20. ZAKON o zaštiti zraka

Članak 4.
(Nadležnost)

(1) Nadležnost po ovom Zakonu imaju tijela Federacije BiH i kantona, jedinica lokalne samouprave (općine i gradovi), gospodarski subjekti i druge pravne i fizičke osobe.
(2) Obveze s ciljem prevencije, zaštite i poboljšanja kvalitete zraka te ublažavanja i prilagođavanja na klimatske promjene imaju federalna i kantonalna ministarstva mjerodavna za oblast okoliša, prostornog uređenja, građenja, prometa, energetike, rudarstva, industrije, poljoprivrede, gospodarstva i zdravlja, svatko u okviru svojih nadležnosti.
(3) Nadležnost Federalnog ministarstva okoliša i turizma po ovom Zakonu (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) ogleda se u određivanju vrste i standarda kvalitete zraka, uspostavi federalne mreže monitoringa kvalitete zraka, utvrđivanju kategorije kvalitete zraka na teritoriju Federacije BiH, utvrđivanju uvjeta za monitoring kvalitete zraka, utvrđivanju opravdanosti mjerenja posebne namjene, osiguranju suradnje između kantona na području izrade planova kvalitete zraka, poduzimanju potrebnih radnji u slučaju prekomjernog zagađenja zraka, informiranju javnosti, sudjelovanju u provedbi ugovornih odredbi na području međunarodnih obveza, propisivanju graničnih vrijednosti emisije zagađujućih tvari, donošenju propisa, uspostavljanju i funkcioniranju informacijskoga sustava te provedbi upravnog nadzora nad odredbama ovoga Zakona.
(4) Nadležnost kantonalnih ministarstava po ovom Zakonu ogleda se u propisivanju strožih standarda kvalitete zraka od onih utvrđenih federalnim propisom, donošenju propisa iz svoje nadležnosti, uspostavljanju monitoringa kvalitete zraka, utvrđivanju opravdanosti mjerenja posebne namjene, izradi liste područja na kojima se ne može locirati nijedno novo postrojenje za sagorijevanje i spaljivanje otpada, donošenju i primjeni kantonalnog plana zaštite zraka, donošenju kratkoročnog akcijskog/interventnog plana, utvrđivanju sadržaja elaborata zaštite zraka, vođenju registra stacionarnih izvora emisija i registra emisija u zrak, informiranju javnosti, dostavljanju podataka potrebnih za vođenje informacijskoga sustava te donošenju propisa u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(5) Nadležnost jedinica lokalne samouprave po ovom Zakonu ogleda se u uspostavljanju monitoringa kvalitete zraka uz suglasnost kantona, utvrđivanju opravdanosti mjerenja posebne namjene, prevenciju i reguliranje emisija kroz prostorno planiranje i izdavanje dozvole iz svoje nadležnosti te dodatne nadležnosti definirane kantonalnim propisom.
(6) Gospodarski subjekti i druge pravne i fizičke osobe koje u obavljanju djelatnosti utječu ili mogu utjecati na kvalitetu zraka dužni su osigurati tehničke mjere za sprječavanje ili smanjivanje emisije u zrak, planirati troškove smanjivanja emisija u okviru ukupnih troškova, pratiti utjecaj svoje djelatnosti na kvalitetu zraka te osigurati mjere zaštite u skladu s ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuje područje zaštite okoliša.
(7) Poslove zaštite kvalitete zraka po pitanju obveza definiranih međunarodnim ugovorima i sporazumima osigurava Federalno ministarstvo u suradnji s Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.

POGLAVLJE II. – KVALITETA ZRAKA

Članak 5.
(Zagađujuće tvari i standardi kvalitete zraka)

(1) Vrste zagađujućih tvari i standardi kvalitete zraka za svaku vrstu zagađujuće tvari u zraku utvrđuju se podzakonskim aktom koji donosi Federalno ministarstvo.
(2) Propisom iz stavka (1) ovog članka, u ovisnosti o osobini zagađujuće tvari, utvrđuju se gornje granice ocjenjivanja, donje granice ocjenjivanja, granične vrijednosti, ciljne vrijednosti, dugoročni ciljevi, kritične razine, rokovi za dostizanje graničnih i ciljnih vrijednosti kvalitete zraka, kao i pragovi upozorenja i uzbune, ciljna vrijednost smanjenja izloženosti na nacionalnoj razini te potrebne mjere zaštite zdravlja ljudi koje se pri njihovoj pojavi moraju poduzeti.
(3) U ovisnosti o razini i prirodi zagađivanja zraka, kanton može propisati dodatne, kao i strože standarde kvalitete zraka od standarda utvrđenih propisom iz stavka (1) ovog članka.
(4) Granične i/ili ciljne vrijednosti razine zagađujućih tvari u zraku propisane u skladu s ovim člankom ne smiju biti prekoračene kada se jednom postignu.

Članak 6.
(Zone i aglomeracije)

(1) Na temelju ocjene kvalitete zraka, u ovisnosti o utvrđenoj gornjoj i donjoj granici ocjenjivanja, teritorij Federacije BiH razgraničava se na zone i aglomeracije kvalitete zraka.
(2) Razgraničavanje teritorija Federacije BiH na zone i aglomeracije utvrđuje se uredbom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije BiH), na prijedlog Federalnog ministarstva u suradnji s Federalnim hidrometeorološkim zavodom.
(3) Utvrđene zone i aglomeracije iz stavka (2) ovog članka se preispituju najmanje jednom u pet godina u skladu s podacima o utvrđivanju prekoračenja donje i gornje granice ocjenjivanja za sumpor dioksid, azot dioksid i azotne okside, suspendirane čestice (PM10 i PM2,5), olovo, benzen, ugljen-monoksid, benzo(a)piren, kadmij, arsen i nikl, kao i s podacima o utvrđivanju prekoračenja dugoročnih ciljeva za ozon.
(4) U slučaju značajnih promjena u aktivnostima koje utječu na kvalitetu zraka, zone i aglomeracije se preispituju u kraćem razdoblju od razdoblja propisanog stavkom (3) ovog članka.

Članak 7.
(Ocjena kvalitete zraka)

(1) Na razini Federacije BiH se ocjenjuje kvaliteta zraka u ovisnosti o donjoj i gornjoj granici ocjenjivanja, i to:
a) u svim zonama i aglomeracijama u kojima razina zagađujućih tvari prelazi gornju granicu ocjenjivanja za te zagađujuće tvari, a za ocjenjivanje kvalitete zraka koriste se podaci dobiveni fiksnim mjerenjima koji se mogu dopunjavati podacima dobivenim tehnikama modeliranja i/ili indikativnim mjerenjima,
b) u svim zonama i aglomeracijama u kojima je razina zagađujućih tvari ispod gornje granice ocjenjivanja ustanovljene za te zagađujuće tvari, za ocjenjivanje kvalitete zraka može se koristiti kombinacija fiksnih mjerenja i tehnika modeliranja i/ili indikativnih mjerenja,
c) u svim zonama i aglomeracijama u kojima je razina zagađujućih tvari ispod donje granice ocjenjivanja ustanovljene mjerenjima za te zagađujuće tvari, za ocjenjivanje kvalitete zraka koriste se tehnike modeliranja i/ili tehnike procjenjivanja.
(2) Iznimno od stavka (1) točka c) ovog članka, mjerenja se vrše i na osnovnim ruralnim lokacijama udaljenim od značajnih izvora zagađenja zraka, s ciljem osiguranja minimalnih informacija o razini zagađujućih tvari.
(3) Ocjenjivanje kvalitete zraka i upravljanje kvalitetom zraka obvezno je za sumpor dioksid, azot dioksid i azotne okside, suspendirane čestice (PM10 i PM2,5), olovo, benzen, ugljen-monoksid, benzo(a)piren, ozon, kadmij, arsen i nikl, a i za druge zagađujuće tvari s ciljem usklađivanja s relevantnim međunarodnim propisima.

Članak 8.
(Kategorije kvalitete zraka)

(1) Prema razini zagađenosti, polazeći od propisanih graničnih vrijednosti, a na temelju rezultata monitoringa i modeliranja, utvrđuju se sljedeće kategorije kvalitete zraka:
a) prva kategorija - čist ili neznatno zagađen zrak gdje nisu prekoračene granične vrijednosti razine ni za jednu zagađujuću tvar,
b) druga kategorija- zagađen zrak gdje su prekoračene granične vrijednosti razine za jednu ili više zagađujućih tvari.
(2) Kategorije kvalitete zraka utvrđuju se jednom godišnje za proteklu kalendarsku godinu.
(3) Listu kategorija kvalitete zraka po zonama i aglomeracijama na teritoriju Federacije BiH donosi Federalno ministarstvo i objavljuje ih u "Službenim novinama Federacije BiH" i na internetskim stranicama Vlade Federacije BiH i Federalnoga ministarstva.
(4) Kantoni na svome teritoriju mogu izvršiti kategorizaciju kvalitete zraka po područjima, uvažavajući dodatne kriterije utvrđene kantonalnim propisima.

Članak 9.
(Zaštita i unaprjeđenje kvalitete zraka)

(1) U zoni i/ili aglomeraciji u kojoj je utvrđeno da je kvaliteta zraka prve kategorije, provode se preventivne mjere radi sprječavanja zagađivanja zraka preko graničnih vrijednosti.
(2) U zoni i/ili aglomeraciji, u kojoj je utvrđeno da je kvaliteta zraka druge kategorije, provode se mjere za smanjenje zagađivanja zraka radi dostizanja graničnih vrijednosti, kao i smanjenja do ispod graničnih vrijednosti.
(3) Mjere iz st. (1) i (2) ovog članka donose institucije iz članka 4. ovog Zakona, kroz plansku i stratešku dokumentaciju, svatko iz svoje nadležnosti.

Članak 10.
(Zagađivanja iz prirodnih izvora)

(1) Federalno ministarstvo jednom godišnje donosi listu zona i aglomeracija u kojima su ustanovljena prekoračenja graničnih vrijednosti kvalitete zraka koja potječu iz prirodnih izvora.
(2) Lista zona i aglomeracija iz stavka (1) ovog članka donosi se na temelju podataka o koncentracijama i izvorima, kao i dokaza koji pokazuju da se ova prekoračenja mogu pripisati prirodnim izvorima.
(3) Federalno ministarstvo propisuje način vođenja evidencije o podacima iz stavka (2) ovog članka.
(4) Ako se prekoračenja graničnih vrijednosti mogu pripisati prirodnim izvorima, takva prekoračenja ne smatraju se prekoračenjima u smislu ovog Zakona.

