Rječnik pojmova
AKTI VLADE
Vlada Federacije, u ostvarivanju svojih ovlašćenja utvrđenih Ustavom Federacije, donosi uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke, rješenja i zaključke.
Uredbom se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti Vlade Federacije, bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona, osnivaju stručne i druge službe Vlade i utvrđuju načela za unutrašnje ustrojstvo federalnih organa državne uprave.
Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade, daje saglasnost ili potvrđuju akti drugih organa ili organizacija, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom.
Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima, kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade.
Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provođenje utvrđene politike, uređuju unutrašnji odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade.
AMANDMAN
Popravak, dodatak nekom zakonu, prijedlog za njegovu izmjenu i dopunu.
U Parlamentu Federacije BiH amandmane imaju pravo davati svi poslanici i ovlašteni predlagači zakona.
Podnosi se u pisanoj formi sa obrazloženjem, a ako sadrži odredbe o finansijskim obavezama, predlagač je dužan ukazati na izvore sredstava. Predlagač zakona amandmane može podnositi do kraja pretresa, a ostali 8 (osam) dana prije dana održavanja sjednice na kojoj se pretresa. Vlada može podnositi amandmane do završetka pretresa i na prijedloge zakona kojima nije predlagač. O amandmanima se izjašnjava predlagač zakona, a Vlada i kada nije predlagač. Prihvaćeni amandman postaje sastavni dio prijedloga zakona. Amandman se usvaja većinom glasova prisutnih.
AUTENTIČNO TUMAČENJE
Tumačenje norme koje vrši njen zakonodavac.
Opći akt kojim se utvrđuje istinitost, vjerodostojnost, izvornost i pravilan smisao nedovoljno jasne odredbe zakona ili drugog akta. Primjenjuje se i važi od dana primjene zakona ili drugog akta. Inicijativu mogu podnijeti ovlašteni predlagači zakona, Ustavni sud Federacije BiH, Vrhovni sud FBiH, ombudsmeni, Sud za ljudska prava, federalni tužilac i pravobranilac, građani, preduzeća i druge pravne osobe. Inicijativa se podnosi domovima Parlamenta, a zakonodavno pravna komisija, nakon pribavljenih mišljenja Vlade i nadležnih radnih tijela, ocjenjuje osnovanost i u tom slučaju utvrđuje tekst tumačenja, o čemu izvještava dom. Postupak za utvrđivanje autentičnog tumačenja isti je kao i za zakon.
BUDŽET
Plan prihoda i rashoda za određeni vremenski period. U pravnoj teoriji nema jedinstvenog stava da li je to zakon ili ne. Budžet je jedan od značajnijih instrumenata preraspođele nacionalnog dohotka. Može se koristiti kao instrument finansijske i ekonomske politike ali i za ostvarivanje neke druge politike (socijalne, zdravstvene, razvojne..). Osnovni principi: javnost, ravnoteža (izbjegavanje suficita ili deficita), specifikacija (prihodi se prikazuju po izvorima a rashodi prema korisnicima), jedinstvo (u jednom dokumentu), potpunost, tačnost i prethodno odobravanje (nema prikupljanja i trošenja bez odluke Parlamenta o usvajanju budžeta ili odluke o privremenom finansiranju). Prema Ustavu Federacije BiH predsjednik Federacije BiH raspušta oba doma Parlamenta ako oni ne uspiju donijeti budžet prije početka budžetske godine.
HITNI POSTUPAK
Procedura donošenja zakona kada se zaključi da bi donošenje u redovnoj proceduri prouzrokovalo štete za Federaciju. U Parlamentu se o tome izjašnjava kao o prethodnom pitanju, prije utvrđivanja dnevnog reda. U hitnom postupku amandmani se mogu podnositi do zaključenja pretresa.
INICIJATIVA
Inicijativu za donošenje zakona mogu pokretati skupštine kantona, gradska i općinska vijeća, građani, preduzeća i druge pravne osobe. Mišljenje o inicijativi daju Vlada i radna tijela Parlamenta. Ako se inicijativa prihvati, zaključkom se određuje način i nosioci pripreme nacrta zakona.
INTERPELACIJA
Upit upravljen u parlamentu na ministra, obično u vezi sa nekim događajem ili procesom. Njom se pokreću određena pitanja i traži rješavanje. Ako se prihvati, vlada je dužna postupiti po njoj. Interpelacijom se može od vlade tražiti pripremanje zakonskog projekta ili druge odluke u cilju preduzimanja mjera radi saniranja stanja na koje se ukazuje.
