjige rođenih;
f) kopiju tekućeg računa.

Član 32.
(Jedinstveni institucionalni model ocjene)

(1) Procenat invaliditeta, u smislu člana 16. ovog zakona, utvrđuje se na osnovu jedinstvenih pravila, kriterija i procedura, za sva lica sa invaliditetom bez obzira na uzrok nastanka invaliditeta.
(2) Ocjenu o procentu invaliditeta iz stava (1) ovog člana, donosi Institut na osnovu Pravilnika o jedinstvenim kriterijima i pravilima postupka za medicinsko vještačenje i Liste invaliditeta, koja je njegov sastavni dio.
(3) Ocjenom se utvrđuju samo trajne, odnosno konačne promjene u zdravstvenom stanju, odnosno trajno oštećenje organizma koje je prouzrokovano bolešću (urođenom ili stečenom), povredom i koje se ne može otkloniti mjerama medicinske zaštite i rehabilitacije.
(4) Ocjena iz prethodnog stava ovog člana treba da sadrži obrazloženje utvrđivanja potrebe za korištenjem prava na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, odnosno kojim osnovnim životnim potrebama lice sa invaliditetom ne može samostalno udovoljiti ili ne može potpuno samostalno udovoljiti, bez pomoći drugog lica.
(5) Pribavljanje ocjene medicinskog vještačenja se obavlja na zahtjev lica sa invaliditetom ili po zahtjevu nadležnog organa.

Član 33.
(Postupanje po kontrolnom pregledu)

(1) Mogućnost kontrolnog pregleda se utvrđuje djetetu do navršene 15. godine života.
(2) Ukoliko je ocjenom medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja određen kontrolni pregled, rješenje ima privremeni karakter i korištenje novčanih naknada za priznata prava po tom rješenju traje do datuma naloženog kontrolnog pregleda, pa se daljnja isplata korisniku prava obustavlja.
(3) Ako se naloženi kontrolni pregled kod Instituta, zahtjevom prijavi u roku koji je određen rješenjem, novim rješenjem po obavljanju kontrolnog pregleda, korisniku se prava priznaju kontinuirano, bez obzira kada će Institut sačiniti i dostaviti konačnu ocjenu medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja.
(4) Ukoliko korisnik ne postupi u određenom roku i ne obavi kontrolni pregled, korištenje prava mu prestaje rješenjem o prestanku prava sa datumom kontrolnog pregleda, a za nastavak korištenja prava treba podnijeti novi zahtjev za ostvarivanjem prava kod nadležnog centra za socijalni rad.
(5) Prava po novom zahtjevu se priznaju u skladu sa odredbama člana 41. ovog zakona.

Član 34.
(Troškovi postupka i refundacija troškova)

(1) Troškovi postupka za ostvarivanjem prava u prvom stepenu padaju na teret podnosioca zahtjeva.
(2) Ukoliko podnosiocu zahtjeva, u skladu sa ovim zakonom, prvostepenim rješenjem budu priznata prava, ima pravo na refundaciju troškova pregleda iz sredstava kantonalnog budžeta kantona u kojem lice ima prebivalište u momentu podnošenja zahtjeva, po podnesenom zahtjevu za povrat.
(3) Troškovi drugostepenog postupka padaju na teret organa koji vodi postupak.
(4) Pod troškovima postupka u smislu ovog člana, podrazumijevaju se isključivo troškovi pribavljanja ocjene medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja Instituta.

Član 35.
(Ponovni postupak)

(1) Na zahtjev korisnika prava ponovni postupak, u skladu sa ovim zakonom, može se pokrenuti, tek nakon isteka dvije godine od dana donošenja rješenja po kojem ostvaruje pravo.
(2) Postupak se može pokrenuti i prije isteka ovog roka, ukoliko se radi o novoj povredi ili bolesti pa je nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja, što je utvrđeno novim nalazom, ocjenom i mišljenjem Instituta po zahtjevu za pogoršanjem, u odnosu na utvrđene povrede i bolesti u ranijem nalazu Instituta.
(3) Ukoliko je novi nalaz Instituta identičan ranijem nalazu, po zahtjevu za ostvarivanjem prava zbog pogoršanja, centar za socijalni rad neće donositi novo rješenje o priznavanju istih prava istog obima, već će odbiti zahtjev zbog neispunjavanja uslova za ostvarivanjem prava po novopodnesenom zahtjevu zbog pogoršanja koje nije nastupilo.