Članak 11.
(Monitoring kvalitete zraka)

(1) S ciljem učinkovitog upravljanja kvalitetom zraka uspostavlja se jedinstven funkcionalni sustav praćenja i kontrole razine zagađenosti zraka i održavanja baze podataka o kvaliteti zraka (u daljnjem tekstu: Monitoring kvalitete zraka).
(2) Mjerodavna tijela Federacije BiH i kantona u okviru svoje nadležnosti utvrđene zakonom uspostavljaju monitoring kvalitete zraka.
(3) Jedinice lokalne samouprave (općine) mogu, uz suglasnost kantona, uspostaviti monitoring kvalitete zraka na svom teritoriju u okviru kantonalne mreže.
(4) Monitoring kvalitete zraka može vršiti i operater industrijskih i energetskih postrojenja.
(5) Federalno ministarstvo donosi propis kojim utvrđuje uvjete za monitoring kvalitete zraka na teritoriju Federacije BiH.
(6) Propisom iz stavka (5) ovog članka obvezno se utvrđuju:
a) kriteriji za određivanje minimalnog broja mjernih mjesta i lokacije za uzimanje uzoraka u slučaju fiksnih mjerenja i u slučaju da su fiksna mjerenja dopunjena indikativnim mjerenjima ili postupcima modeliranja,
b) metodologija mjerenja i ocjenjivanja kvalitete zraka (referentne metode mjerenja i kriteriji za ocjenjivanje koncentracija),
c) zahtjevi u pogledu podataka koji se koriste za ocjenjivanje kvalitete zraka,
d) način osiguranja kvalitete podataka za ocjenjivanje kvalitete zraka (prema zahtjevima standarda BAS EN ISO/IEC 17025),
e) opseg i sadržaj informacija o ocjenjivanju kvalitete zraka.
(7) Način umrežavanja stanica u okviru monitoringa kvalitete zraka propisan je čl. 12. do 16. ovoga Zakona.

Članak 12.
(Mreža kvalitete zraka)

(1) Sustavom monitoringa kvalitete zraka uspostavlja se federalna, kantonalna i općinska mreža mjernih stanica i/ili mjernih mjesta za fiksna mjerenja.
(2) Praćenje kvalitete zraka može se obavljati i namjenski indikativnim mjerenjima na temelju akta tijela mjerodavnog za poslove zaštite okoliša kada je potrebno utvrditi stupanj zagađenosti zraka na određenom prostoru koji nije obuhvaćen mrežom monitoringa kvalitete zraka.

Članak 13.
(Federalna mreža kvalitete zraka)

(1) Za praćenje kvalitete zraka na razini Federacije BiH uspostavlja se federalna mreža mjernih stanica i/ili mjernih mjesta (u daljnjem tekstu: Federalna mreža).
(2) Federalna mreža financira se iz sredstava proračuna Federacije BiH i namjenskih sredstava Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH.
(3) Federalnu mrežu čine mjerne stanice i/ili mjerna mjesta za mjerenje:
a) regionalnog i prekograničnog atmosferskog prijenosa zagađujućih tvari u zraku i aerosedimentima u okviru međunarodnih obveza,
b) kvalitete zraka u naseljima, industrijskim i nenaseljenim područjima,
c) kvalitete zraka u zaštićenim prirodnim dobrima i zaštićenoj okolini nepokretnih kulturnih dobara,
d) kvalitete zraka u područjima pod utjecajem određenih izvora zagađivanja, uključujući pokretne izvore,
e) alergenog polena.
(4) Federalna mreža se uspostavlja u skladu s propisom kojim se određuje broj i raspored mjernih stanica i/ili mjernih mjesta u određenim zonama i aglomeracijama, kao i opseg, vrsta i učestalost mjerenja.
(5) U slučaju regionalnog i prekograničnog atmosferskog prijenosa zagađujućih tvari u zraku i aerosedimentima u okviru međunarodnih obveza može se uspostaviti jedna ili više zajedničkih mjernih stanica, koje obuhvaćaju susjedne zone u našoj i susjednim državama, kako bi se dobila nužna prostorna rezolucija.
(6) Propis kontrole kvalitete zraka iz stavka (4) ovog članka donosi Vlada Federacije BiH na prijedlog Federalnog ministarstva.

Članak 14.
(Nadležnost nad Federalnom mrežom)

(1) Praćenje kvalitete zraka u Federalnoj mreži vrši Federalni hidrometeorološki zavod u skladu sa svojim ovlastima.
(2) Federalni hidrometeorološki zavod je mjerodavan za koordinaciju aktivnosti Federalne mreže te surađuje s drugim tijelima uprave koji sudjeluju u praćenju kvalitete zraka, posebno s tijelima nadležnim za zaštitu zdravlja ljudi, zaštitu prirode, praćenje meteoroloških uvjeta i drugo, kao i s organima jedinica lokalne samouprave.

Članak 15.
(Kantonalna mreža)

(1) Kanton na svom teritoriju uspostavlja kantonalnu mrežu mjernih stanica i/ili mjernih mjesta za praćenje kvalitete zraka.
(2) Kantonalnu mrežu čine dopunska mjerna mjesta koje mjerodavno tijelo kantona određuje na temelju mjerenja ili postupaka procjene za područja, zone i aglomeracije za koje nema podataka o razini zagađujućih tvari, u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima.
(3) Monitoring kvalitete zraka u kantonalnoj mreži obavlja se prema propisu koji za svoj teritorij donosi mjerodavno tijelo kantona, a koji mora biti usklađen s propisom iz članka 13. ovoga Zakona.
(4) Mjerodavno tijelo kantona donosi propis, uz prethodnu suglasnost Federalnog ministarstva, o kontroli kvalitete zraka na području kantona kojim se određuje broj i raspored mjernih stanica i/ili mjernih mjesta u određenim zonama i aglomeracijama, kao i opseg, vrsta i učestalost mjerenja.
(5) Kantonalna mreža se financira iz proračuna kantona i iz kantonalnog fonda za zaštitu okoliša, ondje gdje je uspostavljen.

Članak 16.
(Općinska mreža)

(1) Općina na svom teritoriju može uspostaviti općinsku mrežu mjernih stanica i/ili mjernih mjesta za praćenje kvalitete zraka, uz suglasnost kantona.
(2) Monitoring kvalitete zraka u općinskoj mreži obavlja se prema propisu koji za svoj teritorij donosi mjerodavno tijelo kantona, a koji mora biti usklađen s propisom iz članka 13. ovoga Zakona.

Članak 17.
(Poslovi koje obavljaju mjerodavna tijela kantona i općine)

(1) Sredstva za realizaciju programa kontrole kvalitete zraka u kantonalnoj i općinskoj mreži osiguravaju se iz proračuna kantona i općine te iz sredstava transferiranih prema kantonima, ostvarenih radom Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH.
(2) Mjerodavno tijelo kantona obavlja koordinaciju svih aktivnosti kantonalne i općinske mreže.
(3) Mjerodavno tijelo kantona i općine obavlja poslove praćenja kvalitete zraka izravno ili preko ovlaštene pravne osobe.
(4) Mjerodavno tijelo kantona i općine može ovlastiti pravnu osobu da prati rad automatskih stanica te prikuplja i obrađuje podatke dobivene kontrolom kvalitete zraka u kantonalnoj i općinskoj mreži.
(5) Mjerodavno tijelo kantona i općine dužno je podatke o rezultatima monitoringa kvalitete zraka javno objaviti i dostaviti Federalnom hidrometeorološkom zavodu.

Članak 18.
(Mjerenja posebne namjene)

(1) U slučaju da postoji osnovana sumnja da je došlo do zagađenosti zraka koje može narušiti zdravlje ljudi i/ili okoliš, moraju se obaviti namjenska mjerenja razine zagađujućih tvari.
(2) Federalno ministarstvo, odnosno mjerodavno kantonalno tijelo ili organ jedinice lokalne samouprave (općine) utvrđuje opravdanost osnovane sumnje iz stavka (1) ovog članka i donosi odluku o mjerenjima posebne namjene koja sadrži način i rokove mjerenja, kao i vrstu zagađujućih tvari koje je potrebno mjeriti.
(3) Mjerenja posebne namjene Federalno ministarstvo, odnosno mjerodavno kantonalno tijelo ili organ jedinice lokalne samouprave (općine) obavlja preko mjerodavnih tijela ili ovlaštene pravne osobe.

Članak 19.
(Dostava podataka o kvaliteti zraka)

(1) Mjerodavno tijelo kantona, jedinice lokalne samouprave (općine) i ovlaštene pravne osobe dužni su podatke o kvaliteti zraka dobivene kontrolom kvalitete zraka iz kantonalne i lokalne mreže, kao i rezultate mjerenja posebne namjene, dostavljati Federalnom hidrometeorološkom zavodu do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a godišnje izvješće najkasnije 60 dana od dana isteka kalendarske godine za prethodnu godinu.
(2) Federalni hidrometeorološki zavod, mjerodavno tijelo kantona, jedinice lokalne samouprave (općine) i ovlaštene pravne osobe dužni su podatke iz stavka (1) ovog članka učiniti dostupnima javnosti i objaviti u sredstvima javnog priopćavanja, elektroničkim medijima, kao i na svojim mrežnim stranicama.
(3) Podaci iz stavka (1) ovog članka koriste se za ocjenjivanje kvalitete zraka, kao i za izradu izvješća o stanju kvalitete zraka Federacije BiH i sastavni su dio informacijskoga sustava o kvaliteti zraka.

POGLAVLJE III. - PLANIRANJE

Članak 20.
(Instrumenti politike i planiranja zaštite zraka)

(1) Instrumenti politike i planiranja zaštite zraka su:
a) Federalna strategija zaštite okoliša i Akcijski plan zaštite okoliša definirani Zakonom o zaštiti okoliša, u dijelu koji se odnosi na područje zaštite zraka,
b) kantonalni plan zaštite okoliša u dijelu koji se odnose na područje zaštite zraka,
c) kantonalni plan kvalitete zraka,
d) kantonalni kratkoročni akcijski/interventni plan,
e) državni programi, planovi i izvješća koji se donose s ciljem provedbe međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine.
(2) Federalna strategija zaštite okoliša i Akcijski plan zaštite okoliša u dijelu koji se odnosi na područje zaštite zraka, kantonalni plan zaštite okoliša, planovi kvalitete zraka i interventni planovi donose se s ciljem očuvanja i poboljšanja kvalitete zraka i izbjegavanja, sprječavanja ili smanjenja štetnih posljedica po zdravlje ljudi i/ili okoliš.
(3) Državni programi, planovi i izvješća izrađuju se s ciljem provedbe međunarodnih obveza definiranih međunarodnim sporazumima, konvencijama i protokolima.

Članak 21.
(Izrada prostornih planova, urbanističkih planova i detaljnih planskih dokumenata)

(1) Prilikom izrade prostornih planova, urbanističkih planova i detaljnih planskih dokumenata mora se voditi računa o zaštiti i osiguranju kvalitete zraka.
(2) Nijedan plan ne može biti donesen ako nije usklađen s instrumentima politike i planiranja iz članka 20. stavak (1) ovoga Zakona.
(3) Kantonalno ministarstvo mjerodavno za okoliš izrađuje listu područja na kojima se ne može locirati nijedan novi točkasti izvor emisija, što se posebno odnosi na postrojenja za sagorijevanje i postrojenja za spaljivanje otpada.
(4) U područjima iz stavka (3) ovog članka ne može se vršiti ni značajnije proširenje postojećih djelatnosti.
(5) Kod izrade dokumenata iz stavka (1) ovog članka, pri određivanju lokacija za nove točkaste izvore emisija zagađujućih tvari, obvezna pažnja se posvećuje zaštiti ventilacijskih koridora i kvaliteti zraka nekog gusto ili stalno naseljenog područja.
(6) Lokacija, veličina i karakteristike ventilacijskih koridora određuju se meteorološkom studijom i modeliranjem strujanja zraka u karakterističnim situacijama.

