39. ZAKON o ustanovama socijalne skrbi Federacije Bosne i Hercegovine

II. DJELATNOST I KORISNICI FEDERALNIH USTANOVA SOCIJALNE SKRBI

Članak 13.
(Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Bakovići)

(1) Osnovna djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Bakovići je pružanje usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, kao i zdravstvene njege smještenim osobama s ciljem njihovog osposobljavanja za samostalan život i rad prema njihovim mogućnostima i sklonostima.
(2) Korisnici usluga Ustanove iz stavka (1) ovoga članka su odrasle osobe s invaliditetom kojima je utvrđeno da su u stanju socijalne potrebe prema propisima iz oblasti socijalne skrbi, i to:
a) osobe s trajnim tjelesnim oštećenjima ili trajnim smetnjama u tjelesnom razvoju;
b) osobe sa smetnjama u intelektualnom razvoju umjerenog, težeg i teškog stupnja;
c) osobe s duševnim smetnjama i
d) osobe s kombiniranim smetnjama.
(3) Sjedište Ustanove iz stavka (1) ovoga članka je u Fojnici.

Članak 14.
(Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Drin)

(1) Osnovna djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Drin je pružanje usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, kao i zdravstvene njege smještenim osobama s ciljem njihovog osposobljavanja za samostalan život i rad prema njihovim mogućnostima i sklonostima.
(2) Korisnici usluga Ustanove iz stavka (1) ovoga članka su odrasle osobe s invaliditetom kojima je utvrđeno da su u stanju socijalne potrebe prema propisima iz oblasti socijalne skrbi, i to:
a) osobe s trajnim tjelesnim oštećenjima ili trajnim smetnjama u tjelesnom razvoju;
b) osobe sa smetnjama u intelektualnom razvoju umjerenog, težeg i teškog stupnja;
c) osobe s duševnim smetnjama i
d) osobe s kombiniranim smetnjama.
(3) Sjedište Ustanove iz stavka (1) ovoga članka je u Fojnici.

Članak 15.
(Ustanova za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Ljubuški)

(1) Osnovna djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu - Ljubuški je pružanje usluge socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, kao i zdravstvene njege smještenim osobama s ciljem očuvanja njihovih sposobnosti.
(2) Korisnici usluga Ustanove iz stavka (1) ovoga članka su osobe preko 65 godina starosti.
(3) Iznimno od stavka (2) ovoga članka korisnici usluga Ustanove iz stavka (1) ovoga članka mogu biti i osobe starije od 55 godina starosti kojima je zbog teško narušenog zdravstvenog stanja potreban ovaj vid smještaja jer se ne mogu samostalno skrbiti o sebi.
(3) Sjedište Ustanove iz stavka (1) ovoga članka je u Ljubuškom.

Članak 16.
(Ustanova za socijalno zbrinjavanje, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje - Pazarić)

(1) Osnovna djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje - Pazarić je pružanje usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške, zdravstvene njege, kao i odgoja i obrazovanja smještenim osobama s ciljem njihovog osposobljavanja za samostalan život i rad prema njihovim mogućnostima i sklonostima.
(2) Korisnici usluga Ustanove iz stavka (1) ovoga članka su osobe s invaliditetom do 30 godina života kojima je utvrđeno da su u stanju socijalne potrebe prema propisima iz oblasti socijalne skrbi, i to:
a) osobe s trajnim tjelesnim oštećenjima ili trajnim smetnjama u tjelesnom razvoju;
b) osobe sa smetnjama u intelektualnom razvoju umjerenog, težeg i teškog stupnja;
c) osobe s duševnim smetnjama;
d) osobe s kombiniranim smetnjama i
e) djeca sa smetnjama u intelektualnom razvoju lakog stupnja kojima je dijagnosticiran poremećaj u ponašanju i osjećajima koji se pojavljuju u djetinjstvu i u adolescenciji.
(3) Sjedište Ustanove iz stavka (1) ovoga članka je u Pazariću.

Članak 17.
(Ustanova za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje - Sarajevo)

(1) Djelatnost Ustanove za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje - Sarajevo je pružanje usluge socijalnog zbrinjavanja i zaštite, odgoja i obrazovanja, te provedba zavodske mjere upućivanja u odgojnu ustanovu, postupak dijagnostičko-opservacijskog tretmana i privremeni smještaj po odluci suda tijekom trajanja postupka.
(2) Korisnici usluga Ustanove iz stavka (1) ovoga članka su:
a) odgojno zanemarena i zapuštena djeca;
b) djeca i maloljetnici u sukobu sa zakonom koji su upućeni na smještaj na temelju odluke suda ili tijela skrbništva i
c) djeca kojima je dijagnosticiran poremećaj u ponašanju i osjećajima koji se pojavljuju u djetinjstvu i u adolescenciji.
(3) Djelatnost iz stavka (1) ovoga članka odnosi se i na punoljetne osobe do navršene 23. godine života koji su upućeni na smještaj na temelju odluke suda.
(4) Sjedište Ustanove iz stavka (1) ovoga članka je u Sarajevu.

Članak 18.
(Pružanje drugih usluga i bavljenje dopunskom djelatnošću)

(1) Pored bavljenja osnovnom djelatnošću, odnosno pružanja usluga zbog kojih su osnovane, federalne ustanove socijalne skrbi mogu pružati i druge socijalne usluge sukladno uvjetima za pružanje drugih socijalnih usluga.
(2) Federalne ustanove socijalne skrbi se mogu, sukladno zakonu, pored osnovne djelatnosti, baviti dopunskom gospodarskom i drugim djelatnostima (proizvodnja i prodaja hrane na vlastitim farmama, proizvodnja i prodaja određenih proizvoda u vlastitim radionicama i drugo).
(3) Prihodi ostvareni bavljenjem djelatnošću iz stavka (2) ovoga članka koriste se isključivo za nabavu sredstava i materijala neophodnih za daljnje bavljenje istom, kao i za novčane nagrade korisnicima koji su u sklopu radno-okupacijskog tretmana uključeni u obavljanje navedene djelatnosti.
(4) Imajući u vidu temeljnu svrhu bavljenja dopunskom djelatnošću, prihodi iz stavka (3) ovoga članka izuzimaju se od obveze plaćanja poreza kao i drugih obveza koje nastanu obavljanjem ove djelatnosti.

III. OSNOVNI I POSEBNI STANDARDI GLEDE OBAVLJANJA PROPISANE DJELATNOSTI

Članak 19.
(Načelo efikasnosti i održivosti)

Obavljanje svoje propisane djelatnosti federalne ustanove socijalne skrbi vrše na način koji osigurava postizanje najboljih mogućih rezultata u odnosu na potrebe smještenih korisnika i raspoloživa financijska sredstva.

Članak 20.
(Načelo javnosti i transparentnosti)

Pri obavljanju svoje propisane djelatnosti federalne ustanove socijalne skrbi osiguravaju transparentan rad i slobodan pristup informacijama od javnog značaja i drugim informacijama sukladno važećim propisima o slobodnom pristupu informacijama u Federaciji.

Članak 21.
(Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za obavljanje djelatnosti)

Postupak i način utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za obavljanje djelatnosti propisat će federalni ministar rada i socijalne politike uz prethodno pribavljenu suglasnost federalnog ministra zdravstva, federalnog ministra obrazovanja i znanosti i federalnog ministra pravde.

Članak 22.
(Primjena i nabava lijekova)

(1) Primjena lijekova, u smislu ovoga zakona, u federalnim ustanovama socijalne skrbi podrazumijeva davanje lijekova koji su neophodni za prevenciju i tretman korisnika.
(2) Primjena lijekova mora se obavljati sukladno dobroj ljekarničkoj praksi.
(3) Federalne ustanove socijalne skrbi nabavu lijekova vrše putem javnih nabava sukladno propisima o javnim nabavama, kao i propisima o ljekarničkoj djelatnosti.
(4) Za primjenu lijekova u federalnim ustanovama socijalne skrbi u stručnom su smislu odgovorni magistar farmacije ljekarne preko koje se vrši nabava lijekova, kao i zdravstveni djelatnici koji daju lijekove korisnicima u federalnoj ustanovi socijalne skrbi.
(5) Federalni ministar zdravstva donosi pravilnik o uvjetima glede prostora, opreme i kadra za čuvanje i primjenu lijekova koji se upotrebljavaju u federalnim ustanovama socijalne skrbi.

IV. NAČELA ZAŠTITE I PRAVA SMJEŠTENIH KORISNIKA

Članak 23.
(Načelo humanizma i poštivanja temeljnih ljudskih prava i sloboda)

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne skrbi, odnosno njihovi uposlenici dužni su se pridržavati načela humanizma, te poštivati ljudsko dostojanstvo smještene osobe na način da joj se pruža sveobuhvatna zaštita i podrška uz uvažavanje njezinog tjelesnog, spolnog, ekonomskog i duševnog dostojanstva i integriteta, kao i njezinih moralnih, kulturnih i vjerskih uvjerenja, sukladno temeljnim ljudskim pravima i slobodama.

Članak 24.
(Načelo uključenosti)

Prilikom planiranja i provedbe aktivnosti koje se odnose na njezin boravak u federalnim ustanovama socijalne skrbi, smještenoj se osobi obvezno osigurava aktivna uključenost u proces odlučivanja sukladno njezinim stvarnim mogućnostima i sposobnostima.

Članak 25.
(Načelo najboljeg interesa)

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne skrbi, odnosno njihovi uposlenici dužni su djelovati u najboljem interesu smještene osobe, a posebice u postupcima inicijalne stručne procjene, izrade individualnih planova i preispitivanja potrebe njezinog daljnjeg zadržavanja na smještaju.

Članak 26.
(Zabrana diskriminacije)

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne skrbi, odnosno njihovi uposlenici dužni su osigurati ravnopravan tretman svim smještenim osobama bez obzira na njihove razlike u rasi, boji kože, spolu, jeziku, političkom i nacionalnom opredjeljenju, socijalnom podrijetlu, spolnoj orijentaciji, rodnom identitetu i spolnim karakteristikama, starosti, imovini, mjestu rođenja, mjestu prebivališta/boravišta, prirodi socijalne ugroženosti, invaliditeta ili bilo kojem drugom statusu.

Članak 27.
(Zabrana prisile)

(1) U obavljanju njihove propisane djelatnosti, federalnim ustanovama socijalne skrbi, odnosno njihovim uposlenicima zabranjuje se bilo koji oblik ili akt prisile prema smještenim osobama, osim u slučajevima i na način propisan ovim zakonom i propisima o zaštiti i postupanju s djecom i malodobnicima u kaznenom postupku.
(2) Zabranjuje se federalnim ustanovama socijalne skrbi prijem i zadržavanje osobe protivno njenoj iskazanoj volji s iznimkom osoba koje su upućene na smještaj sukladno odredbama propisa o zaštiti i postupanju s djecom i malodobnicima u kaznenom postupku.
(3) S ciljem osiguranja dosljedne primjene stavka (2) ovoga članka federalne ustanove socijalne skrbi dužne su osigurati pisani pristanak osobe koja se upućuje na smještaj, odnosno njezinog zakonskog zastupnika ukoliko je kroz postupak sudskog odlučivanja utvrđeno da osoba nije sposobna iskazati svoju volju, odnosno shvatiti posljedice svoje odluke.

Članak 28.
(Zabrana zlostavljanja)

(1) U obavljanju njihove propisane djelatnosti, federalnim ustanovama socijalne skrbi, odnosno njihovim uposlenicima zabranjuje se bilo koji oblik tjelesnog, emocionalnog ili seksualnog zlostavljanja korisnika, njihovo iskorištavanje, zlouporaba povjerenja ili moći, zanemarivanje adekvatnog zadovoljavanja njihovih egzistencijalnih potreba, kao i svako drugo djelovanje koje može ugroziti život ili narušiti zdravlje smještenih korisnika, uključujući i zanemarivanje njihovih tjelesnih, psihosocijalnih, duhovnih ili razvojnih potreba.
(2) Svi uposlenici federalnih ustanova socijalne skrbi imaju obvezu brinuti se da korisnici ne budu zlostavljani, te su dužni svaku vrstu zlostavljanja prijaviti odgovornoj osobi federalne ustanove socijalne skrbi, nadležnom tijelu skrbništva i nadležnim istražnim tijelima.
(3) Federalne ustanove socijalne skrbi dužne su kontinuirano poduzimati mjere u cilju preveniranja i sprečavanja zlostavljanja korisnika kako od strane uposlenika, tako i od strane drugih korisnika, što uključuje i izradu internih procedura prijavljivanja i postupanja po zaprimljenim prijavama.
(4) Federalne ustanove socijalne skrbi imaju obvezu, putem stručnog kadra ili zdravstvenih djelatnika, na razumljiv i pristupačan način upoznati i educirati korisnike o prepoznavanju, izbjegavanju i prijavljivanju nasilja.

Članak 29.
(Pravo na informiranost)

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne skrbi, odnosno njihovi uposlenici dužni su smještenoj osobi, kao i njezinom zakonskom zastupniku, osigurati pravo na informiranost o razlozima zbog kojih je smještena u ustanovu, njezinom socio-zdravstvenom stanju, stručnim tretmanima u koje je uključena i njihovim očekivanim rezultatima s ciljem povećanja stupnja njezinog razumijevanja vlastite situacije i pružanja podrške da, sukladno svojim stvarnim mogućnostima i sposobnostima, donosi odluke koje se tiču njezina života.

