9. ZAKON o zaštiti civilnih žrtava rata u Federaciji Bosne i Hercegovine

POGLAVLJE III. POJAM I STATUS CIVILNE ŽRTVE RATA

Članak 8.
(Definicija civilne žrtve rata)

(1) U smislu ovog zakona civilna žrtva rata je civilna osoba kod koje je tijekom rata ili neposredne ratne opasnosti, počevši od 30.04.1991. godine do 14.02.1996. godine, usljed ranjavanja ili nekog drugog oblika ratne torture nastupilo oštećenje organizma, što uključuje i mentalno oštećenje ili značajno narušavanje zdravlja, ili nestanak ili pogibiju te osobe.
(2) Civilna žrtva rata je i osoba kod koje je nakon perioda rata navedenog u stavku (1) ovog članka, usljed aktiviranja zaostalog ratnog materijala nastupilo oštećenje organizma, što uključuje i mentalno oštećenje ili značajno narušavanje zdravlja, ili pogibiju te osobe.

Članak 9.
(Kontinuitet primjene propisa o zaštiti civilnih žrtava rata)

Žrtve fašističkog terora, žrtve ratnih događaja, žrtve zaostalog ratnog materijala i žrtve neprijateljskih diverzantskih akcija, kao i članovi obitelji žrtava fašističkog terora, kojima je to svojstvo priznato nakon Drugog svjetskog rata, po propisima o zaštiti civilnih žrtava rata koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatraju se civilnim žrtvama rata, odnosno članovima obitelji civilnih žrtava rata u skladu sa ovim zakonom i koriste prava u obimu i pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Članak 10.
(Status civilne žrtve rata)

(1) Status civilne žrtve rata priznaje se:
a) osobi kod koje je nastupilo oštećenje organizma ili značajno narušavanje zdravlja, od minimalno 20% tjelesnog oštećenja usljed ratnih događaja (bombardovanje, ulične borbe, diverzantske akcije, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak i sl.), mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja, nezakonitog kažnjavanja, protupravnog lišavanja slobode (zatvor, koncentracioni logor, internacija, prinudni rad) i eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon završetka rata, pod uvjetom da je u momentu stradanja bila civil;
b) osobi koja je tijekom rata ili neposredne ratne opasnosti preživjela seksualno zlostavljanje ili silovanje, pod uvjetom da je u momentu događaja bila civil – posebna kategorija civilnih žrtava rata, kao i djetetu koje je rođeno iz čina ratnog silovanja – dijete posebne kategorije civilnih žrtava rata, neovisno o ostvarenom statusu majke;
c) članovima obitelji osobe koja je poginula ili nestala u vezi sa ratnim događajima iz točke a) ovog stavka, pod uvjetom da je u momentu pogibije ili nestanka bila civil.
(2) Status civilne žrtve rata, priznaje se i drugim osobama državljanima Bosne i Hercegovine sa prebivalištem na području Federacije, kod kojih je nastupilo oštećenje organizma u vezi sa ratnim događajima iz stavka (1) ovog članka, ukoliko odgovarajuća prava ne ostvaruju, ili ne mogu ostvariti po drugim propisima.

POGLAVLJE IV. VRSTE PRAVA I OSNOVNI UVJETI ZA NJIHOVO OSTVARIVANJE

Članak 11.
(Prava civilnih žrtava rata)

(1) Civilne žrtve rata ostvaruju sljedeća prava:
a) osobnu invalidninu;
b) mjesečno osobno novčano primanje;
c) dodatak za njegu i pomoć od druge osobe;
d) ortopedski dodatak;
e) obiteljsku invalidninu;
f) zdravstvenu zaštitu;
g) prednost prilikom korištenja zdravstvenih usluga, psihološku pomoć, pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala, banjsko klimatskom liječenju i medicinskoj rehabilitaciji;
h) pokrivanje troškova sahrane;
i) osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija);
j) prioritetno zapošljavanje;
k) prioritetno stambeno zbrinjavanje;
l) besplatnu pravnu pomoć;
m) osiguranje povoljnijih uvjeta školovanja za dijete rođeno iz čina ratnog silovanja – dijete posebne kategorije civilnih žrtava rata do 35. godine života, što podrazumijeva prednost pri upisu u javne srednjoškolske i visokoškolske obrazovne ustanove pod uvjetom da je ispunilo bodovni minimum, odnosno, da je zadovoljilo na prijemnom ispitu, kao i sufinansiranje troškova upisa u javne visokoškolske obrazovne ustanove do 50%, pod uvjetom da se nalazi na redovnom školovanju.
(2) Prava iz stavka (1) točke a) do e) ovog članka ostvaruju se po ovom zakonu, i financiraju iz federalnog i kantonalnih proračuna, i to u omjeru 70% iz federalnog i 30% iz kantonalnih proračuna.
(3) Prava iz stavka (1) točke f) do m) ovog članka regulišu se propisima kantona i financiraju iz kantonalnih proračuna.
(4) Prava iz stavka (1) točke f), h), i), j), k) i l) ostvaruju i članovi uže obitelji posebne kategorije civilnih žrtava rata.
(5) U smislu ovog zakona članovima uže obitelji smatraju se bračni/izvanbračni partneri, djeca rođena u braku i van braka, usvojenici i pastorčad.