Članak 22.
(Planovi kvalitete zraka)

(1) Strateški dokument iz članka 20. stavak (1) točka a) ovoga Zakona donosi Parlament Federacije BiH, na razdoblje od najmanje sedam godina, u skladu s odredbama članka 46. Zakona o zaštiti okoliša ("Službene novine Federacije BiH", broj15/21).
(2) Sadržaj strateškog dokumenta se usklađuje s drugim općim i sektorskim planovima i politikama.
(3) Kantonalni plan zaštite okoliša definiran člankom 47. Zakona o zaštiti okoliša sadrži detaljne planove zaštite zraka za razinu kantona.
(4) U slučajevima prekoračenja jedne ili više zagađujuće tvari kanton donosi kantonalni plan kvalitete zraka.
(5) U slučajevima prekoračenja pragova upozorenja ili pragova uzbune jedne ili više zagadujućih tvari, kanton donosi kratkoročni akcijski/interventni plan.

Članak 23.
(Sadržaj strateških dokumenata)

(1) Strateškim dokumentom se osiguravaju uvjeti za uspostavljanje institucionalnog sustava na osnovi kojeg se poduzimaju mjere za izbjegavanje, sprječavanje ili smanjenje zagađenja zraka i štetnih posljedica po zdravlje ljudi i/ili okoliš u cjelini. Pored mjera zaštite zraka, ova strategija obuhvaća i problematiku klimatskih promjena.
(2) Strateški dokumenat obvezno sadrži:
a) opće informacije (podatke o lokacijama, klimatske i topografske podatke, broj stanovnika, mjerne stanice i/ili mjerna mjesta),
b) ključne elemente za procjenu trenutnog stanja kvalitete zraka,
c) ciljeve koji se trebaju postići,
d) aktivnosti koje je potrebno poduzeti radi postizanja zadanih ciljeva,
e) nositelje aktivnosti,
f) dugoročne i kratkoročne mjere za sprječavanje, ublažavanje i kontrolu zagađivanja zraka,
g) vremenski okvir u kojem će se prenijeti zahtjevi kvalitete zraka koji se primjenjuju u Europskoj uniji,
h) vremenski okvir za postizanje zadanih ciljeva koji se tiču kvalitete zraka,
i) zahtjeve za integriranjem ciljeva i mjera zaštite kvalitete zraka u druge sektorske politike,
j) mjere ublažavanja i prilagođavanja na klimatske promjene,
k) način izvješćivanja o realizaciji strategije,
l) postupke evaluacije izvješća,
m) razloge za preispitivanje i korigiranje strateških opredjeljenja,
n) prikaz izvora i načina korištenja sredstava i drugih resursa nužnih za realizaciju strateških ciljeva.

Članak 24.
(Izvješće o realizaciji strateškoga dokumenta)

(1) Vlada Federacije BiH podnosi izvješće o realizaciji strateškoga dokumenta Parlamentu Federacije BiH svake dvije godine u skladu s odredbama članka 45. Zakona o zaštiti okoliša ("Službene novine Federacije BiH", broj 15/21).
(2) Izvješće iz stavka (1) ovog članka stavlja se na uvid javnosti putem internetske stranice Federalnog ministarstva, a mišljenje javnosti uzima se u obzir prilikom donošenja odluke o preispitivanju i korigiranju strateških opredjeljenja.

Članak 25.
(Kantonalni plan kvalitete zraka)

(1) Kanton donosi Plan kvalitete zraka u zonama i aglomeracijama u kojima je zrak druge kategorije, odnosno kada zagađenost zraka nadilazi učinke mjera koje se poduzimaju, odnosno kada je ugrožen kapacitet okoliša ili postoji stalno zagađivanje zraka na određenom prostoru, s ciljem da se postignu odgovarajuće granične vrijednosti ili ciljne vrijednosti utvrđene aktom iz članka 5. ovoga Zakona.
(2) Plan iz stavka (1) ovog članka donosi se na temelju ocjene stanja kvalitete zraka i obuhvaća sve glavne zagađujuće tvari i glavne izvore zagađivanja zraka koji su doveli do zagađenosti.
(3) Iznimno od stavka (1) ovog članka, mjerodavno tijelo kantona ne donosi Plan kvalitete zraka u slučaju prekoračenja iz članka 10. ovoga Zakona, osim u slučaju da se prekoračenja mogu pripisati i drugim izvorima suspendiranih čestica PM10.
(4) Ako zone ili aglomeracije iz stavka (1) obuhvaćaju teritorij više od jednog kantona, kantoni u obuhvatu iste zone ili aglomeracije dužni su surađivati prilikom izrade planova kvalitete zraka s ciljem usklađivanja mjera.
(5) Federalno ministarstvo daje mišljenje na planove kvalitete zraka iz stavka (1) ovog članka, u fazi njihove pripreme.
(6) Federalno ministarstvo osigurava suradnju kantona na izradi planova kvalitete zraka u slučaju iz stavka (4) ovog članka.
(7) Suradnja iz stavka (6) ovog članka odvija se u skladu s odredbama Zakona o organizaciji tijela uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05).

Članak 26.
(Sadržaj planova kvalitete zraka)

(1) Planovi kvalitete zraka iz članka 25. ovoga Zakona sadrže:
a) podatke o lokaciji (području) povećane zagađenosti,
b) osnovne informacije o zoni i aglomeraciji,
c) podatke o vrsti i stupnju zagađenosti,
d) podatke o izvoru zagađenja,
e) analizu situacije i čimbenika koji su utjecali na pojavu prekoračenja,
f) detalje o mjerama ili projektima poboljšanja koji su postojali prije stupanja na snagu ovoga zakona,
g) detalje o mjerama ili projektima koji su primijenjeni s ciljem smanjenja zagađenosti nakon stupanja na snagu ovoga Zakona,
h) detalje o mjerama ili projektima koji se planiraju u dugoročnom razdoblju,
i) tijela nadležna za razvoj i provedbu plana,
j) listu dokumenata, publikacija i slično, kojima se potkrjepljuju podaci navedeni u planu,
k) ograničenja u pogledu korištenja goriva.
(2) Planovi kvalitete zraka mogu sadržavati i mjere propisane kratkoročnim akcijskim/interventnim planovima iz članka 28. ovoga Zakona.
(3) U slučaju prekoračenja onih graničnih vrijednosti za koje je rok za postizanje već istekao, planovima kvalitete zraka utvrđuju se odgovarajuće mjere kako bi se skratilo razdoblje prekoračenja.
(4) Planovima kvalitete zraka mogu se utvrditi specifične mjere namijenjene zaštiti osjetljivih skupina stanovništva, posebno djece.

Članak 27.
(Kratkoročni akcijski/interventni plan)

(1) Mjerodavno tijelo kantona donosi kratkoročni akcijski/interventni plan u dijelu zone ili aglomeracije koja se nalazi na njihovom teritoriju u slučaju da:
a) postoji opasnost da razine zagađujućih tvari u zraku prekorače jednu ili više koncentracija opasnih po zdravlje ljudi utvrđenih propisom iz članka 5. stavak (2) ovoga Zakona, ili
b) postoji opasnost da se prekorači koncentracija prizemnog ozona opasna po zdravlje ljudi, ako mjerodavno tijelo procijeni, uzimajući u obzir geografske, meteorološke i ekonomske uvjete, da postoji značajan potencijal da se smanji rizik, trajanje i ozbiljnost takvoga prekoračenja.
(2) Kratkoročni akcijski/interventni planovi mogu se, radi zaštite zdravlja ljudi i/ili okoliša po potrebi, donijeti i u slučaju ako postoji opasnost od prekoračenja jedne ili više graničnih ili ciljnih vrijednosti za pojedine zagađujuće tvari koje su utvrđene aktom iz članka 5. ovoga Zakona.
(3) Ako zone ili aglomeracije iz stavka (1) ovog članka obuhvaćaju teritorij više od jednog kantona, kantoni u obuhvatu iste zone ili aglomeracije dužni su surađivati prilikom izrade interventnih planova s ciljem usklađivanja mjera.
(4) Kratkoročni akcijski/interventni plan kantona, iz stavka (3) ovog članka mora, u slučajevima utjecaja na teritorij drugog kantona, sadržavati mjere koje se poduzimaju u slučaju aktiviranja plana s mehanizmima obveznosti primjene mjera.
(5) Mjere iz kratkoročnih akcijskih/interventnih planova kontroliraju mjerodavne inspekcije i druga tijela u skladu s kantonalnim propisom.
(6) Federalni hidrometeorološki zavod BiH daje procjenu da postoji indikacija o prijenosu zagađujućih tvari preko granica kantona i zona.
(7) Federalno ministarstvo osigurava suradnju kantona na izradi planova u slučaju iz stavka (3) ovoga članka.
(8) Suradnja iz stavka (7) ovoga članka odvija se u skladu s odredbama Zakona o organizaciji organa uprave ("Službene novine Federacije BiH", broj: 35/05).

Članak 28.
(Sadržaj kratkoročnog akcijskog/interventnog plana)

(1) Kratkoročni akcijski/interventni planovi iz članka 27. ovoga Zakona sadrže obvezno mjere koje se kratkoročno poduzimaju s ciljem smanjenja rizika ili trajanja takvog prekoračenja.
(2) Kratkoročnim akcijskim/interventnim planom iz stavka (1) ovog članka mogu se, u ovisnosti o svakom pojedinačnom slučaju, poduzeti djelotvorne mjere za kontrolu aktivnosti koje pridonose nastanku opasnosti od prekoračenja odgovarajućih graničnih ili ciljnih vrijednosti ili koncentracija opasnih po zdravlje ljudi i po potrebi privremeno zaustaviti navedene aktivnosti.
(3) Kratkoročnim akcijskim/interventnim planom mogu se predvidjeti mjere u vezi s prometom motornih vozila, u skladu s posebnim zakonom, radovima na izgradnji, radom industrijskih postrojenja, upotrebom proizvoda koji sadrže zagađujuće tvari i grijanjem kućanstava, kao i specifične aktivnosti namijenjene zaštiti osjetljivih skupina stanovništva, osobito djece.

Članak 29.
(Transparentnost kratkoročnih akcijskih/interventnih planova)

Kratkoročni akcijski/interventni planovi i informacije o načinu na koji će se primjenjivati moraju biti dostupni javnosti i zainteresiranim organizacijama, kao što su organizacije koje se bave zaštitom okoliša, organizacije koje zastupaju interese osjetljivih skupina stanovništva, zdravstvene organizacije i udruge gospodarstvenika.