IZBORNOST PARLAMENTA
Označava da su ovlaštenja njegovih članova izvedena iz volje građana izražene na općim i neposrednim izborima. Kod dvodomnog parlamenta, kakav je Parlament Federacije BiH, opći i neposredni izbori su predviđeni samo za jedan dom (Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH), a u drugom domu (Dom naroda Parlamenta FBiH) birani su delegati iz skupština kantona. Izborom i imenovanjem članova parlamenta unaprijed je utvrđeno vrijeme trajanja mandata.
JAVNA RASPRAVA
Procedura pribavljanja mišljenja građana, zainteresiranih organa, naučnih i stručnih institucija o nacrtu zakona ili drugih pitanja posebno značajnih za Federaciju BiH. Inicijativu mogu podnijeti ovlašteni predlagači zakona ili klubovi poslanika. Zaključkom o provođenju javne rasprave određuje se način objavljivanja nacrta zakona, radno tijelo koje će organizirati i voditi javnu raspravu, potrebna finansijska sredstva i izvori, rok, te način prikupljanja i sređivanja mišljenja i prijedloga. Izvještaj o provedenoj javnoj raspravi dostavlja se predlagaču akta i poslanicima. Predlagač je dužan objasniti razloge neprihvatanja prijedloga i mišljenja iz rasprave.
JAVNOST
Pravo građana da budu obaviješteni o radu Vlade. Rad Vlade Federacije BiH je, u skladu sa zakonom, javan, kao i svi akti koje Vlada FBiH donese. Javnost može biti isključena samo u vrlo rijetkim prilikama, kada je zakonom određen neki stepen tajnosti. Akreditovani novinari, pod istim uslovima, imaju pristup svim dokumentima koji se razmatraju, a preko Ureda za nformiranje obezbijeđena im je i stručna pomoć.
KOALICIJA
Pisani ili usmeni sporazum dvije ili više partija o saradnji, jedinstvenom nastupu i glasanju.Može nastati prije novog saziva parlamenta ili nakon toga. U aktuelnom parlamentarnom životu BiH i FBiH postoji specifičan oblik koaliranja u domovima naroda. Naime, da bi bio donesen neki zakon, nužan je konsenzus većine delegata konstitutivnih naroda u tim domovima. To je rezultat ustavom utvrđenog načina donošenja odluka, pa se može nazvati i nužno parlamentarno partnerstvo.
NACRT ZAKONA
Pravni akt koji je tako izrađen da se u njemu, u obliku pravnih odredbi, formulišu rješenja koja se predlažu. Pojedine odredbe mogu se dati u jednoj ili više varijanti. Treba da sadrži: ustavni osnov, obrazloženje razloga zbog kojih ga treba donijeti, načela na kojima se zasniva, finansijska sredstva potrebna za primjenu i njihove izvore, objašnjenje pravnih rješenja, mišljenje nadležnih organa kojima se, u skladu sa zakonom, dostavljaju svi akti na mišljenje (Federalno ministarstvo pravde, Ured za zakonodavstvo Vlade FBiH, Federalno ministarstvo finansija), uz naznaku da su primjedbe ovih orgna prihvaćene ili izjašnjenje zašto pojedine sugestije nisu prihvaćene. Ako predlagač nije Vlada, dostavlja joj se radi davanja mišljenja. Na sjednicama Parlamenta može se pretresati nakon isteka roka od 20 dana od dana dostavljanja poslanicima. Pretres je u pravilu jedinstven a može se obaviti i u dva dijela, kao opći i pretres u pojedinostima. Nacrt zakona se prihvata zaključkom da može poslužiti kao dobra osnova za izradu prijedloga a predlagač je dužan primjedbe i stavove iz rasprave uzeti u obzir pri izradi prijedloga.
NEPOVJERENJE VLADI
Najmanje 20 poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH može pokrenuti prijedlog za izglašavanje nepovjerenja Vladi. O prijedlogu Vlada izvještava poslanike u roku od 30 dana. Prijedlog za izglasavanje nepovjerenja Vladi stavlja se u dnevni red prve sjednice Doma koja se održava poslije dostavljanja vladinog izvještaja ili, ako Vlada ne dostavi izvještaj, po isteku roka od 30 dana. Prijedlog se može odbiti, može se donijeti zaključak kojim se Vlada obavezuje na određene aktivnosti ili prihvatiti donošenjem odluke o izglasavanju nepovjerenja Vladi. Za donošenje zaključka ili odluke potrebna je većina ukupnog broja poslanika. O zaključku ili odluci obavještavaju se Predsjednik i Potpredsjednik Federacije BiH i Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.