Članak 30.
(Pravo na sudjelovanje u donošenju odluka)

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne skrbi, odnosno njihovi uposlenici dužni su smještenoj osobi, sukladno njenim stvarnim mogućnostima i sposobnostima, osigurati pravo na sudjelovanje u donošenju odluka koje na bilo koji način utječu na uvjete i način boravka u tim ustanovama.

Članak 31.
(Pravo na slobodan izbor usluga)

U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne skrbi, odnosno njihovi uposlenici dužni su smještenoj osobi, sukladno njenim stvarnim mogućnostima i sposobnostima, osigurati pravo na slobodan izbor usluga i stručnih tretmana koji se pružaju u tim ustanovama, kao i raspoloživih aktivnosti u koje bi ta osoba mogla biti uključena.

Članak 32.
(Pravo na privatnost i povjerljivost osobnih podataka)

(1) U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne skrbi, odnosno njihovi uposlenici dužni su poštivati pravo na privatnost i povjerljivost osobnih podataka smještenih osoba uz poduzimanje svih tehničkih i organizacijskih mjera na zaštiti podataka koji se odnose na identitet smještenih osoba i zaštitu osobnih podataka.
(2) U povjerljive podatke iz stavka (1) ovoga članka ubrajaju se:
a) podatak da korisnik koristi uslugu;
b) vrsta prava ili usluge pružene pojedinom korisniku;
c) ime, adresa i drugi osobni i identifikacijski podaci o korisniku;
d) podaci koji se nalaze u zahtjevu korisnika;
e) informacije koje sam korisnik saopćava o sebi;
f) informacije koje druge osobe saopćavaju o korisniku;
g) podaci dobijeni u vezi korisnika tijekom pružanja usluge;
h) procjene, nalazi, profesionalni stav ili mišljenje pružatelja usluge o korisniku;
i) podaci koji se nalaze u izvješćima zdravstvenih ustanova za korisnika;
j) informacije o korisniku kao što su: fotografije korisnika, crteži napravljeni od strane korisnika tijekom procesa pružanja usluge, svojeručno pisane izjave ili komentari i primjedbe korisnika, pisane bilješke pružatelja usluge ili korisnika, audio i video snimci sačinjeni u svezi s korištenjem usluge i drugo;
k) sadržaj prepiske s drugim ustanovama ili organizacijama, ukoliko ta prepiska sadrži informacije o korisniku ili drugim osobama koje su s njim povezane.

Članak 33.
(Pravo na održavanje obiteljskih i drugih društvenih veza)

Korisnici federalnih ustanova socijalne skrbi za vrijeme svoga boravka u ustanovi imaju pravo na neometan kontakt s članovima obitelji i drugim njima značajnim osobama, što podrazumijeva i njihovo pravo da posjećuju svoje obitelji i prijatelje, kao i pravo da budu posjećeni od strane istih na način utvrđen općim aktima federalne ustanove socijalne skrbi.

Članak 34.
(Pravo na pritužbu)

(1) U obavljanju svoje propisane djelatnosti, federalne ustanove socijalne skrbi, odnosno njihovi uposlenici dužni su smještenoj osobi, kao i njezinom zakonskom zastupniku, osigurati pravo na pritužbu glede uvjeta boravka, načina zadovoljavanja njezinih potreba, postupanja od strane uposlenika ili drugih korisnika, aktivnosti ili stručnih tretmana u koje je uključena kao i ostalih situacija i pojava koje na bilo koji način utječu na njezin život u ustanovi.
(2) Federalne ustanove socijalne skrbi donose opći akt kojim utvrđuju način podnošenja i postupanja po pritužbama, kao i način očitovanja na podnesene pritužbe.
(3) Po pritužbi podnesenoj sukladno općem aktu iz stavka (2) ovoga članka postupa se žurno.

Članak 35.
(Evidencije i izvješća o osobama na smještaju)

(1) Federalne ustanove socijalne skrbi dužne su uspostaviti i voditi evidencije o korisnicima koji se kod njih nalaze na smještaju.
(2) Evidencije iz stavka (1) ovoga članka federalne ustanove socijalne skrbi vode u elektronskom i pisanom obliku uz poduzimanje svih tehničkih i organizacijskih mjera na zaštiti podataka koji se odnose na identitet smještenih osoba i zaštitu osobnih podataka.
(3) Sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka (1) ovoga članka propisuje federalni ministar rada i socijalne politike.
(4) Federalne ustanove socijalne skrbi dužne su jednom godišnje, a po potrebi i češće, izvješćivati nadležno tijelo skrbništva o sveukupnom stanju korisnika, te o utrošku sredstava koja korisnik prima na ime zadovoljavanja vlastitih potreba, kao i o dinamici priliva sredstava za njegov smještaj.

Članak 36.
(Posebni standardi i kriteriji za individualnu procjenu korisnika)

(1) Federalni ministar rada i socijalne politike će, u konzultacijama s federalnim ministrom zdravstva, federalnim ministrom obrazovanja i nauke i federalnim ministrom pravde, propisati posebne standarde i kriterije za individualnu procjenu korisnika pri prijemu na smještaj u federalne ustanove socijalne skrbi, kao i standarde za procjenu potrebe njihovog daljnjeg zadržavanja na smještaju.
(2) Propisom iz stavka (1) ovoga članka utvrdit će se standardi i kriteriji za individualnu procjenu općeg zdravstvenog stanja, duševnog stanja i ponašanja, socijalnog i svakodnevnog funkcioniranja korisnika, socijalnih i zdravstvenih potreba korisnika, raspoloživih i dostupnih resursa u zajednici korisnika, kao i opći okviri glede programa pripreme korisnika za samostalno funkcioniranje u lokalnoj zajednici, odnosno za druge oblike institucionalne ili izvaninstitucionalne skrbi.

Članak 37.
(Uskraćivanje prijema na smještaj)

(1) Federalne ustanove socijalne skrbi dužne su uskratiti prijem na smještaj, i to:
a) ukoliko se zahtijeva smještaj za osobu koja, sukladno odredbama ovoga zakona, odnosno njihovoj registriranoj djelatnosti, nije u kategoriji korisnika usluga smještaja u federalnim ustanovama socijalne skrbi;
b) ukoliko federalne ustanove socijalne skrbi ne ispunjavaju prostorne, tehničke ili kadrovske uvjete za zbrinjavanje osobe za koju se traži smještaj;
c) ukoliko osoba za koju se traži smještaj svojim agresivnim ponašanjem ili bolešću od koje boluje može ugroziti zdravstveno stanje i sigurnost drugih korisnika.
(2) Pored okolnosti navedenih u stavku (1) ovoga članka, federalne ustanove socijalne skrbi mogu uskratiti prijem na smještaj ukoliko nadležne institucije ne ispunjavaju svoju obvezu plaćanja troškova smještaja, kao i drugih troškova na način i u visini utvrđenim ovim zakonom, odnosno aktima donesenim na temelju njega ili ukoliko nadležne institucije imaju neizmirena dugovanja preko tri mjeseca za svoje ranije smještene korisnike.
(3) Na uskraćeni smještaj može se podnijeti pisani prigovor ravnatelju federalne ustanove socijalne skrbi u roku od osam dana od dana prijema obavijesti o uskraćivanju prijema na smještaj.
(4) Ravnatelj je obvezan očitovati se na prigovor pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka prigovora.

Članak 38.
(Prioritetni smještaj)

(1) Korisnik usluga koji je na smještaj upućen od strane nadležnoga tijela skrbništva, prima se na smještaj u federalne ustanove socijalne skrbi prioritetno u odnosu na druge podnositelje zahtjeva za smještaj.
(2) U slučaju kada se zahtjevu za smještaj korisnika iz stavka (1) ovoga članka ne može odmah udovoljiti zbog popunjenosti smještajnih kapaciteta, formira se Lista zahtjeva za smještaj (u daljnjem tekstu: Lista zahtjeva).
(3) Listu zahtjeva utvrđuje ravnatelj federalne ustanove socijalne skrbi na prijedlog stručnog tima pri čemu se prioriteti na istoj određuju prema kriterijima kronološkog slijeda podnesenih zahtjeva, kao i socio-ekonomske, zdravstvene i druge ugroženosti korisnika, odnosno ugroženosti sredine u kojoj korisnik živi.
(4) Lista zahtjeva vodi se u elektronskom obliku i sadrži:
a) redni broj zahtjeva koji označava redoslijed prioriteta za smještaj;
b) datum primitka zahtjeva;
c) ime i prezime, spol, godinu rođenja, JMB i adresu korisnika iz stavka (1) ovoga članka;
d) napomene glede bitnih promjena nakon podnošenja zahtjeva za korisnika iz stavka (1) ovoga članka.
(5) Korisnik iz stavka (1) ovoga članka, njegov zakonski zastupnik ili član njegove uže obitelji, te obveznik plaćanja imaju pravo uvida u Listu zahtjeva.
(6) Na utvrđeni redoslijed na Listi zahtjeva osoba iz stavka (4) ovoga članka može podnijeti pisani prigovor ravnatelju federalne ustanove socijalne skrbi u roku od osam dana od dana uvida u Listu zahtjeva.
(7) Ravnatelj je obvezan očitovati se na prigovor pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka prigovora.

Članak 39.
(Dopuštene mjere tjelesnog ograničavanja)

(1) Pod dopuštenim mjerama tjelesnog ograničavanja, u smislu ovoga zakona, podrazumijeva se privremeno ograničavanje kretanja i djelovanja osobe sa smetnjama u intelektualnom razvoju, koja je smještena u federalnu ustanovu socijalne skrbi.
(2) Mjera tjelesnog ograničavanja iz stavka (1) ovoga članka primjenjuje se samo iznimno ukoliko je to jedino sredstvo kojim se može otkloniti izravna opasnost koja proizlazi iz ponašanja osobe, odnosno visoki stupanj rizika od tjelesnog povređivanja same osobe sa smetnjama u intelektualnom razvoju ili neke druge osobe u federalnoj ustanovi socijalne skrbi.
(3) Mjera tjelesnog ograničavanja primjenit će se samo u mjeri i na način prijeko potreban da se otkloni opasnost iz stavka (2) ovoga članka.
(4) Mjera tjelesnog ograničavanja smije trajati samo onoliko koliko je to nužno za otklanjanje opasnosti iz stavka (2) ovoga članka.
(5) Mjera tjelesnog ograničavanja može se primijeniti tek nakon što se neprisilnim mjerama nije otklonila opasnost iz stavka (2) ovoga članka.

Članak 40.
(Primjena mjere tjelesnog ograničavanja osobe sa smetnjama u intelektualnom razvoju)

(1) Odluku o primjeni mjere tjelesnog ograničavanja osobe sa smetnjama u intelektualnom razvoju donosi psihijatar koji i nadzire njezinu primjenu.
(2) U slučaju da zbog iznimne žurnosti nije moguće čekati donošenje odluke iz stavka (1) ovoga članka od strane psihijatra, tada istu može donijeti i prisutni zdravstveni djelatnik uz konzultaciju s psihijatrom koji će, u što kraćem roku i bez odlaganja, pregledati osobu sa smetnjama u intelektualnom razvoju i odlučiti o daljnjem produženju ili ukidanju te odluke.

Članak 41.
(Praćenje primjene mjera tjelesnog ograničavanja)

(1) Federalni ministar zdravstva će donijeti propis o primjeni mjere tjelesnog ograničavanja osobe sa smetnjama u intelektualnom razvoju, uključujući jasno definirane situacije u kojima se ove mjere poduzimaju, uvjete stručnog kadra, način odlučivanja o mjeri tjelesnog ograničavanja, rokove za donošenje odluke o primjeni mjere i njezinom trajanju, metode i evidenciju, te način praćenja ove mjere.
(2) Federalne ustanove socijalne skrbi obvezne su osigurati da stručno osoblje stalno prati stanje smještenih osoba sa smetnjama u intelektualnom razvoju prema kojima se primjenjuju mjere prisile.

Članak 42.
(Mjere tjelesnog ograničavanja osoba s težim duševnim smetnjama)

(1) Zabranjena je primjena mjere tjelesnog ograničavanja osoba s težim duševnim smetnjama koje se nalaze na smještaju u federalnim ustanovama socijalne skrbi, osim u situacijama kada odgovorna osoba procijeni da postoji izravna opasnost da će korisnik svojim ponašanjem ugroziti svoj ili život druge osobe ili otuđiti, uništiti ili teže oštetiti imovinu veće vrijednosti.
(2) Iznimna primjena mjere tjelesnog ograničavanja osobe s težim duševnim smetnjama utvrđena u stavku (1) ovoga članka, primijenit će se samo u mjeri i na način koji je neophodan da se otkloni izravna opasnost izazvana napadom te osobe i trajat će samo dok je nužno da se ostvari svrha iz stavka (1) ovoga članka.
(3) Ukoliko u situacijama iz stavka (1) prisutno osoblje nije u mogućnosti adekvatno odgovoriti na ovakvo korisnikovo ponašanje, odgovorna je osoba dužna zatražiti pomoć službenika nadležnog ministarstva unutarnjih poslova.
(4) Službene osobe nadležnog kantonalnog ministarstva unutarnjih poslova dužne su, sukladno propisima o zaštiti duševnog zdravlja, odgovoriti na poziv odgovorne osobe iz federalne ustanove socijalne skrbi, te korisnika odvesti do zdravstvene ustanove sekundarne ili tercijarne zdravstvene zaštite, koja ima odjel ili kliniku za psihijatriju i u kojoj se mogu provesti mjere tjelesnog ograničavanja sukladno propisima o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
(5) Odgovorna osoba iz federalne ustanove socijalne skrbi koja je zatražila pomoć službenih osoba nadležnog kantonalnog ministarstva unutarnjih poslova dužna je taj poziv najkasnije u roku od 24 sata pismeno obrazložiti i to obrazloženje uložiti u medicinsku dokumentaciju.