Članak 30.
(Prekogranično zagađivanje zraka)

(1) Mjerodavno tijelo kantona odmah obavještava Federalno ministarstvo ako se bilo koja granična vrijednost, kritična razina, granica tolerancije, ciljna vrijednost i dugoročni cilj, koncentracija opasna po zdravlje ljudi ili koncentracija o kojoj se izvještava javnost prekorači zbog značajnog prekograničnog prijenosa zrakom zagađujućih tvari ili njihovih prekursora.
(2) Federalno ministarstvo u slučaju iz stavka (1) ovog članka, po potrebi, poduzima zajedničke aktivnosti s mjerodavnim tijelima na razini države i s mjerodavnim tijelima na razini druge države, kao što su priprema zajednički koordiniranog plana kvalitete zraka i/ili priprema i primjena kratkoročnog akcijskog plana za susjedne zone u našoj i susjednim zemljama i razmjena potrebnih informacija.
(3) U slučaju prekoračenja koncentracije opasne po zdravlje ljudi i koncentracije o kojoj se izvještava javnost u zonama ili aglomeracijama u blizini entitetske granice, Federalno ministarstvo putem mjerodavnog tijela na razini države u najkraćem roku o tome obavještava mjerodavno tijelo susjedne države.
(4) Federalno ministarstvo informira javnost u slučajevima iz st. (1) i (2) ovoga članka.

Članak 31.
(Provedba međunarodnih ugovora na području zaštite kvalitete zraka)

Federalno ministarstvo sudjeluje u aktivnostima na izradi dokumenata definiranih člankom 20. stavak (1) točka e) ovog Zakona s ciljem provedbe odredaba međunarodnih ugovora na području zaštite kvalitete zraka.

POGLAVLJE IV. - MJERE ZA POBOLJŠANJE KVALITETE ZRAKA

Članak 32.
(Mjere za sprječavanje i smanjenje zagađivanja zraka)

(1) Djelotvorna zaštita i poboljšanje kvalitete zraka osigurava se primjenom načela održivog razvoja, načela cjelokupnog pristupa i primjenom najboljih raspoloživih tehnika, tehničkih rješenja i mjera.
(2) S ciljem sprječavanja i smanjenja zagađivanja zraka i poboljšanja kvalitete zraka poduzimaju se sljedeće mjere:
a) usklađivanje prostornih planova s programima zaštite zraka, odnosno cjelovitim planiranjem,
b) propisivanje graničnih vrijednosti emisija zagađujućih tvari iz stacionarnih izvora zagađivanja,
c) primjena mjera zaštite zraka utvrđenih u procedurama procjene utjecaja na okoliš i okolišnoj dozvoli u skladu s odredbama Zakona o zaštiti okoliša,
d) primjena mjera utvrđenih u urbanističkoj suglasnosti, odnosno građevinskoj dozvoli koju izdaje mjerodavno tijelo kantona ili lokalne samouprave kada izvor emisije nije predmet procjene utjecaja na okoliš niti pribavljanja okolišne dozvole,
e) poticanje primjene mjera čišće proizvodnje, obnovljivih izvora energije i okolišno prihvatljivijih vidova transporta,
f) poticanje provedbe mjera energijske učinkovitosti,
g) propisivanje graničnih vrijednosti emisija zagađujućih tvari iz pokretnih izvora zagađivanja,
h) usklađivanje s maksimalnim nacionalnim emisijama nakon njihova utvrđivanja za pojedine zagađujuće tvari,
i) propisivanje dopuštenih količina pojedinih zagađujućih tvari u određenim proizvodima (goriva, boje...),
j) smanjenje emisija stakleničkih plinova,
k) postupno smanjivanje upotrebe supstancija koje oštećuju ozonski omotač,
l) provedba mjera iz akcijskih planova za poboljšanje kvalitete zraka i kratkoročnih akcijskih/ interventnih planova.
(3) Mjere zaštite zraka iz stavka (2) točka d) ovog članka utvrđuju se elaboratom zaštite zraka koji izrađuje ovlaštena pravna osoba za poslove izrade studija utjecaja na okoliš u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša ("Službene novine Federacije BiH", broj:15/21).
(4) Sadržaj elaborata iz stavka (3) ovog članka minimalno mora sadržavati podatke o načinu zagrijavanja prostora, informaciju o postojanju kotlovnice, podatke o broju kotlova i kapacitetu, vrsti i potrošnji goriva, opisu sustava monitoringa, opisu tehnoloških procesa te o mjerama sprječavanja i kontrole emisije u zrak. Detaljan sadržaj elaborata uređuju kantoni.

Članak 33.
(Granične vrijednosti emisija iz stacionarnih izvora i monitoring emisija)

(1) Federalno ministarstvo posebnim propisom utvrđuje mjere za sprječavanje i smanjenje zagađivanja zraka i poboljšanje kvalitete zraka, koje sadrže:
a) granične vrijednosti emisije zagađujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora zagađivanja, osim postrojenja za sagorijevanje,
b) način, postupak, učestalost i metodologiju mjerenja emisije zagađujućih tvari,
c) kriterije za uspostavljanje mjernih mjesta na ispustu za mjerenje emisije,
d) postupak vrednovanja rezultata mjerenja emisije i usklađenost s propisanim normativima,
e) sadržaj izvješća o izvršenim mjerenjima emisije i bilanci emisije,
f) način proračuna emisija i dostavljanja podataka o emisijama za potrebe informacijskoga sustava i rokove dostavljanja podataka.
(2) Propisom iz stavka (1) ovog članka, za postojeće izvore zagađivanja zraka, u iznimnim slučajevima propisuju se dopuštena prekoračenja graničnih vrijednosti emisije određenih zagađujućih tvari i određuje rok u kojem se te vrijednosti moraju smanjiti na razinu graničnih vrijednosti emisije.
(3) Na području gdje je utvrđena druga kategorija kvalitete zraka, mjerodavno tijelo može zahtijevati strože granične vrijednosti emisija.

Članak 34.
(Granične vrijednosti emisija iz postrojenja za sagorijevanje i monitoring emisija)

Federalno ministarstvo propisuje granične vrijednosti emisije zagađujućih tvari iz postrojenja za sagorijevanje, imajući u vidu vrstu, kapacitet, starost, planirani radni vijek postrojenja i gorivo koje se u njemu koristi, metode i način mjerenja emisije zagađujućih tvari, kriterije za izbor mjernih mjesta, način provjere točnosti mjerenja (kontrolna mjerenja i kalibracija), način obrade rezultata mjerenja, način proračuna i rokove za dostavljanje podataka i postupak određivanja ukupne godišnje emisije iz postrojenja za sagorijevanje.

Članak 35.
(Velika postrojenja za sagorijevanje)

Velika postrojenja za sagorijevanje koja su obuhvaćena Nacionalnim planom smanjenja emisija zagađujućih tvari za Bosnu i Hercegovinu, postupno smanjuju emisije sumpor-dioksida (SO2), azotnih oksida (NOx) i čvrstih čestica, u skladu s Ugovorom o uspostavi Energetske zajednice ("Službeni glasnik BiH-Međunarodni ugovori", broj: 9/06) i aktima donesenim za njegovu provedbu.

Članak 36.
(Kvaliteta tekućih goriva)

(1) Kvaliteta tekućih goriva regulirana je aktom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i propisom u nadležnosti Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije.
(2) Na području Federacije BiH teška ulja kod kojih sadržaj sumpora prelazi 1,00 % mase ne mogu biti korištena kao goriva za postrojenja za sagorijevanje od 1. siječnja 2010. godine.
(3) Dizelska goriva koja se koriste za motorna vozila i brodove ne mogu biti korištena kao goriva od:
a) 1. siječnja 2010. godine ako je sadržaj sumpora veći od 0,20% njihove mase,
b) 1. siječnja 2015. godine ako je sadržaj sumpora veći od 0,10 % njihove mase.
(4) Ograničenja iz st. (2) i (3) ovog članka u određenim tekućim naftnim prerađevinama se ne primjenjuju na:
a) goriva namijenjena preradi prije finalnog sagorijevanja,
b) goriva koja će biti prerađena u rafinerijskoj industriji.
(5) Goriva za motorna vozila moraju biti u skladu sa standardima kvalitete koje je objavio Institut za standardizaciju BiH.
(6) Zabranjeno je stavljanje na tržište i promet olovnog benzina.

Članak 37.
(Emisije isparljivih organskih jedinjenja prilikom skladištenja i distribucije goriva)

(1) Tehničke standarde zaštite zraka od emisije isparljivih organskih jedinjenja koje nastaju skladištenjem, pretakanjem i distribucijom goriva propisuje Federalno ministarstvo u suradnji s Federalnim ministarstvom energije, rudarstva i industrije.
(2) Propisom iz stavka (1) ovog članka utvrđuju se tehnički standardi za uređaje za skladištenje i pretakanje goriva na terminalima i benzinskim crpkama, kao i za cisterne koje se koriste za prijevoz goriva od jednog terminala do drugog ili od terminala do benzinske crpke, kao i rokovi za njihovo postizanje.

Članak 38.
(Emisije isparljivih organskih jedinjenja prilikom korištenja rastvarača)

(1) Pravna osoba i operater koji u svom proizvodnom procesu koristi organske rastvarače dužan je primjenjivati mjere s ciljem smanjenja vrijednosti emisije isparljivih organskih jedinjenja ispod propisanih vrijednosti.
(2) Federalno ministarstvo donosi propis kojim se uređuje:
a) postupak za sprječavanje ili smanjivanje izravnih ili neizravnih posljedica emisija isparljivih organskih jedinjenja na okoliš, a posebno emisija u zrak,
b) granične vrijednosti emisija isparljivih organskih jedinjenja iz postrojenja i aktivnosti koje koriste organske rastvarače,
c) zahtjevi za postrojenja koja ta jedinjenja koriste,
d) sheme za smanjenje emisija isparljivih organskih jedinjenja.
(3) Shema za smanjenje emisija isparljivih organskih jedinjenja je propisan alternativni način smanjenja emisija isparljivih organskih jedinjenja.