ODLUKA
Naziv za razne vrste pravnih akata.
OPSTRUKCIJA
Sredstvo parlamentarne borbe opozicije koje se sastoji u ometanju rada parlamenta na najraznovrsnije načine. Najčešće je obliku neučestvovanja opozicije u radu parlamenta, ometanje rada suviše dugim govorima kako se ne bi pristupilo odlučivanju, podnošenjem prijedloga koji odugovlače postupak i sl.
OPĆI PRETRES
Iznošenje mišljenja poslanika o tome da li je potrebno donositi zakon, o načelima na kojima treba da se zasniva zakon, te da li se ta načela dosljedno sprovode u prijedlogu, kao i o potrebnim finansijskim sredstvima i njihovim izvorima. Do završetka pretresa predlagač može zatražiti odlaganje pretresa, a Vlada može predložiti odlaganje i kad nije predlagač. O ovome se odlučuje odmah.
OVLAŠTENI PREDLAGAČ
Nacrte i prijedloge zakona mogu podnositi: Premijer, koji je nadležan za predlaganje i davanje preporuka iz oblasti zakonodavstva, svaki poslanik, klubovi poslanika i radna tijela Parlamenta.
PARLAMENTARNA PROCEDURA
Procedure donošenja odluka, utvrđena Ustavom Federacije BiH, kojima se osigurava legitimitet funkcioniranja Parlamenta. Povreda utvrđenih procedura uzrokuje nelegalnost odluka. Izmjene ustavom utvrđenih procedura u drugačijem obliku ili suprotno utvrđenom obliku takođe proizvodi neustavne i nelegalne parlamentarne odluke.
PREČIŠĆENI TEKST ZAKONA
Kada je u vezi sa nekim zakonom ili drugim aktom donijeto više izmjena i dopuna koje ga zbog toga čine nepreglednim, pa time i težim za korištenje, pristupa se donošenju prečišćenog teksta. Prečišćeni tekst zakona ili drugog akta sadrži samo integralni tekst zakona ili akta čiji se prečišćeni tekst utvrđuje.
Prečišćeni tekst zakona ili drugog akta iz nadležnosti Parlamenta Federacije BiH smatra se donesenim kada ga u istovjetnom tekstu usvoje zakonodavno-pravna komisija Zastupničkog doma i mjerodavno tijelo Doma naroda.
Prečišćeni tekst akta primjenjuje se od dana kada je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH".
PREDNACRT
Akt neformalno-pravne faze zakonodavnog postupka u kojoj se prvi put formuliše tekst zakona. Rade ga, po pravilu, osposobljene stručne službe (upravni organi), stručnjaci za određenu granu prava ili lica koja su ovladala tehnikom izrade normativnih akata. U metodu rada Vlade FBiH to je obavezan oblik obrađenog pravnog problema koji se priprema za Parlament Federacije BiH, a koji se na sjednici Vlade razmatra radi utvrđivanja nacrta.
PRETHODNI POSTUPAK
Rasprava o potrebi donošenja nekog zakona, osnovnim pitanjima koja treba urediti i o načelima na kojima treba zakon urediti, na osnovu teza koje predlagač može podnijeti. Parlament zaključkom utvrđuje potrebu donošenja i obavezuje predlagača da pripremi nacrt zakona.
PRIJEDLOG ZAKONA
Tekst zakona koji se podnosi u obliku u kom se zakon donosi. Pored obrazloženja iz nacrta zakona, sadrži i pitanja koja se rješavaju zakonom, objašnjenje važnih pravnih rješenja, izmjene i dopune koje su izvršene u odnosu na nacrt, objašnjenje neprihvatanja primjedbi i prijedloga. U parlamentarnu proceduru se može pustiti nakon isteka roka od 20 dana od dana dostavljanja poslanicima. Podnosilac prijedloga zakona može do okončanja pretresa zatražiti odlaganje, a Vlada odlaganje može zatražiti i ako nije predlagač. Izmjene u prijedlogu zakona vrše se podnošenjem amandmana.
REBALANS BUDŽETA
Ponovno uspostavljanje budžetske ravnoteže. Obavezan postupak u situaciji kada se ocijeni da prihodi ili rashodi odstupaju od predviđanja utvrđenih u budžetu što uzrokuje neostvarivanje jednog od najznačajnijih budžetskih principa - uravnoteženosti. Uzrok mogu biti nepredviđeni ili nerealno predviđeni rashodi, neblagovremena ili loše procijenjena naplata prihoda, kao i ekonomske ili prirodne nepogode. Rebalans budžeta donosi se po istoj proceduri kao i budžet i time se prvobitni budžet stavlja van snage.
SKRAĆENI POSTUPAK
Procedura donošenja zakona u situaciji kada nije u pitanju složen i obiman zakon pa se umjesto nacrta podnosi prijedlog zakona i predlaže da se pretres vrši skraćeno. Rok za podnošenje zakona u takvoj proceduri ne može biti kraći od 20 dana od dana određenog za održavanje sjednice parlamentarnog doma na kojem će se pretresati prijedlog zakona. Neprihvatanje pretresa po skraćenom postupku prijedlog zakona prebacuje u proceduru nacrta zakona. U Vladi se na ovu odredbu može pozvati jedna trećina ministara, osim Premijera i Zamjenika premijera. Ustavni sud Federacije BiH može, u hitnoj proceduri, odlučiti drugačije, ako to zatraže Premijer ili Zamjenik premijera. U Vladi Federacije pozivanje na vitalni nacionalni interes moguće je u slučajevima:
1. Davanje mišljenja o tome da li Predsjednik ili Potpredsjednik Federacije BiH trajno nije u mogućnosti izvršavati svoje ustavne dužnosti koje proizilaze iz njegovog položaja, a s ciljem vršenja novog izbora Predsjednika ili Potpredsjednika Federacije da bi se popunilo mjesto do kraja započetog mandata (član IV.B.3.(2) Ustava FBiH);
2. Donošenje uredbi sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju kad Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti (član IV.B.9. Ustava FBiH) i
3. Predlaganja amandmana na Ustav Federacije BiH (član VIII Ustava FBiH).
Odluke u navedena tri slučaja donose se konsenzusom.
SMJENA MINISTRA
Na prijedlog Premijera, ministra smjenjuje Predsjednik Federacije BiH.
SMJENA PREMIJERA
Ustavom FBiH nije predviđena smjena Premijera. Može se smijeniti Vlada odlukom Predsjednika FBiH, uz saglasnost Potpredsjednika FBiH.
ORGANI UPRAVE
Poslove uprave iz okvira nadležnosti Federacije, odnosno nadležnosti kantona, obavljaju organi uprave Federacije, odnosno organi uprave kantona, a poslove uprave i samouprave iz nadležnosti grada odnosno općine, vrši gradonačelnik, odnosno općinski načelnik, putem gradskih, odnosno općinskih službi za upravu.
Organe uprave osniva organ zakonodavne vlasti na prijedlog vlade, a gradske, odnosno općinske službe, gradsko, odnosno općinsko vijeće na prijedlog gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika.
Rad organa uprave je javan. Federalni organi uprave su federalna ministarstva i federalne uprave.
UPRAVNE ORGANIZACIJE
Upravne organizacije su upravne ustanove u okviru državne (federalne) uprave koje, pored stručnih, obavljaju i upravne poslove. Takve upravne organizacije najčešće mogu nositi nazive: zavodi, direkcije, komisije, agencije, instituti i sl. Upravne organizacije se naučnim metodima bave proučavanjem, istraživanjem i obrađivanjem pitanja za potrebe drugih organa, ali im se može povjeriti i vršenje određenih upravnih poslova.
Upravne ustanove mogu se osnovati kao samostalne federalne ustanove (npr. Federalni zavod za statistiku) i kao federalne ustanove u sastavu Federalnog ministarstva (npr. Zavod za javnu upravu u sastavu Federalnog ministarstva pravde).
UPRAVNI POSLOVI
Organi uprave, iz okvira svoje nadležnosti, vrše naročito slijedeće poslove:
1) provode utvrđenu politiku i izvršavaju zakone i druge propise;
2) obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa;
3) donose propise za provedbu zakona i drugih propisa;
4) predlažu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
5) odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti;
6) obavljaju druge upravne i stručne poslove određene zakonom i drugim propisima.
UREDBA
Najviši opći pravni akt nakon zakona koji donosi Vlada.
UREDBA SA ZAKONSKOM SNAGOM
Opći pravni akt koji je Vlada FBiH ovlaštena donositi u slučaju opasnosti za zemlju, kada Parlament FBiH nije u mogućnosti to učiniti. Detalji su regulisani Ustavom FBiH (član B.3.9).
VITALNI NACIONALNI INTERES
Ustavna kategorija za zaštitu interesa konstitutivnih naroda u FBiH. Preciziran je Amandmanima na Ustav FBiH koje je 19.04.2002. godine proglasio Visoki predstavnik za BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 16/02).