V. UPRAVLJANJE I RUKOVOĐENJE FEDERALNIM USTANOVAMA SOCIJALNE SKRBI

Članak 43.
(Tijelo upravljanja)

Tijelo upravljanja u federalnim ustanovama socijalne skrbi je upravno vijeće.

Članak 44.
(Nadležnosti upravnog vijeća)

(1) Upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi ima sljedeće nadležnosti:
a) donosi pravila federalne ustanove socijalne skrbi na koja suglasnost daje Vlada Federacije;
b) donosi druge opće akte federalne ustanove socijalne skrbi, kao i interne dokumente iz nadležnosti rada upravnog vijeća;
c) odlučuje o poslovanju federalne ustanove socijalne skrbi;
d) donosi jednogodišnje i trogodišnje programe i planove rada i razvoja federalne ustanove socijalne skrbi na koje suglasnost daje Vlada Federacije;
e) donosi investicijske odluke i petogodišnje planove kapitalnih ulaganja;
f) razmatra i usvaja izvješće o radu i poslovanju federalne ustanove socijalne skrbi koji dostavlja Vladi Federacije;
g) odlučuje o korištenju sredstava sukladno zakonu i pravilima federalne ustanove socijalne skrbi;
h) donosi financijski plan federalne ustanove socijalne skrbi;
i) usvaja polugodišnji i završni račun;
j) bira i razrješava ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi;
k) donosi poslovnik o radu upravnog vijeća;
l) razmatra prigovore i žalbe uposlenih na odluke ravnatelja;
m) provodi politiku osnivača, te realizira mjere i zaduženja Vlade Federacije i nadležnih federalnih ministarstava sukladno odredbama ovoga zakona;
n) obavlja druge poslove sukladno zakonu i pravilima federalne ustanove socijalne skrbi.
(2) Nadležnosti iz toč. d), e), f) i h) stavka (1) ovoga članka upravna vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi provode u rokovima i prema metodologiji koju propisuje federalni ministar rada i socijalne politike.

Članak 45.
(Imenovanje i razrješenje upravnog vijeća)

(1) Upravno vijeće u federalnim ustanovama socijalne skrbi imenuje i razrješava Vlada Federacije na razdoblje do četiri godine sukladno odredbama ovoga zakona pri čemu pojedini član upravnog vijeća može na istu poziciju biti imenovan u najviše dva uzastopna mandata.
(2) Na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Vlada Federacije donosi odluku o raspisivanju javnog natječaja za imenovanje predsjedatelja i članova upravnih vijeća u federalnim ustanovama socijalne skrbi, te imenuje povjerenstvo za provedbu natječajne procedure.
(3) U sastav povjerenstva iz stavka (2) ovoga članka imenuju se predstavnici Vlade Federacije, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Federalnog ministarstva zdravstva, Federalnog ministarstva pravde i Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti.

Članak 46.
(Broj članova i sastav upravnog vijeća)

(1) Upravno vijeće u federalnim ustanovama socijalne skrbi sastoji se od pet članova od kojih su barem dva pravne struke.
(2) U upravna vijeća u federalnim ustanovama socijalne skrbi u pravilu se imenuje jedan član iz reda stručnih uposlenika federalne ustanove socijalne skrbi u kojoj se vrši imenovanje upravnog vijeća, jedan iz reda zakonskih zastupnika korisnika koji se nalaze na smještaju u federalnoj ustanovi socijalne skrbi u kojoj se vrši imenovanje i tri člana iz reda stručnih osoba iz oblasti i zvanja utvrđenih posebnim kriterijima za imenovanje u upravna vijeća ovih ustanova.
(3) Iznimno od stavka (2) ovoga članka, u slučaju da se pozicije u upravnim vijećima federalnih ustanova socijalne skrbi, zbog neprijavljivanja kandidata ili neispunjavanja općih i posebnih uvjeta od strane prijavljenih kandidata, ne budu mogle popuniti članovima iz reda stručnih uposlenika ili iz reda zakonskih zastupnika korisnika, tada će se na iste imenovati kandidati iz reda stručnih osoba iz oblasti i zvanja utvrđenih posebnim kriterijima za imenovanje u upravna vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi.

Članak 47.
(Opći i posebni uvjeti za izbor članova upravnih vijeća)

(1) Svaki kandidat za imenovanje u upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi mora ispunjavati opće uvjete utvrđene federalnim propisom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima.
(2) Glede ispunjavanja posebnih kriterija svaki kandidat za imenovanje u upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi mora:
a) posjedovati visoku stručnu spremu – VII. stupanj stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje s 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja iz oblasti društvenih, humanističkih ili medicinskih znanosti;
b) posjedovati radni staž u struci od najmanje pet godina nakon stjecanja visoke stručne spreme u oblasti socijalne i dječje zaštite, zdravstvene zaštite, odgoja i obrazovanja ili pravosuđa;
c) poznavati propise iz oblasti socijalne i dječje zaštite s posebnim fokusom na djelatnost ustanova socijalne skrbi i način njihovog funkcioniranja;
d) poznavati sadržaj i način rada tijela upravljanja u federalnim ustanovama socijalne skrbi.
(3) Bliže uvjete glede postupka za dokazivanje ispunjenosti općih i posebnih uvjeta za imenovanje u upravna vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi i potrebne dokumentacije utvrđuje Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Članak 48.
(Zapreke za imenovanje u upravno vijeće)

U upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi ne može biti imenovana osoba:
a) koja ne posjeduje poslovnu i zdravstvenu sposobnost;
b) koja je, prema odredbama kaznenog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, osuđivana za sljedeća kaznena djela koja su nespojiva s obavljanjem dužnosti člana upravnog vijeća javne ustanove: kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kaznena djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine, kaznena djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kaznena djela protiv gospodarstva i jedinstva tržišta te kaznena djela iz oblasti carina, kaznena djela korupcije i kaznena djela protiv službene i druge odgovorne funkcije, kaznena djela protiv pravosuđa, kaznena djela povrede autorskih prava, kaznena djela protiv oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te za djela dogovora, pripremanja, udruživanja i organiziranog kriminala;
c) koja je, prema odredbama kaznenog zakonodavstva Federacije, osuđivana za sljedeća kaznena djela koja su nespojiva s obavljanjem dužnosti člana upravnog vijeća javne ustanove: kaznena djela protiv ustavnog ustrojstva Federacije, kaznena djela protiv života i tijela, kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kaznena djela terorizma, kaznena djela protiv spolne slobode i ćudoređa, kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži, kaznena djela protiv zdravlja ljudi, kaznena djela protiv gospodarstva, poslovanja i sigurnosti platnog prometa, kaznena djela iz oblasti poreza, kaznena djela protiv radnih odnosa, kaznena djela protiv imovine, kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, kaznena djela protiv pravosuđa, kaznena djela protiv javnog reda i pravnog prometa, kaznena djela podmićivanja i kaznena djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti;
d) koja je, prema propisima o ravnopravnosti spolova, osuđivana za kazneno djelo nasilja, uznemiravanja ili seksualnog uznemiravanja kojim je ugrozila mir, duševno zdravlje i tjelesni integritet žrtve;
e) kojoj je, prema propisima o zaštiti od obiteljskog nasilja, izrečena mjera obiteljsko-pravne zaštite ili zaštitna mjera zbog obiteljskog nasilja;
f) koja je uposlenik institucije ili je član tijela koje vrši bilo koji oblik nadzora nad radom federalnih ustanova socijalne skrbi;
g) koja se, prema propisima o sukobu interesa, smatra izabranim stranačkim zvaničnikom, nositeljem izvršnih funkcija ili savjetnikom;
h) koja je već imenovana na poziciju člana u upravnom ili nadzornom vijeću ustanove ili zavoda, odnosno gospodarskog društva s većinskim državnim kapitalom;
i) koja ima privatni financijski interes u federalnoj ustanovi socijalne skrbi u čije se upravno vijeće vrši imenovanje.

Članak 49.
(Razrješenje članova upravnog vijeća)

(1) Članovi upravnog vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi za svoj rad odgovaraju osnivaču i Vladi Federacije.
(2) Mandat članova upravnog vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi ili njegovih pojedinih članova po sili zakona prestaje:
a) istekom razdoblja na koje su imenovani;
b) razrješenjem od strane Vlade Federacije;
c) smrću;
d) stjecanjem uvjeta za odlazak u mirovinu;
e) gubitkom poslovne sposobnosti ili
f) ako nastupe druge okolnosti koje su nespojive s obavljanjem dužnosti člana upravnog vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi.
(3) Upravno vijeće federalnih ustanova socijalne skrbi ili njegovi pojedini članovi mogu biti razriješeni i prije isteka mandata na koji su imenovani.
(4) Vlada Federacije je dužna razriješiti upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi ili njegove pojedine članove i prije isteka mandata na koji su imenovani ako:
a) upravno vijeće to zahtijeva ili pojedini njegov član podnese zahtjev za svoje razrješenje;
b) nastane ili se naknadno utvrdi postojanje nekih od razloga navedenih u članku 48. ovoga zakona;
c) upravno vijeće ili pojedini njegov član postupaju suprotno zakonu ili pravilima federalne ustanove socijalne skrbi;
d) upravno vijeće ili njegov pojedini član neopravdano ne vrše dužnost duže od šest mjeseci;
e) upravno vijeće ili njegov pojedini član u svojem radu krše propise i opće akte federalne ustanove socijalne skrbi ili neopravdano ne provode politiku osnivača, te ne realiziraju mjere i zaduženja Vlade Federacije i nadležnih federalnih ministarstava sukladno odredbama ovoga zakona ili postupaju protivno njima;
f) svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče federalnoj ustanovi socijalne skrbi veću štetu, zanemaruju ili nemarno obavljaju svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti federalne ustanove socijalne skrbi;
g) ako su nalazima nadležnih inspekcija utvrđene povrede propisa i općih akata federalne ustanove socijalne skrbi ili značajnije nepravilnosti u radu upravnog vijeća ili njegovih pojedinih članova;
h) je član upravnog vijeća u međuvremenu pravosnažno osuđen na kaznu zatvora, odnosno ako je počinio kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja funkcije člana upravnog vijeća federalne ustanove socijalne skrbi.
(5) Prije donošenja rješenja o razrješenju, Vlada Federacije je dužna obavijestiti upravno vijeće ili pojedinog njegovog člana o razlozima za razrješenje i dati im mogućnost da se o tome pismeno izjasne.
(6) U slučajevima prijevremenog razrješenja, Vlada Federacije je dužna imenovati privremeno upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi.
(7) Upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi ili njegov pojedini član mogu biti razriješeni prije isteka mandata i u slučaju ako ne zastupaju interese federalne ustanove socijalne skrbi, kao i uposlenika i korisnika na način utvrđen ovim zakonom i pravilima federalne ustanove socijalne skrbi.

Članak 50.
(Naknada za rad članovima upravnog vijeća)

(1) Članovi upravnog vijeća u federalnim ustanovama socijalne skrbi imaju pravo na naknadu za svoj rad.
(2) Vlada Federacije će svojim propisom urediti pitanje visine naknade iz stavka (1) ovoga članka, uvjete za njezinu isplatu, kao i druga pitanja od značaja.
(3) Sredstva za isplatu naknade iz stavka (1) ovoga članka osiguravaju se u proračunu Federacije na poziciji Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
(4) U slučajevima iz članka 49. ovoga zakona prestaje i pravo na naknadu iz stavka (1) ovoga članka.

Članak 51.
(Tijelo nadzora)

Tijelo nadzora federalnih ustanova socijalne skrbi je nadzorno vijeće.

Članak 52.
(Nadležnosti nadzornog vijeća)

(1) Nadzorno vijeće federalnih ustanova socijalne skrbi ima sljedeće nadležnosti:
a) analizira i daje mišljenje na izvješća o poslovanju federalnih ustanova socijalne skrbi;
b) u obavljanju nadzora nad uporabom sredstava za rad, pregleda i daje mišljenje na godišnje izvješće o poslovanju i godišnji obračun federalnih ustanova socijalne skrbi;
c) pregleda i provjerava urednost i zakonitost vođenja poslovnih knjiga;
d) analizira i daje mišljenje na jednogodišnje i trogodišnje programe i planove rada i razvoja federalne ustanove socijalne skrbi u njihovom financijskom aspektu;
e) analizira i daje mišljenje na investicijske odluke i petogodišnje planove kapitalnih ulaganja;
f) analizira i daje mišljenje na financijske planove federalnih ustanova socijalne skrbi;
g) izvješćuje osnivača, upravno vijeće i ravnatelja o rezultatima nadzora nad federalnim ustanovama socijalne skrbi;
h) obavlja druge poslove iz svog djelokruga po nalogu osnivača i nadležnih federalnih ministarstava.
(2) Nadležnost iz točke g) stavka (1) ovoga članka nadzorno vijeće federalnih ustanova socijalne skrbi provodi u rokovima i prema metodologiji koju će propisati federalni ministar rada i socijalne politike.

Članak 53.
(Imenovanje i razrješenje nadzornog vijeća)

(1) Nadzorno vijeće, kao jedinstveno tijelo nadležno za nadzor nad svim federalnim ustanovama socijalne skrbi, imenuje i razrješava Vlada Federacije na razdoblje do četiri godine sukladno odredbama ovoga zakona pri čemu pojedini član nadzornog vijeća može na istu poziciju biti imenovan u najviše dva uzastopna mandata.
(2) Na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Vlada Federacije donosi odluku o raspisivanju javnog natječaja za imenovanje predsjedatelja i članova nadzornog vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi, te imenuje povjerenstvo za provedbu natječajne procedure.
(3) U sastav povjerenstva iz stavka (2) ovoga članka imenuju se predstavnici Vlade Federacije, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Federalnog ministarstva zdravstva, Federalnog ministarstva pravde i Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti.

Članak 54.
(Broj članova i sastav nadzornog vijeća)

(1) Nadzorno vijeće federalnih ustanova socijalne skrbi sastoji se od pet članova.
(2) U nadzorno vijeće federalnih ustanova socijalne skrbi imenuju se isključivo stručne osobe iz oblasti i zvanja utvrđenih posebnim kriterijima za imenovanje u nadzorno vijeće ovih ustanova od kojih su barem tri ekonomske struke.

Članak 55.
(Opći i posebni uvjeti za izbor članova nadzornog vijeća)

(1) Svaki kandidat za imenovanje u nadzorno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi mora ispunjavati opće uvjete utvrđene federalnim propisom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima.
(2) Glede ispunjavanja posebnih kriterija, svaki kandidat za imenovanje u nadzorno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi mora:
a) posjedovati visoku stručnu spremu – VII. stupanj stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje s 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja iz oblasti društvenih znanosti – smjer ekonomija ili pravo;
b) posjedovati radni staž u struci od najmanje pet godina nakon stjecanja visoke stručne spreme;
c) poznavati propise iz oblasti socijalne i dječje zaštite s posebnim fokusom na djelatnost ustanova socijalne skrbi i način njihovog funkcioniranja;
d) poznavati sadržaj i način rada tijela nadzora u federalnim ustanovama socijalne skrbi.
(3) Bliže uvjete glede postupka za dokazivanje ispunjenosti općih i posebnih uvjeta za imenovanje u Nadzorno vijeće federalnih ustanova socijalne skrbi i potrebne dokumentacije utvrđuje Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Članak 56.
(Zapreke za imenovanje u nadzorno vijeće)

U nadzorno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi ne može biti imenovana osoba:
a) koja ne posjeduje poslovnu i zdravstvenu sposobnost;
b) koja je, prema odredbama kaznenog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, osuđivana za sljedeća kaznena djela koja su nespojiva s obavljanjem dužnosti člana nadzornog vijeća javne ustanove: kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kaznena djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine, kaznena djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kaznena djela protiv gospodarstva i jedinstva tržišta te kaznena djela iz oblasti carina, kaznena djela korupcije i kaznena djela protiv službene i druge odgovorne funkcije, kaznena djela protiv pravosuđa, kaznena djela povrede autorskih prava, kaznena djela protiv oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te za djela dogovora, pripremanja, udruživanja i organiziranog kriminala;
c) koja je, prema odredbama kaznenog zakonodavstva Federacije, osuđivana za sljedeća kaznena djela koja su nespojiva s obavljanjem dužnosti člana nadzornog vijeća javne ustanove: kaznena djela protiv ustavnog ustrojstva Federacije, kaznena djela protiv života i tijela, kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kaznena djela terorizma, kaznena djela protiv spolne slobode i ćudoređa, kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži, kaznena djela protiv zdravlja ljudi, kaznena djela protiv gospodarstva, poslovanja i sigurnosti platnog prometa, kaznena djela iz oblasti poreza, kaznena djela protiv radnih odnosa, kaznena djela protiv imovine, kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, kaznena djela protiv pravosuđa, kaznena djela protiv javnog reda i pravnog prometa, kaznena djela podmićivanja i kaznena djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti;
d) koja je, prema propisima o ravnopravnosti spolova, osuđivana za kazneno djelo nasilja, uznemiravanja ili seksualnog uznemiravanja kojim je ugrozila mir, duševno zdravlje i tjelesni integritet žrtve;
e) kojoj je, prema propisima o zaštiti od obiteljskog nasilja, izrečena mjera obiteljsko-pravne zaštite ili zaštitna mjera zbog obiteljskog nasilja;
f) koja je uposlenik institucije ili je član tijela koje vrši bilo koji oblik nadzora nad radom federalnih ustanova socijalne skrbi;
g) koja se, prema propisima o sukobu interesa, smatra izabranim stranačkim zvaničnikom, nositeljem izvršnih funkcija ili savjetnikom;
h) koja je već imenovana na poziciju člana u upravnom ili nadzornom vijeću ustanove ili zavoda, odnosno gospodarskog društva s većinskim državnim kapitalom;
i) koja ima privatni financijski interes u federalnoj ustanovi socijalne skrbi u čije se nadzorno vijeće vrši imenovanje.

Članak 57.
(Razrješenje članova nadzornog vijeća)

(1) Članovi nadzornog vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi za svoj rad odgovaraju osnivaču i Vladi Federacije.
(2) Mandat članova nadzornog vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi ili njegovih pojedinih članova prestaje:
a) istekom razdoblja na koje su imenovani;
b) razrješenjem od strane Vlade Federacije;
c) ostavkom;
d) smrću;
e) stjecanjem uvjeta za odlazak u mirovinu;
f) gubitkom poslovne sposobnosti ili
g) ako nastupe druge okolnosti koje su nespojive s obavljanjem dužnosti člana nadzornog vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi.
(3) Nadzorno vijeće federalnih ustanova socijalne skrbi ili njegovi pojedini članovi mogu biti razriješeni i prije isteka mandata na koji su imenovani.
(4) Vlada Federacije je dužna razriješiti nadzorno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi ili njegove pojedine članove i prije isteka mandata na koji su imenovani ako:
a) nadzorno vijeće to zahtijeva ili pojedini njegov član podnese zahtjev za svoje razrješenje;
b) nastane ili se naknadno utvrdi postojanje nekih od razloga navedenih u članku 56. ovoga zakona;
c) nadzorno vijeće ili pojedini njegov član postupaju suprotno zakonu ili pravilima federalne ustanove socijalne skrbi;
d) nadzorno vijeće ili njegov pojedini član neopravdano ne vrše dužnost duže od šest mjeseci;
e) nadzorno vijeće ili njegov pojedini član u svojem radu krše propise i opće akte federalne ustanove socijalne skrbi ili neopravdano ne provode politiku osnivača, te ne realiziraju mjere i zaduženja Vlade Federacije i nadležnih federalnih ministarstava sukladno odredbama ovoga zakona ili postupaju protivno njima;
f) svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče federalnoj ustanovi socijalne skrbi veću štetu, zanemaruju ili nemarno obavljaju svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti federalne ustanove socijalne skrbi;
g) ako su nalazima nadležnih inspekcija utvrđene povrede propisa i općih akata federalne ustanove socijalne skrbi ili značajnije nepravilnosti u radu nadzornog vijeća ili njegovih pojedinih članova;
h) je član nadzornog vijeća u međuvremenu pravosnažno osuđen na kaznu zatvora, odnosno ako je počinio kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja funkcije člana nadzornog vijeća federalne ustanove socijalne skrbi.
(5) Prije donošenja rješenja o razrješenju, Vlada Federacije je dužna obavijestiti nadzorno vijeće ili pojedinog njegovog člana o razlozima za razrješenje i dati im mogućnost da se o tome pismeno izjasne.
(6) U slučajevima prijevremenog razrješenja, Vlada Federacije je dužna imenovati privremeno nadzorno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi.
(7) Nadzorno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi ili njegov pojedini član mogu biti razriješeni prije isteka mandata i u slučaju ako ne zastupaju interese federalne ustanove socijalne skrbi, kao i uposlenika i korisnika na način utvrđen ovim zakonom i pravilima federalne ustanove socijalne skrbi.

Članak 58.
(Naknada za rad članovima nadzornog vijeća)

(1) Članovi nadzornog vijeća federalnih ustanova socijalne skrbi imaju pravo na naknadu za svoj rad.
(2) Vlada Federacije će svojim propisom urediti pitanje visine naknade iz stavka (1) ovoga članka, uvjete za njezinu isplatu, kao i druga pitanja od značaja.
(3) Sredstva za isplatu naknade iz stavka (1) ovoga članka osiguravaju se u proračunu Federacije na poziciji Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
(4) U slučajevima iz članka 57. ovoga zakona prestaje i pravo na naknadu iz stavka (1) ovoga članka.

Članak 59.
(Tijelo rukovođenja)

Tijelo rukovođenja u federalnim ustanovama socijalne skrbi je ravnatelj.

Članak 60.
(Nadležnosti ravnatelja)

(1) Ravnatelj organizira i rukovodi radom federalne ustanove socijalne skrbi, zastupa je i predstavlja prema trećim osobama i odgovoran je za zakonitost njezinog rada.
(2) Ravnatelj federalne ustanove socijalne skrbi ima sljedeće nadležnosti:
a) predlaže upravnom vijeću mjere za učinkovito i zakonito obavljanje djelatnosti radi kojih je federalna ustanova socijalne skrbi osnovana;
b) predlaže upravnom vijeću unutarnju organizaciju i sistematizaciju, osnove planova rada i razvoja i druge opće akte;
c) izvršava odluke upravnog vijeća;
d) odlučuje o pravima, obvezama i odgovornostima djelatnika iz radnog odnosa;
e) podnosi upravnom vijeću izvješće o financijskom poslovanju i
f) vrši druge poslove sukladno zakonu i pravilima federalne ustanove socijalne skrbi.
(3) Ravnatelj je federalne ustanove socijalne skrbi dužan obustaviti od izvršenja opći akt koji nije u suglasnosti s ovim ili drugim relevantnim propisima, kao i pojedinačni akt kojim se nanosi šteta federalnoj ustanovi socijalne skrbi ili društvenoj zajednici i o tome obavijestiti Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.
(4) Ukoliko Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u roku od 30 dana od dana prijema obavještenja iz stavka (3) ovoga članka ne donese rješenje o obustavi i o tome ne obavijesti ravnatelja, obustavljeni se akt može izvršiti.
(5) Ravnatelj federalne ustanove socijalne skrbi je naredbodavac za realiziranje financijskog plana.
(6) Ravnatelj federalne ustanove socijalne skrbi je odgovoran upravnom vijeću za rezultate rada i financijsko poslovanje federalne ustanove socijalne skrbi.

Članak 61.
(Imenovanje i razrješenje ravnatelja)

(1) Ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi imenuje i razrješava upravno vijeće na razdoblje do četiri godine uz prethodno pribavljenu suglasnost Vlade Federacije sukladno odredbama ovoga zakona.
(2) Upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi donosi odluku o raspisivanju javnog natječaja za imenovanje ravnatelja, te imenuje povjerenstvo za provedbu natječajne procedure.
(3) U sastav povjerenstva iz stavka (2) ovoga članka imenuju se dva člana iz reda članova upravnog vijeća, dva člana iz reda stručnih uposlenika ustanove, te jedan član u ime Vlade Federacije.

Članak 62.
(Posebni uvjeti za izbor ravnatelja)

(1) Svaki kandidat za imenovanje na poziciju ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi mora ispunjavati opće uvjete utvrđene federalnim propisom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima.
(2) Glede ispunjavanja posebnih kriterija, svaki kandidat za imenovanje na poziciju ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi mora:
a) posjedovati visoku stručnu spremu – VII. stupanj stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje s 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja iz oblasti društvenih ili medicinskih znanosti;
b) posjedovati radni staž u struci od najmanje pet godina nakon stjecanja visoke stručne spreme od čega minimalno tri godine na rukovodećim pozicijama;
c) poznavati propise iz oblasti socijalne i dječje zaštite s posebnim fokusom na djelatnost ustanova socijalne skrbi i način njihovog funkcioniranja;
d) poznavati sadržaj i način rada ravnatelja u federalnim ustanovama socijalne skrbi.
(2) Kandidat koji bude izabran za ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi dužan je u roku od 30 dana od dana imenovanja dostaviti Vladi Federacije na razmatranje razvojni plan i program za mandatno razdoblje.
(3) Po isteku mandata ista osoba može biti ponovno imenovana za ravnatelja u istoj ustanovi, a najviše za još jedno mandatno razdoblje na način predviđen ovim zakonom.
(4) Bliže uvjete glede postupka za dokazivanje ispunjenosti općih i posebnih uvjeta za imenovanje na poziciju ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi i potrebne dokumentacije utvrđuje Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Članak 63.
(Zapreke za imenovanje na poziciju ravnatelja)

Na poziciju ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi ne može biti imenovana osoba:
a) koja ne posjeduje poslovnu i zdravstvenu sposobnost;
b) koja je, prema odredbama kaznenog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, osuđivana za sljedeća kaznena djela koja su nespojiva s obavljanjem dužnosti ravnatelja javne ustanove: kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kaznena djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine, kaznena djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kaznena djela protiv gospodarstva i jedinstva tržišta te kaznena djela iz oblasti carina, kaznena djela korupcije i kaznena djela protiv službene i druge odgovorne funkcije, kaznena djela protiv pravosuđa, kaznena djela povrede autorskih prava, kaznena djela protiv oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te za djela dogovora, pripremanja, udruživanja i organiziranog kriminala;
c) koja je, prema odredbama kaznenog zakonodavstva Federacije, osuđivana za sljedeća kaznena djela koja su nespojiva s obavljanjem dužnosti ravnatelja javne ustanove: kaznena djela protiv ustavnog ustrojstva Federacije, kaznena djela protiv života i tijela, kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kaznena djela terorizma, kaznena djela protiv spolne slobode i ćudoređa, kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži, kaznena djela protiv zdravlja ljudi, kaznena djela protiv gospodarstva, poslovanja i sigurnosti platnog prometa, kaznena djela iz oblasti poreza, kaznena djela protiv radnih odnosa, kaznena djela protiv imovine, kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, kaznena djela protiv pravosuđa, kaznena djela protiv javnog reda i pravnog prometa, kaznena djela podmićivanja i kaznena djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti;
d) koja je, prema propisima o ravnopravnosti spolova, osuđivana za kazneno djelo nasilja, uznemiravanja ili seksualnog uznemiravanja kojim je ugrozila mir, duševno zdravlje i tjelesni integritet žrtve;
e) kojoj je, prema propisima o zaštiti od obiteljskog nasilja, izrečena mjera obiteljsko-pravne zaštite ili zaštitna mjera zbog obiteljskog nasilja;
f) koja je uposlenik institucije ili je član tijela koje vrši bilo koji oblik nadzora nad radom federalnih ustanova socijalne skrbi;
g) koja se, prema propisima o sukobu interesa, smatra izabranim stranačkim zvaničnikom, nositeljem izvršnih funkcija ili savjetnikom;
h) koja je već imenovana na poziciju člana u upravnom ili nadzornom vijeću ustanove ili zavoda, odnosno gospodarskog društva s većinskim državnim kapitalom;
i) koja ima privatni financijski interes u federalnoj ustanovi socijalne skrbi u kojoj se vrši imenovanje na poziciju.