Članak 39.
(Emisije iz kućnih ložišta)

(1) Emisija iz kućnih ložišta i kvaliteta goriva za ovu namjenu reguliraju se u skladu sa standardima koje je usvojio Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine (BAS), a u ovisnosti o namjeni i kapacitetu.
(2) Standardi po kojima se koriste i instaliraju peći i kotlovi za kućna ložišta su:
a) peći koje se nalaze u prostorijama koje se griju,
i. BAS EN 14785 - Grijalice za zagrijavanje prostora na čvrsto gorivo – Zahtjevi metode ispitivanja (kamini za grijanje na pelet snage do 50 kW),
ii. BAS EN 12815 Peći na čvrsto gorivo – Zahtjevi i metode ispitivanja (peći n a ručno loženje, primarna namjena kuhanje, sekundarno grijanje),
b) kotlovi koji se nalaze u zasebnim kotlovnicama,
i. BAS EN 303-5 - Toplovodni kotlovi – Dio 5, Toplovodni kotlovi za čvrsta goriva, ručno i automatski punjeni, nazivne toplinske snage do 500 kW -
1. Terminologija, posebni zahtjevi, ispitivanje i označavanje (kotao koji se montira u kotlovnicu).
(3) Goriva koja se koriste u ovoj vrsti ložišta moraju imati sljedeće karakteristike:
a) pelet koji se stavlja u promet na području Federacije BiH mora imati minimalno klasu kvalitete A2, ili klasu ekvivalentnu klasi A2,
b) ugljen koji se stavlja u promet i/ili upotrebu na području Federacije BiH mora imati ukupan sadržaj gorivog sumpora ispod 1% i toplinsku moć veću od 12.000 kJ/kg,
c) ogrjevno drvo koje se stavlja u promet i/ili upotrebu mora imati manje od 25% vlage.
(4) Zabranjeno je stavljanje u promet peći i kotlova koji ne zadovoljavaju zahtjeve iz stavka (2) ovoga članka.
(5) Ostala goriva, čija kvaliteta nije definirana ovim Zakonom, moraju biti u skladu s tipskim odobrenjem proizvođača peći, kamina ili kotla za koje se gorivo koristi.
(6) Kontrolu kućnih ložišta definiraju kantoni svojim propisima.

Članak 40.
(Boje i lakovi)

(1) S ciljem smanjenja emisija isparljivih organskih jedinjenja iz boja i lakova propisuju se maksimalno dopušteni sadržaj pojedinih isparljivih organskih jedinjenja u bojama i lakovima.
(2) Maksimalno dopušteni sadržaj isparljivih organskih jedinjenja u bojama i lakovima utvrđuje se propisima kojima se uređuje oblast kemikalija u Federaciji BiH.

Članak 41.
(Pokretni izvori zagađivanja)

(1) Pokretni izvori zagađivanja mogu se koristiti i stavljati u promet ako zagađujuće tvari u ispušnim plinovima iz tih izvora ne prelaze granične vrijednosti emisije utvrđene tehničkim propisima.
(2) Emisije iz pokretnih izvora zagađivanja kontroliraju se prilikom redovitog, izvanrednog i kontrolnog tehničkog pregleda, u skladu s odgovarajućim tehničkim propisom i zakonom kojim se uređuje sigurnost prometa.

Članak 42.
(Usklađivanje s maksimalnim nacionalnim emisijama nakon njihova utvrđivanja za pojedine zagađujuće tvari)

(1) Na razini Bosne i Hercegovine u skladu s međunarodnim ugovorima utvrđuju se maksimalne nacionalne emisije za acidifikujuće i eutrofikujuće zagađujuće tvari i prekursore ozona, i to za, sumpor-dioksid (SO2), azotne okside (NOx), isparljiva organska jedinjenja i amonijak (NH3), s ciljem unaprjeđenja i zaštite okoliša i zdravlja ljudi od štetnog djelovanja acidifikacije, eutrofikacije i prizemnog ozona, a radi postizanja dugoročnih ciljeva koji podrazumijevaju održavanje kritičnih razina i zaštitu stanovništva.
(2) Radi praćenja emisija iz stavka (1) ovog članka s područja Federacije BiH uspostavlja se Inventar emisija i projekcije emisija.
(3) Federalni hidrometeorološki zavod vodi Inventar emisija i projekcije emisija iz stavka (2) ovog članka za područje Federacije BiH.
(4) Federalno ministarstvo propisuje metodologiju za izradu Inventara emisija i projekcije emisija i način prikupljanja podataka.

Članak 43.
(Emisije stakleničkih plinova)

(1) Staklenički plinovi su, ugljen-dioksid (CO2), metan (CH4), azotsuboksid (N2O), fluorougljovodonici (HFCs), perfluorougljenici (PFCs) i sumporheksafluorid (SF6).
(2) Sprječavanje i smanjenje zagađivanja zraka koje utječe na promjenu klime provodi se:
a) primjenom mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova,
b) praćenjem emisija stakleničkih plinova iz izvora i praćenjem odstranjenih količina ovih plinova putem ponora.
(3) Mjere iz stavka (2) točka a) ovog članka realiziraju se:
a) razvojem i korištenjem čišćih tehnologija kojima se sprječava ili smanjuje emisija stakleničkih plinova,
b) poticanjem korištenja obnovljivih izvora energije,
c) poticanjem okolišno prihvatljivijeg transporta,
d) poticanjem energijske učinkovitosti,
e) aktivnostima kojima se povećava odstranjivanje stakleničkih plinova iz atmosfere.
(4) Mjere iz stavka (2) točka a) ovog članka mogu se provoditi u okviru mehanizma čistog razvoja i ublažavanja klimatskih promjena definiranih Odlukom Vijeća ministara o osnivanju ovlaštenog organa za provedbu projekata Mehanizma čistog razvoja Kyoto protokola Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime ("Službeni glasnik BiH", br. 102/10 i 45/15) i provedbenim aktima na razini Federacije BiH.

Članak 44.
(Mehanizam monitoringa i izvještavanja o emisijama stakleničkih plinova)

(1) S ciljem međunarodnog izvještavanja Bosne i Hercegovine, po osnovi članstva u međunarodnim ugovorima, vode se podaci o emisijama i odstranjenim količinama stakleničkih plinova iz članka 67. stavak (2) točka c) ovog Zakona što čini Inventar emisije stakleničkih plinova.
(2) Federalni hidrometeorološki zavod vodi Inventar emisija stakleničkih plinova s područja Federacije BiH po osnovi podataka o emisijama i odstranjenim količinama stakleničkih plinova.
(3) Ministarstva i druga federalna tijela uprave nadležni za poslove zaštite okoliša, energetike, privrede, poljoprivrede, šumarstva, voda, službene statistike te javna poduzeća iz navedenih oblasti koja prikupljaju ili posjeduju podatke o djelatnostima po sektorima kojim se ispuštaju ili uklanjaju staklenički plinovi potrebni za vođenje Inventara emisije stakleničkih plinova, kao i za potrebe izvještavanja iz članka 69. ovog Zakona, moraju te podatke dostaviti Federalnom hidrometeorološkom zavodu.
(4) Podaci iz stavka (3) ovog članka dostavljaju se, bez naknade, do kraja prosinca tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.
(5) Subjekti iz stavka (3) ovog članka dužni su posebnim aktom imenovati osobe koje će obavljati poslove u vezi s dostavljanjem i provjerom podataka o djelatnostima kojim se ispuštaju ili uklanjaju staklenički plinovi.
(6) Federalno ministarstvo propisuje metodologiju vođenja Inventara emisije stakleničkih plinova i način prikupljanja podataka.
(7) Podaci iz stavka (4) ovog članka su javni.

Članak 45.
(Obveza operatera izvora stakleničkih plinova)

Federalno ministarstvo provedbenim propisom definira operatere koji podliježu obvezi monitoringa i/ili izvještavanja o emisijama stakleničkih plinova, metodologiju monitoringa, verifikacije i izvještavanja o emisijama stakleničkih plinova, kao i opseg i način dostave podataka za izvještavanje.

Članak 46.
(Supstancije koje oštećuju ozonski omotač i zamjenske supstancije)

(1) Uvjeti i način postupnog smanjivanja potrošnje supstancija koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskih supstancija u Bosni i Hercegovini i njihovo postupno isključivanje iz upotrebe, uz definiranje uvjeta za uvoz, izvoz i stavljanje u promet tih supstancija i proizvoda koji ih koriste, propisani su aktom Vijeća ministara BiH koji uređuje način provedbe međunarodnog ugovora u oblasti zaštite ozonskoga omotača.
(2) Federalno ministarstvo propisuje postupanje sa supstancijama koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskim supstancijama, kao i novim kontroliranim supstancijama, postupanje s proizvodima koji sadrže ili su pomoću tih supstancija proizvedeni, način provjere ispuštanja i kontrole emisija ovih supstancija, postupanje s tim supstancijama nakon prestanka upotrebe proizvoda i opreme koji ih sadrže, način njihova prikupljanja, obnavljanja, obrade i trajnog odlaganja, način označavanja proizvoda koji sadrži ove supstancije i vođenje njihova registra, detaljne uvjete koje moraju ispuniti pravne osobe i poduzetnici koji obavljaju djelatnost ugradnje, održavanja i/ili servisiranja proizvoda i opreme i postupak izdavanja prethodne suglasnosti u proceduri izdavanja dozvole za uvoz/izvoz supstancija koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskih supstancija te naknade za stavljanje na tržište supstancija koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskih supstancija.

Članak 47.
(Rukovanje sa supstancijama koje oštećuju ozonski omotač i/ili zamjenskim supstancijama)

(1) Za obavljanje djelatnosti ugradnje, održavanja i/ili servisiranja proizvoda i opreme koja sadrži supstancije koje oštećuju ozonski omotač ili zamjenske supstancije, kontrole ispuštanja i emisije te obnavljanja ovih supstancija pribavlja se dozvola od Federalnog ministarstva.
(2) Dozvola iz stavka (1) ovog članka izdaje se pravnoj osobi ili obrtniku koji ispunjava sljedeće uvjete:
a) da je registrirana za obavljanje djelatnosti iz stavka (1) ovog članka,
b) da zapošljava najmanje jednu stručno osposobljenu osobu na način propisan člankom 48. ovog Zakona koja rukuje supstancijama koje oštećuju ozonski omotač i/ili zamjenskim supstancijama, te
c) da posjeduje opremu za obavljanje djelatnosti za koje se izdaje dozvola.
(3) Federalno ministarstvo može zahtijevati i dodatne podatke, informacije ili dokumentaciju za izdavanje dozvole, kao potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka (2) ovog članka.
(4) Dozvola se izdaje na razdoblje od pet godina i može obuhvaćati jednu ili više djelatnosti iz stavka (1) ovog članka.
(5) Ako pravna osoba ili obrtnik ima jednu ili više organizacijskih jedinica (poslovnih jedinica ili izdvojenih poslovnih prostora), dozvola iz stavka (1) ovog članka se odnosi i na svaku organizacijsku jedinicu za koju se utvrdi da ispunjava uvjete iz stavka (2) ovog članka.
(6) Federalno ministarstvo objavljuje na svojoj internetskoj stranici popis pravnih osoba i obrtnika kojima je izdana dozvola s identificiranim djelatnostima za koje se izdaje dozvola.