Članak 12.
(Državljanstvo, prebivalište/boravište kao uslov za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava)

(1) Prava utvrđena ovim zakonom ostvaruju i koriste državljani Bosne i Hercegovine, sa prebivalištem na području Federacije.
(2) Zahtjev za ostvarivanje prava po ovom zakonu može podnijeti državljanin Bosne i Hercegovine, koji najmanje šest mjeseci ima mjesto prebivališta na području Federacije.
(3) Korisnik prava po ovom zakonu, promjenom mjesta prebivališta na područje entiteta Republika Srpska ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, zadržava ostvareno pravo, ukoliko isto ne može ostvariti po propisima na području novog mjesta prebivališta.
(4) Strani državljani, koji su tjelesno oštećenje zadobili ili im je član obitelji poginuo ili nestao kao civilna žrtva rata, ostvaruju prava utvrđena ovim zakonom, ako po istom osnovu ne ostvaruju prava od države čiji su državljani ili države na čijem teritoriju imaju prebivalište.
(5) Korisniku prava po ovom zakonu, sa privremenim boravištem na teritoriji Federacije, po povratku u svoje ranije mjesto prebivališta u entitetu Republika Srpska ili Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, osigurat će se daljnje ostvarivanje prava koja je imao u mjestu privremenog boravišta.
(6) O ostvarivanju prava iz stavka (3) i (5) ovog članka, rješava centar za socijalni rad ili nadležna općinska služba za upravu (u daljnjem tekstu: nadležni općinski organ) prema mjestu posljednjeg prebivališta ili posljednjeg privremenog boravka korisnika prava.
(7) O ostvarivanju prava iz stavka (4) ovog članka, rješava nadležni općinski organ prema mjestu posljednjeg prebivališta stranog državljanina u Federaciji.

Članak 13.
(Kaznena djela i korištenje prava)

(1) Prava utvrđena ovim zakonom ne može ostvarivati osoba koja je pravomoćnom sudskom presudom osuđena za kaznena djela protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, ugrožavanja ustavnog poretka i sigurnosti Bosne i Hercegovine ili Federacije, i kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava zbog ratnih zločina.
(2) Osoba iz stavka (1) ovog članka gubi pravo koje joj je u skladu sa odredbama ovog zakona priznato prije donošenja pravomoćne sudske presude.
(3) Prestanak prava iz stavka (2) ovog članka utvrdit će nadležni općinski organ posebnim rješenjem zaključno sa danom pravomoćnosti presude.
(4) Osobi koja je ostvarila pravo po ovom zakonu, a protiv koje je pokrenut kazneni postupak zbog djela iz stavka (1) ovog članka, ne isplaćuju se novčana primanja za vrijeme do okončanja tog postupka, o čemu nadležni općinski organ donosi posebno rješenje.
(5) Zadržana novčana primanja isplatit će se osobi iz stavka (4) ovog članka ukoliko kazneni postupak protiv nje bude pravomoćnom odlukom suda obustavljen, ili ako korisnik pravomoćnom presudom bude oslobođen optužbe, odnosno, ako optužba protiv njega bude odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda.

Članak 14.
(Kaznene presude i korištenje prava)

(1) Korisniku prava, osuđenom pravomoćnom sudskom presudom na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i duže, ne pripadaju ta prava za vrijeme dok se nalazi na izdržavanju kazne.
(2) Ako se korisnik mjesečnih novčanih primanja nalazi u pritvoru, članovima obitelji koje korisnik izdržava, za vrijeme trajanja pritvora, isplaćuje se polovina tih primanja. Zadržana polovina primanja isplatit će se korisniku, ako kazneni postupak bude pravomoćnom odlukom suda obustavljen, ili ako korisnik pravomoćnom presudom bude oslobođen optužbe, odnosno, ako optužba protiv njega bude odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda.

Članak 15.
(Prenos ostvarenih prava)

(1) Prava utvrđena ovim zakonom ne mogu se prenositi na druge osobe, niti se mogu nasljeđivati.
(2) Dospjeli, a neisplaćeni iznosi novčanih primanja utvrđenih na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata, čine dio ostavinske mase i isplaćuju se u skladu sa odlukom koja je donesena u ostavinskom postupku.

POGLAVLJE V. OSNOVICA ZA OBRAČUN NOVČANIH PRIMANJA

Članak 16.
(Utvrđivanje osnovica za obračun novčanih primanja)

Osnovica za obračun novčanih primanja iz članka 11. stavak (1), točka a) do e) ovog zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih obitelji.

Članak 17.
(Usklađivanje osnovice)

Osnovica za civilne žrtve rata propisana ovim zakonom usklađuje se sa kretanjem osnovice korisnika prava po propisima o pravima branitelja i članova njihovih obitelji.

POGLAVLJE VI. PRAVA PO OSNOVU OŠTEĆENJA ORGANIZMA

Članak 18.
(Vrste prava)

Po osnovu oštećenja organizma, u visini od najmanje 60%, civilne žrtve rata ostvaruju sljedeća prava:
a) osobnu invalidninu;
b) dodatak za njegu i pomoć od druge osobe i
c) ortopedski dodatak.

Članak 19.
(Razvrstavanje prema postotku tjelesnog oštećenja)

(1) Radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim zakonom za civilne žrtve rata, osobe sa invaliditetom se razvrstavaju prema utvrđenom postotku oštećenja organizma, u šest grupa, i to:
I grupa - osobe sa invaliditetom sa 100% tjelesnog oštećenja kojima je za redovan život potrebna njega i pomoć od druge osobe;
II grupa - osobe sa invaliditetom sa 100% tjelesnog oštećenja;
III grupa - osobe sa invaliditetom sa 90% tjelesnog ošećenja;
IV grupa - osobe sa invaliditetom sa 80% tjelesnog oštećenja;
V grupa - osobe sa invaliditetom sa 70% tjelesnog oštećenja;
VI grupa - osobe sa invaliditetom sa 60% tjelesnog oštećenja.
(2) Pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma za osobe kod kojih je pod okolnostima iz članka 10. ovog zakona nastupilo oštećenje organizma zbog bolesti uzrokovane, odnosno pogoršane pod tim okolnostima, utvrđuje se odgovarajući postotak cjelokupnog oštećenja organizma.
(3) Ako kod korisnika prava nastupe promjene vezane za oštećenje organizma, a koje su od utjecaja na pravo utvrđeno konačnim rješenjem, korisnik može, po isteku dvije godine od dana donošenja tog rješenja, podnijeti novi zahtjev za utvrđivanje postotka oštećenja organizma u vezi sa nastalom promjenom.
(4) Odredba stavka (3) ovog članka primjenjuje se i na civilne žrtve rata koje u pogledu postotka tjelesnog oštećenja nisu ostvarile uvjet za ostvarivanje novčanih primanja.

Članak 20.
(Rokovi za podnošenje zahtjeva)

(1) Krajnji rok za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje statusa civilne žrtve rata po osnovu oštećenja organizma je šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Rok iz stavka (1) ovog članka ne odnosi se na osobe kod kojih je oštećenje organizma nastalo kao posljedica zaostalog ratnog materijala nakon završetka rata.

Članak 21.
(Medicinsko vještačenje)

Oštećenje organizma civilne žrtve rata, pravo na dodatak za njegu i pomoć od druge osobe, pravo na ortopedski dodatak, kao i nesposobnost za privređivanje, utvrđuju se na osnovu nalaza i mišljenja nadležne institucije iz područja medicine i medicinskog vještačenja, određene propisom federalnog ministra rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: federalni ministar).

Odjeljak A. Osobna invalidnina

Članak 22.
(Pravo na osobnu invalidninu)

Pravo na osobnu invalidninu ostvaruje osoba kod koje je utvrđeno postojanje oštećenja organizma u minimalnom postotku propisanom odredbama ovog zakona, razmjerno stupnju oštećenja utvrđenom nalazom, ocjenom i mišljenjem nadležnog organa.

Članak 23.
(Utvrđivanje osobne invalidnine)

Osobna invalidnina iz članka 22. ovog zakona utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz članka 19. ovog zakona, u postotku od utvrđene osnovice iz članka 16. ovog zakona kako slijedi:
I grupa - 100 % od osnovice;
II grupa - 73% od osnovice;
III grupa - 55% od osnovice;
IV grupa - 43% od osnovice;
V grupa - 32% od osnovice;
VI grupa - 18% od osnovice.

Odjeljak B. Dodatak za njegu i pomoć od druge osobe

Članak 24.
(Pravo na dodatak za njegu i pomoć od druge osobe)

Pravo na dodatak za njegu i pomoć od druge osobe ostvaruju osobe kod kojih je postotak oštećenja organizma utvrđen u visini od I do IV grupe iz članka 19. ovog zakona, a koji su nesposobni za vršenje osnovnih životnih potreba bez pomoći druge osobe.

Članak 25.
(Utvrđivanje prava na dodatak za njegu i pomoć od druge osobe)

Dodatak za njegu i pomoć od druge osobe iz članka 24. ovog zakona određuje se u mjesečnom iznosu prema odgovarajućem stupnju dodatka za njegu i pomoć druge osobe, u postotku od utvrđene osnovice iz članka 16. ovog zakona kako slijedi:
a) dodatak za njegu i pomoć druge osobe I stupanj – 100% od osnovice;
b) dodatak za njegu i pomoć druge osobe II stupanj - 70% od osnovice;
c) dodatak za njegu i pomoć druge osobe III stupanj - 50% od osnovice.

Odjeljak C. Ortopedski dodatak

Članak 26.
(Pravo na ortopedski dodatak)

Pravo na ortopedski dodatak ostvaruje osoba kod koje je oštećenje organizma nastupilo kao neposredna posljedica zadobijene rane, povrede ili ozljede koja je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili teško oštećenje funkcije ekstremiteta ili potpuni gubitak vida na oba oka.

Članak 27.
(Utvrđivanje prava na ortopedski dodatak)

Ortopedski dodatak iz članka 26. ovog zakona određuje se u mjesečnom iznosu prema odgovarajućem stupnju ortopedskog dodatka, u postotku od utvrđene osnovice iz članka 16. ovog zakona kako slijedi:
a) ortopedski dodatak I stupanj - 29% od osnovice;
b) ortopedski dodatak II stupanj - 22% od osnovice;
c) ortopedski dodatak III stupanj - 17% od osnovice.

POGLAVLJE VII. PRAVO PO OSNOVU PREŽIVJELOG SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA ILI SILOVANJA - MJESEČNO OSOBNO NOVČANO PRIMANJE

Članak 28.
(Pravo na mjesečno osobno novčano primanje)

(1) Pravo na mjesečno osobno novčano primanje ostvaruje osoba koja je tijekom rata ili neposredne ratne opasnosti, u okolnostima iz članka 10. stavka (1) točka b) ovog zakona, preživjela jedan od sljedećih oblika seksualnog zlostavljanja ili silovanja:
a) vaginalna, analna ili oralna penetracija seksualne naravi bilo kojim dijelom tijela ili predmetom u tijelo druge osobe;
b) ozljeđivanje s teškim posljedicama kao što je odstranjivanje, obrezivanje ili drugi oblik sakaćenja cijelog ili bilo kojeg dijela spolnog organa osobe;
c) izazivanje nasilne trudnoće;
d) izazivanje pobačaja;
e) oduzimanje biološke reproduktivne sposobnosti osobe;
f) seksualno porobljavanje;
g) drugi oblik seksualnog nasilja usporedive težine prema dostupnoj sudskoj praksi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i sudova u Bosni i Hercegovini.
(2) Seksualno zlostavljanje ili silovanje iz stavka (1) ovoga članka je ono koje je počinjeno prema drugoj osobi bez njezina pristanka ili upotrebom sile ili prijetnje, te navođenjem druge osobe da bez svog pristanka nad samom sobom ili nad trećom osobom obavi radnju iz stavka (1) ovoga članka.
(3) Žrtva seksualnog zlostavljanja ili silovanja u smislu ovog zakona je osoba prema kojoj je počinjeno ili koja je, u okolnostima zatočeništva, nad samom sobom ili trećom osobom navedena na počinjenje jednog ili više oblika seksualnog nasilja u skladu sa ovim člankom, od strane vojne ili policijske osobe, te pripadnika paravojnih postrojbi i grupa ili civilne osobe, koja je na počinjenje seksualnog nasilja potaknuta ili prisiljena od strane tih osoba.
(4) Osoba iz st. (1) i (3) ovog članka smatra se posebnom kategorijom civilne žrtve rata.

Članak 29.
(Podnošenje zahtjeva)

Podnošenje zahtjeva za ostvarivanje statusa posebne kategorije civilnih žrtava rata kao i statusa djetetu koje je rođeno iz čina ratnog silovanja – dijete posebne kategorije civilnih žrtava rata, nije ograničeno rokom.

Članak 30.
(Utvrđivanje prava na mjesečno osobno novčano primanje)

Mjesečno osobno novčano primanje utvrđuje se u visini 100% od osnovice iz članka 16. ovog zakona.

POGLAVLJE VIII. PRAVO PO OSNOVU POGIBIJE ILI NESTANKA ČLANA OBITELJI OBITELJSKA INVALIDNINA

Članak 31.
(Pravo na obiteljsku invalidninu)

Pravo na obiteljsku invalidninu ostvaruju članovi obitelji osobe koja je poginula ili nestala u okolnostima iz članka 10. stavak (1) točka a) ovog zakona, pod uvjetom da je u momentu pogibije ili nestanka bila civil.

Članak 32.
(Pravo na obiteljsku invalidninu umrlih korisnika prava)

Pravo na obiteljsku invalidninu, u skladu sa uvjetima propisanim ovim zakonom, imaju i članovi obitelji civilne žrtve rata od I do IV grupe koja je do smrti koristila dodatak za njegu i pomoć od druge osobe.

Članak 33.
(Prava na obiteljsku invalidninu članova obitelji)

Pravo na obiteljsku invalidninu, u skladu sa odredbama ovog zakona mogu ostvariti sljedeći članovi obitelji civilne žrtve rata:
a) bračni partner;
b) djeca rođena u braku i van braka, usvojenici i pastorčad;
c) roditelji i usvojitelji;
d) očuh i maćeha;
e) izvanbračni partner civilne žrtve rata, s kojom ima djecu i s kojom je živio do njene smrti u zajedničkom domaćinstvu najmanje godinu dana.

Članak 34.
(Uvjeti za ostvarivanje prava na obiteljsku invalidninu)

Članovi obitelji civilne žrtve rata, pravo na obiteljsku invalidninu mogu ostvariti pod sljedećim uvjetima:
a) udovica - kad navrši 50 godina života ili udovac - kad navrši 60 godina života, a i prije navršenih 50 godina, odnosno 60 godina života, ako su nesposobni za privređivanje;
b) djeca, usvojenici i pastorčad - do navršene 15. godine života, odnosno ako su na školovanju do kraja propisanog trajanja redovnog školovanja, najkasnije do navršene 26. godine života, a ako su nesposobna za privređivanje, dok ta nesposobnost traje pod uvjetom da je nesposobnost nastupila prije navršene 15. godine života, odnosno za vrijeme redovnog školovanja, prije navršene 26. godine života. Osoba čije je školovanje prekinuto zbog bolesti, može koristiti pravo na obiteljsku invalidninu i za vrijeme trajanja bolesti do navršene 26. godine života, a nakon toga, ukoliko je osoba nastavila redovno školovanje, najduže još za onoliko vremena koliko je zbog bolesti izgubila od redovitog školovanja, pod uvjetom da je redovno školovanje nastavljeno prije navršene 26. godine života;
c) bračni partner ima pravo na obiteljsku invalidninu kao sauživatelj sa osobama iz točke b) ovog članka, bez obzira na uvjete iz točke a), sve dok ijedna od osoba iz točke b) ima pravo na obiteljsku invalidninu;
d) bračni partner gubi prava po ovom zakonu ako je napustio djecu s kojom koristi prava kao sauživatelj, zanemario njihovo izdržavanje, podizanje i odgoj. Ta prava mogu se ponovo uspostaviti ako bračni partner nastavi obavljati roditeljske dužnosti za vrijeme dok se djeca koriste pravima u skladu sa ovim zakonom;
e) osobe iz članka 33. točka e) ovog zakona ostvaruju prava pod uvjetima i na način kao i osobe iz točke a) ovog članka;
f) roditelji i usvojitelji imaju pravo na obiteljsku invalidninu, i ako su članovi uže obitelji ostvarili to pravo;
g) očuh i maćeha, koji su sa civilnom žrtvom rata živjeli u zajedničkom domaćinstvu najmanje tri godine prije njene smrti ili nestanka, imaju pravo na obiteljsku invalidninu, ukoliko nema osoba iz točke f) ovog članka;
h) očuh, maćeha i usvojitelj koji u skladu sa ovim zakonom ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu, imaju preče pravo od roditelja koji nije izvršavao roditeljsku dužnost prema osobi u odnosu na koje se to pravo izvodi;
i) svi članovi obitelji koji po osnovu pogibije ili nestanka iste osobe ostvaruju pravo na obiteljsku invalidninu, smatraju se sauživateljima u odnosu na tu osobu i pravo koje ostvaruju;
j) ako pravo na obiteljsku invalidninu ostvaruju dva ili više članova obitelji, obiteljska invalidnina pripada im kao sauživateljima u jednakim dijelovima;
k) osoba koja ispunjava uvjete za priznavanje prava na ličnu i na porodičnu invalidninu po osnovu dvije ili više osoba, ima pravo na osobnu invalidninu i na jednu polovinu pripadajućeg dijela obiteljske invalidnine za svaku od tih osoba;
l) članovi obitelji, koji ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu po osnovu dvije ili više osoba, poginulih, umrlih ili nestalih u vezi sa ratnim događanjima, imaju pravo na obiteljsku invalidninu za jednu osobu i na po jednu polovinu obiteljske invalidnine za svaku sljedeću osobu.

Članak 35.
(Mjesečni iznosi obiteljske invalidnine)

Obiteljska invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu od osnovice iz članka 16. ovog zakona i to:
a) za jednog člana obitelji u visini 43% od osnovice;
b) za dva člana obitelji u visini 55% od osnovice;
c) za tri člana obitelji u visini 60% od osnovice;
d) za četiri i više članova obitelji u visini 65% od osnovice.

POGLAVLJE IX. SVRHA ISPLATE NOVČANIH NAKNADA ZA PRIZNATA PRAVA

Članak 36.
(Izjednačavanje mogućnosti)

Svrha isplate novčanih naknada za osobe iz članka 19. stavak (1) ovog zakona I, II i III grupe, u smislu ovog zakona, je naknada za izjednačavanje mogućnosti po osnovu invaliditeta i dio mjera reparacije države za štetu koju su pretrpile ove osobe, usljed okolnosti iz stavka (1) točka a) i stavka (2) članak 10. ovog zakona.

Članak 37.
(Reparacija)

(1) Svrha isplate novčanih naknada za osobe iz članka 19. stavak (1) ovog zakona IV, V i VI grupe, kao i za osobe iz čl. 28. i 31., u smislu ovog zakona, je dio mjera reparacije države za štetu koju su pretrpile ove osobe, usljed okolnosti iz članka 10. ovog zakona.
(2) Ostvarivanje prava u skladu sa ovim zakonom neće ni na koji način ograničiti ostvarivanje ostalih reparacijskih prava u skladu sa drugim propisima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

POGLAVLJE X. POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA

Članak 38.
(Nadležnost u postupku)

O pravima i statusu iz članka 10. ovog zakona rješava u prvom stupnju nadležni općinski organ, prema mjestu prebivališta ili boravišta podnositelja zahtjeva, a o žalbama protiv rješenja donesenih u prvom stupnju rješava nadležni kantonalni organ uprave.

Članak 39.
(Revizija)

(1) Rješenje o priznavanju prava, za podnositelje koji su zahtjev za ostvarivanje prava podnijeli nakon stupanja na snagu ovog zakona, podliježe reviziji.
(2) Reviziji podliježe i rješenje kojim je podnositelju zahtjeva utvrđen status civilne žrtve rata iako mu istim rješenjem nije priznato niti jedno od prava iz članka 11. stavak (1) točka a) do e) ovog zakona.
(3) Reviziju, po službenoj dužnosti, vrši nadležni kantonalni organ uprave.
(4) U postupku revizije iz stavka (1) ovog članka, nadležni kantonalni organ uprave može dati suglasnost na prvostupanjsko rješenje, može ga izmijeniti, poništiti, ukinuti i sam drugačije riješiti upravnu stvar ili vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak.
(5) Ako je protiv rješenja iz stavka (1) ovog članka izjavljena žalba, o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem.
(6) Ako protiv rješenja iz stavka (1) ovog članka nije izjavljena žalba, prvostupanjski organ, koji je donio to rješenje, dostavit će ga, zajedno sa spisima predmeta, organu nadležnom za reviziju, u roku od osam dana od dana isteka roka za žalbu.
(7) Revizija odlaže izvršenje rješenja.

Članak 40.
(Dokazna sredstva)

(1) Dokazivanje u postupku utvrđivanja statusa civilne žrtve rata u skladu sa člankom 10. ovog zakona, vrši se pisanim dokaznim sredstvima, izdatim u skladu sa propisima o upravnom postupku.
(2) Pisanim dokaznim sredstvima, iz stavka (1) ovog članka, smatra se medicinska dokumentacija o liječenju izdata neposredno nakon nastanka oštećenja organizma, kao i drugi odgovarajući dokaz izdat od strane nadležne institucije o nastanku okolnosti u skladu sa člankom 10. ovog zakona.
(3) Pisanim dokaznim sredstvima, iz stavka (1) ovog članka, smatra se i dokumentacija izdata od strane udruge građana koja se bavi pružanjem pomoći osobama iz članka 10. ovog zakona, ovlaštenog u postupku akreditacije koji provodi Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo).
(4) Sva dostavljena dokumentacija je predmet provjere i revizije.
(5) U roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona federalni ministar će podzakonskim aktom bliže regulisati pitanja koja se odnose na provedbu postupka priznavanja statusa civilne žrtve rata, potrebnu dokumentaciju, vrednovanje dokumentacije u postupku, postupak akreditacije i obveze akreditiranih udruga za izdavanje uvjerenja u postupku priznavanja statusa civilne žrtve rata.

Članak 41.
(Povjerenstvo za davanje stručnog mišljenja)

(1) Osim dokaza iz članka 40. st. (1), (2) i (3), status posebne kategorije civilnih žrtava rata i djece posebne kategorije civilnih žrtava rata utvrđuje se i na temelju stručnog mišljenja Povjerenstva za davanje stručnog mišljenja radi utvrđivanja statusa posebne kategorije civilnih žrtava rata (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo).
(2) Povjerenstvo imenuje federalni ministar, uz suglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije).
(3) Nadležnost Povjerenstva je davanje stručnog mišljenja da li je podnositelj zahtjeva žrtva seksualnog zlostavljanja i silovanja, i davanje stručnog mišljenja da li je podnositelj zahtjeva dijete rođeno iz čina ratnog silovanja.
(4) Povjerenstvo čini pet članova i to: dva člana koji imaju završen VSS - VII stupanj stručne spreme, odnosno, visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova), ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sustava studiranja (diploma visokog obrazovanja pravne struke), dva člana koji imaju završen VSS - VII stupanj stručne spreme, odnosno, visoko obrazovanje drugog ciklusa (koji se vrednuje sa 300 ECTS bodova) ili trećeg ciklusa Bolonjskog sustava studiranja (diploma visokog obrazovanja studija psihologije) i specijalista psihijatar/neuropsihijatar.
(5) Mandat Povjerenstva traje četiri godine.
(6) Federalno ministarstvo osigurava administrativno-tehničku podršku i financiranje rada Povjerenstva.
(7) Postupak, organizacija, način rada i donošenja odluka, kao i obrazac stručnog mišljenja Povjerenstva, te druga pitanja važna za njen rad, bliže će se definirati Pravilnikom koji donosi federalni ministar u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Članak 42.
(Troškovi i refundacija troškova postupka)

(1) Troškovi postupka za ostvarivanje prava po ovom zakonu padaju na teret organa koji vodi postupak.
(2) Troškovi postupka za osobe iz članka 19. stavak (3) ovog zakona padaju na teret podnosioca zahtjeva, izuzev ukoliko mu nakon provedenog postupka bude utvđeno pogoršanje zdravstvenog stanja, u kojem slučaju ima pravo na njihovu refundaciju.
(3) Refundacija troškova iz stavka (2) ovog članka pada na teret kantona u kojem osoba ima prebivalište u momentu podnošenja zahtjeva.

POGLAVLJE XI. POSEBNE ODREDBE

Članak 43.
(Početak ostvarivanja prava)

Prava po ovom zakonu, pripadaju civilnoj žrtvi rata (u daljnjem tekstu: korisnik) od prvog dana narednog mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za priznavanje tih prava.

Članak 44.
(Način isplate ostvarenih prava)

Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.

Članak 45.
(Obveza prijave nastalih promjena)

Korisnici prava dužni su u roku od 15 dana od dana nastale promjene prijaviti nadležnom organu svaku promjenu od uticaja na obim ili mogućnost daljnjeg korištenja tog prava.

Članak 46.
(Isplata, kontrola i korekcija isplata novčanih naknada)

(1) Isplate novčanih naknada po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave.
(2) U cilju osiguranja redovitih isplata mjesečnih novčanih naknada korisnicima, dio sredstava koji se isplaćuje iz federalnog proračuna, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave prema iznosu financijskog zahtjeva koji taj organ mjesečno podnosi Federalnom ministarstvu.
(3) Kontrola utroška doznačenog federalnog dijela sredstava iz stavka (2) ovog članka vrši se u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.
(4) Ukoliko se u postupku kontrole utvrdi da je ukupan iznos doznačenog federalnog dijela sredstava veći ili manji od iznosa koji je ovim zakonom predviđen kao udio Federacije, korekcija isplaćenog iznosa vrši se u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.
(5) Korekcija iz stavka (4) ovog članka vrši se umanjenjem ili uvećanjem isplate federalnog dijela sredstava za tekući mjesec, u odnosu na dostavljeni financijski zahtjev kantonalnog organa uprave.

Članak 47.
(Evidencija korisnika i izvršenih isplata)

(1) Nadležni općinski organ vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama, prema ovom zakonu, i dostavlja nadležnom kantonalnom organu uprave mjesečne zbirne izvještaje o broju korisnika, iznosu naknada i isplatama.
(2) Nadležni općinski organ odgovoran je za kontrolu, praćenje i evidentiranje svih promjena od uticaja na ostvarivanje prava korisnika, a posebno u odnosu na činjenicu smrti korisnika.
(3) Nadležni općinski organ dužan je po službenoj dužnosti, na osnovu prijave korisnika prava ili saznanja na drugi način o nastaloj promjeni iz stavka (2) ovog članka, pokrenuti postupak odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva, odnosno saznanja i donijeti rješenje o prestanku ili izmjeni priznatih prava prema ovom zakonu, sa pravnim djelovanjem od prvog dana narednog mjeseca po nastaloj promjeni.

Članak 48.
(Povrat neosnovano isplaćenih sredstava)

(1) Korisnik, kojem su isplaćena novčana primanja na koje nije imao pravo, ili osoba koja je ovim sredstvima, u svojstvu nasljednika ili punomoćnika nezakonito raspolagala, dužna je vratiti primljeni iznos, odnosno, razliku između primljenog i stvarno pripadajućeg iznosa.
(2) Povrat neosnovano isplaćenih sredstava iz stavka (1) ovog članka izvršit će se zaključenjem pisanog sporazuma između nadležnog općinskog organa i korisnika, odnosno nasljednika ili punomoćnika, u roku od 15 dana od saznanja o neosnovanoj isplati.
(3) Ukoliko povrat neosnovano isplaćenih sredstava iz stavka (1) ovog članka nije moguće izvršiti sporazumno, općinski organ će odmah obavijestiti nadležno kantonalno ministarstvo, koje će putem nadležnog pravobraniteljstva tužbom pokrenuti postupak povrata tih sredstava.

Članak 49.
(Procedura osiguranja sredstava i određivanje koeficijenta za isplatu)

(1) Isplate mjesečnih novčanih primanja za ostvarivanje prava iz članka 11. stavak (1), točka a) do e) ovog zakona izvršit će se na osnovu planiranih sredstava za tekuću proračunsku godinu.
(2) Ukoliko planirana sredstva za tekuću proračunsku godinu budu nedovoljna za isplatu novčanih primanja iz članka 11. stavak (1), točka a) do e) ovog zakona, ili ista budu ograničena po nekom drugom pravnom osnovu, raspoloživa sredstva dijele se sa iznosom potrebnim za isplatu, i određuje koeficijent za mjesečna davanja, koji ostaje na snazi do rebalansa proračuna ili usvajanja novog proračuna. Ukoliko dođe do izmjene visine novčanih davanja za priznata prava korisnicima se neće izdavati nova rješenja.
(3) Odluku o smanjenju koeficijenta donosi Vlada Federacije.
(4) Isplate mjesečnih novčanih primanja izvršene na način utvrđen u st. (2) i (3) ovog članka, smatraju se konačnim.

Članak 50.
(Poticanje suradnje sa organizacijama civilnih žrtava rata)

U cilju ostvarivanja boljeg položaja i zaštite civilnih žrtava rata, nadležni organi Federacije, kantona i općina ostvaruju, podržavaju i potiču suradnju sa reprezentativnim organizacijama civilnih žrtava rata.