Članak 64.
(Razrješenje ravnatelja)

(1) Mandat ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi prestaje:
a) istekom razdoblja na koje je imenovan;
b) razrješenjem od strane upravnog vijeća federalne ustanove socijalne skrbi;
c) ostavkom;
d) smrću;
e) stjecanjem uvjeta za odlazak u mirovinu;
f) gubitkom poslovne sposobnosti ili
g) ako nastupe druge okolnosti koje su nespojive s obavljanjem dužnosti ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi.
(2) Ravnatelj federalne ustanove socijalne skrbi može biti razriješen i prije isteka mandata na koji je imenovan.
(3) Upravno je vijeće dužno razriješiti ravnatelja i prije isteka mandata za koji je imenovan ako:
a) to ravnatelj osobno zahtijeva;
b) nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu;
c) nastane ili se naknadno utvrdi postojanje nekih od razloga navedenih u članku 63. ovoga zakona;
d) ne izvršava ugovorne obveze prema federalnoj ustanovi socijalne skrbi;
e) ne provodi program rada i razvitka federalne ustanove socijalne skrbi koji je donijelo upravno vijeće;
f) ako u obavljanju djelatnosti federalne ustanove socijalne skrbi nastane neopravdani gubitak;
g) u svojem radu krši propise i opće akte federalne ustanove socijalne skrbi ili neopravdano ne provodi politiku osnivača, te ne realizira mjere i zaduženja upravnog vijeća, Vlade Federacije i nadležnih federalnih ministarstava sukladno odredbama ovoga zakona ili postupa protivno njima;
h) svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči federalnoj ustanovi socijalne skrbi veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti federalne ustanove socijalne skrbi;
i) ako su nalazima nadležnih inspekcija utvrđene povrede propisa i općih akata federalne ustanove socijalne skrbi ili značajnije nepravilnosti u radu ravnatelja;
j) je ravnatelj u međuvremenu pravosnažno osuđen na kaznu zatvora, odnosno ako je počinio kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja funkcije ravnatelja federalne ustanove socijalne skrbi.
(4) Ako upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi ne razriješi ravnatelja u roku od 30 dana od dana saznanja za neki od razloga iz stavka (3) ovoga članka, rješenje o prijevremenom razrješenju ravnatelja može donijeti Vlada Federacije.
(5) Upravno vijeće mora, prije donošenja rješenja o prijevremenom razrješenju, obavijestiti ravnatelja o razlozima za razrješenje i dati mu mogućnost da se o njemu pismeno izjasni.
(6) Na rješenje o prijevremenom razrješenju ravnatelj federalne ustanove socijalne skrbi može podnijeti pisani prigovor Vladi Federacije u roku od osam dana od dana prijema rješenja o prijevremenom razrješenju.
(7) Vlada Federacije se pisanim putem očituje na prigovor iz stavka (6) ovoga članka u roku od 15 dana od dana primitka prigovora pri čemu taj prigovor prihvaća ili odbacuje.
(8) Prihvaćanjem prigovora iz stavka (7) ovoga članka od strane Vlade Federacije rješenje o prijevremenom razrješenju se poništava.
(9) U slučajevima prijevremenog razrješenja upravno je vijeće federalne ustanove socijalne skrbi dužno o tome pisanim putem izvijestiti Vladu Federacije.

Članak 65.
(Plaća ravnatelja)

(1) Ravnatelj federalne ustanove socijalne skrbi ima pravo na plaću sukladno propisima iz oblasti radnog zakonodavstva.
(2) Plaća iz stavka (1) ovoga članka utvrđuje se u maksimalnom iznosu do tri prosječne isplaćene neto plaće u Federaciji za prethodnu godinu prema podatku Federalnog zavoda za statistiku.
(3) Visinu plaće iz stavka (1) ovoga članka odlukom utvrđuje upravno vijeće sukladno financijskim mogućnostima federalne ustanove socijalne skrbi.
(4) Plaća iz stavka (1) ovoga članka isplaćuje se iz sredstava federalne ustanove socijalne skrbi.
(5) Sukladno propisima iz oblasti radnog zakonodavstva, predsjedatelj upravnog vijeća s imenovanim ravnateljem federalne ustanove socijalne skrbi potpisuje ugovor kojim se detaljnije uređuju pitanja iz radnog odnosa.
(6) Na nacrt odluke iz stavka (3) i ugovora iz stavka (5) ovoga članka pribavlja se mišljenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike glede njihove usklađenosti s odredbama ovoga zakona kao i važećih propisa iz oblasti radnog zakonodavstva.

VI. FINANCIRANJE FEDERALNIH USTANOVA SOCIJALNE SKRBI

Članak 66.
(Financiranje federalnih ustanova socijalne skrbi)

(1) Financiranje federalnih ustanova socijalne skrbi vrši se:
a) iz naknada za pružene usluge;
b) iz proračuna Federacije sukladno federalnim propisima o pripadnosti javnih prihoda;
c) iz subvencija, donacija i drugih izvora.
(2) Sredstvima iz točke b) ovoga članka sufinancira se tekuće poslovanje onih federalnih ustanova socijalne skrbi koje iz prihoda ostvarenih temeljem pruženih usluga nisu u mogućnosti osigurati svoje redovito funkcioniranje, kao i kapitalne investicije usmjerene na osiguranje neophodnih infrastrukturnih uvjeta za funkcioniranje federalnih ustanova socijalne skrbi, socijalno zbrinjavanje i osposobljavanje smještenih korisnika za samostalan život i rad prema njihovim mogućnostima, te provedbu radne aktivnosti smještenih korisnika.
(3) Posebni uvjeti i način dodjele sredstava iz točke b) stavka (1) ovoga članka, kao i obveze njihovih krajnjih korisnika utvrđuju se godišnjim programom utroška sredstava koji donosi Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike uz prethodno pribavljeno mišljenje Federalnog ministarstva financija.
(4) Nadzor nad namjenskim utroškom sredstava iz stavka (3) ovoga članka vrši Federalno ministarstvo rada i socijalne politike sukladno svojim nadležnostima, odnosno nadležna tijela inspekcijskog nadzora.
(5) Federalne ustanove socijalne skrbi dužne su uspostaviti javni registar subvencija i donacija iz točke c) stavka (1) ovoga članka.
(6) Sadržaj i način vođenja registra iz stavka (2) ovoga članka propisat će federalni ministar rada i socijalne politike uz prethodno pribavljeno mišljenje federalnog ministra financija.

Članak 67.
(Financiranje naknada za pružene usluge)

(1) Financiranje naknada za pružene usluge u smislu ovoga zakona snose fizičke ili pravne osobe koje su djelomično ili u cijelosti pristale snositi troškove smještaja što se regulira pojedinačnim ugovorom između te osobe i federalne ustanove socijalne skrbi u koju se vrši smještaj.
(2) Ukoliko se smještaj u ustanovu vrši na zahtjev tijela skrbništva, ugovor iz stavka (1) ovoga članka potpisuju nadležno kantonalno ministarstvo kao financijer, tijelo skrbništva i federalna ustanova socijalne skrbi u koju se vrši smještaj.

Članak 68.
(Korištenje sredstava)

(1) Sredstva iz članka 66. ovoga zakona koriste se za:
a) troškove plaća i ostalih osobnih primanja uposlenika;
b) troškove socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške korisnika sukladno odredbama ovoga zakona;
c) troškove zdravstvene njege korisnika sukladno odredbama ovoga zakona;
d) troškove odgoja i obrazovanja korisnika sukladno odredbama ovoga zakona;
e) troškove izgradnje, kupovine i održavanja objekata federalnih ustanova socijalne skrbi;
f) ostale materijalne i nematerijalne troškove sukladno zakonu.
(2) Federalni ministar rada i socijalne politike, u konzultacijama s federalnim ustanovama socijalne skrbi, donosi propis kojim će utvrditi jedinstvene standarde za utvrđivanje visine plaća i ostalih osobnih primanja uposlenika iz točke a) stavka (1) ovoga članka.

Članak 69.
(Financijsko poslovanje federalnih ustanova socijalne skrbi)

(1) Sredstva za obavljanje djelatnosti federalnih ustanova socijalne skrbi osiguravaju se prema odredbama ovoga zakona i drugih relevantnih propisa.
(2) Prihodi i sredstva za financiranje rashoda za obavljanje djelatnosti prema odredbama ovoga zakona i njihov raspored utvrđuju se financijskim planom federalnih ustanova socijalne skrbi.
(3) Financijsko poslovanje federalnih ustanova socijalne skrbi obavlja se preko transakcijskih računa koji se posebno otvaraju za:
a) uplatu naknada za pružene usluge;
b) uplatu subvencija, donacija i sredstava iz drugih izvora koja nisu stečena bavljenjem osnovnom ili dopunskom djelatnošću i
c) uplatu viška prihoda nad rashodima.
(4) Federalne ustanove socijalne skrbi vode financijsko poslovanje, odnosno financijsko izvješćivanje i poslovne knjige po analitičkom kontnom planu za proračun i proračunske korisnike Federacije.
(5) Višak prihoda nad rashodima federalne ustanove socijalne skrbi koriste za obavljanje i razvijanje svoje djelatnosti o čemu posebnu odluku, na prijedlog ravnatelja i uz prethodno pribavljeno mišljenje nadzornog vijeća, donosi upravno vijeće.
(6) Višak rashoda nad prihodima federalne ustanove socijalne skrbi pokrivaju neraspoređenim viškom prihoda iz prethodnog razdoblja, mjerama štednje, osiguranjem dodatnih izvora prihoda ili drugim zakonski dopuštenim mjerama.
(7) Odluku o načinu pokrivanja rashoda koji su do 10% viši od ukupno ostvarenih prihoda donosi, na prijedlog ravnatelja i uz prethodno pribavljeno mišljenje nadzornog vijeća, upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi u roku od 30 dana od dana sačinjavanja završnog obračuna.
(8) U slučajevima kada rashodi prelaze 10% ukupno ostvarenih prihoda, federalna ustanova socijalne skrbi dužna je u roku od 30 dana od dana sačinjavanja završnog obračuna izraditi prijedlog plana financijskog konsolidiranja kojim će utvrditi način pokrivanja viška rashoda nad prihodima.
(9) Prijedlog plana iz stavka (7) ovoga članka federalna ustanova socijalne skrbi dostavlja Vladi Federacije na razmatranje i davanje suglasnosti zajedno s prethodno pribavljenim mišljenjima nadzornog vijeća i Federalnog ministarstva financija.
(10) Tek nakon dobivanja prethodne suglasnosti od strane Vlade Federacije upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi može donijeti plan financijskog konsolidiranja iz stavka (7) ovoga članka.
(11) O datoj suglasnosti iz stavka (8) ovoga članka Vlada Federacije je dužna izvijestiti osnivača.

Članak 70.
(Cijene pruženih usluga)

(1) Upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi jednom godišnje odlukom utvrđuje cijenu za pružene usluge smještaja i tretmana korisnika prema jedinstvenoj metodologiji, koju propisuje federalni ministar rada i socijalne politike nakon obavljenih konzultacija s Federalnim ministarstvom zdravstva, Federalnim ministarstvom obrazovanja i znanosti i Federalnim ministarstvom pravde, te uz prethodno pribavljeno mišljenje federalnog ministra financija.
(2) Cijena iz stavka (1) ovoga članka utvrđuje se posebno za svaki stupanj podrške i to u sljedećim segmentima:
a) u segmentu socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške;
b) u segmentu zdravstvene njege i
c) u segmentu odgoja i obrazovanja.
(3) Sva pitanja vezana za cijene iz stavka (2) ovoga članka reguliraju se posebnim ugovorima između federalnih ustanova socijalne skrbi i fizičkih ili pravnih osoba koje djelomično ili u cijelosti snose troškove smještaja.

Članak 71.
(Registar kapitalnih investicija i nabave stalnih sredstava)

(1) Federalne ustanove socijalne skrbi se dužne uspostaviti javni registar kapitalnih investicija i nabave stalnih sredstava.
(2) Sadržaj i način vođenja registra iz stavka (1) ovoga članka propisat će federalni ministar rada i socijalne politike uz prethodno pribavljeno mišljenje federalnog ministra financija.

Članak 72.
(Revizija financijskog poslovanja)

(1) Sukladno odredbama federalnih propisa o reviziji institucija, financijske revizije i revizije učinka poslovanja federalnih ustanova socijalne skrbi provode se prema godišnjim planovima revizije.
(2) Financijske revizije i revizije učinka iz stavka (1) ovoga članka vrši Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine.

VII. NADZOR NAD RADOM FEDERALNIH USTANOVA SOCIJALNE SKRBI

Članak 73.
(Provedba nadzora nad radom federalnih ustanova socijalne skrbi)

Nadzor nad radom federalnih ustanova socijalne skrbi provodi se kroz unutarnji, stručni i inspekcijski nadzor.

Članak 74.
(Organiziranje unutarnjeg nadzora)

(1) Unutarnji nadzor organiziraju i provode federalne ustanove socijalne skrbi nad radom svojih organizacijskih jedinica i uposlenih djelatnika s ciljem unapređivanja djelatnosti i rada pojedinih organizacijskih jedinica, praćenja stručnog rada glede zaštite prava i interesa smještenih korisnika, te pravovremenog otklanjanja uočenih nepravilnosti u radu stručnih djelatnika koje se odnose na povredu pozitivnih propisa u izvršavanju njihovih zadaća ili pravila pojedine struke.
(2) Unutarnji nadzor provodi se na temelju općeg akta federalne ustanove socijalne skrbi i godišnjeg plana i programa provedbe unutarnjeg nadzora.
(3) Općim aktom iz stavka (2) ovoga članka utvrđuje se način obavljanja unutarnjeg nadzora.
(4) Federalna ustanova socijalne skrbi dužna je najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu izraditi godišnji plan i program provedbe unutarnjeg nadzora.

Članak 75.
(Sadržaj i vrste stručnog nadzora)

(1) Stručni nadzor u smislu ovoga zakona obuhvaća:
a) neposredan pregled opreme i prostora u odnosu na propisane uvjete u kojima se pružaju socijalne, zdravstvene i odgojno-obrazovne usluge;
b) neposredan uvid u vođenje propisane evidencije i dokumentacije;
c) neposredan uvid u broj i strukturu uposlenih djelatnika u odnosu na propisane uvjete;
d) neposredan uvid u rad stručnih djelatnika s korisnicima s posebnim fokusom na korištene metode stručnog rada;
e) neposredan uvid u rad stručnih tijela federalnih ustanova socijalne skrbi;
f) ocjenu kakvoće i opsega usluga stručnog rada.
(2) Stručni nadzor obavlja se kao redovni i izvanredni stručni nadzor, te kao opći i posebni stručni nadzor.
(3) Redovni stručni nadzor provodi se sukladno godišnjem programu redovnog stručnog nadzora koji donosi federalni ministar rada i socijalne politike.
(4) Izvanredni stručni nadzor provodi se na temelju podneska korisnika, članova obitelji korisnika ili zakonskog zastupnika korisnika, tijela upravljanja, djelatnika, tijela državne uprave i drugih pravnih i fizičkih osoba.
(5) Izvanredni stručni nadzor provodi se i u drugim slučajevima u kojima nadležna federalna ministarstva prema odredbama ovoga zakona ocijene da je to potrebno.
(6) Opći stručni nadzor provodi se nad ispunjavanjem uvjeta glede prostora i opreme, brojem i vrstom stručnih i drugih djelatnika, te stručnim tijelima federalnih ustanova socijalne skrbi.
(7) Posebni stručni nadzor provodi se prema kategorijama smještenih korisnika, vrstama usluga koje se pružaju i djelatnosti ustanova socijalne skrbi.

Članak 76.
(Tijelo nadležno za provedbu stručnog nadzora)

(1) Stručni nadzor nad radom federalnih ustanova socijalne skrbi vrši posebno povjerenstvo koje formira federalni ministar rada i socijalne politike od stručnih osoba s Liste stručnih nadzornika u federalnim ustanovama socijalne skrbi koju utvrđuje Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
(2) Stručni nadzornici iz stavka (1) ovoga članka su osobe profesionalne orijentacije koje imaju stručno zvanje, iskustvo i druge kompetencije potrebne za obavljanje poslova stručnog nadzora u ustanovi, a u odnosu na njenu djelatnost i kategorije smještenih korisnika.
(3) Prilikom provedbe stručnog nadzora, povjerenstvo iz stavka (1) ovoga članka je ovlašteno davati preporuke o načinu otklanjanja uočenih nedostataka, a u slučaju postojanja neposredne opasnosti za zdravlje ili život ljudi može naložiti mjere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u određenom roku o čemu obavještava nadležnu inspekciju.
(4) Povjerenstvo je samostalno u obavljanju poslova stručnog nadzora, u okviru prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom, kao i rješenjem o imenovanju donesenim od strane federalnog ministra rada i socijalne politike.
(5) Povjerenstvo iz stavka (1) ovoga članka dokazuje svoje službeno svojstvo rješenjem o imenovanju donesenim od strane federalnog ministra rada i socijalne politike.
(6) Federalni ministar rada i socijalne politike će, uz prethodno pribavljeno mišljenje federalnog ministra zdravstva, federalnog ministra obrazovanja i znanosti i federalnog ministra pravde, donijeti propis o vršenju stručnog nadzora nad federalnim ustanovama socijalne skrbi kojim će detaljnije urediti način i sadržaj provedbe stručnog nadzora, opće i posebne kriterije za odabir stručnih nadzornika, formu i sadržaj liste stručnih nadzornika, način formiranja povjerenstva za provedbu stručnog nadzora, sadržaj zapisnika o provedenom stručnom nadzoru, sadržaj evidencije o provedenim stručnim nadzorima i datim preporukama i naloženim mjerama, kao i druga pitanja značajna za obavljanje stručnog nadzora nad federalnim ustanovama socijalne skrbi.
(7) Sredstva za provedbu stručnog nadzora nad federalnim ustanovama socijalne skrbi osiguravaju se u proračunu Federacije na poziciji Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Članak 77.
(Sadržaj inspekcijskog nadzora)

Inspekcijski nadzor podrazumijeva nadzor nad zakonitošću rada federalnih ustanova socijalne skrbi i provodi se kroz poduzimanje inspekcijskih radnji na utvrđivanju činjeničnog stanja glede provedbe zakona i drugih propisa kod subjekta nadzora, poduzimanje preventivnih mjera sukladno ovom zakonu i drugim propisima, poduzimanje korektivnih mjera, odnosno nalaganje upravnih mjera radi sprečavanja i otklanjanja nezakonitosti u provedbi ovoga i drugih zakona, te kroz poduzimanje drugih mjera i radnji utvrđenih propisima o inspekcijama kao i drugim relevantnim propisima.

Članak 78.
(Nadležna tijela inspekcijskog nadzora)

(1) Inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada federalnih ustanova socijalne skrbi, sukladno odredbama ovoga zakona, vrši Federalna uprava za inspekcijske poslove putem nadležnih federalnih inspektora, odnosno kantonalno tijelo za inspekcijske poslove putem nadležnih kantonalnih inspektora u dijelu koji se odnosi na odgoj i obrazovanje.
(2) Ovisno o djelatnosti i oblasti na koju se odnosi, inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada federalnih ustanova socijalne skrbi provode:
a) federalni inspektori socijalne i dječje zaštite u dijelu primjene propisa iz oblasti socijalne i dječje zaštite;
b) federalni zdravstveni inspektori u dijelu pružanja zdravstvene njege i organiziranja zdravstvene zaštite;
c) federalni farmaceutski inspektori u dijelu organiziranja ljekarničke djelatnosti;
d) federalni inspektori rada u dijelu koji se odnosi na radno zakonodavstvo;
e) kantonalni prosvjetni inspektori u dijelu koji se odnosi na organiziranje odgoja i obrazovanja;
f) ostali federalni i kantonalni inspektori sukladno svojim nadležnostima utvrđenim važećim Zakonom o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine.
(3) U provedbi svojih nadležnosti, tijela iz stavka (1) ovoga članka međusobno se informiraju i surađuju na realiziranju poduzetih mjera i radnji, pružaju neposrednu pomoć jedni drugima i poduzimaju zajedničke aktivnosti neophodne za kvalitetan inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga zakona.

Članak 79.
(Inspekcijske nadležnosti)

(1) Pored poslova utvrđenih Zakonom o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine, federalni i kantonalni inspektori iz članka 78. ovoga zakona (u daljnjem tekstu: nadležni federalni i kantonalni inspektori) obavljaju i sljedeće poslove:
a) vrše nadzor nad obavljanjem osnovne i dopunske djelatnosti za koju su federalne ustanove socijalne skrbi registrirane i poduzimaju mjere za njeno kvalitetno obavljanje;
b) nadziru zakonitost rada federalnih ustanova socijalne skrbi i stručnih djelatnika u obavljanju njihove registrirane djelatnosti;
c) nadziru provedbu zakonom utvrđene obveze donošenja internih akata, kao i njihovu usklađenost s relevantnim propisima;
d) vrše nadzor nad pravovremenim donošenjem programa rada i financijskih planova, kao i nad pravovremenim izvješćivanjem osnivača i Vlade Federacije o radu i financijskom poslovanju;
e) razmatraju podneske pravnih i fizičkih osoba kojima se zahtijeva nadzor nad federalnim ustanovama socijalne skrbi, te na temelju njihove opravdanosti i utemeljenosti poduzimaju adekvatne radnje o čemu pismeno obavještavaju podnositelja;
f) poduzimaju preventivne aktivnosti u cilju sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostatka i nepravilnosti u provedbi ovoga zakona i propisa donijetih na temelju njega.
(2) Preventivne aktivnosti iz stavka (1) točka d) ovoga članka nadležni federalni i kantonalni inspektori nalažu rješenjem.

Članak 80.
(Inspekcijske mjere)

(1) Pri obavljanju inspekcijskog nadzora utvrđenog odredbama ovoga zakona, nadležni federalni i kantonalni inspektori, pored nadležnosti utvrđenih Zakonom o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine, imaju pravo i obvezu potpuno ili djelomično zabraniti pružanje određene usluge federalnim ustanovama socijalne skrbi ako:
a) ne ispunjavaju propisane uvjete glede prostora, opreme i kadra na način kako je to propisano ovim zakonom i aktima donesenim na temelju njega;
b) obavljaju djelatnost suprotno odredbama ovoga zakona i akata donesenih na temelju njega;
c) prime na smještaj i tretman korisnika koji po odredbama ovoga zakona nije definiran kao korisnik njihovih usluga;
d) ne osiguraju kvalitetnu i potpunu uslugu na način kako je to propisano ovim zakonom i aktima donesenim na temelju njega;
e) učine bitne propuste u tretmanu korisnika njihovih usluga;
f) ne posjeduju potpunu dokumentaciju o korisniku i ne vode točnu i urednu evidenciju koju su, sukladno odredbama ovoga zakona i drugih relevantnih propisa, dužni voditi;
g) ne izvrše preporuke i mjere donesene u okviru stručnog nadzora iz stavka (3) članka 76. ovoga zakona;
h) iz drugih razloga utvrđenih relevantnim propisima.
(2) O utvrđenim činjenicama iz stavka (1) ovoga članka nadležni federalni i kantonalni inspektori donose rješenje o privremenoj zabrani rada, odnosno obavljanja registrirane djelatnosti dok se uočeni nedostaci ne otklone.

Članak 81.
(Usmeno rješenje)

(1) Prilikom obavljanja inspekcijskih poslova nadležni federalni i kantonalni inspektori mogu izdati i usmeno rješenje za izvršenje određenih mjera kada:
a) opasnost za zdravlje ili život ljudi zahtjeva da se određena mjera poduzme odmah i bez odgode;
b) postoji opasnost od prikrivanja, zamjene ili uništenja dokaza, ukoliko se mjera odmah ne poduzme.
(2) Nadležni federalni i kantonalni inspektori mogu narediti izvršenje usmenog rješenja odmah.
(3) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja u slučajevima iz stavka (1) ovoga članka.
(4) Usmeno se rješenje mora unijeti u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru.
(5) Nadležni federalni i kantonalni inspektori su obvezni izdati pismeni otpravak rješenja u roku od tri dana od dana upisa izrečene mjere u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru.

Članak 82.
(Pokretanje odgovarajućeg postupka)

(1) Ako nadležni federalni i kantonalni inspektori posumnjaju da je povredom propisa učinjen prekršaj ili kazneno djelo obvezni su, uz rješenje za čije su donošenje nadležni, bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka inspekcijskog nadzora, zajedno s utvrđenim činjenicama koje su odlučujuće za poduzimanje mjera, podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog, odnosno prijavu za pokretanje kaznenog postupka.
(2) Nadležno tijelo kojem je podnesen zahtjev, odnosno prijava iz stavka (1) ovoga članka obvezno je o ishodu postupka obavijestiti Vladu Federacije i nadležna federalna ministarstva.

VIII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 83.
(Novčana kazna za federalnu ustanovu socijalne skrbi)

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj federalnu ustanovu socijalne skrbi ukoliko:
a) primi na smještaj osobu koja nije definirana kao korisnik usluge smještaja u federalnim ustanovama socijalne skrbi kako je to utvrđeno odredbama iz čl. 13., 14., 15., 16. i 17. ovoga zakona;
b) bude obavljala djelatnost protivno odredbama ovoga zakona i provedbenog propisa iz članka 21. Zakona;
c) ne bude poduzela sve tehničke i organizacijske mjere na zaštiti podataka koji se odnose na identitet smještenih osoba i zaštitu osobnih podataka kako je to utvrđeno člankom 32. ovoga zakona;
d) ne bude uspostavila i vodila evidenciju o osobama koje se nalaze na smještaju na način kako je to utvrđeno ovim zakonom i provedbenim propisom iz članka 35. Zakona;
e) u svom radu ne bude primjenjivala posebne standarde i kriterije za individualnu procjenu korisnika pri prijemu na smještaj u federalne ustanove socijalne skrbi, kao i standarde za procjenu potrebe njihovog daljnjeg zadržavanja na smještaju na način kako je to utvrđeno ovim zakonom i provedbenim propisom iz članka 36. Zakona;
f) bude primjenjivala mjere tjelesnog ograničavanja osoba sa smetnjama u intelektualnom razvoju protivno odredbama ovoga zakona i provedbenog propisa iz članka 41. Zakona;
g) bude primjenjivala mjere tjelesnog ograničavanja osoba s težim duševnim smetnjama protivno odredbama iz članka 42. ovoga zakona;
h) ne bude primjenjivala metodološki okvir za izvješćivanje o svom radu i poslovanju na način i u rokovima utvrđenim provedbenim propisom iz članka 44. ovoga zakona;
i) ne bude uspostavila javni registar subvencija i donacija ili isti ne bude vodila na način utvrđen provedbenim propisom iz članka 66. ovoga zakona;
j) ne bude donijela plan pokrivanja viška rashoda nad prihodima na način kako je to utvrđeno člankom 69. Zakona;
k) ne bude izračunavala cijene za pružene usluge na temelju jedinstvene metodologije obračuna cijena usluga u federalnim ustanovama socijalne skrbi iz članka 70. ovoga zakona;
l) ne bude uspostavila i vodila javni registar kapitalnih investicija i nabave stalnih sredstava na način kako je to utvrđeno ovim zakonom i provedbenim propisom iz članka 71. Zakona;
m) ne bude donijela opći akt o provedbi unutarnjeg nadzora, kao i godišnji plan i program provedbe unutarnjeg nadzora na način kako je to utvrđeno člankom 74. Zakona;
n) nadležnom inspektoru onemogući rad, odnosno ne osigura uvjete za neometan rad ili znatno oteža inspekcijski nadzor, ili mu ne dostavi, ili ne pripremi podatke, obavijesti i materijale na njegov zahtjev u određenom roku, ili mu ne dostavi ili pripremi netočne i nepotpune podake, obavijesti i materijale;
o) ne izvrši pravomoćno rješenje nadležnog inspektora;
p) ne bude donijela svoje opće i interne akte i uskladila svoju djelatnost u rokovima i na način utvrđen člankom 88. ovoga zakona.

VI. FINANCIRANJE FEDERALNIH USTANOVA SOCIJALNE SKRBI

Članak 66.
(Financiranje federalnih ustanova socijalne skrbi)

(1) Financiranje federalnih ustanova socijalne skrbi vrši se:
a) iz naknada za pružene usluge;
b) iz proračuna Federacije sukladno federalnim propisima o pripadnosti javnih prihoda;
c) iz subvencija, donacija i drugih izvora.
(2) Sredstvima iz točke b) ovoga članka sufinancira se tekuće poslovanje onih federalnih ustanova socijalne skrbi koje iz prihoda ostvarenih temeljem pruženih usluga nisu u mogućnosti osigurati svoje redovito funkcioniranje, kao i kapitalne investicije usmjerene na osiguranje neophodnih infrastrukturnih uvjeta za funkcioniranje federalnih ustanova socijalne skrbi, socijalno zbrinjavanje i osposobljavanje smještenih korisnika za samostalan život i rad prema njihovim mogućnostima, te provedbu radne aktivnosti smještenih korisnika.
(3) Posebni uvjeti i način dodjele sredstava iz točke b) stavka (1) ovoga članka, kao i obveze njihovih krajnjih korisnika utvrđuju se godišnjim programom utroška sredstava koji donosi Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike uz prethodno pribavljeno mišljenje Federalnog ministarstva financija.
(4) Nadzor nad namjenskim utroškom sredstava iz stavka (3) ovoga članka vrši Federalno ministarstvo rada i socijalne politike sukladno svojim nadležnostima, odnosno nadležna tijela inspekcijskog nadzora.
(5) Federalne ustanove socijalne skrbi dužne su uspostaviti javni registar subvencija i donacija iz točke c) stavka (1) ovoga članka.
(6) Sadržaj i način vođenja registra iz stavka (2) ovoga članka propisat će federalni ministar rada i socijalne politike uz prethodno pribavljeno mišljenje federalnog ministra financija.

Članak 67.
(Financiranje naknada za pružene usluge)

(1) Financiranje naknada za pružene usluge u smislu ovoga zakona snose fizičke ili pravne osobe koje su djelomično ili u cijelosti pristale snositi troškove smještaja što se regulira pojedinačnim ugovorom između te osobe i federalne ustanove socijalne skrbi u koju se vrši smještaj.
(2) Ukoliko se smještaj u ustanovu vrši na zahtjev tijela skrbništva, ugovor iz stavka (1) ovoga članka potpisuju nadležno kantonalno ministarstvo kao financijer, tijelo skrbništva i federalna ustanova socijalne skrbi u koju se vrši smještaj.

Članak 68.
(Korištenje sredstava)

(1) Sredstva iz članka 66. ovoga zakona koriste se za:
a) troškove plaća i ostalih osobnih primanja uposlenika;
b) troškove socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške korisnika sukladno odredbama ovoga zakona;
c) troškove zdravstvene njege korisnika sukladno odredbama ovoga zakona;
d) troškove odgoja i obrazovanja korisnika sukladno odredbama ovoga zakona;
e) troškove izgradnje, kupovine i održavanja objekata federalnih ustanova socijalne skrbi;
f) ostale materijalne i nematerijalne troškove sukladno zakonu.
(2) Federalni ministar rada i socijalne politike, u konzultacijama s federalnim ustanovama socijalne skrbi, donosi propis kojim će utvrditi jedinstvene standarde za utvrđivanje visine plaća i ostalih osobnih primanja uposlenika iz točke a) stavka (1) ovoga članka.

Članak 69.
(Financijsko poslovanje federalnih ustanova socijalne skrbi)

(1) Sredstva za obavljanje djelatnosti federalnih ustanova socijalne skrbi osiguravaju se prema odredbama ovoga zakona i drugih relevantnih propisa.
(2) Prihodi i sredstva za financiranje rashoda za obavljanje djelatnosti prema odredbama ovoga zakona i njihov raspored utvrđuju se financijskim planom federalnih ustanova socijalne skrbi.
(3) Financijsko poslovanje federalnih ustanova socijalne skrbi obavlja se preko transakcijskih računa koji se posebno otvaraju za:
a) uplatu naknada za pružene usluge;
b) uplatu subvencija, donacija i sredstava iz drugih izvora koja nisu stečena bavljenjem osnovnom ili dopunskom djelatnošću i
c) uplatu viška prihoda nad rashodima.
(4) Federalne ustanove socijalne skrbi vode financijsko poslovanje, odnosno financijsko izvješćivanje i poslovne knjige po analitičkom kontnom planu za proračun i proračunske korisnike Federacije.
(5) Višak prihoda nad rashodima federalne ustanove socijalne skrbi koriste za obavljanje i razvijanje svoje djelatnosti o čemu posebnu odluku, na prijedlog ravnatelja i uz prethodno pribavljeno mišljenje nadzornog vijeća, donosi upravno vijeće.
(6) Višak rashoda nad prihodima federalne ustanove socijalne skrbi pokrivaju neraspoređenim viškom prihoda iz prethodnog razdoblja, mjerama štednje, osiguranjem dodatnih izvora prihoda ili drugim zakonski dopuštenim mjerama.
(7) Odluku o načinu pokrivanja rashoda koji su do 10% viši od ukupno ostvarenih prihoda donosi, na prijedlog ravnatelja i uz prethodno pribavljeno mišljenje nadzornog vijeća, upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi u roku od 30 dana od dana sačinjavanja završnog obračuna.
(8) U slučajevima kada rashodi prelaze 10% ukupno ostvarenih prihoda, federalna ustanova socijalne skrbi dužna je u roku od 30 dana od dana sačinjavanja završnog obračuna izraditi prijedlog plana financijskog konsolidiranja kojim će utvrditi način pokrivanja viška rashoda nad prihodima.
(9) Prijedlog plana iz stavka (7) ovoga članka federalna ustanova socijalne skrbi dostavlja Vladi Federacije na razmatranje i davanje suglasnosti zajedno s prethodno pribavljenim mišljenjima nadzornog vijeća i Federalnog ministarstva financija.
(10) Tek nakon dobivanja prethodne suglasnosti od strane Vlade Federacije upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi može donijeti plan financijskog konsolidiranja iz stavka (7) ovoga članka.
(11) O datoj suglasnosti iz stavka (8) ovoga članka Vlada Federacije je dužna izvijestiti osnivača.

Članak 70.
(Cijene pruženih usluga)

(1) Upravno vijeće federalne ustanove socijalne skrbi jednom godišnje odlukom utvrđuje cijenu za pružene usluge smještaja i tretmana korisnika prema jedinstvenoj metodologiji, koju propisuje federalni ministar rada i socijalne politike nakon obavljenih konzultacija s Federalnim ministarstvom zdravstva, Federalnim ministarstvom obrazovanja i znanosti i Federalnim ministarstvom pravde, te uz prethodno pribavljeno mišljenje federalnog ministra financija.
(2) Cijena iz stavka (1) ovoga članka utvrđuje se posebno za svaki stupanj podrške i to u sljedećim segmentima:
a) u segmentu socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške;
b) u segmentu zdravstvene njege i
c) u segmentu odgoja i obrazovanja.
(3) Sva pitanja vezana za cijene iz stavka (2) ovoga članka reguliraju se posebnim ugovorima između federalnih ustanova socijalne skrbi i fizičkih ili pravnih osoba koje djelomično ili u cijelosti snose troškove smještaja.

Članak 71.
(Registar kapitalnih investicija i nabave stalnih sredstava)

(1) Federalne ustanove socijalne skrbi se dužne uspostaviti javni registar kapitalnih investicija i nabave stalnih sredstava.
(2) Sadržaj i način vođenja registra iz stavka (1) ovoga članka propisat će federalni ministar rada i socijalne politike uz prethodno pribavljeno mišljenje federalnog ministra financija.

Članak 72.
(Revizija financijskog poslovanja)

(1) Sukladno odredbama federalnih propisa o reviziji institucija, financijske revizije i revizije učinka poslovanja federalnih ustanova socijalne skrbi provode se prema godišnjim planovima revizije.
(2) Financijske revizije i revizije učinka iz stavka (1) ovoga članka vrši Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine.

VII. NADZOR NAD RADOM FEDERALNIH USTANOVA SOCIJALNE SKRBI

Članak 73.
(Provedba nadzora nad radom federalnih ustanova socijalne skrbi)

Nadzor nad radom federalnih ustanova socijalne skrbi provodi se kroz unutarnji, stručni i inspekcijski nadzor.

Članak 74.
(Organiziranje unutarnjeg nadzora)

(1) Unutarnji nadzor organiziraju i provode federalne ustanove socijalne skrbi nad radom svojih organizacijskih jedinica i uposlenih djelatnika s ciljem unapređivanja djelatnosti i rada pojedinih organizacijskih jedinica, praćenja stručnog rada glede zaštite prava i interesa smještenih korisnika, te pravovremenog otklanjanja uočenih nepravilnosti u radu stručnih djelatnika koje se odnose na povredu pozitivnih propisa u izvršavanju njihovih zadaća ili pravila pojedine struke.
(2) Unutarnji nadzor provodi se na temelju općeg akta federalne ustanove socijalne skrbi i godišnjeg plana i programa provedbe unutarnjeg nadzora.
(3) Općim aktom iz stavka (2) ovoga članka utvrđuje se način obavljanja unutarnjeg nadzora.
(4) Federalna ustanova socijalne skrbi dužna je najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu izraditi godišnji plan i program provedbe unutarnjeg nadzora.

Članak 75.
(Sadržaj i vrste stručnog nadzora)

(1) Stručni nadzor u smislu ovoga zakona obuhvaća:
a) neposredan pregled opreme i prostora u odnosu na propisane uvjete u kojima se pružaju socijalne, zdravstvene i odgojno-obrazovne usluge;
b) neposredan uvid u vođenje propisane evidencije i dokumentacije;
c) neposredan uvid u broj i strukturu uposlenih djelatnika u odnosu na propisane uvjete;
d) neposredan uvid u rad stručnih djelatnika s korisnicima s posebnim fokusom na korištene metode stručnog rada;
e) neposredan uvid u rad stručnih tijela federalnih ustanova socijalne skrbi;
f) ocjenu kakvoće i opsega usluga stručnog rada.
(2) Stručni nadzor obavlja se kao redovni i izvanredni stručni nadzor, te kao opći i posebni stručni nadzor.
(3) Redovni stručni nadzor provodi se sukladno godišnjem programu redovnog stručnog nadzora koji donosi federalni ministar rada i socijalne politike.
(4) Izvanredni stručni nadzor provodi se na temelju podneska korisnika, članova obitelji korisnika ili zakonskog zastupnika korisnika, tijela upravljanja, djelatnika, tijela državne uprave i drugih pravnih i fizičkih osoba.
(5) Izvanredni stručni nadzor provodi se i u drugim slučajevima u kojima nadležna federalna ministarstva prema odredbama ovoga zakona ocijene da je to potrebno.
(6) Opći stručni nadzor provodi se nad ispunjavanjem uvjeta glede prostora i opreme, brojem i vrstom stručnih i drugih djelatnika, te stručnim tijelima federalnih ustanova socijalne skrbi.
(7) Posebni stručni nadzor provodi se prema kategorijama smještenih korisnika, vrstama usluga koje se pružaju i djelatnosti ustanova socijalne skrbi.

Članak 76.
(Tijelo nadležno za provedbu stručnog nadzora)

(1) Stručni nadzor nad radom federalnih ustanova socijalne skrbi vrši posebno povjerenstvo koje formira federalni ministar rada i socijalne politike od stručnih osoba s Liste stručnih nadzornika u federalnim ustanovama socijalne skrbi koju utvrđuje Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
(2) Stručni nadzornici iz stavka (1) ovoga članka su osobe profesionalne orijentacije koje imaju stručno zvanje, iskustvo i druge kompetencije potrebne za obavljanje poslova stručnog nadzora u ustanovi, a u odnosu na njenu djelatnost i kategorije smještenih korisnika.
(3) Prilikom provedbe stručnog nadzora, povjerenstvo iz stavka (1) ovoga članka je ovlašteno davati preporuke o načinu otklanjanja uočenih nedostataka, a u slučaju postojanja neposredne opasnosti za zdravlje ili život ljudi može naložiti mjere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u određenom roku o čemu obavještava nadležnu inspekciju.
(4) Povjerenstvo je samostalno u obavljanju poslova stručnog nadzora, u okviru prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom, kao i rješenjem o imenovanju donesenim od strane federalnog ministra rada i socijalne politike.
(5) Povjerenstvo iz stavka (1) ovoga članka dokazuje svoje službeno svojstvo rješenjem o imenovanju donesenim od strane federalnog ministra rada i socijalne politike.
(6) Federalni ministar rada i socijalne politike će, uz prethodno pribavljeno mišljenje federalnog ministra zdravstva, federalnog ministra obrazovanja i znanosti i federalnog ministra pravde, donijeti propis o vršenju stručnog nadzora nad federalnim ustanovama socijalne skrbi kojim će detaljnije urediti način i sadržaj provedbe stručnog nadzora, opće i posebne kriterije za odabir stručnih nadzornika, formu i sadržaj liste stručnih nadzornika, način formiranja povjerenstva za provedbu stručnog nadzora, sadržaj zapisnika o provedenom stručnom nadzoru, sadržaj evidencije o provedenim stručnim nadzorima i datim preporukama i naloženim mjerama, kao i druga pitanja značajna za obavljanje stručnog nadzora nad federalnim ustanovama socijalne skrbi.
(7) Sredstva za provedbu stručnog nadzora nad federalnim ustanovama socijalne skrbi osiguravaju se u proračunu Federacije na poziciji Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Članak 77.
(Sadržaj inspekcijskog nadzora)

Inspekcijski nadzor podrazumijeva nadzor nad zakonitošću rada federalnih ustanova socijalne skrbi i provodi se kroz poduzimanje inspekcijskih radnji na utvrđivanju činjeničnog stanja glede provedbe zakona i drugih propisa kod subjekta nadzora, poduzimanje preventivnih mjera sukladno ovom zakonu i drugim propisima, poduzimanje korektivnih mjera, odnosno nalaganje upravnih mjera radi sprečavanja i otklanjanja nezakonitosti u provedbi ovoga i drugih zakona, te kroz poduzimanje drugih mjera i radnji utvrđenih propisima o inspekcijama kao i drugim relevantnim propisima.

Članak 78.
(Nadležna tijela inspekcijskog nadzora)

(1) Inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada federalnih ustanova socijalne skrbi, sukladno odredbama ovoga zakona, vrši Federalna uprava za inspekcijske poslove putem nadležnih federalnih inspektora, odnosno kantonalno tijelo za inspekcijske poslove putem nadležnih kantonalnih inspektora u dijelu koji se odnosi na odgoj i obrazovanje.
(2) Ovisno o djelatnosti i oblasti na koju se odnosi, inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada federalnih ustanova socijalne skrbi provode:
a) federalni inspektori socijalne i dječje zaštite u dijelu primjene propisa iz oblasti socijalne i dječje zaštite;
b) federalni zdravstveni inspektori u dijelu pružanja zdravstvene njege i organiziranja zdravstvene zaštite;
c) federalni farmaceutski inspektori u dijelu organiziranja ljekarničke djelatnosti;
d) federalni inspektori rada u dijelu koji se odnosi na radno zakonodavstvo;
e) kantonalni prosvjetni inspektori u dijelu koji se odnosi na organiziranje odgoja i obrazovanja;
f) ostali federalni i kantonalni inspektori sukladno svojim nadležnostima utvrđenim važećim Zakonom o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine.
(3) U provedbi svojih nadležnosti, tijela iz stavka (1) ovoga članka međusobno se informiraju i surađuju na realiziranju poduzetih mjera i radnji, pružaju neposrednu pomoć jedni drugima i poduzimaju zajedničke aktivnosti neophodne za kvalitetan inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga zakona.

Članak 79.
(Inspekcijske nadležnosti)

(1) Pored poslova utvrđenih Zakonom o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine, federalni i kantonalni inspektori iz članka 78. ovoga zakona (u daljnjem tekstu: nadležni federalni i kantonalni inspektori) obavljaju i sljedeće poslove:
a) vrše nadzor nad obavljanjem osnovne i dopunske djelatnosti za koju su federalne ustanove socijalne skrbi registrirane i poduzimaju mjere za njeno kvalitetno obavljanje;
b) nadziru zakonitost rada federalnih ustanova socijalne skrbi i stručnih djelatnika u obavljanju njihove registrirane djelatnosti;
c) nadziru provedbu zakonom utvrđene obveze donošenja internih akata, kao i njihovu usklađenost s relevantnim propisima;
d) vrše nadzor nad pravovremenim donošenjem programa rada i financijskih planova, kao i nad pravovremenim izvješćivanjem osnivača i Vlade Federacije o radu i financijskom poslovanju;
e) razmatraju podneske pravnih i fizičkih osoba kojima se zahtijeva nadzor nad federalnim ustanovama socijalne skrbi, te na temelju njihove opravdanosti i utemeljenosti poduzimaju adekvatne radnje o čemu pismeno obavještavaju podnositelja;
f) poduzimaju preventivne aktivnosti u cilju sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostatka i nepravilnosti u provedbi ovoga zakona i propisa donijetih na temelju njega.
(2) Preventivne aktivnosti iz stavka (1) točka d) ovoga članka nadležni federalni i kantonalni inspektori nalažu rješenjem.

Članak 80.
(Inspekcijske mjere)

(1) Pri obavljanju inspekcijskog nadzora utvrđenog odredbama ovoga zakona, nadležni federalni i kantonalni inspektori, pored nadležnosti utvrđenih Zakonom o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine, imaju pravo i obvezu potpuno ili djelomično zabraniti pružanje određene usluge federalnim ustanovama socijalne skrbi ako:
a) ne ispunjavaju propisane uvjete glede prostora, opreme i kadra na način kako je to propisano ovim zakonom i aktima donesenim na temelju njega;
b) obavljaju djelatnost suprotno odredbama ovoga zakona i akata donesenih na temelju njega;
c) prime na smještaj i tretman korisnika koji po odredbama ovoga zakona nije definiran kao korisnik njihovih usluga;
d) ne osiguraju kvalitetnu i potpunu uslugu na način kako je to propisano ovim zakonom i aktima donesenim na temelju njega;
e) učine bitne propuste u tretmanu korisnika njihovih usluga;
f) ne posjeduju potpunu dokumentaciju o korisniku i ne vode točnu i urednu evidenciju koju su, sukladno odredbama ovoga zakona i drugih relevantnih propisa, dužni voditi;
g) ne izvrše preporuke i mjere donesene u okviru stručnog nadzora iz stavka (3) članka 76. ovoga zakona;
h) iz drugih razloga utvrđenih relevantnim propisima.
(2) O utvrđenim činjenicama iz stavka (1) ovoga članka nadležni federalni i kantonalni inspektori donose rješenje o privremenoj zabrani rada, odnosno obavljanja registrirane djelatnosti dok se uočeni nedostaci ne otklone.

Članak 81.
(Usmeno rješenje)

(1) Prilikom obavljanja inspekcijskih poslova nadležni federalni i kantonalni inspektori mogu izdati i usmeno rješenje za izvršenje određenih mjera kada:
a) opasnost za zdravlje ili život ljudi zahtjeva da se određena mjera poduzme odmah i bez odgode;
b) postoji opasnost od prikrivanja, zamjene ili uništenja dokaza, ukoliko se mjera odmah ne poduzme.
(2) Nadležni federalni i kantonalni inspektori mogu narediti izvršenje usmenog rješenja odmah.
(3) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja u slučajevima iz stavka (1) ovoga članka.
(4) Usmeno se rješenje mora unijeti u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru.
(5) Nadležni federalni i kantonalni inspektori su obvezni izdati pismeni otpravak rješenja u roku od tri dana od dana upisa izrečene mjere u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru.

Članak 82.
(Pokretanje odgovarajućeg postupka)

(1) Ako nadležni federalni i kantonalni inspektori posumnjaju da je povredom propisa učinjen prekršaj ili kazneno djelo obvezni su, uz rješenje za čije su donošenje nadležni, bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka inspekcijskog nadzora, zajedno s utvrđenim činjenicama koje su odlučujuće za poduzimanje mjera, podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog, odnosno prijavu za pokretanje kaznenog postupka.
(2) Nadležno tijelo kojem je podnesen zahtjev, odnosno prijava iz stavka (1) ovoga članka obvezno je o ishodu postupka obavijestiti Vladu Federacije i nadležna federalna ministarstva.

VIII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 83.
(Novčana kazna za federalnu ustanovu socijalne skrbi)

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj federalnu ustanovu socijalne skrbi ukoliko:
a) primi na smještaj osobu koja nije definirana kao korisnik usluge smještaja u federalnim ustanovama socijalne skrbi kako je to utvrđeno odredbama iz čl. 13., 14., 15., 16. i 17. ovoga zakona;
b) bude obavljala djelatnost protivno odredbama ovoga zakona i provedbenog propisa iz članka 21. Zakona;
c) ne bude poduzela sve tehničke i organizacijske mjere na zaštiti podataka koji se odnose na identitet smještenih osoba i zaštitu osobnih podataka kako je to utvrđeno člankom 32. ovoga zakona;
d) ne bude uspostavila i vodila evidenciju o osobama koje se nalaze na smještaju na način kako je to utvrđeno ovim zakonom i provedbenim propisom iz članka 35. Zakona;
e) u svom radu ne bude primjenjivala posebne standarde i kriterije za individualnu procjenu korisnika pri prijemu na smještaj u federalne ustanove socijalne skrbi, kao i standarde za procjenu potrebe njihovog daljnjeg zadržavanja na smještaju na način kako je to utvrđeno ovim zakonom i provedbenim propisom iz članka 36. Zakona;
f) bude primjenjivala mjere tjelesnog ograničavanja osoba sa smetnjama u intelektualnom razvoju protivno odredbama ovoga zakona i provedbenog propisa iz članka 41. Zakona;
g) bude primjenjivala mjere tjelesnog ograničavanja osoba s težim duševnim smetnjama protivno odredbama iz članka 42. ovoga zakona;
h) ne bude primjenjivala metodološki okvir za izvješćivanje o svom radu i poslovanju na način i u rokovima utvrđenim provedbenim propisom iz članka 44. ovoga zakona;
i) ne bude uspostavila javni registar subvencija i donacija ili isti ne bude vodila na način utvrđen provedbenim propisom iz članka 66. ovoga zakona;
j) ne bude donijela plan pokrivanja viška rashoda nad prihodima na način kako je to utvrđeno člankom 69. Zakona;
k) ne bude izračunavala cijene za pružene usluge na temelju jedinstvene metodologije obračuna cijena usluga u federalnim ustanovama socijalne skrbi iz članka 70. ovoga zakona;
l) ne bude uspostavila i vodila javni registar kapitalnih investicija i nabave stalnih sredstava na način kako je to utvrđeno ovim zakonom i provedbenim propisom iz članka 71. Zakona;
m) ne bude donijela opći akt o provedbi unutarnjeg nadzora, kao i godišnji plan i program provedbe unutarnjeg nadzora na način kako je to utvrđeno člankom 74. Zakona;
n) nadležnom inspektoru onemogući rad, odnosno ne osigura uvjete za neometan rad ili znatno oteža inspekcijski nadzor, ili mu ne dostavi, ili ne pripremi podatke, obavijesti i materijale na njegov zahtjev u određenom roku, ili mu ne dostavi ili pripremi netočne i nepotpune podake, obavijesti i materijale;
o) ne izvrši pravomoćno rješenje nadležnog inspektora;
p) ne bude donijela svoje opće i interne akte i uskladila svoju djelatnost u rokovima i na način utvrđen člankom 88. ovoga zakona.