Članak 48.
(Stručno osposobljavanje za rukovanje supstancijama koje oštećuju ozonski omotač i/ili zamjenskim supstancijama)

(1) Stručno osposobljavanje za rukovanje supstancijama koje oštećuju ozonski omotač i/ili zamjenskim supstancijama vrše javne visokoškolske ustanove koje moraju imati na raspolaganju sljedeće:
a) odgovarajući prostor za izvođenje teorijske nastave,
b) tehničku opremu i nastavna sredstva za izvođenje teorijske i praktične nastave, i
c) kvalificirane stručne predavače odgovarajuće stručne spreme i obrazovnog stupnja potrebnog za izvođenje nastave.
(2) Stručno osposobljavanje mogu vršiti znanstvenoistraživački i istraživačko-razvojni instituti ako ispunjavaju uvjete iz stavka (1) ovog članka.
(3) Institucije iz st. (1) i (2) ovog članka moraju pribaviti odobrenje Federalnog ministarstva za obavljanje stručnog osposobljavanja.
(4) Odobrenje iz stavka (3) ovog članka je upravni akt i izdaje se na razdoblje od pet godina.
(5) Federalno ministarstvo propisuje detaljnije uvjete koje moraju ispunjavati ustanove koje vrše stručno osposobljavanje te način i postupak stručnog osposobljavanja, provjere znanja i izdavanja uvjerenja o stručnoj osposobljenosti.

Članak 49.
(Zabrane)

Na teritoriju Federacije BiH zabranjuje se:
a) proizvodnja supstancija koje oštećuju ozonski omotač,
b) stavljanje u promet supstancija koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskih supstancija bez pribavljene dozvole o uvozu,
c) stavljanje u promet na malo supstancija koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskih supstancija, odnosno zabrana prodaje kupcima koji nemaju pribavljenu dozvolu iz članka 47. ovoga Zakona,
d) stavljanje u promet novih proizvoda i opreme koji sadrže supstancije koje oštećuju ozonski omotač,
e) ispuštanje supstancija koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskih supstancija u okoliš,
f) punjenje proizvoda i opreme koji sadrže zamjenske supstancije supstancijama koje oštećuju ozonski omotač,
g) ispiranje supstancijama koje oštećuju ozonski omotač,
h) stavljanje u promet supstancija koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskih supstancija u spremnicima/cilindrima za jednokratnu upotrebu,
i) stavljanje u promet korištenih proizvoda i opreme koji sadrže supstancije koje oštećuju ozonski omotač.

Članak 50.
(Postojane organske zagađujuće tvari)

(1) Podaci o nenamjerno ispuštenim postojanim organskim zagađujućim tvarima čine Inventar o nenamjerno ispuštenim dugotrajnim organskim zagađujućim tvarima, koji vodi Federalni hidrometeorološki zavod.
(2) Podaci iz stavka (1) ovog članka su javni.
(3) Federalno ministarstvo propisuje izvore i metodologiju izrade Inventara iz stavka (1) ovog članka.

Članak 51.
(Mjere prevencije i sanacije)

(1) Postrojenje se projektira, gradi i/ili proizvodi, oprema, koristi i održava tako da ne ispušta zagađujuće tvari u zrak u količini većoj od graničnih vrijednosti emisije, osim u slučajevima iz članka 33. stavak (2) ovoga Zakona.
(2) Ako dođe do kvara uređaja kojima se osigurava provedba propisanih mjera zaštite ili dođe do poremećaja tehnološkog procesa, zbog čega dolazi do prekoračenja graničnih vrijednosti emisije, operater je dužan kvar ili poremećaj otkloniti, odnosno prilagoditi rad nastaloj situaciji ili obustaviti tehnološki proces kako bi se emisija svela na dopuštene granice u najkraćem roku.
(3) U slučaju prekoračenja graničnih vrijednosti razine zagađujućih tvari u zraku operater je dužan, kada to uoči ili po nalogu nadležnog inspektora, odmah poduzeti tehničko-tehnološke mjere ili obustaviti tehnološki proces kako bi se koncentracije zagađujućih tvari svele na propisane granične vrijednosti.
(4) Operater stacionarnog izvora zagađivanja, kod kojega se u procesu obavljanja djelatnosti mogu emitirati plinovi neprijatnog mirisa, dužan je primjenjivati mjere koje će dovesti do redukcije mirisa, iako je koncentracija emitiranih tvari u otpadnom plinu ispod granične vrijednosti emisije.

Članak 52.
(Monitoring emisija i obveze operatera)

(1) Operater, čija emisija u zrak iz stacionarnog izvora podliježe ograničenju, a prema propisima iz čl. 33. i 34. ovoga Zakona obveznik kontinuiranog monitoringa emisija u zrak, dužan je:
a) u okviru postupka ishođenja okolišne dozvole dostaviti podatke o stacionarnom izvoru prema Federalnom ministarstvu,
b) osigurati redovit monitoring emisije putem kontinuiranih mjerenja emisije, za određene zagađujuće tvari i/ili izvore zagađivanja, samostalno odnosno putem automatskih uređaja za kontinuirano mjerenje,
c) osigurati redovito održavanje i kontrolu mjernih uređaja,
d) voditi evidenciju o obavljenim mjerenjima s podacima o mjernim mjestima i rezultatima mjerenja te dostavljati podatke u obliku propisanog izvješća Federalnom ministarstvu,
e) voditi evidenciju o vrsti, količini i kvaliteti sirovina, kao i otpada kod procesa koji uključuju spaljivanje otpada,
f) voditi evidenciju o radu uređaja za sprječavanje ili smanjivanje emisije zagađujućih tvari, kao i mjernih uređaja za mjerenje emisije,
g) obavještavati Federalno ministarstvo o svakoj njegovoj promjeni, (rekonstrukciji, početku rada novog izvora ili zatvaranju izvora emisije).
(2) Operater, čija emisija u zrak iz stacionarnog izvora podliježe ograničenju, a prema propisima iz čl. 33. i 34. ovoga Zakona obveznik periodičnog monitoringa emisija u zrak, dužan je:
a) u okviru postupka ishođenja okolišne dozvole ili odgovarajuće dozvole za građenje dostaviti podatke o stacionarnom izvoru zagađivanja mjerodavnim tijelima koja izdaju dozvolu,
b) osigurati redovit monitoring emisije, periodičnim mjerenjima emisije, putem pravne osobe koja posjeduje dozvolu iz članka 55. ovoga Zakona,
c) voditi evidenciju o obavljenim mjerenjima s podacima o mjernim mjestima, rezultatima, učestalosti mjerenja i dostavljati podatke u obliku propisanog izvješća mjerodavnim tijelima,
d) voditi evidenciju o vrsti, količini i kvaliteti sirovina, kao i otpada kod procesa koji uključuju spaljivanje otpada,
e) voditi evidenciju o radu uređaja za sprječavanje ili smanjivanje emisija zagađujućih tvari,
f) obavještavati Federalno ili kantonalno ministarstvo za okoliš o svakoj njegovoj promjeni (rekonstrukciji, početku rada novog izvora ili zatvaranju izvora emisije),
g) podatke iz točke c) dostaviti i pripadajućem kantonalnom ministarstvu ako je obveznik ishođenja okolišne dozvole od Federalnog ministarstva.
(3) Izvješće o obavljenim mjerenjima iz stavka (1) točka d) i stavka (2) točka c) ovog članka dostavlja se i u skladu s propisom definiranim člankom 32. stavak (4.) ovoga Zakona.
(4) Operater je dužan o svom trošku provesti mjere za smanjenje emisija zagađujućih tvari.

Članak 53.
(Registar emisija na razini kantona)

(1) Mjerodavno tijelo na razini kantona, na temelju podataka iz članka 52. ovog Zakona, vodi bazu podataka o stacionarnim izvorima emisija u zrak na teritoriju svog kantona, s podacima o prostornom smještaju i kapacitetima izvora zagađivanja, kao i svim promjenama i rekonstrukcijama.
(2) Baza podataka iz stavka (1) može uključivati i niže pragove emisija u zrak od onih koji su zahtijevani propisom koji se odnosi na registar postrojenja i zagađivanja.
(3) Baza podataka iz stavka (1) sastavni je dio kantonalnog registra emisija.
(4) Registar emisija vodi se po djelatnostima te uključuje emisije svih izvora emisija u zrak, minimalno za sljedeće tvari: sumpordioksid, nitrookside, ugljendioksid, ugljenmonoksid, amonijak, nitrozookside, metan, nemetanske ugljikovodike, benzen i čvrste čestice iznad deset mikrometara (PM10) .
(5) Podaci iz baze podataka o stacionarnim izvorima emisija iz stavka (1) ovog članka, koji su po pragovima emisija relevantni za registar postrojenja i zagađivanja, dostavljaju se u registar postrojenja i zagađivanja na federalnoj razini, u skladu s odredbama Zakona o zaštiti okoliša ("Službene novine Federacije BiH", broj: 15/21).
(6) Mjerodavno Federalno ministarstvo do kraja prvog kvartala godine, za prethodnu godinu, obavještava kantonalna ministarstva o vrstama zagađujućih tvari i bilanci emisija za obveznike koji pripadaju određenom kantonu, a emisije u zrak prate kontinuiranim monitoringom.

POGLAVLJE V. - POSLOVI MJERENJA

Članak 54.
(Način vršenja mjerenja)

(1) Mjerodavno tijelo Federacije BiH, kantona, općine i pravne osobe koje vrše monitoring kvalitete zraka dužni su mjerenje kvalitete zraka obavljati u skladu s propisom iz članka 13. ovoga Zakona.
(2) Pravne osobe koje vrše mjerenje emisije iz stacionarnih izvora dužne su mjerenje emisije obavljati u skladu s propisima iz čl. 33. i 34. ovoga Zakona.

Članak 55.
(Dozvola za pravne osobe)

(1) Pravne osobe iz članka 54. stavak (2) ovoga Zakona mogu vršiti mjerenje nakon pribavljanja dozvole Federalnog ministarstva.
(2) Federalno ministarstvo propisuje detaljnije uvjete za izdavanje i oduzimanje dozvole iz stavka (1) ovoga članka.
(3) Dozvole za mjerenje emisije oduzet će se ako pravna osoba prestane ispunjavati propisane uvjete i ako se utvrdi da pravna osoba ove poslove ne obavlja u skladu s izdanim dozvolama i propisima iz čl. 33. i 34. ovoga Zakona.

Članak 56.
(Dozvola za operatere)

(1) Operater stacionarnog izvora zagađivanja, koji vrši mjerenje emisija na vlastitom izvoru, mjerenja mora vršiti u skladu s propisom iz čl. 33. i 34. ovoga Zakona.
(2) Operater iz stavka (1) ovoga članka može dobiti dozvolu Federalnog ministarstva ako u okviru svoje registrirane djelatnosti samostalno obavlja poslove mjerenja emisije zagađujućih tvari, pod uvjetom da je stručno i tehnički osposobljen prema zahtjevima standarda BAS ISO/IEC17025.
(3) Iznimno od stavka (2) ovog članka operateri koji su u obvezi vršenja kontinuiranog monitoringa emisija ne podliježu izdavanju dozvole i dužni su provoditi mjerenja u skladu s BAS EN 14181 i propisima iz čl. 33. i 34. ovoga Zakona.
(4) Federalno ministarstvo propisuje detaljnije uvjete za izdavanje i oduzimanje dozvole iz stavka (2) ovoga članka.

Članak 57.
(Oduzimanje dozvole)

(1) Federalno ministarstvo na temelju inicijative inspektora, a nakon utvrđivanja osnovanosti sumnje, može oduzeti dozvolu iz čl. 55. i 56. ovoga Zakona.
(2) Sumnju na nepravilnosti, prema inspekciji, mogu izraziti i druge institucije koje imaju uvid u provedene procedure i izvješća o monitoringu.

Članak 58.
(Revizija izdanih dozvola)

(1) Revizija izdanih dozvola vrši se najmanje jednom godišnje ili na zahtjev ovlaštene pravne osobe, odnosno operatera.
(2) Federalno ministarstvo jednom godišnje u "Službenim novinama Federacije BiH" objavljuje popis pravnih osoba iz članka 54. kojima je izdana dozvola iz članka 55. ovoga Zakona.

Članak 59.
(Referentni laboratorij za kvalitetu zraka)

(1) Djelatnost osiguranja kvalitete mjerenja i podataka kvalitete zraka obavlja referentni laboratorij.
(2) Referentni laboratorij iz stavka (1) ovoga članka obavlja sljedeće poslove:
a) surađuje s drugim referentnim laboratorijima za praćenje kvalitete zraka,
b) sudjeluje na ispitivanjima sposobnosti međulaboratorijskim usporedbama s drugim referentnim laboratorijima drugih država,
c) provjerava provode li se mjerenja kvalitete zraka u skladu s posebnim propisom,
d) razvija, ažurira i upravlja sustavom kvalitete,
e) osigurava da su prikupljeni podaci u sustavu monitoriga kvalitete zraka usporedivi i kvalitetni,
f) pruža znanstveno-stručnu i tehničku pomoć iz područja praćenja kvalitete zraka na zahtjev Federalnog ministarstva i drugih organa nadležnih organa,
g) prati, proučava i unaprjeđuje stanje u području praćenja kvalitete zraka,
h) daje ocjene i mišljenja za metode, postupke i programe praćenja kvalitete zraka iz djelokruga referentnog laboratorija.
(3) Referentni laboratorij izdaje potvrdu o osiguranju kvalitete mjerenja i podataka kvalitete zraka za sva mjerna mjesta koja su uvezana u Federalnu mrežu monitoringa kvalitete zraka.
(4) Poslove referentnog laboratorija obavlja Federalni hidrometeorološki zavod.
(5) Federalno ministarstvo propisuje detaljnije način obavljanja poslova referentnog laboratorija za kvalitetu zraka.

POGLAVLJE VI. – INFORMIRANJE, OBAVJEŠTAVANJE I IZVJEŠTAVANJE

Članak 60.
(Informiranje organa i javnosti)

Mjerodavna tijela dužna su informirati druge organe i organizacije i javnost o sljedećem:
a) kvaliteti zraka,
b) planovima kvalitete zraka i odgađanja na određeno vrijeme postizanja granične vrijednosti za azot-dioksid, benzen i suspendirane čestice,
c) planovima za dostizanje ciljnih vrijednosti u zonama i aglomeracijama u kojima je došlo do prekoračenja ciljnih vrijednosti,
d) izvješćima o emisijama zagađujućih tvari koje su obuhvaćene ovim Zakonom.

Članak 61.
(Obavještavanje u slučaju prekoračenja koncentracije zagađujućih tvari)

U slučaju da se prekorači koncentracija zagađujućih tvari o kojoj se obavještava javnost ili koncentracija pojedine zagađujuće tvari opasne po zdravlje ljudi, mjerodavna kantonalna tijela i institucije vrše obavještavanje javnosti putem radija, televizije, dnevnih novina, interneta i/ili na drugi pogodan način.

Članak 62.
(Sadržaj informiranja i obavještavanja o kvaliteti zraka)

(1) Informiranje o kvaliteti zraka iz članka 60. ovoga Zakona obvezno sadrži:
a) ažurirane podatke o koncentracijama svih mjerenih zagađujućih tvari u zraku koje su obuhvaćene ovim Zakonom,
b) usporedbu izmjerenih koncentracija s graničnim vrijednostima kvalitete zraka.
(2) U slučaju prekoračenja koncentracije opasne po zdravlje ljudi i koncentracije o kojoj se obavještava javnost iz članka 61. ovoga Zakona, nadležno tijelo obavještava javnost o:
a) lokaciji ili području prekoračenja,
b) vrsti koncentracije koja je prekoračena (koncentracija o kojoj se izvještava javnost ili koja je opasna po zdravlje ljudi),
c) vremenu početka i trajanju prekoračenja,
d) najvišoj jednosatnoj koncentraciji, odnosno najvišoj osmosatnoj srednjoj koncentraciji u slučaju prizemnog ozona,
e) geografskom području na kojem se očekuje prekoračenje koncentracije o kojoj se izvještava javnost i/ili koja je opasna po zdravlje ljudi, i
f) prognozama za nadolazeće razdoblje s očekivanim promjenama zagađenja s procjenom promjene, podacima za posebno osjetljive skupine stanovništva, mogućim učincima po zdravlje i preporučenom ponašanju (podaci o posebno osjetljivim skupinama, opis mogućih simptoma, poduzimanje preporučenih mjera, nove informacije o tijeku zbivanja) i podacima o preventivnim mjerama za smanjenje zagađenja.

Članak 63.
(Rokovi)

(1) Nadležno tijelo izvješćuje javnost o:
a) kvaliteti zraka, u obliku godišnjeg izvješća o stanju kvalitete zraka, do 31. srpnja tekuće godine za prethodnu godinu,
b) planovima kvalitete zraka i odgađanja na određeno vrijeme postizanja ciljne vrijedosti za azot-dioksid, benzen i suspendirane čestice PM10 u roku od osam dana od dana usvajanja,
c) planovima za dostizanje ciljnih vrijednosti u zonama i aglomeracijama u kojima je došlo do prekoračenja ciljnih vrijednosti, u roku od osam dana od dana usvajanja.
(2) Godišnje izvješće o stanju kvalitete zraka u Federaciji BiH priprema i objavljuje Federalni hidrometeorološki zavod.
(3) Federalni hidrometeorološki zavod jednom mjesečno objavljuje izvješća o stanju kvalitete zraka, a na temelju podataka iz kantonalnih i lokalnih mreža.

POGLAVLJE VII. - FINANCIRANJE ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KVALITETE ZRAKA

Članak 64.
(Izvori financiranja)

Sredstva za financiranje zaštite i poboljšanja kvalitete zraka osiguravaju se u proračunu Federacije BiH, proračunu kantona, proračunu jedinica lokalne samouprave, iz namjenskih sredstava Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i iz kantonalnog fonda za zaštitu okoliša, ondje gdje je uspostavljen, te međunarodnih izvora.
Sredstva za financiranje zaštite i poboljšanja kvalitete zraka osiguravaju se u proračunu Federacije BiH, proračunu kantona, proračunu jedinica lokalne samouprave, iz namjenskih sredstava Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i iz kantonalnog fonda za zaštitu okoliša, ondje gdje je uspostavljen, te međunarodnih izvora.

Članak 65.
(Korištenje sredstava)

Sredstva iz članka 64. ovoga Zakona koriste se za:
a) ocjenjivanje kvalitete zraka i razvrstavanje zona i aglomeracija prema kategorijama kvalitete zraka,
b) uspostavljanje, održavanje, funkcioniranje i razvoj Federalne mreže, kantonalne i lokalne mreže za praćenje kvalitete zraka,
c) realizaciju programa praćenja kvalitete zraka u Federalnoj mreži,
d) mjerenja posebne namjene,
e) izradu i provedbu strateškoga dokumenta,
f) realizaciju planova kvalitete zraka i kratkoročnih akcijskih planova,
g) provedbu mjera za smanjenje negativnih utjecaja klimatskih promjena i mjera za zaštitu ozonskoga omotača,
h) uspostavljanje i održavanje inventara emisije plinova i informacijskoga sustava kvalitete zraka,
i) izvršavanje obveza preuzetih međunarodnim ugovorima,
j) financiranje i/ili sufinanciranje drugih projekata, programa i mjera s ciljem zaštite i poboljšanja kvalitete zraka,
k) vođenje kantonalnog registra izvora zagađivanja zraka,
l) vođenje Registra stacionarnih izvora i Registra emisija,
m) sufinanciranje preventivnih i interventnih mjera u izvanrednim okolnostima zagađenja zraka.

Članak 66.
(Ekonomski poticaji)

Za ulaganja u uređaje za prečišćavanje, postrojenja koja primjenjuju tehnologiju, sirovine i proizvodne postupke manje nepovoljnog utjecaja na kvalitetu zraka nego drugi srodni proizvodni postupci i tehnologije te korištenje obnovljivih izvora energije, mogu biti propisane financijske olakšice prema posebnim propisima.

POGLAVLJE VIII. - INFORMACIJSKI SUSTAV

Članak 67.
(Sadržaj informacijskoga sustava kvalitete zraka)

(1) Informacijski sustav kvalitete zraka sastavni je dio jedinstvenoga informacijskog sustava zaštite okoliša definiran odredbama Zakona o zaštiti okoliša ("Službene novine Federacije BiH", broj15/21) .
(2) Informacijski sustav kvalitete zraka sadrži:
a) podatke Federalne mreže, kantonalne mreže i lokalnih mreža za praćenje kvalitete zraka te podatke koji su dobiveni mjerenjem od strane operatera,
b) podatke o supstancijama koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskim supstancijama,
c) podatke iz inventara emisije stakleničkih plinova i odstranjenih količina ovih plinova putem ponora,
d) podatke iz inventara nenamjerno ispuštenih postojanih organskih zagađujućih supstancija,
e) podatke iz inventara zagađujućih tvari,
f) mjere i planove za zaštitu i poboljšanje kvalitete zraka,
g) mjere i planove za ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama,
h) mjere i planove za zaštitu ozonskoga omotača,
i) podatke o prekoračenju koncentracija zagađujućih tvari opasnih po zdravlje ljudi i mjere zaštite zdravlja ljudi i okoliša u takvim slučajevima,
j) podatke o ovlaštenim pravnim osobama koje obavljaju poslove monitoringa kvalitete zraka i mjerenja razine zagađujućih tvari i emisije,
k) podatke iz registra izvora zagađivanja zraka,
l) podatke o izvršenom inspekcijskom nadzoru i izrečenim mjerama,
m) druge podatke od značaja za kvalitetu zraka.
(3) Za uspostavu i funkcioniranje informacijskoga sustava kvalitete zraka u Federaciji BiH nadležno je Federalno ministarstvo u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša Federacije BiH i Federalnim hidrometeorološkim zavodom.
(4) Kantonalni organi, organi lokalne samouprave, operateri i ovlaštene pravne osobe dužni su pravodobno i bez naknade dostavljati podatke iz svoje nadležnosti, kao i druge podatke koji su potrebni za vođenje informacijskoga sustava o kvalitetu zraka s ciljem izrade planova i izvješća, u skladu s ovim Zakonom.
(5) Za vođenje informacijskoga sustava koji se odnosi na aktivnosti iz stavka (2) toč. a), c) i e) zadužen je Federalni hidrometeorološki zavod.
(6) Federalni hidrometeorološki zavod dužan je na zahtjev kantona i jedinica lokalne samouprave iz stavka (4) ovog članka ustupiti prikupljene podatke bez naknade.
(7) Federalni hidrometeorološki zavod prikuplja i unosi podatke u informacijski sustav kvalitete zraka u skladu s ovim Zakonom.
(8) Za vođenje informacijskoga sustava koji se odnosi na aktivnosti iz stavka (2) točka b) ovoga članka Federalno ministarstvo, u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša Federacije BiH, vodi evidenciju o ostvarenom uvozu/ izvozu supstancija koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskih supstancija od uvoznika/izvoznika s područja Federacije BiH te radi na uspostavi i razvoju registra proizvoda i opreme na području Federacije BiH koji sadrže supstancije koje oštećuju ozonski omotač i zamjenske supstancije.
(9) Vlasnik proizvoda i opreme na području Federacije BiH koji sadrže supstancije koje oštećuju ozonski omotač i zamjenske supstancije dužan je dostaviti podatke potrebne za vođenje registra definirane propisom po osnovi članka 46. stavak (2).
(10) Registar proizvoda i opreme na području Federacije BiH dostupan je kantonalnim ministarstvima i mjerodavnoj inspekciji.

Članak 68.
(Razmjena informacija i podataka iz informacijskoga sustava)

(1) Podaci iz informacijskog sustava kvalitete zraka se koriste za razmjenu informacija o mjernim mjestima u Federalnoj, kantonalnoj i općinskoj mreži, tehnikama mjerenja, kao i za razmjenu podataka dobivenih praćenjem kvalitete zraka u Federalnoj, kantonalnoj i općinskoj mreži i podataka o emisijama iz izvora zagađivanja zraka za potrebe izvještavanja u skladu s preuzetim međunarodnim obvezama.
(2) Način razmjene informacija iz stavka (1) ovog članka propisuje Federalno ministarstvo posebnim propisom.

Članak 69.
(Uloga Federalnoga hidrometeorološkog zavoda)

(1) Federalni hidrometeorološki zavod je referentni centar Federacije BiH za kvalitetu zraka, emisije u zrak te ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama.
(2) S ciljem izvještavanja po osnovi međunarodnih obveza, Federalni hidrometeorološki zavod sudjeluje u razmjeni podataka o kvaliteti zraka i emisijama, uz prethodnu suglasnost Federalnog ministarstva.

POGLAVLJE IX. - NADZOR

Članak 70.
(Upravni nadzor)

Upravni nadzor nad provedbom i primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih za njegovu provedbu vrši Federalno ministarstvo.

Članak 71.
(Inspekcijski nadzor)

(1) Inspekcijski nadzor nad poštivanjem ovoga Zakona i propisa donesenih za njegovu provedbu vrši Federalna uprava za inspekcijske poslove putem mjerodavne inspekcije, mjerodavna kantonalna inspekcija zaštite okoliša i mjerodavna općinska inspekcija za okoliš, urbanizam i gradnju, svatko u okviru svoje nadležnosti (u daljnjem tekstu: mjerodavni inspektor).
(2) Na inspekcijski nadzor koji se provodi na temelju ovoga Zakona na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita okoliša, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(3) Inspekcijski nadzor nad poštivanjem uvjeta iz okolišnih dozvola vrši mjerodavna inspekcija na razini vlasti organa koji je donio dozvolu. Za emisije iz stacionarnih izvora ispod pragova za okolišne dozvole nadležna je kantonalna okolišna inspekcija, odnosno inspekcija koja se definira kantonalnim propisom u ovisnosti o tome radi li se o kontroli mjera u tijeku izgradnje, rada, održavanja i prestanka rada pogona i postrojenja.
(4) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih za njegovu provedbu kojima se propisuje granične vrijednosti sadržaja ili kvalitete proizvoda, način utvrđivanja kvalitete proizvoda, dokazivanje usuglašenosti te stavljanje proizvoda na tržište, provodi tržišni inspektor.
(5) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi iz članka 39. st. (2), (3) i (4) ovoga Zakona vrši mjerodavna tržišna inspekcija.

Članak 72.
(Prava i dužnosti inspektora)

U vršenju poslova inspekcijskog nadzora inspektor utvrđuje:
a) je li izvor zagađivanja zraka projektiran, izgrađen, opremljen, korišten i održavan tako da emisija bude u propisanim granicama,
b) jesu li u slučaju prekoračenja graničnih vrijednosti emisije i/ili razine zagađujućih tvari u zraku poduzete propisane, odnosno naložene mjere,
c) je li operater pribavio dozvolu za rad stacionarnog izvora zagađivanja prije početka rada,
d) obavlja li se rad stacionarnog izvora zagađivanja ili druga aktivnost protivno propisanoj zabrani,
e) je li operater osigurao propisana mjerenja emisije i/ili razine zagađujućih tvari u zraku i vodi li evidenciju o izvršenim mjerenjima,
f) vodi li operater evidenciju o vrsti i kvaliteti sirovina i goriva,
g) vodi li operater evidenciju o radu uređaja za sprječavanje ili smanjivanje emisije zagađujućih tvari i mjernih uređaja za mjerenje emisije i jesu li ti uređaji postavljeni i održavani u skladu s ovim Zakonom,
h) obavljaju li se poslovi mjerenja emisije i praćenja kvalitete zraka na propisan način,
i) postupa li se sa supstancijama koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskim supstancama i proizvodima koji sadrže te supstancije ili su pomoću njih proizvedeni u skladu s ovim Zakonom,
j) obavljaju li poslove servisiranja i isključivanja iz upotrebe odnosno skupljanja, obnavljanja i obrade osobe koje imaju dozvolu, kao i ispunjavaju li te osobe propisane uvjete,
k) je li postupljeno u skladu s nalogom inspektora,
l) primjenjuju li se i druge propisane mjere za sprječavanje i smanjivanje zagađivanja zraka.

Članak 73.
(Ovlasti inspektora)

(1) U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor, pored općih ovlasti propisanih zakonom kojim se uređuje oblast inspekcija, ima ovlast da subjektu nadzora:
a) naredi izvršavanje propisanih obveza u određenom roku i da privremeno zabrani rad ako se nalog u ostavljenom roku ne izvrši,
b) privremeno zabrani rad stacionarnog izvora zagađivanja ili naloži poduzimanje drugih odgovarajućih mjera zaštite dok se emisija i razine zagađujućih tvari u zraku ne svedu na propisane granične vrijednosti,
c) naredi pribavljanje rezultata mjerenja emisije i/ili razine zagađujućih tvari u zraku i privremeno zabrani rad ako se rezultati mjerenja ne dostave na uvid u ostavljenom roku,
d) u tijeku vršenja inspekcijskog pregleda naredi da se izvrše kontrolna mjerenja emisije i/ili razine zagađujućih tvari u zraku preko druge ovlaštene pravne osobe, kad operater samostalno ili preko određenog ovlaštenog pravnog subjekta vrši mjerenja, a rezultati izvršenih mjerenja pružaju osnovu za to,
e) predloži oduzimanje ovlasti za obavljanje poslova mjerenja emisije ako se ti poslovi ne obavljaju u skladu sa zakonom,
f) zabrani rad stacionarnog izvora zagađivanja ili drugu aktivnost koja se obavlja protivno ovom Zakonu,
g) naredi otklanjanje drugih utvrđenih nepravilnosti ili izvršenje drugih propisanih obveza u ostavljenom roku,
h) zabrani postupanje sa supstancijama koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskim supstancijama, kao i proizvodima koji sadrže te supstancije ili su pomoću njih proizvedeni protivno ovom Zakonu,
i) zabrani poslove servisiranja i isključivanja iz upotrebe, odnosno skupljanja, obnavljanja i obrade proizvoda koji sadrže supstancije koje oštećuju ozonski omotač ili zamjenske supstance ako utvrdi da ih obavlja osoba koja za to nema dozvolu, odnosno predloži oduzimanje dozvole za obavljanje tih poslova, ako osoba prestane ispunjavati propisane uvjete.
(2) O izvršenom inspekcijskom nadzoru inspektor je obvezan sačiniti zapisnik i u njemu navesti činjenično stanje utvrđeno inspekcijskom nadzorom. Jedan primjerak zapisnika dostavlja se subjektu nadzora.
(3) Ako se u provedbi inspekcijskog nadzora utvrde nedostaci i nepravilnosti u radu, inspektor riješenjem nalaže odgovarajuće upravne mjere u skladu sa Zakonom o upravnom postupku i poduzima druge radnje za koje je ovlašten u slučaju utvrđivanja prekršaja ili kaznenog djela.

POGLAVLJE X. - KAZNENE ODREDBE

Članak 74.
(Novčane kazne)

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 KM do 100.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj pravna osoba ako:
a) prekorači granične vrijednosti emisije zagađujućih tvari u zrak (čl. 33. i 34.),
b) ne primjenjuje mjere s ciljem smanjenja emisija isparljivih organskih jedinjenja (članak 38.),
c) projektira, gradi i/ili proizvodi, oprema, koristi i održava izvore zagađivanja zraka koji ispuštaju zagađujuće tvari u zrak u količini većoj od graničnih vrijednosti emisije (članak 51. ),
d) ne poduzme tehničko-tehnološke mjere ili ne obustavi tehnološki proces kako bi se koncentracije zagađujućih tvari svele na propisane granične vrijednosti razine u skladu s člankom 51. stavak (3) ovoga Zakona,
e) ne primjenjuje mjere koje mogu dovesti do redukcije mirisa, iako je koncentracija emitiranih tvari u otpadnom plinu ispod granične vrijednosti emisije (članak 51.).
(2) Novčanom kaznom od 4.000,00 KM do 20.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj pravna osoba ako:
a) ne dostavlja podatake o kvaliteti zraka (članak 19.),
b) stavlja u promet supstancije koje oštećuju ozonski omotač i zamjenske supstancije bez pribavljene dozvole za uvoz (članak 49.),
c) vrši prodaju supstancija koje oštećuju ozonski omotač i zamjenskih supstancija osobama koje nemaju pribavljene dozvole (članak 49.),
d) stavlja u promet korištene proizvode i opremu koja sadrži supstancije koje oštećuju ozonski omotač (članak 49.),
e) vrši monitoring emisija bez pribavljene dozvole definirane odredbama (članak 55.),
f) operater ne pribavi dozvolu u skladu s člankom 56. ovoga Zakona te ne postupa po kratkoročnom akcijskom/interventnom planu u skladu s člankom 28. stavak (3).
(3) Za prekršaj iz stavka (1) ovog članka bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 20.000,00 KM.
(4) Za prekršaj iz stavka (2) ovog članka bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM.