ZAKON
O ZAŠTITI I POSTUPANJU S DJECOM I
MALOLJETNICIMA U KAZNENOM POSTUPKU

 

Dio prvi

 

OPĆE ODREDBE

 

Članak 1.

 

Predmet i primjena zakona

 

Ovim se zakonom utvrđuju posebna pravila postupanja prema djeci koja su u sukobu sa zakonom, mlađim punoljetnim osobama i djeci koja su žrtve ili svjedoci po kojima su dužni postupati sudovi, tužiteljstva, uključujući ovlašćene službene osobe, tijela skrbništva, obitelji, škole, institucije na svim razinama društvene zajednice kao i druge sudionike uključene u kaznenu proceduru na način kojim se bez diskriminacije
unaprjeđuje osjećaj dostojanstva i osobne vrijednosti djeteta, uzima u obzir uzrast djeteta, najbolji interes djeteta, njegovo pravo na život, opstanak i razvoj, te omogućava da dijete sukladno uzrastu i zrelosti izrazi svoje mišljenje o svim pitanjima koja se na njega odnose, pri čemu sva zalaganja trebaju voditi rehabilitaciji i njegovom preuzimanju konstruktivne uloge u društvu.

 

Članak 2.

 

Definicija djeteta i primjena kaznenih sankcija

 

(1) Dijete je sukladno ovomu zakonu svaka osoba koja nije navršila 18 godina života.
(2) Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja kaznenog djela nije navršilo 14 godina (u daljnjem tekstu: dijete) ne mogu se izreći kaznene sankcije niti primijeniti druge mjere predviđene ovim zakonom.
(3) Maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja kaznenog djela navršilo 16 godina a nije navršilo 18 godina života (u daljnjem tekstu: maloljetnik) i prema kome se mogu izreći kaznene sankcije i druge mjere predviđene ovim zakonom.

 

Članak 3.

 

Uzrast maloljetnika u svrhu ovoga zakona

 

(1) Mlađi maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja kaznenog djela navršio 14 a nije navršio 16 godina života.
(2) Stariji maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja kaznenog djela navršio 16 a nije navršio 18 godina života.
(3) Mlađa punoljetna osoba je osoba koja je u vrijeme izvršenja kaznenog djela navršila 18 a nije navršila 21 godinu života.

 

Članak 4.

 

Nediskriminacija

 

Prema maloljetnicima i mlađim punoljetnim osobama u svim fazama postupka postupa se na isti način bez obzira na: rasu, boju kože, spol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno podrijetlo, imovinsko
stanje, status stečen rođenjem ili drugi status maloljetnika, njegovog roditelja, usvojitelja ili skrbnika, kao i na druge oblike različitosti.

 

Članak 5.

 

Minimalna prava maloljetnika u postupku

 

Maloljetniku pripadaju minimalna prava koja se poštuju u svim fazama kaznenog postupka i ona se odnose na pravo maloljetnika da mu se jasno kaže zbog čega se optužuje, da se smatra nevinim dok se ne dokaže suprotno, da se brani šutnjom,
da mu se priznanje ne iznuđuje silom, pravo na pravnu pomoć odvjetnika, pravo na nazočnost roditelja ili skrbnika, pravo na provođenje postupka "bez odgađanja", pravo da unakrsno ispituje svjedoke suprotne stranke i pozove i sasluša vlastite svjedoke pod jednakim uvjetima i pravo na djelotvoran pravni lijek.

 

Članak 6.

 

Jezik i pismo

 

Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik i pismo na kojem se vodi kazneni postupak, sud mu određuje tumača. Razumljivost jezika podrazumijeva i uporabu terminologije prilagođene uzrastu i stupnju razvijenosti djeteta.

 

Članak 7.

 

Zaštita privatnosti

 

Pravo na privatnost maloljetnog učinitelja kaznenog djela poštuje se u svim fazama postupka tako da se u medijima neće objaviti ime i drugi podatci koji otkrivaju identitet maloljetnika.

 

Članak 8.

 

Preusmjeravanje od redovitog postupka

 

Tužitelj za maloljetnike (u daljnjem tekstu: tužitelj) i sudac za maloljetnike (u daljnjem tekstu: sudac) sukladno načelima i pravilima propisanim ovim zakonom i podzakonskim aktima razmotrit će mogućnost da ne pribjegavaju vođenju formalnog
kaznenog postupka nego da slučaj maloljetnog učinitelja kaznenog djela riješe primjenom odgojnih preporuka kada su one u najboljem interesu maloljetnika.

 

Članak 9.

 

Načelo srazmjernosti

 

Potencirajući dobrobit maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa zakonom, ovaj zakon propisuje mogućnost izbora i primjene zakonom predviđenih sankcija i mjera koje su prilagođene osobnim svojstvima, sredini i prilikama u kojim maloljetnik živi i
u srazmjeri s okolnostima i težinom učinjenog kaznenog djela i uvažavanjem prava osobe oštećene kaznenim djelom.

 

Članak 10.

 

Sadržaj zakona

 

(1) Ovaj zakon sadrži odredbe koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniteljima kaznenih djela što se odnose na materijalno kazneno pravo, odredbe o tijelima koja ga
primjenjuju, kazneni postupak i izvršenje kaznenih sankcija, kao i odredbe o kaznenopravnoj zaštiti djece na čiju je štetu izvršeno kazneno djelo.
(2) Odredbe ovoga zakona primjenjuju se i na punoljetne osobe kada im se sudi za kaznena djela koja su učinile kao maloljetnici, a ispunjeni su uvjeti koje predviđa ovaj zakon, kao i na osobe koje su kazneno djelo učinile kao mlađe punoljetne osobe.

 

Članak 11.

 

Shodna primjena odredbi drugih zakona

 

Odredbe Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) (u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03,
78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13) (u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku), Zakona o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.44/98, 42/99, 12/09 i 42/11) (u
daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju kaznenih sankcija) i drugi opći propisi primjenjuju se ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

 

Dio drugi

 

ZNAČENJE IZRAZA

 

Članak 12.

 

Osnovni pojmovi

 

Osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno, pojedini izrazi korišteni u ovome zakonu imaju sljedeća značenja:
a) "posebna pravila" odnose se na uređenje sustava maloljetničkog pravosuđa koji čine brojne komponente: osobe koje su u njega uključene, način na koji rade, procedure, objekti itd. Aspekti provođenja maloljetničkog pravosuđa odnose se na
način na koji ovlašćena službena osoba djecu lišava slobode; kako se djeca ispituju; način postupanja tužitelja, sudaca i branitelja; način na koji sudci donose i izriču sankcije i druge mjere; način na koji osoblje u institucijama provodi tretman, smještaj,
obrazovanje, rekreativne i sigurnosne uvjete u institucijama, kao i programe rehabilitacije i reintegracije. Izraz "maloljetničko pravosuđe" znači pravosudni sustav uspostavljen za djecu za koju postoje osnovi sumnje da su učinila neko kazneno
djelo i na opći način definira zaštitu i promovira prava djeteta na pravedan tretman;
b) "maloljetnik" je dijete ili mlada osoba s kojom se prema važećim pravnim sustavima, shodno učinjenom djelu, može postupati na način koji se razlikuje od
načina postupanja s odraslim osobama;
c) "mlađa punoljetna osoba" je osoba koja je navršila 18 a nije navršila 21 godinu života i čiji razvoj nije na toj razini kako bi se mogla smatrati punoljetnom
osobom;
d) "djeca u sukobu sa zakonom" je termin koji pokazuje da su djeca u kontaktu s kaznenopravnim sustavom zbog toga što su osumnjičena, optužena ili osuđena za kazneno djelo; "mladi u sukobu sa zakonom" je alternativni termin kojim mogu biti
obuhvaćene i mlađe punoljetne osobe jer riječ "mladi" nema jasno određenu dobnu granicu;
e) "maloljetni učinitelj kaznenog djela, maloljetnik u sukobu sa zakonom i maloljetni prijestupnik" izrazi su koji se odnose na maloljetnika bez obzira na to je li on osumnjičen, optužen ili osuđen za kazneno djelo;
f) "tužitelj za maloljetnike" je tužitelj koji posjeduje afinitet za rad s djecom i specijalna znanja o pravima djeteta i prijestupništva mladih, kao i druga znanja i
vještine koje ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prijestupništva;
g) "sudac za maloljetnike" je sudac koji posjeduje afinitet za rad s djecom i specijalna znanja iz oblasti prava djeteta i prijestupništva mladih, kao i druga znanja i vještine koje ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prijestupništva;
h) "stručni savjetnici" suda i tužiteljstva su socijalni pedagozi-defektolozi, socijalni djelatnici, pedagozi i psiholozi koji imaju aktivnu ulogu u predmetima maloljetničkog prijestupništva: daju stručno mišljenje, prikupljaju potrebne podatke, vode evidencije i
obavljaju druge poslove po nalogu tužitelja ili sudca;
i) "tijelo skrbništva" je centar za socijalni rad, a tamo gdje centra za socijalni rad nema odgovarajuća općinska služba socijalne skrbi koja ima ista prava i dužnosti prema djeci u sukobu sa zakonom i sprječavanju društveno neprihvatljivog ponašanja;
j) "centar za socijalni rad" je tijelo skrbništva i socijalne skrbi;
k) "socijalna anamneza" predstavlja nalaz i mišljenje koje socijalni djelatnik dostavlja na zahtjev ovlašćene službene osobe, tužitelja ili sudca i sadrži podatke o identitetu i osobnosti maloljetnika, razloge zbog kojih je došlo do prikupljanja podataka, analizu prikupljenih podataka, podatke o obitelji, socijalnu dijagnozu i prognozu, kao i prijedlog mjera koje treba poduzeti;
l) "fizički razvoj" pojedinca označava stupanj usklađenosti visine, težine i drugih fizičko-fizioloških karakteristika pojedinca s utvrđenim normama za ciljani uzrast;
m) "mentalni razvoj" odnosi se na promjene u mentalnom funkcioniranju od oživljavanja fetusa do smrti jedinke ili neki dio tih promjena. Mentalni razvoj posljedica je učenja i sazrijevanja, s tim što na ranijim uzrastima preovladava sazrijevanje, a na starijim učenje;
n) "kognitivni razvoj" odnosi se na razvoj saznanja i podrazumijeva psihički proces tijekom kojeg osoba postaje svjesna činjenica iz svoje vanjske i djelomice unutarnje stvarnosti. Odvija se kroz percipiranje, pažnju, rasuđivanje, memoriranje i reprodukciju opaženog;
o) "osjetljiva skupina djece, rizična skupina djece" podrazumijeva djecu kojoj treba osigurati poseban tretman, aktivnosti i mjere zaštite kao što su djeca u sukobu sa zakonom, beskućnici, djeca bez roditelja, djeca s posebnim potrebama, djeca pripadnika manjina, imigranata itd.;
p) "odgojne preporuke" predstavljaju oblik alternativnih mjera koje tužitelji ili sudci na temelju načela oportuniteta primjenjuju prema maloljetnom učinitelju kaznenog djela vršeći tako skretanje (diverziju) s uobičajenog kaznenog postupka;
r) "medijacija" je proces posredovanja u kojem neutralna treća osoba (medijator) pomaže žrtvi i učinitelju kaznenog djela da komunikacijom postignu
obostrano prihvatljivo rješenje spora;
s) "lišenje slobode" je oblik zatvaranja ili pritvaranja ili smještaja u javnu ili privatnu zatvorenu instituciju naredbom suda, upravnog ili drugog tijela vlasti osobe
koja je mlađa od 18 godina. U ovome smislu lišenjem slobode smatra se i smještanje maloljetnog učinitelja kaznenog djela u zdravstvenu ili socijalnu ustanovu;
š) "odgojni centar" je ustanova koju utemeljuje kanton u kojoj se provodi odgojna mjera upućivanja maloljetnika u odgojni centar, u kojoj se vrši dijagnostika i opservacija maloljetnih učinitelja kaznenih djela tijekom sudskog postupka po naredbi
tužiteljstva ili suda, te osigurava prihvat i privremeno smještaj maloljetnih učinitelja kaznenih djela tijekom pripremnog postupka;
t) "pripremni postupak" obuhvata aktivnosti poduzete od tužitelja ili ovlašćene službene osobe sukladno ovom zakonu uključujući prikupljanje i čuvanje izjava
i dokaza;
u) "prihvatilište za djecu i maloljetnike" je ustanova socijalne skrbi ili organizacijska jedinica ustanove socijalne skrbi čiji je osnovni zadatak prihvat, privremeno zbrinjavanje i opservacija, a u koju maloljetni učinitelj kaznenog djela može biti smješten po odluci suda umjesto pritvora;
v) "resocijalizacija" označava proces koji podrazumijeva poduzimanje sustavne, planske i organizirane aktivnosti društva radi osposobljavanja maloljetnika
da ubuduće poštuje društvene norme i pravila kako ne bi dolazio u sukob sa zakonom i kako bi postao koristan član društvene zajednice;
z) "rehabilitacija" označava prestanak svih negativnih, štetnih djelovanja koja nastupaju u svezi i kao posljedica kaznene odluke, odnosno osude, tako da se
maloljetniku omogućava potpuna reintegracija i povratak u društvo i
ž) "reintegracija" označava potpuno uključivanje maloljetnika u život kao punopravnog, jednakoprav, onog člana društvene zajednice tako da uživa status
neosuđivanosti, a time i sva prava kao drugi punopravni građani. Kazneno djelo maloljetnika se zaboravlja, a u službenoj evidenciji se ne spominje njegov sudski tretman i osuđivanost.

 

Dio treći

 

TIJELA U POSTUPKU PREMA MALOLJETNICIMA

 

Članak 13.

 

Opća odredba

 

U kaznenim predmetima maloljetnika postupak vode sudovi određeni ovim zakonom.

 

Članak 14.

 

Uzrast učinitelja

 

Mjerodavnost sudova za suđenje maloljetniku i mlađoj punoljetnoj osobi prestaje s navršenom 23. godinom života.

 

Članak 15.

 

Stvarna mjerodavnost

 

(1) Za sva kaznena djela koja je učinio maloljetnik mjerodavan je odlučivati sud prvoga stupnja.
(2) Sud drugoga stupnja mjerodavan je odlučivati o žalbama protiv odluka prvostupanjskih sudova, a u slučajevima iz članka 79. stavak (2) ovoga zakona sudi u prvome stupnju.
(3) Trećestupanjsko vijeće Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine sastavljeno od trojice sudaca sudi u slučaju predviđenom člankom 17. stavak (4) ovoga zakona.

 

Članak 16.

 

Sudac za maloljetnike i vijeće za maloljetnike

 

(1) U sudovima prvoga stupnja postoji odjeljenje za maloljetnike koje se sastoji od jednog ili više sudaca za maloljetnike i jednog ili više stručnih savjetnika.
(2) U sudovima prvoga i drugoga stupnja postoji vijeće za maloljetnike sastavljeno od trojice sudaca (izvanraspravno vijeće).

 

Članak 17.

 

Sastav suda

 

(1) U prvome stupnju za kaznena djela učinjena u vrijeme maloljetstva, bez obzira na propisanu kaznu, sudi sudac kao pojedinac.
(2) Kada sudi u drugome stupnju prema odredbi iz članka 15. stavak (2) ovoga zakona, vijeće za maloljetnike drugostupanjskog suda sastavljeno je od trojice sudaca,
određenih rasporedom poslova u tome sudu i koji imaju posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prijestupništva mladih (u daljnjem tekstu: posebna znanja).
(3) Vijeće sastavljeno od trojice sudaca koji imaju posebna znanja, odlučuje o žalbama protiv odluka sudca i donosi druge odluke izvan sjednice ili glavnog pretresa kada je to određeno ovim zakonom i propisano odredbama Zakona o kaznenom postupku (izvanraspravno vijeće).
(4) Vijeće sastavljeno od trojice sudaca koji imaju posebna znanja, u trećem stupnju odlučuje povodom žalbe izjavljene protiv odluke drugostupanjskog suda sukladno odredbama iz članka 118. ovoga zakona.
(5) Ako nije moguće u potpunosti sastaviti vijeće trojice sudaca s posebnim znanjem iz članka 18. ovoga zakona, osigurat će se da najmanje jedan sudac ima posebna znanja koji će istodobno biti predsjednik vijeća za maloljetnike.
(6) Sastav vijeća za maloljetnike, po pravilu, čine sudci koji nisu istog spola.

 

Članak 18.

 

Posebna znanja

 

Sudac i tužitelj moraju imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i interese mladih i posebna znanja.

 

Članak 19.

 

Odjeljenje za maloljetnike pri tužiteljstvu i policijskom tijelu

 

(1) U tužiteljstvu postoji odjeljenje za maloljetnike koje se sastoji od jednog ili više tužitelja i jednog ili više stručnih savjetnika.
(2) U policijskom tijelu postoji odjeljenje za maloljetnike koje se sastoji od jednog ili više ovlaštenih službenih osoba za maloljetnike i jednog ili više stručnih savjetnika.

 

Članak 20.

 

Postavljanje na određeno razdoblje

 

Sudca postavlja na vrijeme od pet godina opća sjednica suda, a tužitelja na vrijeme od pet godina - kolegij tužitelja.
Nakon isteka pet godina sudac, odnosno tužitelj može biti ponovno postavljen na istu funkciju.

 

Članak 21.

 

Godišnji raspored poslova

 

Sudci koji sude u vijeću za maloljetnike određuju se godišnjim rasporedom poslova uzimajući u obzir zainteresiranost i sklonosti.

 

Članak 22.

 

Stručni savjetnici

 

(1) Sudovi i tužiteljstva, u pravilu, imaju stručne savjetnike:
socijalne pedagoge-defektologe, socijalne djelatnike, pedagoge i psihologe.
(2) Stručni savjetnik tužiteljstva može tijekom pripremnog postupka prikupljati podatke koji se tiču osobnosti maloljetnika; prikupljati podatke i davati mišljenje tužitelju za donošenje odluke o cjelishodnosti pokretanja postupka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu odgojnih preporuka; davati mišljenje o potrebi poduzimanja mjera smještaja maloljetnika u prihvatilište i poduzimanja mjera za osiguranje nazočnosti maloljetnika tijekom postupka; obići pritvorene maloljetnike i tužitelju podnositi izvješća i, ako je potrebno, predlagati poduzimanje potrebnih mjera; davati mišljenje o opravdanosti primjene konkretnih odgojnih preporuka, odgojnih mjera i mjera sigurnosti i njihovoj zamjeni drugim mjerama ili obustavi postupka; voditi evidenciju i prikupljati statističke i druge podatke i mišljenja po nalogu i zahtjevu tužitelja.
(3) Stručni savjetnik suda može tijekom postupka prikupljati podatke potrebne za donošenje odluke o primjeni odgojnih preporuka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu odgojnih preporuka; davati mišljenje o potrebi smještaja maloljetnika u prihvatilište i poduzimanje drugih mjera za osiguranje nazočnosti maloljetnika tijekom postupka; obići pritvorene maloljetnike i sudcu podnositi izvješća i, ako je
potrebno, predložiti poduzimanje potrebnih mjera; nazočiti sjednici ili glavnom pretresu i davati stručno mišljenje o potrebi poduzimanja određenih mjera prema djeci koja su žrtve ili svjedoci učinjenog kaznenog djela; voditi evidencije i prikupljati statističke i druge podatke po nalogu i zahtjevu sudca i davati mišljenje o drugim pitanjima kada postoji suglasnost stranaka i branitelja ili sud ocijeni da je to
neophodno.
(4) Stručni savjetnik tužiteljstva ili suda prikuplja podatke iz st. (2) i (3) ovoga članka u suradnji s mjerodavnim tijelom skrbništva koji za potrebe ovoga zakona, u pravilu, ima posebno odjeljenje ili službu za maloljetnike, a po potrebi može obavijesti prikupljati izravno od roditelja, odnosno skrbnika ili usvojitelja maloljetnika, ustanova, drugih osoba, a kada je neophodno i od maloljetnika.
(5) Tužitelj tijekom pripremnog postupka i sud tijekom postupka mogu odlučiti da stručni savjetnik nazoči radnjama koje se poduzimaju u nazočnosti maloljetnog
učinitelja kaznenog djela, a naročito tijekom njegova ispitivanja. Sud određuje nazočnost stručnog savjetnika u kaznenim djelima propisanim člankom 185. ovoga zakona kada se u kaznenom postupku vrši ispitivanje djece i maloljetnika na čiju je štetu učinjeno kazneno djelo ili su bili svjedoci učinjenog djela.
(6) Ukoliko tužiteljstva ili sudovi nemaju stručne savjetnike, tužitelj i sudac zatražit će da podatke iz st. (2) i (3) ovoga članka prikupe stručne osobe tijela skrbništva, a radi
ispitivanja djece i maloljetnika mogu angažirati stručnu osobu (socijalne pedagoge-defektologe, socijalne djelatnike, pedagoge i psihologe) iz drugih odgovarajućih
ustanova.

 

Dio četvrti

 

ODREDBE MATERIJALNOG KAZNENOG PRAVA

 

  1. Mjera upozorenja

 

Članak 23.

 

Policijsko upozorenje

 

(1) Prema maloljetnom učinitelju kaznenog djela može se izreći policijsko upozorenje za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine,
ako su ispunjeni uvjeti iz članka 88. ovoga zakona i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog kaznenog djela sukladno članku 9. ovoga zakona.
(2) Policijsko se upozorenje može izreći pod sljedećim uvjetima:
a) da maloljetnik priznaje kazneno djelo;
b) da je priznanje dato slobodno i dragovoljno;
c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio kazneno djelo;
d) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena odgojna preporuka ili izricana kaznena sankcija.
(3) Policijsko upozorenje izriče ovlašćena službena osoba s posebnim znanjima uz odobrenje tužitelja.
(4) Svrha izricanja policijskog upozorenja određena je člankom 25. ovoga zakona.
(5) Policijsko tijelo vodi evidenciju izrečenih policijskih upozorenja koja nema karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne mogu se uporabiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.
(6) Troškovi postupka izricanja policijskog upozorenja padaju na teret proračunskih sredstava tužiteljstva.

 

2. Odgojne preporuke

 

Članak 24.

 

Uvjeti primjene odgojnih preporuka

 

(1) Prema maloljetnom učinitelju kaznenog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a za kaznena djela za koja je zapriječena kazna dulja od tri godina zatvora - ako su ispunjeni uvjeti iz članka 89. stavka
(1) ovoga zakona i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog kaznenog djela sukladno članku 9. ovoga zakona.
(2) Odgojne se preporuke mogu primijeniti uz uvjet:
a) da maloljetnik priznaje kazneno djelo,
b) da je priznanje dato slobodno i dragovoljno,
c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio kazneno djelo,
d) da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje s oštećenim,
e) da maloljetnik u pisanoj formi dâ pristanak za primjenu odgojne preporuke, a mlađi maloljetnik i uz pristanak roditelja ili skrbnika i
f) da u pisanoj formi pristanak dâ i oštećeni u slučaju kad se to po zakonu zahtjeva.

 

Članak 25.

 

Svrha odgojnih preporuka

 

Odgojne preporuke imaju svrhu:
a) da se ne pokreće kazneni postupak prema maloljetniku i
b) da se primjenom odgojnih preporuka utječe na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove osobne odgovornosti kako ubuduće ne bi činio kaznena djela.

 

Članak 26.

 

Vrste odgojnih preporuka

 

(1) Odgojne preporuke su:
a) osobno izvinjenje oštećenom,
b) nadoknada štete oštećenom,
c) redovito pohađanje škole ili redovito odlaženje na posao,
d) uključivanje u rad, bez nadoknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja,
e) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi (bolničko ili ambulantno),
f) uključivanje u pojedinačni ili skupni tretman odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.
(2) Tužitelj ili sudac mogu za konkretan slučaj odrediti primjenu jedne ili više odgojnih preporuka iz stavka (1) ovoga članka.
(3) Prilikom primjene odgojne preporuke iz toč. a) i b) stavka (1) ovoga članka, pored maloljetnika, svoj pristanak u pisanoj formi daje i osoba oštećena kaznenim djelom. U
ovom slučaju medijacije (posredovanja) vrši ovlašćena osoba tijela socijalne skrbi osposobljena za provođenje postupka posredovanja, praćenja i izvješćivanja.
(4) Ako u okviru mjerodavnog tijela skrbništva nema osposobljene osobe za provođenje postupka medijacije (posredovanja), tužitelj ili sudac može odrediti da postupak medijacije između maloljetnika i oštećenog provede organizacija ovlašćena za provođenje medijacije.
(5) Ako postupak medijacije provodi organizacija iz stavka (4) ovoga članka, ovlašćena osoba tijela skrbništva obvezna je pratiti proces medijacije i o postignutom sporazumu i njegovoj provedbi izvješćivati tužiteljstvo, odnosno sud.
(6) Za primjenu odgojnih preporuka važe pravila utvrđena Uredbom o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima ("Službene novine Federacije BiH", broj
6/09), a u slučajevima iz toč. a) i b) stavka (1) ovoga članka primjenjivat će se Zakon o postupku medijacije ("Službeni glasnik BiH", broj 37/04).

 

Članak 27.

 

Izbor odgojnih preporuka

 

(1) Pri izboru odgojnih preporuka tužitelj ili sudac uzet će u obzir mišljenje i sveukupne interese maloljetnika, kao i interese oštećenog, vodeći računa da se primjenom odgojnih preporuka ne ometa redovito školovanje ili rad maloljetnika.
(2) Odgojne preporuke mogu trajati najdulje jednu godinu i izriču se na pune sate, dane i mjesece.
(3) Odgojne preporuke mogu se tijekom njihova trajanja zamijeniti drugom odgojnom preporukom ili ukinuti.
(4) Izbor i primjenjivanje odgojnih preporuka vrši se u suradnji s roditeljima, usvojiteljem ili skrbnikom maloljetnika i mjerodavnim tijelom skrbništva. Maloljetniku se omogućava savjetovanje i s braniteljem.

 

Članak 28.

 

Evidencija odgojnih preporuka

 

Evidencije o izrečenim odgojnim preporukama koje vode tužiteljstva i sudovi nemaju karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne mogu se uporabiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.

 

3. Opće odredbe o kaznenim sankcijama prema maloljetnicima

 

Članak 29.

 

Postupnost u izricanju kaznenih sankcija

 

Ako nije postupano po načelu oportuniteta i nisu primijenjene odgojne preporuke, sukladno članku 9. ovoga zakona, prednost u izricanju odgojnih mjera uvijek će imati mjere upozorenja i usmjeravanja, zatim mjere pojačanog nadzora, zavodske mjere i kazna maloljetničkog zatvora.

 

Članak 30.

 

Vrste sankcija i njihova primjena

 

(1) Maloljetnicima se za učinjena kaznena djela mogu izreći odgojne mjere, kazna maloljetničkog zatvora i sigurnosne mjere.
(2) Prema mlađem maloljetniku mogu se izreći samo odgojne mjere, a prema starijem maloljetniku, osim odgojnih mjera, iznimno se može izreći kazna maloljetničkog zatvora.
(3) Pod uvjetima iz čl. 61. i 62. ovoga zakona maloljetniku se mogu izreći mjere sigurnosti.
(4) Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uvjetna osuda.

 

Članak 31.

 

Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

 

(1) U okviru opće svrhe kaznenih sankcija, svrha kaznenih sankcija prema maloljetnicima je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, kao i osiguranjem općeg i stručnog osposobljavanja, utječe na razvoj i jačanje osobne odgovornosti maloljetnika, osigura odgoj i njegov pravilani razvoj kako bi se osiguralo ponovno uključivanje maloljetnika u društvenu zajednicu.
(2) Svrha maloljetničkog zatvora je i vršenje pojačanog utjecaja na maloljetnog učinitelja kaznenog djela da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na druge maloljetnike da ne čine kaznena djela.

 

4. Odgojne mjere

 

Članak 32.

 

Vrste odgojnih mjera

 

(1) Odgojne mjere su:
a) mjere upozorenja i usmjeravanja: sudski ukor, posebne obveze i upućivanje u odgojni centar,
b) mjere pojačanog nadzora: pojačani nadzor od roditelja, usvojitelja ili skrbnika; pojačani nadzor u drugoj obitelji i pojačani nadzor mjerodavnog tijela socijalne skrbi i
c) zavodske mjere: upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojno–popravni dom i upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.
(2) Mjere upozorenja i usmjeravanja izriču se kada je potrebno i dovoljno takvim mjerama utjecati na osobnost i ponašanje maloljetnka.
(3) Mjere pojačanog nadzora izriču se kada za odgoj i razvoj maloljetnika treba poduzeti trajnije mjere odgoja, preodgoja, uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć, a nije potrebno potpuno odvajanje maloljetnika iz dotadašnje sredine.
(4) Zavodske mjere izriču se maloljetniku prema komu treba poduzeti trajnije i intenzivnije mjere odgoja ili liječenja uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. Zavodske mjere primjenjuju se kao posljednje sredstvo i smiju trajati
u granicama određenim ovim zakonom samo koliko je potrebno kako bi se ostvarila svrha odgojnih mjera.

 

Članak 33.

 

Izbor odgojne mjere

 

Pri izboru odgojne mjere sud će uzeti u obzir uzrast i zrelost maloljetnika, druga svojstva njegove osobnosti i stupanj poremećaja u društvenom ponašanju, njegove sklonosti, težinu djela, pobude iz kojih je djelo učinio, sredinu i prilike u kojima je
živio, dosadašnji odgoj, njegovo ponašanje nakon izvršenja kaznenog djela, posebice je li spriječio ili pokušao spriječiti nastupanje štetne posljedice, nadoknadio ili pokušao nadoknaditi pričinjenu štetu, je li mu ranije bila izrečena kaznena sankcija,
kao i sve druge okolnosti koje mogu biti od utjecaja na izbor one odgojne mjere kojom će se moći najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera.

 

Članak 34.

 

Sudski ukor

 

(1) Sudski se ukor izriče ako se iz odnosa maloljetnika prema učinjenom kaznenom djelu i njegove spremnosti da ubuduće ne čini kaznena djela može zaključiti da će se i
prijekorom postići svrha odgojnih mjera.
(2) Pri izricanju sudskog ukora sud maloljetniku ukazuje na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegova ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje na njega može imati, kao i da mu u slučaju ponovnog izvršenja kaznenog djela može biti izrečena druga sankcija.

 

Članak 35.

 

Posebne obveze

 

(1) Sud može maloljetniku izreći jednu ili više posebnih obveza ako ocijeni da je odgovarajućim nalozima ili zabranama potrebno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje.
(2) Sud maloljetniku može izreći obvezu:
a) da redovito pohađa školu,
b) da ne izostaje s posla,
c) da se osposobi za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima,
d) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja,
e) da se suzdrži od posjećivanja određenih lokala, odnosno priredbi i da izbjegava društva i određene osobe koje na njega mogu štetno utjecati,
f) da se maloljetnik uz suglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih vrsta
ovisnosti,
g) da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade,
h) da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje ili da se priprema i polaže ispite na kojima se provjerava određeno znanje,
i) da se uključi u određene sportske i rekreativne aktivnosti i
j) da bez posebne suglasnosti suda ne može napustiti mjesto prebivališta ili boravišta.
(3) Pri izboru pojedinih obveza sud vodi računa o spremnosti maloljetnika da surađuje u njihovom ostvarivanju, kao i o tomu da one budu prilagođene njemu i uvjetima u kojima maloljetnik živi.
(4) Izrečene obveze mogu trajati najdulje jednu godinu.
(5) U okviru obveze iz stavka (2) točka d) ovoga članka, maloljetnik može raditi najviše 120 sati u razdoblju šest mjeseci, koliko može trajati ova posebna obveza, ali tako da ne ometa njegovo školovanje ili uposlenje i ne šteti njegovom zdravlju.
(6) Nadzor nad izvršenjem posebnih obveza vrši sud koji o tomu može tražiti izvješće i mišljenje tijela socijalne skrbi.
(7) Sud može, dok traje izvršenje, obvezu naknadno izmijeniti ili obustaviti od izvršenja.
(8) Kada izriče neku od mjera iz stavka (2) ovoga članka, sud posebice ukazuje maloljetniku, njegovim roditeljima ili usvojitelju, odnosno skrbniku da se u slučaju nemogućnosti ispunjenja jedne ili više posebnih obveza one mogu zamijeniti drugim obvezama ili drugom odgojnom mjerom, a u slučaju kad maloljetnik posebne obveze ne izvršava bez opravdanog razloga, može biti upućen u odgojni centar.
(9) Propise o primjeni posebnih obveza prema maloljetnim učiniteljima kaznenih djela donosi federalni minister pravde.

 

Članak 36.

 

Upućivanje u odgojni centar

 

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u odgojni centar kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utječe na ponašanje maloljetnika.
(2) Maloljetnika kome je izrečena mjera iz stavka (1) ovoga članka sud može uputiti u odgojni centar:
a) na određeni broj sati tijekom dana u trajanju od najmanje 14 dana a najdulje 30 dana;
b) na neprekidni boravak u trajanju od najmanje 15 dana, ali ne dulje od tri mjeseca.
(3) Pri izricanju mjere iz stavka (1) ovoga članka sud void računa da zbog njezina izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla.
(4) Boravak maloljetnika u odgojnom centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim njegovim osobinama, učenjem, korisnim radom koji odgovara njegovim sposobnostima i interesima kao i drugim odgojnim sadržajima usmjerenim na razvijanje osjećaja odgovornosti.
(5) Sud može tijekom trajanja ove mjere izmijeniti ranije donesenu odluku tako da maloljetniku odredi boravak u odgojnom centru za određeni broj dana ili odredi boravak na određeni broj sati tijekom dana, a može skratiti, odnosno produljiti trajanje neprekidnog boravka u centru ili trajanje boravka u centru na određeni broj sati.
(6) Uz odluku o upućivanju u odgojni centar sud može izreći i neku od mjera pojačanog nadzora.
(7) Ako maloljetnik neopravdano odbija ili na drugi način ometa izvršenje izrečenih posebnih obveza ili odgojne mjere pojačanog nadzora, sud može zbog toga odlučiti
uputiti ga u odgojni centar na neprekidni boravak u trajanju od najdulje mjesec dana.

 

Članak 37.

 

Pojačani nadzor roditelja, usvojitelja ili skrbnika

 

(1) Mjeru pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili skrbnika sud će izreći ako su roditelji, usvojitelj ili skrbnik propustili vršiti skrb i nadzor nad maloljetnikom, a u mogućnosti su ovakvu skrb i nadzor vršiti.
(2) Pri izricanju mjere iz stavka (1) ovoga članka sud može roditelju, usvojitelju ili skrbniku dati potrebne naputke i naložiti mu određene dužnosti u pogledu mjera koje treba poduzeti radi odgoja maloljetnika, njegova liječenja i otklanjanja štetnih utjecaja na njega.
(3) Pri izricanju mjere iz stavka (1) ovoga članka sud određuje da mjerodavno tijelo skrbništva provjerava njezino izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojitelju ili
skrbniku.
(4) Ova mjera može trajati najkraće šest mjeseci, a najdulje dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njezinom prestanku.
(5) Kad ovlašćena osoba tijela skrbništva utvrdi da roditelj, usvojitelj ili skrbnik ne postupa po posebnim uputama i ne surađuje sa stručnom osobom, mora o tomu izvijestiti tužitelja. U tom slučaju tužitelj sudu podnosi prijedlog radi postupanja sukladno članku 45. ovoga zakona.

 

Članak 38.

 

Pojačan nadzor u drugoj obitelji

 

(1) Ako roditelj, usvojitelj ili skrbnik maloljetnika nisu u mogućnosti nad njim vršiti nadzor ili ako se od njih opravdano ne može očekivati da takav nadzor vrše,
maloljetnik će se smjestiti u drugu obitelj koja je voljna primiti ga i koja ima mogućnosti da nad njim vrši pojačani nadzor.
(2) Mjera pojačanog nadzora u drugoj obitelji može trajati najkraće šest mjeseci, a najdulje dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njezinom prestanku. Izvršenje ove mjere obustavlja se kad roditelji, usvojitelj ili skrbnik maloljetnika steknu mogućnost nad njim vršiti pojačan nadzor ili kada prema rezultatu izvršenja mjere prestane potreba za pojačanim nadzorom.
(3) Pri izricanju odgojne mjere iz stavka (1) ovoga članka sud određuje da tijelo skrbništva provjerava njezino izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć obitelji u kojoj je maloljetnik smješten.
(4) Kada ovlašćena osoba tijela skrbništva zadužena za provođenje mjere pojačanog nadzora u drugoj obitelji utvrdi da obitelj u kojoj je maloljetnik smješten ne postupa
po posebnim uputama i ne surađuje sa stručnom osobom, mora o tome izvijestiti tužitelja. U tom slučaju tužitelj sudu podnosi prijedlog radi postupanja sukladno članku 45. ovoga zakona.

 

Članak 39.

 

Pojačan nadzor mjerodavnog tijela socijalne skrbi

 

(1) Ako roditelji, usvojitelj, odnosno skrbnik maloljetnika nisu u mogućnosti vršiti pojačani nadzor, a ne postoje uvjeti za pojačani nadzor u drugoj obitelji, maloljetnik se stavlja pod pojačani nadzor tijela skrbništva.
(2) Dok traje ova mjera, maloljetnik ostaje kod svojih roditelja, usvojitelja, odnosno kod druge osobe koja se o njemu skrbi, a pojačani nadzor nad njim vrši određena osoba mjerodavnog tijela skrbništva ili druga stručna osoba koju odredi tijelo skrbništva.
(3) Tijelo skrbništva brine o školovanju maloljetnika, njegovom uposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utječe, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u
kojima živi.
(4) Ova mjera može trajati najkraće šest mjeseci, a najdulje dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njezinom prestanku.
(5) Kad ovlašćena osoba tijela skrbništva zadužena za provođenje mjere pojačanog nadzora utvrdi da roditelj, usvojitelj, odnosno druga osoba koja se o njemu skrbi ne
postupa po posebnim uputama i ne surađuje sa stručnom osobom, mora o tome izvijestiti tužitelja. U tom slučaju tužitelj sudu podnosi prijedlog radi postupanja sukladno članku 45. ovoga zakona.

 

Članak 40.

 

Posebne obveze uz mjere pojačanog nadzora

 

(1) Pri izricanju neke od odgojnih mjera pojačanog nadzora iz čl. 37., 38. i 39. ovoga zakona sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obveza iz članka 35. ovoga zakona ako je to potrebno za uspješno izvršenje izrečene odgojne mjere.
(2) Posebne obveze iz članka 35. stavak (2) toč. c) do j) ovoga zakona traju koliko i izrečena mjera pojačanog nadzora, s tim da sud može u tom vremenu izmijeniti ili obustaviti obveze koje je izrekao.

 

Članak 41.

 

Upućivanje u odgojnu ustanovu

 

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu kada je potrebno maloljetnika odvojiti iz sredine u kojoj živi i osigurati mu pomoć i stalni nadzor stručnih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika.
(2) U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najkraće šest mjeseci, a najdulje dvije godine, s tim da sud svakih šest mjeseci razmatra ima li temelja za obustavu izvršenja mjere ili zamjene nekom drugom odgojnom mjerom prema članku 45. stavak (2) točka b) ovoga zakona.

 

Članak 42.

 

Upućivanje u odgojno-popravni dom

 

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom maloljetniku kada ga je neophodno izdvojiti iz dosadašnje sredine i treba primijeniti pojačane mjere nadzora i stručne programe preodgoja.
(2) Pri odlučivanju hoće li izreći mjeru iz stavka (1) ovoga članka, sud posebice uzima u obzir raniji život maloljetnika, stupanj poremećaja ponašanja, težinu i prirodu učinjenog kaznenog djela i okolnosti je li prema maloljetniku ranije bila izrečena neka odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora.
(3) U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje najkraće šest mjeseci, a najdulje četiri godine, s tim da sud svakih šest mjeseci razmatra postoje li temelji za obustavu
izvršenja ove mjere ili za zamjenu nekom drugom odgojnom mjerom prema članku 45. stavak (2) točka c) ovoga zakona.

 

Članak 43.

 

Uvjetni otpust

 

(1) Kada je maloljetniku izrečena zavodska odgojna mjera, sud ga može uvjetno otpustiti iz zavodske ustanove ako je u toj ustanovi proveo najmanje šest mjeseci i ako se na temelju postignutog uspjeha u odgoju može opravdano očekivati da maloljetnik ubuduće neće činiti kaznena djela i da će se u sredini u kojoj bude živio dobro ponašati.
(2) Sud može odlučiti da se prema maloljetniku za vrijeme uvjetnog otpusta izrekne mjera pojačanog nadzora, uz mogućnost primjene jedne ili više posebnih obveza
predviđenih člankom 35. ovoga zakona.
(3) Uvjetni otpust traje najdulje do isteka zakonskog roka trajanja izrečene zavodske mjere ili dok sud ovu mjeru ne obustavi od izvršenja ili ju zamijeni nekom drugom
mjerom.
(4) Ako za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta maloljetnik učini novo kazneno djelo ili ako određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik bez opravdanog razloga ne ispunjava posebne obveze koje su mu određene uz odgojnu mjeru pojačanog nadzora, sud može opozvati uvjetni otpust. Vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu neće se uračunati u vrijeme zakonskog trajanja izrečenih zavodskih odgojnih mjera iz članka 32. stavak (1) točka c) ovoga zakona.

 

Članak 44.

 

Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje (1) Maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju sud može umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni
dom izreći mjeru upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.
(2) Maloljetnik kome je izrečena mjera sigurnosti obvezatnog psihijatrijskog liječenja može se uputiti u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje maloljetnika samo ako se u toj ustanovi može osigurati čuvanje i liječenje i ostvariti svrha mjere sigurnosti obvezatnog psihijatrijskog liječenja.
(3) Maloljetnik ostaje u ustanovi za liječenje i osposobljavanje dok je to potrebno radi njegova liječenja ili osposobljavanja, ali ne dulje od tri godine, s tim da će sud
svaka tri mjeseca ispitati postoje li temelji za obustavu izvršenja ove mjere ili zamjene drugom mjerom. Ako maloljetnik tijekom izvršenja ove mjere postane punoljetan,
ispituje se potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi, a kada navrši 23 godine života, izvršenje mjere nastavlja se u ustanovi u kojoj se izvršava mjera sigurnosti.

 

Članak 45.

 

Obustava izvršenja i zamjena izrečene odgojne mjere drugom odgojnom mjerom

 

(1) Ako se poslije donošenja odluke o izricanju posebne obveze, mjere upozorenja i usmjerenja, mjere pojačanog nadzora ili zavodske mjere, pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi značajno utjecale na izbor mjere, ili ako se odluka ne može izvršiti uslijed odbijanja maloljetnika ili njegovih roditelja, usvojitelja, odnosno skrbnika da postupe po izrečenoj odgojnoj mjeri ili po nalogu onoga tko mjeru izvršava ili nastupe druge okolnosti predviđene zakonom, a one bi bile od značaja za donošenje odluke, sud može obustaviti
izvršenje ili izrečenu mjeru zamijeniti drugom mjerom.
(2) Osim u slučajevima iz stavka (1) ovoga članka, ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano, sud može tijekom izvršenja posebnih obveza, mjera upozorenja i usmjerenja, mjera pojačanog nadzora ili zavodskih mjera, s obzirom na postignuti uspjeh u odgoju, obustaviti ih ili zamijeniti drugom takvom mjerom kojom se bolje postiže svrha odgojnih mjera, s tim što se:
a) mjere pojačanog nadzora ne mogu obustaviti od izvršenja prije isteka roka šest mjeseci, a do isteka ovoga roka mogu se zamijeniti mjerom iz članka 35.
ovoga zakona,
b) mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovoga roka može se zamijeniti samo mjerom iz članka 36. ovoga zakona ili mjerom iz članka 44. ovoga zakona i
c) mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovoga roka može se zamijeniti
samo mjerom iz članka 44. ovoga zakona.

 

Članak 46.

 

Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama

 

(1) Ako je od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena neka od posebnih obveza, mjera pojačanog nadzora ili zavodska odgojna mjera prošlo šest mjeseci, a izvršenje nije započeto, sud ponovno cijeni potrebu izvršenja izrečene mjere. Pri tomu sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom.
(2) Ako je od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni centar prošlo više od šest mjeseci a izvršenje nije započeto, sud ponovno cijeni potrebu izvršenja izrečene mjere. Pri tomu sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom od mjera pojačanog nadzora.

 

Članak 47.

 

Učinak kazne na odgojne mjere

 

(1) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora, odgojna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne.
(2) Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje šest mjeseci, odgojna mjera prestaje kad ta osoba započne izdržavanje kazne.
(3) Ako sud u slučaju iz stavka (2) ovoga članka izrekne kaznu maloljetničkog zatvora ili zatvora u kraćem trajanju od šest mjeseci, sud u presudi odlučuje hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili se izvršenje mjere obustavlja.

 

Članak 48.

 

Izricanje odgojnih mjera za kaznena djela u stjecaju

 

(1) Ako je maloljetnik učinio više kaznenih djela u stjecaju, a sud odluči da izrekne odgojnu mjeru, cijenit će jedinstveno sva djela i izreći samo jednu odgojnu mjeru, osim u slučaju predviđenom u članku 40. stavak (1) ovoga zakona.
(2) Po odredbi stavka (1) ovoga članka, sud će postupiti i kada poslije izrečene odgojne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njezina izricanja učinio neko kazneno djelo.

 

Članak 49.

 

Evidencija o izrečenim odgojnim mjerama

 

(1) Evidenciju o izrečenim odgojnim mjerama vode mjerodavna tijela skrbništva na temelju propisa koje donosi federalno ministarstvo mjerodavno za poslove socijalne
skrbi.
(2) Podatci o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu, tužiteljstvu, tijelima unutarnjih poslova i tijelima skrbništva u svezi s kaznenim postupkom koji se void protiv osoba kojima je izrečena odgojna mjera. Osobe koje su na bilo koji način došle do ovih podataka ne smiju uporabiti te podatke na način koji bi nanio štetu
rehabilitaciji osobe protiv koje je vođen kazneni postupak.
(3) Podatci o izrečenoj odgojnoj mjeri brišu se iz evidencije nakon isteka roka tri godine od dana kada je prestalo izvršenje odgojne mjere, a u svakom slučaju kada
evidentirani napuni 23 godine života.
(4) Ako evidentirani bude u međuvremenu osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, podatci se o odgojnoj mjeri brišu iz evidencije kada isteknu rehabilitacijski rokovi utvrđeni ovim zakonom.

 

5. Maloljetnički zatvor

 

Članak 50.

 

Kažnjavanje starijih maloljetnika

 

Kazniti se može samo kazneno odgovoran stariji maloljetnik koji je učinio kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora težom od pet godina, a kojem zbog teških posljedica djela i visokog stupnja kaznene odgovornosti ne bi bilo opravdano
izreći odgojnu mjeru.

 

Članak 51.

 

Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora

 

(1) Kazna maloljetničkog zatvora koja se izriče maloljetnom učinitelju kaznenog djela ne može biti dulja od deset godina, a izriče se na pune godine ili na mjesece. Za
kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za stjecaj najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora dulja od deset godina,
maloljetnički zatvor može trajati do deset godina.
(2) Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za kazneno djelo sud ne može izreći kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od kazne zatvora propisane za to kazneno djelo, a nije vezan uz najmanju propisanu mjeru te kazne.
(3) Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku sud uzima u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude manja ili veća prema članku 49. st. (1) i (2) Kaznenog zakona, imajući posebice u vidu stupanj zrelosti maloljetnika i vrijeme potrebno za njegov odgoj i stručno osposobljavanje.

 

Članak 52.

 

Izricanje kazne maloljetničkog zatvora za kaznena djela u stjecaju

 

(1) Ako stariji maloljetnik učini više kaznenih djela u stjecaju, a sud nađe da za svako kazneno djelo treba izreći kaznu maloljetničkog zatvora, odmjerit će po slobodnoj ocjeni za sva djela jednu kaznu u granicama predviđenim u članku 51. ovoga zakona. Ako sud nađe da bi za neko djelo u stjecaju starijeg maloljetnika trebalo kazniti a za druga kaznena djela izreći odgojnu mjeru, za sva djela u stjecaju izriče samo kaznu maloljetničkog zatvora.
(2) Ako je sud za kaznena djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, izriče zatvor kao jedinstvenu kaznu primjenom općih pravila o stjecaju
kaznenih djela.
(3) Ako sud nađe da za neka kaznena djela u stjecaju treba izreći odgojnu mjeru a za druga kaznu zatvora, izriče samo kaznu zatvora.
(4) Sud postupa sukladno st. (1), (2) i (3) ovoga članka i u slučaju ako poslije izrečene kazne utvrdi da je osuđeni prije ili poslije njezinog izricanja učinio drugo kazneno djelo.

 

Članak 53.

 

Uvjetni otpust iz maloljetničkog zatvora

 

(1) Osoba osuđena na kaznu maloljetničkog zatvora može biti uvjetno otpuštena ako je izdržala najmanje trećinu izrečene kazne i ako se na temelju postignutog uspjeha izvršenja može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro ponašati i da neće činiti kaznena djela, ali ne prije nego što je isteklo šest mjeseci u kazneno-popravnoj ustanovi. Uz uvjetni otpust sud može izreći neku od odgojnih mjera pojačanog nadzora uz mogućnost primjenjivanja jedne ili više posebnih obveza predviđenih člankom 35. ovoga zakona.
(2) Za opozivanje uvjetnog otpusta primjenjuju se opće odredbe Kaznenog zakona.

 

Članak 54.

 

Odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora

 

(1) Sud može izreći kaznu maloljetničkog zatvora i istodobno odrediti da ju neće izvršiti kad se opravdano može očekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može utjecati na maloljetnika da ubuduće ne čini kaznena djela. Uz kaznu maloljetničkog zatvora sud može izreći neku od odgojnih mjera pojačanog nadzora i odrediti uz tu mjeru jednu ili više posebnih obveza predviđenih člankom 35. ovoga
zakona.
(2) Sud naknadno može izreći izvršenje izrečene kazne maloljetničkog zatvora ako maloljetnik za vrijeme koje sud odredi, a koje ne može biti kraće od jedne ni dulje od tri godine (vrijeme provjeravanja), učini novo kazneno djelo ili ako odbija postupiti po izrečenoj odgojnoj mjeri pojačanog nadzora ili izvršenju posebnih obveza.
(3) Nakon što istekne najmanje jedna godina vremena provjeravanja sud može nakon što pribavi izvješće tijela skrbništva izreći konačni odustanak od izricanja kazne ako
nove činjenice potvrđuju uvjerenje da maloljetnik neće učiniti nova kaznena djela.

 

Članak 55.

 

Naknadno izricanje kazne maloljetničkog zatvora

 

(1) Ako maloljetnik kojem je odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora po članku 54. ovoga zakona bude osuđen ili mu bude izrečena odgojna mjera zbog novog
kaznenog djela učinjenog prije isteka vremena provjeravanja, sud izriče kaznu za prije učinjeno djelo ako bi to, s obzirom na novoizrečenu kaznu ili odgojnu mjeru,
bilo potrebno radi odvraćanja maloljetnika od činjenja kaznenih djela. Kazna za prije učinjeno djelo može se izreći i ako maloljetnik i pored izrečenog upozorenja suda odbija postupiti po izrečenoj odgojnoj mjeri ili izvršenju posebnih obveza.
(2) Pri izricanju jedinstvene kazne postupa se sukladno članku 52. ovoga zakona.
(3) Ako sud u slučaju iz stavka (1) ovoga članka ne izrekne kaznu, odlučuje ostaju li na snazi već izrečene mjere ili izriče druge mjere.
(4) Kazna se može naknadno izreći najkasnije šest mjeseci nakon isteka vremena provjere ili nakon okončanja postupka zbog novog kaznenog djela.

 

Članak 56.

 

Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora

 

Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravomoćnosti presude kojom je kazna izrečena istekne:
1) pet godina ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od pet godina,
2) tri godine ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od tri godine i
3) dvije godine ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju do tri godine.

 

Članak 57.

 

Davanje podataka iz kaznene evidencije o osudama na kaznu maloljetničkog zatvora

 

(1) Podatci o osudi na kaznu maloljetničkog zatvora mogu se dati samo kada to traži sud, tužiteljstvo, policijsko tijelo i tijelo skrbništva u svezi s kaznenim postupkom koji se vodi protiv osobe kojoj je izrečena kazna maloljetničkog zatvora.
(2) Osobe koje su na bilo koji način došle do podataka iz stavka (1) ovoga članka ne smiju uporabiti te podatke na način koji bi bio nanio štetu rehabilitaciji osobe
protiv koje je vođen kazneni postupak.

 

Članak 58.

 

Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

 

Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne mogu imati pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani stjecanja određenih prava i to:
a) zabrana obavljanja određenih poslova ili vršenja funkcija u tijelima vlasti, gospodarskim društvima ili drugim pravnim osobama,
b) zabrana istupanja u tisku, na radiju, televiziji ili javnim skupovima,
c) zabrana stjecanja određenih zvanja, poziva ili zanimanja ili promicanja u službi i
d) zabrana stjecanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti.

                                                       
Članak 59.

 

Brisanje osude

 

(1) Osuda na kaznu maloljetničkog zatvora briše se iz kaznene evidencije u roku jedne godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni maloljetnik ne učini novo kazneno djelo.
(2) Osuda se ne može brisati dok traje primjena mjere sigurnosti.
(3) Ako je tijekom roka za brisanje osude maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zatvora više od pet godina, ne briše se ni ranija ni kasnija osuda.
(4) Ako maloljetnik ima više osuda, može se iz kaznene evidencije brisati svaka osuda pojedinačno ili istodobno ako postoje uvjeti za brisanje svake od tih osuda.

 

Članak 60.

 

Rehabilitacija

 

Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne maloljetničkog zatvora, maloljetnici uživaju sva prava utvrđena Ustavom, zakonom i drugim propisima, osim ako ta prava nisu ograničena izvršenjem mjera sigurnosti iz članka 61. toč. od a) do d) ovoga
zakona.

 

6. Mjere sigurnosti

 

Članak 61.

 

Vrste mjera sigurnosti

 

Prema maloljetniku se mogu izreći sljedeće mjere sigurnosti:
a) obvezatno psihijatrijsko liječenje;
b) obvezatno liječenje od ovisnosti;
c) obvezatno ambulantno liječenje na slobodi;
d) zabrana upravljanja motornim vozilom i
e) oduzimanje predmeta.

 

Članak 62.

 

Izricanje mjera sigurnosti

 

(1) Maloljetniku i mlađoj punoljetnoj osobi kojima je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora može se, pod uvjetima propisanim zakonom, izreći jedna ili više mjera sigurnosti.
(2) Kada je god moguće, mjere liječenja na slobodi imaju prednost nad smještajem maloljetnika u zdravstvenu ustanovu radi provedbe mjera sigurnosti obvezatnog
psihijatrijskog liječenja i obvezatnog liječenja od ovisnosti.

 

Članak 63.

 

Obvezatno psihijatrijsko liječenje

 

(1) Kada su ispunjeni uvjeti iz članka 74. stavak (1) Kaznenog zakona, maloljetniku se izriče mjera sigurnosti obvezatnog psihijatrijskog liječenja koja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najdulje do isteka trajanja odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uvjetni otpust iz zavoda ili ustanove.
(2) Umjesto mjere obvezatnog psihijatrijskog liječenja maloljetniku se na temelju nalaza i mišljenja vještaka može izreći odgojna mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje, ili mjera sigurnosti obvezatnog ambulantnog liječenja na slobodi ako se na takav način može osigurati liječenje i postići svrha sigurnosne mjere umjesto koje se izriče.
(3) Mjera sigurnosti obvezatnog psihijatrijskog liječenja ne može se izreći uz odgojnu mjeru sudskog ukora i posebnih obveza.

 

Članak 64.

 

Obvezatno liječenje od ovisnosti

 

(1) Kada su ispunjeni uvjeti iz članka 75. stavak (1) Kaznenog zakona, maloljetniku se izriče mjera sigurnosti obvezatnog liječenja od ovisnosti sukladno članku 63. ovoga zakona.
(2) Umjesto mjere obvezatnog liječenja od ovisnosti maloljetniku se na temelju nalaza i mišljenja vještaka može izreći mjera ambulantnog liječenja na slobodi ako postoji
opasnost da će maloljetnik zbog ovisnosti o alkoholu ili opojnim drogama i ubuduće činiti kaznena djela, a za otklanjanje te opasnosti je dovoljno njegovo ambulantno
liječenje na slobodi.

 

Članak 65.

 

Obvezatno ambulantno liječenje na slobodi

 

(1) Mjera obvezatnog ambulantnog liječenja na slobodi može se izreći maloljetniku umjesto mjere obvezatnog psihijatrijskog liječenja i obvezatnog liječenja od ovisnosti
kada su ispunjeni uvjeti za njihovo izricanje i kada se na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdi da za provođenje tih mjera nije potrebno zadržavanje i liječenje u
zdravstvenoj ustanovi i da je dovoljno ambulantno liječenje na slobodi.
(2) Kad sud odluči da sukladno stavku (1) ovog članka izrekne mjeru obvezatnog ambulantnog liječenja, sud izriče kaznenopravnu sankciju sukladno čl. 63. i 64. ovoga
zakona.

 

Članak 66.

 

Zabrana upravljanja motornim vozilom

 

(1) Prema maloljetniku i mlađoj punoljetnoj osobi sud može izreći mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom sukladno članku 77. st. (1), (2) i (3) Kaznenog
zakona.
(2) Ako učinitelj kaznenog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom ne postupi po toj zabrani, mjera sigurnosti zamjenjuje se jednom ili više posebnih
obveza iz članka 35. ovoga zakona, odnosno sukladno članku 46. Kaznenog zakona vrši se opoziv uvjetnog otpusta.

 

Članak 67.

 

Oduzimanje predmeta

 

Prema maloljetniku može se izreći i mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sukladno članku 78. Kaznenog zakona. 

 

7. Primjena odredbi o maloljetnicima na punoljetne i mlađe punoljetne osobe

 

Članak 68.

 

Suđenje punoljetnim osobama za djela koja su učinili kao mlađi maloljetnici

 

Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu života ne može se suditi za kazneno djelo koje je učinila kao mlađi maloljetnik.

 

Članak 69.
Izricanje kaznenih sankcija punoljetnim osobama za djela koja su učinili kao maloljetnici

 

(1) Punoljetnoj osobi koja je kazneno djelo učinila kao maloljetnik a u vrijeme suđenja nije imala navršene 23 godine života, može se izreći odgovarajuća odgojna mjera (posebna obveza, mjera pojačanog nadzora mjerodavnog tijela socijalne skrbi i zavodska mjera upućivanja u odgojno-popravni dom) a iz razloga predviđenih člankom 50. ovoga zakona i kazna maloljetničkog zatvora. Pri ocjeni hoće li izreći odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora, sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu učinjenog kaznenog djela, vrijeme koje je proteklo
od njegovog učinjenja, obiteljske prilike, ponašanje učinitelja, kako se učinitelj uključio u redovni život, kao i svrhu koju želi postići primjenom ove sankcije.
(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovoga članka, punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila 23 godine života sud može umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. Kazna zatvora izrečena u ovome slučaju ima u pogledu rehabilitacije, zastarjelosti, uvjetnog otpusta i pravnih posljedica osude isto pravno djelovanje kao i kazna maloljetničkog zatvora.
(3) Punoljetnim osobama iz st. (1) i (2) ovoga članka uz izrečenu sankciju može se izreći odgovarajuća mjera sigurnosti pod uvjetima predviđenim ovim zakonom.

 

8. Mlađa punoljetna osoba

 

Članak 70.

 

Primjena odredbi o maloljetnicima na mlađe punoljetne osobe

 

U odnosu na mlađe punoljetne učinitelje kaznenih djela važe odredbe Kaznenog zakona, a pod uvjetima propisanim ovim zakonom na njih se primjenjuju i odredbe za maloljetne učinitelje.

 

Članak 71.

 

Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama

 

(1) Osobi koja je kao punoljetna učinila kazneno djelo a u vrijeme suđenja nije imala navršene 23 godine života sud može izreći bilo koju mjeru posebnih obveza, mjeru
pojačanog nadzora mjerodavnog tijela socijalnog staranja ili odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se, s obzirom na njezinu osobnost i okolnosti pod kojima je kazneno djelo učinila, može očekivati da će i odgojnom mjerom postići
svrhu koja bi se ostvarila izricanjem kazne.
(2) Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može pod uvjetima propisanim ovim zakonom izreći odgovarajuće sigurnosne mjere.
(3) Izrečena odgojna mjera može trajati najdulje dok učinitelj ne navrši 23 godine života.

 

Dio peti

 

KAZNENI POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

 

1. Opće odredbe

 

Članak 72.

 

Primjena zakona

 

(1) Odredbe ovoga zakona primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile kazneno djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja nisu imale navršene 23 godine života, kao i odredbe Zakona o kaznenom postupku ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga zakona.
(2) Odredbe članka 76., članka 81. stavak (3) i čl. 82, 94, 111. i 112. ovoga zakona ne primjenjuju se u postupku prema učinitelju koji je u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja napunio 21 godinu života.

 

Članak 73.

 

Primjena odredbi prema djeci

 

(1) Kada ovlašćena službena osoba utvrdi da osoba za koju postoje temelji sumnje da je učinila kazneno djelo nije navršila 14 godina, neće je ispitati nego o tomu odmah
obavještava tužitelja i tijelo skrbništva. Ovlašćena službena osoba ispituje dijete i tužitelju podnosi službeno izvješće samo u slučaju kada se radi o kaznenom djelu koje je imalo za posljedicu teško narušavanje tjelesnog integriteta druge
osobe ili je učinjena znatna materijalna šteta.
(2) Kad tužitelj utvrdi da osoba za koju se utemeljeno sumnja da je učinila kazneno djelo nije navršila 14 godina, donosi naredbu o nepokretanju kaznenog postupka, a podatke o djelu i učinitelju dostavlja tijelu skrbništva radi poduzimanja mjera zaštite u okviru njegove mjerodavnosti.
(3) Kada sud tijekom postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvršenja kaznenog djela nije navršio 14 godina života, kazneni se postupak obustavlja i rješenje dostavlja tužitelju i tijelu skrbništva radi poduzimanja mjera zaštite u okviru njegove mjerodavnosti.
(4) O postupanju sukladno st. (2) i (3) ovoga članka obavještava se podnositelj prijave i oštećeni uz pravnu pouku da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u
parničnom postupku.

 

Članak 74.

 

Izričita zabrana postupanja

 

Odredbe Zakona o kaznenom postupku o kaznenom nalogu, očitovanju o krivnji, razmatranje izjave o priznanju krivnje i pregovaranju o krivnji ne primjenjuju se u kaznenom postupku prema maloljetnicima.

 

Članak 75.

 

Pokretanje postupka prema maloljetniku

 

Kazneni postupak prema maloljetniku pokreće se naredbom za pokretanje pripremnog postupka koju donosi tužitelj.

 

Članak 76.

 

Obazrivo postupanje

 

(1) Pri poduzimanju radnji u nazočnosti maloljetnika, a naročito pri njegovom ispitivanju, postupa se obazrivo vodeći računa o zrelosti, osobnim svojstvima i zaštiti
privatnosti maloljetnika kako vođenje kaznenog postupka ne bi štetno utjecalo na njegov fizički, mentalni i kognitivni razvoj.
(2) Tijela koja sudjeluju u postupku upozorenjem ili udaljenjem na određeno razdoblje sprječavaju svako nedisciplinirano ponašanje maloljetnika.
(3) Ako maloljetnik i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem, sudac, odnosno predsjednik vijeća može odlučiti da se maloljetnik udalji iz sudnice za određeno vremensko razdoblje, a postupak se nastavlja u nazočnosti branitelja. Nakon povratka maloljetnika u sudnicu branitelj ga izvješćuje o radnjama provedenim u njegovoj odsutnosti.

 

Članak 77.

 

Obvezatna obrana

 

(1) Maloljetnik mora imati branitelja prilikom prvog saslušanja od tužitelja ili ovlašćene službene osobe, kao i tijekom cijelog postupka.
(2) Maloljetnik ima branitelja i onda kad ovlašćena službena osoba izriče policijsko upozorenje iz članka 23. ovoga zakona i kada tužitelj uvjetuje nepokretanje postupka prema maloljetniku ispunjenjem odgojne preporuke iz članka 26. ovoga zakona.
(3) Ako sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja, o tome se izvješćuje sudac koji na prijedlog tužitelja ili ovlašćene službene osobe postavlja branitelja po službenoj dužnosti.
(4) Branitelj iz stavka (3) ovoga članka mora imati posebna znanja.

 

Članak 78.

 

Oslobađanje od dužnosti svjedočenja

 

(1) Nitko ne može biti oslobođen dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje zrelosti maloljetnika, upoznavanja njegove osobnosti i prilika u
kojim živi.
(2) Dužnosti svjedočenja oslobođeni su samo roditelj, skrbnik, usvojitelj, vjerski službenik, odnosno ispovjednik i branitelj.
(3) Kad svjedoči socijalni djelatnik tijela skrbništva, njegovo se ispitivanje ne može odnositi na okolnosti učinjenog djela o kojima je saznao ispitivanjem maloljetnika u postupku sačinjavanja socijalne anamneze iz članka 87. ovoga zakona i drugih izvješća po zahtjevu tužiteljstva ili suda.

 

Članak 79.

 

Spajanje i razdvajanje postupka

 

(1) Kada je maloljetnik sudjelovao u izvršenju kaznenog djela zajedno s punoljetnom osobom, postupak se prema njemu razdvaja i provodi po odredbama ovoga zakona.
(2) Iznimno, nakon okončanog pripremnog postupka, a na obrazložen prijedlog tužitelja, postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po odredbama Zakona o kaznenom postupku i ovoga zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razrješenje stvari. O spajanju postupka odlučuje sudac za maloljetnike.
(3) U jedinstvenom postupku suđenje se provodi pred sucem mjerodavnog suda, odnosno pred vijećem od trojice sudaca kojima predsjeda sudac za maloljetnike.
(4) Do završetka glavnog pretresa sudac, odnosno vijeće može odlučiti da se iz razloga cjelishodnosti ili drugih opravdanih razloga postupak razdvoji.
(5) Protiv rješenja kojim je odlučeno o spajanju ili razdvajanju postupka žalba nije dopuštena.
(6) Kad se provodi jedinstven postupak za maloljetnika i punoljetne učinitelje, u pogledu maloljetnika uvijek će se primijeniti odredbe čl. od 76. do 78, čl. od 81. do 86, čl. 89., 90., i 92., čl. od 94. do 103., članka 110. stavak (3), čl. 111.,
112., 115. i 119. ovoga zakona, a ostale odredbe ovoga zakona ukoliko njihova primjena nije u suprotnosti s vođenjem jedinstvenog postupka.

 

Članak 80.

 

Provođenje jedinstvenog postupka

 

(1) Kad je osoba učinila neko kazneno djelo kao maloljetna, a neko djelo kao punoljetna, provodi se jedinstveni postupak i punoljetnoj se osobi sudi po odredbama ovoga zakona.
(2) U jedinstvenom postupku suđenje se provodi pred sudcem za maloljetnike mjerodavnoga suda, odnosno pred vijećem od trojice sudaca od kojih je najmanje jedan sudac za maloljetnike, ukoliko ta osoba u vrijeme pokretanja postupka nije imala navršene 23 godine.

 

Članak 81.

 

Uloga tijela skrbništva

 

(1) U postupku prema maloljetnicima pored ovlasti koje su izričito predviđene u odredbama ovoga zakona, tijelo skrbništva ima pravo upoznati se s tokom postupka, tijekom postupka davati prijedloge i ukazivati na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke.
(2) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku tužitelj obavještava mjerodavno tijelo skrbništva.
(3) Sudovi i tužiteljstva obavještavaju tijelo skrbništva kada u kaznenom postupku utvrđene činjenice i okolnosti upućuju na potrebu poduzimanja mjera radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnika.

 

Članak 82.

 

Pozivanje i dostavljanje pismena

 

(1) Maloljetnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, a ako to nije moguće, onda sudac zbog potrebe žurnog postupanja ili drugih okolnosti na prijedlog tužitelja u interesu maloljetnika imenuje posebnog skrbnika do okončanja postupka. Posebnog skrbnika do okončanja kaznenog postupka predlaže tijelo skrbništva.
(2) Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama Zakona o kaznenom postupku, s tim da se maloljetniku pismena ne dostavljaju isticanjem na oglasnu ploču suda, a ne primjenjuje se ni odredba Zakona
o kaznenom postupku o usmenom saopćenju odluke.
Odluke i druga pismena dostavljaju se i roditeljima, odnosno skrbniku maloljetnika.

 

Članak 83.

 

Dovođenje maloljetnika

 

Mjeru dovođenje kojom se osigurava nazočnost maloljetnika i uspješno vođenje kaznenog postupka, provode pripadnici sudbene policije u civilnoj odjeći vodeći računa da to čine na neupadljiv način, osim u slučajevima opasnih učinitelja ili
najtežih kaznenih djela.

 

Članak 84.

 

Objavljivanje toka kaznenog postupka

 

(1) Ne smije se objaviti tok kaznenog postupka prema maloljetniku, ni odluke donesene u tome postupku, niti se može u svrhu objavljivanja vršiti video i audio snimanje toka postupka.
(2) Pravomoćna odluka suda može se objaviti, ali bez navođenja imena maloljetnika i drugih podataka iz kojih bi se mogao utvrditi njegov identitet.

 

Članak 85.

 

Dužnost žurnog postupanja

 

Tijela koja sudjeluju u postupku prema maloljetniku, kao i druga tijela i ustanove od kojih se traže obavijesti, izvješća ili mišljenja, dužni su postupati najžurnije kako bi se postupak što prije završio.

 

Članak 86.

 

Mjesna mjerodavnost

 

Za postupak prema maloljetnicima, po pravilu, mjesno je mjerodavan sud njegova prebivališta, a ako maloljetnik nema prebivališta ili ono nije poznato - sud boravišta maloljetnika.
Postupak se može provesti pred sudom boravišta maloljetnika ili pred sudom mjesta izvršenja kaznenog djela, odnosno pred sudom na čijem se području nalazi zavod ili ustanova za izvršenje kaznenih sankcija u kojoj se maloljetnik nalazi, ako je očigledno
da će se pred tim sudom postupak lakše provesti.

 

2. Postupanje prije pokretanja pripremnog postupka

 

Članak 87.

 

Socijalna anamneza

 

(1) Prije pokretanja pripremnog postupka za djelo koje se maloljetniku stavlja na teret tužitelj je dužan od posebnog odjela ili službe za maloljetnike mjerodavnog tijela
skrbništva pribaviti podatke koji se tiču uzrasta, zrelosti i drugih osobina osobnosti maloljetnika, o sredini i prilikama u kojima on živi kako bi mogao odlučiti hoće li za
konkretni slučaj postupati primjenom načela oportuniteta, postupak obustaviti ili pristupiti postupku primjene odgojne preporuke ili će donijeti naredbu za pokretanje pripremnog postupka.
(2) Anamnezu iz stavka (1) ovoga članka pribavlja i ovlašćena službena osoba kada su ispunjeni uvjeti iz članka 23. ovoga zakona.

 

Članak 88.

 

Radnje postupanja ovlašćene službene osobe prilikom izricanja policijskog upozorenja

 

(1) U pravilu, ispitivanje maloljetnika vrši tužitelj, a ovlašćena službena osoba ispitivanje vrši uz odobrenje tužitelja.
(2) Za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, ovlašćena službena osoba koja ima posebna znanja, uz pribavljeno odobrenje tužitelja, ispituje maloljetnika. Komunikacija s maloljetnikom, pozivanje i obavješćivanje o pravima vrši se sukladno članku 96. st. (2), (3), (4) i (5) ovoga zakona.
(3) Ovlašćena službena osoba ispituje maloljetnika u nazočnosti njegova branitelja, roditelja, skrbnika, odnosno usvojitelja. Kada su roditelji, skrbnik, odnosno usvojitelj
spriječeni nazočiti ispitivanju, odnosno ako njihova nazočnost ne bi bila u interesu maloljetnika, ovlašćena službena osoba ispituje maloljetnika u nazočnosti
predstavnika tijela skrbništva ili predstavnika ustanove za smještaj maloljetnika.
(4) Ovlašćena službena osoba nakon što u roku 24 sata ispita maloljetnika i prikupi dokaze, uz službeno izvješće može tužitelju dostaviti i obrazložen prijedlog da se maloljetnik za konkretni slučaj samo upozori. Ako tužitelj nakon razmatranja prijedloga utvrdi da postoje dokazi da je maloljetnik učinio kazneno djelo i da, s obzirom na prirodu kaznenog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji
život maloljetnika i njegova osobna svojstva, pokretanje kaznenog postupka ne bi bilo cjelishodno, tužitelj može dati traženo odobrenje i predmet dostaviti ovlašćenoj službenoj osobi da maloljetniku izrekne policijsko upozorenje.
(5) Ako tužitelj ne odobri izricanje policijskog upozorenja o tome obavještava ovlašćenu službenu osobu i prije pokretanja pripremnog postupka razmatra mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke u smislu članka 90. ovoga zakona, odnosno donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka na temelju članka 91. stavak (1) ovoga zakona.
(6) U slučaju iz stavka (2) ovoga članka ovlašćena će službena osoba najdalje u roku tri dana od dostavljanja predmeta o maloljetniku izreći policijsko upozorenje i tom prilikom ukazati na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegova ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje može na njega imati, kao i na mogućnost vođenja kaznenog postupka i izricanje kaznene sankcije u slučaju ponovnog izvršenja kaznenog djela. Na osobe koje nazoče priopćavanju odluke primjenjuje se stavak (3) ovoga članka. Odluka se bilježi u spisu.
(7) Ovlašćena će službena osoba u roku tri dana od donošenja odluke i naredbe iz st. (5) i (6) ovoga članka o toj odluci pismeno obavijestiti tužitelja, maloljetnika i njegova branitelja, roditelja, odnosno skrbnika ili usvojitelja maloljetnika, tijelo socijalne skrbi, kao i oštećenog, uz navođenje razloga za donošenje ove odluke.
(8) Priznanje maloljetnika da je učinio kazneno djelo ne može biti korišćeno protiv njega u bilo kojem drugom naknadnom postupku.

 

Članak 89.

 

Primjena načela oportuniteta

 

(1) Za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, tužitelj može odlučiti da ne pokrene kazneni postupak iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio kazneno djelo ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku, s obzirom na prirodu kaznenog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. Tužitelj može postupiti na isti način i u slučaju kaznenog djela s propisanom kaznom zatvora više od tri godine ako je takvo postupanje sukladno načelu srazmjernosti iz članka 9. ovoga zakona. Radi utvrđivanja navedenih okolnosti, tužitelj može zatražiti obavijesti od
roditelja, odnosno skrbnika maloljetnika, drugih osoba i ustanova, a kad je to potrebno, može ove osobe i maloljetnika pozvati radi neposrednog obavješćivanja.
Tužitelj će tražiti mišljenje tijela skrbništva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku.
(2) Ako je za donošenje odluke iz stavka (1) ovoga članka potrebno da se ispituju osobna svojstva maloljetnika, sud može na obrazložen prijedlog tužitelja uputiti maloljetnika u prihvatilište za djecu i omladinu ili odgojnu ustanovu, ali najdulje do 30 dana.
(3) Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u tijeku, tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje kaznenog postupka za drugo kazneno djelo maloljetnika, ako, s
obzirom na težinu toga kaznenog djela, kao i na kaznu, odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava, ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje kaznenopravne sankcije za to djelo.
(4) Kad tužitelj u slučajevima iz st. (1) i (3) ovoga članka nađe da nije cjelishodno pokretanje postupka prema maloljetniku, izvješćuje o tomu, uz navođenje razloga,
roditelja, odnosno skrbnika ili usvojitelja maloljetnika, tijelo skrbništva kao i oštećenog.

 

Članak 90.

 

Primjena odgojne preporuke od tužitelja

 

(1) Prije donošenja naredbe za pokretanje pripremnog postupka prema maloljetniku za kaznena djela iz članka 89. stavak (1) ovoga zakona tužitelj je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost primjene odgojne preporuke, sukladno odredbama ovoga zakona. Tužitelj o takvoj mogućnosti rješavanja konkretnog slučaja, prirodi, sadržaju, trajanju, posljedicama primjene odgojne preporuke kao i posljedicama odbijanja suradnje, izvršenja i ispunjenja odgojne preporuke obavještava maloljetnika i njegove
roditelje, odnosno skrbnika ili usvojitelja.
(2) Kada tužitelj za kaznena djela iz članka 89. stavka (1) ovoga zakona ne primijeni odgojnu preporuku, dužan je obrazložiti razloge za donošenje takve odluke.
(3) Tužitelj donosi naredbu kojom se izriče odgojna preporuka kada maloljetnik pristane ispuniti svoju obvezu preuzetu odgojnom preporukom. Dok traje primjena odgojne preporuke, tijelo skrbništva tužitelju dostavlja izvješće o njezinoj primjeni.
(4) Ako su ispunjeni uvjeti za primjenu odgojne preporuke i nakon što uz suradnju i nadzor tijela skrbništva maloljetnik ispuni obvezu preuzetu odgojnom preporukom, tužitelj donosi naredbu o nepokretanju pripremnog postupka prema maloljetniku i o tomu, po potrebi, obavještava oštećenog upućujući ga da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku i obavještava podnositelja prijave.
(5) Ako maloljetnik djelomice ispuni obvezu preuzetu odgojnom preporukom tako da kompenzacija još nije bila primljena putem odgojne preporuke, tužitelj odlučuje
sukladno stavku (4) ovoga članka kada nađe da pokretanje pripremnog postupka ne bi bilo cjelishodno.
(6) Ako se na temelju izvješća tijela skrbništva utvrdi da maloljetnik bez opravdanog razloga odbija ispuniti obvezu preuzetu odgojnom preporukom ili je neuredno izvršava, tužitelj donosi naredbu o pokretanju pripremnog postupka.
(7) Prilikom razmatranja mogućnosti i opravdanosti primjene odgojne preporuke, priznanje maloljetnika da je učinio kazneno djelo ne može biti korišćeno protiv njega u bilo kojem drugom naknadnom postupku.

 

3. Pripremni postupak

 

Članak 91.

 

Naredba za pokretanje i vrijeme trajanja pripremnog postupka

 

(1) Ako postoje osnovi sumnje da je maloljetna osoba učinila kazneno djelo, te se nakon razmatranja sukladno članku 90. stavak (1) ovoga zakona nađe da nema mogućnosti niti opravdanja za primjenu odgojnih preporuka ili ako maloljetnik neopravdano odbije ili neuredno izvršava odgojnu preporuku, tužitelj donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka, o čemu obavještava tijelo starateljstva.
(2) U fazi pripremnog postupka sudac za maloljetnike ima iste ovlasti koje po Zakonu o kaznenom postupku pripadaju sudcu za prethodni postupak.
(3) Tužitelj će okončati pripremni postupak u roku 90 dana od donošenja naredbe iz stavka (1) ovoga članka, a ako se pripremni postupak ne završi u ovome roku, važi
supsidijarna primjena odredbi čl. 239. i 240. Zakona o kaznenom postupku.

 

Članak 92.

 

Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika

 

(1) U pripremnom postupku, pored činjenica koje se odnose na kazneno djelo, tužitelj, ako je potrebno, na temelju socijalne anamneze sukladno članku 87. ovoga zakona, pribavlja i druge podatke koji se tiču osobnosti maloljetnika i njegova ponašanja, sredine i prilika u kojima živi.
(2) O okolnostima iz stavka (1) ovoga članka tužitelj pribavlja izvješće i saslušava osobe koje mogu dati potrebne podatke, izuzev osoba iz članka 78. stavak (2) ovoga zakona. O tim okolnostima obvezatno se pribavlja mišljenje tijela skrbništva, a ako je prema maloljetniku bila izrečena odgojna mjera - pribavlja se izvješće o primjeni te mjere.
Ako je prema maloljetniku bila izrečena zavodska mjera, tužitelj pribavlja izvješće zavoda ili ustanove o primjeni te mjere.
(3) Tužitelj može prikupljanje podataka iz st. (1) i (2) ovoga članka povjeriti stručnom savjetniku tužiteljstva.
(4) Kad je za utvrđivanje zdravstvenog stanja maloljetnika, stupnja zrelosti i drugih svojstava osobnosti potrebno da maloljetnika pregledaju vještaci, za ovaj pregled određuju se liječnici, psiholozi ili pedagozi. Ovakva ispitivanja maloljetnika mogu se obaviti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi.

 

Članak 93.

 

Osobe koje nazoče radnjama u pripremnom postupku

 

(1) Tužitelj sam određuje način izvođenja pojedinih radnji propisanih odredbama Zakona o kaznenom postupku i to u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na obranu, prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje.
(2) Radnjama u pripremnom postupku nazoči maloljetnik, osim ako postoje razlozi iz članka 111. stavak (4) ovoga zakona i branitelj. Ispitivanje maloljetne osobe, kad je to potrebno, obavlja se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe.
(3) Tužitelj može odobriti da radnjama u pripremnom postupku nazoči predstavnik tijela skrbništva i roditelj, odnosno skrbnik ili usvojitelj maloljetnika. Kad navedene osobe nazoče tim radnjama, mogu davati prijedloge i upućivati pitanja osobi koja se ispituje, odnosno saslušava.
(4) Tužitelj može uskratiti nazočnost roditeljima, odnosno skrbniku ili usvojitelju maloljetnika ako je takva odluka u interesu maloljetnika i tada tužitelj radnje provodi u nazočnosti predstavnika tijela skrbništva ili predstavnika ustanove za smještaj maloljetnika.

 

Članak 94.

 

Privremeni smještaj maloljetnika tijekom pripremnog postupka

 

(1) Sudac može na prijedlog tužitelja odrediti da se maloljetnik tijekom pripremnog postupka privremeno smjesti u prihvatilište ili sličnu ustanovu za prihvat maloljetnika ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći, zaštite ili smještaja maloljetnika, a posebice ako je to potrebno radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
(2) Protiv rješenja o privremenom smještaju maloljetnika žalbu mogu uložiti u roku 24 sata maloljetnik, roditelj, usvojitelj, odnosno skrbnik i branitelj. O žalbi odlučuje vijeće za maloljetnike istoga suda u roku 24 sata, s tim da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(3) Izvršenje mjere privremenog smještaja provodi se prema odredbama koje vrijede za ustanove, a u pogledu duljine trajanja, kontrole opravdanosti trajanja ovoga smještaja i drugih prava, primjenjuju se odredbe ovoga zakona koje se odnose na maloljetnike u pritvoru.
(4) Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se iz proračunskih sredstava tužiteljstva i ulaze u troškove kaznenog postupka.

 

4. Mjere za osiguranje nazočnosti maloljetnika i uspješno vođenje kaznenog postupka

 

Članak 95.

 

Mjere zabrane

 

(1) Kada su ispunjeni uvjeti iz članka 146. stavak (1) toč. a) do c) Zakona o kaznenom postupku, sud može na prijedlog stranaka ili branitelja ili po službenoj dužnosti prema
maloljetniku umjesto određivanja i produljenja pritvora odrediti mjere zabrane i to:
a) zabranu napuštanja boravišta i zabranu putovanja bez odobrenja,
b) zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja,
c) zabranu sastajanja s određenim osobama,
d) narediti da se povremeno javlja određenom državnom tijelu,
e) narediti da se mlađoj punoljetnoj osobi privremeno oduzme putna isprava uz zabranu izdavanja novih isprava, kao i zabraniti korišćenje osobne iskaznice za
prelazak državne granice Bosne i Hercegovine.
(2) Kad određuje mjere zabrane, shodno se primjenjuju odredbe čl. 140., 140a., 140b., 140c. i 140e. Zakona o kaznenom postupku.

 

Članak 96.

 

Lišenje slobode

 

(1) Ovlašćena službena osoba može maloljetnu osobu lišiti slobode ako postoje osnovi sumnje da je izvršila kazneno djelo i ako postoje razlozi predviđeni člankom 146. stavak (1) toč. a), b) i c) Zakona o kaznenom postupku.
(2) Prilikom lišenja slobode i tijekom boravka maloljetnika u policijskoj postaji ministarstva unutarnjih poslova svi kontakti ovlašćene službene osobe s maloljetnikom obavljaju se na način koji u punoj mjeri poštuje osobnost maloljetnika i podržava njegovu dobrobit. Bilo koji postupci koji narušavaju tjelesno i mentalno zdravlje maloljetnika zabranjeni su.
(3) O lišenju slobode ovlašćena službena osoba odmah obavještava roditelja, odnosno skrbnika ili usvojitelja maloljetnika, branitelja i mjerodavno tijelo skrbništva.
Ukoliko roditelji ili skrbnici maloljetnika nisu dostupni, oni se obavještavaju u što kraćem roku.
(4) Ispitivanje maloljetnika vrši tužitelj ili uz odobrenje tužitelja ovlašćena službena osoba koja osigurava nazočnost roditelja, odnosno skrbnika ili usvojitelja.
(5) Kada se maloljetnik prvi put ispituje, prije početka ispitivanja tužitelj ili ovlašćena službena osoba maloljetnika u pisanoj formi, a nakon toga i usmeno na maternjem jeziku i na njemu razumljiv način, obavještavaju o pravima iz članka 92. stavak (2) Zakona o kaznenom postupku, a posebice o pravu da u nazočnosti branitelja, roditelja,
odnosno skrbnika ili usvojitelja ili predstavnika tijela skrbništva bude ispitan od tužitelja ili ovlašćene službene osobe.
(6) Ovlašćena službena osoba dužna je maloljetnu osobu bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata, dovesti tužitelju i obavijestiti ga o razlozima i vremenu lišenja slobode. Ako maloljetnik lišen slobode ne bude doveden tužitelju u ovome roku, pušta se na slobodu.

 

Članak 97.

 

Posebna pravila postupanja tijekom lišenja slobode

 

(1) Maloljetnik koji je lišen slobode dok se nalazi u policijskoj postaji i tijekom zadržavanja u tužiteljstvu smješta se u prostoriju tako da nije u kontaktu s odraslima.
(2) Dovođenje maloljetnika obavlja se na način koji štiti njegovo dostojanstvo i pretpostavku nevinosti.
(3) Maloljetniku se prilikom lišenja slobode i stavljanja u pritvor oduzimaju predmeti u svezi s kaznenim djelom i predmeti koje ne smije imati u pritvoru prema pravilima
kućnog reda, a ima pravo zadržati osobne stvari i pravo na odgovarajuću medicinsku njegu koja uključuje i liječnički pregled nakon lišavanja slobode.

 

Članak 98.

 

Odlučivanje tužitelja nakon dovođenja maloljetnika lišenog slobode

 

Nakon što je maloljetna osoba dovedena, tužitelj je dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata od dovođenja, ispitati maloljetnika ako već nije ispitan i odlučiti hoće li sudcu staviti prijedlog za izricanje mjera zabrane iz članka 95. ovoga zakona ili privremenog smještaja sukladno članku 94. ovoga zakona ili prijedlog za određivanje pritvora ili će ga pustiti na slobodu.
Prilikom predlaganja tužitelj uvijek daje prednost mjerama zabrane, a potom mjeri privremenog smještaja, dok pritvor kao krajnju mjeru predlaže samo ako se prethodnim mjerama ne može osigurati nazočnost maloljetnika tijekom suđenja.

 

Članak 99.

 

Određivanje pritvora

 

(1) Ako postoji utemeljena sumnja da je maloljetnik učinio kazneno djelo, sudac može odrediti pritvor kad postoje razlozi predviđeni člankom 146. stavak (1) toč. a), b) i c)
Zakona o kaznenom postupku.
(2) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudac maloljetnika odmah upoznaje s prijedlogom iz članka 98. ovoga zakona, saslušava ga na te okolnosti i najkasnije u roku 12 sati od prijema prijedloga tužitelja odlučuje o određivanju pritvora ili maloljetnika pušta na slobodu.
(3) Ako postoje okolnosti zbog kojih ne može postupati sudac za maloljetnike, o pritvoru će odlučiti sudac s posebnim znanjima kojeg odredi predsjednik suda, o čemu se obavještava sudac za maloljetnike.
(4) Protiv rješenja kojim je određen pritvor dopuštena je žalba vijeću iz članka 17. stavak (3) ovoga zakona u roku 24 sata od sata prijema ovoga rješenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(5) Ako sudac ne prihvati prijedlog tužitelja za određivanje pritvora, donosi rješenje kojim se prijedlog odbija i maloljetnika odmah pušta na slobodu. Tužitelj na ovo
rješenje može uložiti žalbu, ali žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(6) U slučajevima iz st. (4) i (5) ovoga članka vijeće je dužno odluku o žalbi donijeti u roku 24 sata.

 

Članak 100.

 

Trajanje pritvora

 

(1) Po rješenju sudca pritvor može trajati najdulje 30 dana od dana lišenja slobode, uz obvezu vijeća da vrši kontrolu neophodnosti pritvora svakih 10 dana, uz prethodno
očitovanje tužitelja o poduzetim radnjama za razdoblje koje prethodi kontroli. Ako tužitelj ne postupi na ovaj način, obavještava se tužitelj kantonalnog tužiteljstva radi
poduzimanja potrebnih mjera za ispunjenje zahtjeva iz ovoga stavka.
(2) Odlukom vijeća iz članka 17. stavak (3) ovoga zakona, po obrazloženom prijedlogu tužitelja, pritvor se može produljiti za još 30 dana. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba o kojoj odlučuje vijeće drugostupanjskog suda u roku
24 sata po prijemu žalbe.
(3) O pritvaranju maloljetnika sudac odmah ili u što kraćem roku obavještava roditelja, skrbnika ili ustanovu kojoj je maloljetnik povjeren na odgoj i čuvanje, kao i tijelo socijalne skrbi.
(4) Tijekom pripremnog postupka, a prije isteka trajanja pritvora, sudac na prijedlog tužitelja ukida pritvor i maloljetnika odmah pušta na slobodu.

 

Članak 101.

 

Trajanje pritvora nakon okončanja pripremnog postupka

 

Nakon dostave prijedloga za izricanje kaznene sankcije, pritvor se na obrazložen prijedlog tužitelja može produljiti po odluci vijeća iz članka 17. stavak (3) ovoga zakona za još dva mjeseca, uz kontrolu pritvora svakih mjesec dana i uz prethodno
očitovanje tužitelja o poduzetim radnjama za razdoblje koje prethodi kontroli. Protiv toga rješenja dopuštena je žalba vijeću drugostupanjskog suda iz članka 17. stavak (2) ovoga zakona koje o žalbi odlučuje u roku 24 sata od prijema žalbe. Žalba ne
zadržava izvršenje rješenja.

 

Članak 102.

 

Pritvor nakon izricanja kaznene sankcije

 

(1) Pritvor se odmah ukida ako je sud donio rješenje da se prema maloljetniku obustavi postupak iz razloga predviđenih člankom 298. toč. c), e) i f) i člankom 299.
Zakona o kaznenom postupku ili kad sud nađe da nije cjelishodno maloljetniku izreći zavodsku odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora, nego maloljetniku izrekne
odgojnu mjeru iz članka 32. stavak (1) toč. a) i b) ovoga zakona.
(2) Poslije izricanja zavodske odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora pritvor može trajati najdulje još dva mjeseca. Ako za to vrijeme ne bude izrečena
drugostupanjska odluka kojom se potvrđuje ili preinačuje prvostupanjska odluka, pritvor se ukida i maloljetnik odmah pušta na slobodu. Ako u roku dva mjeseca bude izrečena drugostupanjska odluka kojom se prvostupanjska odluka ukida, pritvor može trajati još 30 dana od izricanja drugostupanjske odluke.
(3) Ako se maloljetnik nalazi u pritvoru, a odluka kojom mu je izrečena zavodska odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora postala je pravomoćna, maloljetnik se može pustiti na slobodu do upućivanja u ustanovu za izvršenje zavodske odgojne mjere ili kazne.
(4) Vrijeme provedeno u pritvoru ili ustanovama privremenog smještaja iz čl. 94. i 112. ovoga zakona, kao i svako lišenje slobode u svezi s kaznenim djelom, uračunava se u vrijeme trajanja izrečene zavodske odgojne mjere i kazne maloljetničkog zatvora sukladno članku 57. stavak (1) Kaznenoga zakona.

 

Članak 103.

 

Postupanje prema maloljetniku u pritvoru

 

(1) Maloljetnik se nalazi u pritvoru odvojeno od punoljetnih osoba.
(2) Dok se nalazi u pritvoru, maloljetniku se omogućavaju uvjeti korisni za njegov odgoj i zanimanje.
(3) Sudac ima prema pritvorenim maloljetnicima iste ovlasti koje po Zakonu o kaznenom postupku pripadaju sudcu za prethodni postupak, odnosno sudcu za prethodno saslušanje i može u svako doba obići pritvorenika, s njim razgovarati i
od njega primati pritužbe.
(4) Obilazak maloljetnika u pritvoru vrši i tužitelj.
(5) Po nalogu sudca i tužitelja obilazak pritvorenog maloljetnika može obaviti svakih 20 dana stručni savjetnik suda i tužiteljstva. O obilasku pritvorenika sačinjava se
izvješće koje je sastavni dio spisa.

 

5. Postupanje nakon okončanog pripremnog postupka

 

Članak 104.

 

Obrazloženi prijedlog

 

(1) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na izvršenje kaznenog djela, zrelost i druge okolnosti koje se tiču osobnosti maloljetnika i prilika u kojim živi, tužitelj je
dužan u roku osam dana po okončanju pripremnog postupka dostaviti sudcu obrazložen prijedlog za izricanje odgojne mjere, odnosno kazne. U slučaju da tužitelj nakon okončanja pripremnog postupka nađe da nema dokaza da je maloljetnik učinio kazneno djelo, donijet će naredbu o obustavi pripremnog postupka.
(2) Prijedlog tužitelja sadrži: ime i prezime maloljetnika, njegovu dob, opis i zakonski naziv kaznenog djela, dokaze iz kojih proizilazi da je maloljetnik učinio kazneno djelo, obrazloženje koje treba sadržiti ocjenu stupnja zrelosti maloljetnika kao i razloge koji opravdavaju primjenu predložene odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, a ne primjenu odgojne preporuke sukladno članku 90. st. (1), (4) i (5) ovoga zakona.
(3) Bitni sadržaji prikupljenih podataka o osobnosti maloljetnika iz članka 92. ovoga zakona obrazlažu se tako da to, koliko je moguće, ne djeluje štetno na njegov odgoj.
(4) Prilikom dostavljanja prijedloga za izricanje odgojne mjere ili kazne, tužitelj dostavlja i dokaze kojim potkrepljuje navode iz prijedloga.

 

Članak 105.

 

Neslaganje sudca za maloljetnike s prijedlogom tužitelja

 

(1) Ako tužitelj nije dao obrazložene razloge zbog kojih nije postupio sukladno članku 89. stavak (3) ovoga zakona ili članku 90. st. (1) i (2) ovoga zakona, sudac može izraziti neslaganje s prijedlogom tužitelja za izricanje sankcije i zatražiti da vijeće iz članka 17. stavak (3) ovoga zakona u roku tri dana o tomu donese odluku. Vijeće odluku donosi po saslušanju tužitelja.
(2) Vijeće može odlučiti da se predmet vrati tužitelju radi postupanja sukladno čl. 89. i 90. ovoga zakona ili odlučiti da sudac postupi prema članku 106. ovoga zakona, a ako nisu ispunjeni uvjeti primjene iz članka 106. ovoga zakona, da postupi po prijedlogu tužitelja za izricanje kaznene sankcije.

 

Članak 106.

 

Razmatranje mogućnosti i opravdanosti primjene odgojne preporuke od sudca

 

(1) Prije donošenja odluke o postupanju po prijedlogu tužitelja za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora za kaznena djela iz članka 89. stavak (1) ovoga zakona, odnosno nakon što je vijeće donijelo odluku po članku 105. stavak (2) ovoga zakona, sudac je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost primjene odgojne preporuke. O načinu rješavanja konkretnog slučaja, prirodi, sadržaju, trajanju, posljedicama primjene odgojne preporuke kao i posljedicama odbijanja suradnje, izvršenju i ispunjenju odgojne preporuke sudac obavještava maloljetnika i
roditelje, odnosno skrbnika ili usvojitelja.
(2) Ako sudac nađe da, s obzirom na prirodu kaznenog djela i okolnosti pod kojima je izvršeno, raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva vođenje postupka i izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora prema maloljetniku ne bi bilo cjelishodno, postupit će sukladno odredbama čl. 24, 25, 26. i 27. ovoga zakona.
(3) Sudac donosi rješenje kojim se izriče odgojna preporuka kada maloljetnik pristane ispuniti svoju obvezu preuzetu odgojnom preporukom. Dok traje primjena odgojne
preporuke, tijelo skrbništva dostavlja sudcu izvješće o njezinoj primjeni.
(4) Ako su ispunjeni uvjeti za izricanje odgojne preporuke i nakon što uz suradnju i nadzor tijela skrbništva maloljetnik ispuni obvezu preuzetu odgojnom preporukom, sudac donosi rješenje da neće postupati po prijedlogu tužitelja za izricanje predložene kaznene sankcije i o tomu, po potrebi, obavještava oštećenog i upućuje ga da svoj
imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku. Protiv rješenja sudca žalba nije dopuštena.
(5) Ako maloljetnik djelomice ispuni obvezu preuzetu odgojnom preporukom, odnosno kada nije ostvarena potpuna kompenzacija primjenom odgojne preporuke,
sudac odlučuje na način predviđen u stavku (3) ovoga članka kad nađe da izricanje kaznene sankcije prema maloljetniku ne bi bilo cjelishodno.
(6) Ako se na temelju izvješća tijela skrbništva utvrdi da maloljetnik bez opravdanog razloga odbija ispuniti obvezu preuzetu odgojnom preporukom ili je neuredno izvršava, sudac postupa sukladno članku 108. ovoga zakona.
(7) Prilikom razmatranja mogućnosti i opravdanosti izricanja odgojne preporuke, priznanje maloljetnika da je učinio kazneno djelo ne može biti korišćeno protiv njega u bilo kojem drugom naknadnom postupku.

 

Članak 107.

 

Prihvatanje i postupanje po prijedlogu tužitelja

 

(1) Kad sudac primi prijedlog tužitelja za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, odnosno odluku vijeća iz članka 105. stavak (2) ovoga zakona, prijedlog tužitelja dostavlja maloljetniku i njegovom branitelju.
(2) Maloljetnik i branitelj mogu u roku tri dana od dana uručenja prijedloga izjaviti prethodne prigovore iz članka 248. stavak (1) Zakona o kaznenom postupku o kojima
vijeće odlučuje u roku osam dana. Rok za podnošenje prethodnih prigovora se na prijedlog branitelja može produljiti, ali rok ne može biti dulji od 15 dana od dana
uručenja prijedloga iz stavka (1) ovoga članka.
(3) Nakon što bude odlučeno o prethodnim prigovorima sudac dokaze iz članka 104. stavak (4) ovoga zakona dostavlja tužitelju, a predmet sudcu radi zakazivanja sjednice ili glavnog pretresa.
(4) Sudac koji je kao član vijeća odlučivao o prigovorima ne može sudjelovati u suđenju. Protiv rješenja sudca žalba nije dopuštena.

 

Članak 108.

 

Zakazivanje sjednice ili glavnog pretresa

 

(1) Nakon što primi prijedlog tužitelja za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, odnosno nakon što vijeće odbije prethodne prigovore ili odluči sukladno članku 105. stavak (2) ovoga zakona, sudac je dužan u roku osam
dana od dana prijema prijedloga tužitelja, odnosno donošenja odluke vijeća zakazati sjednicu ili glavni pretres.
(2) Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu. Ostale se odgojne mjere mogu izreći na sjednici.
(3) Sudac saopćava maloljetniku odgojnu mjeru ili kaznu koja mu je izrečena.

 

Članak 109.

 

Odlučivanje o prijedlogu tužitelja na sjednici

 

(1) Na sjednicu će biti pozvan tužitelj, maloljetnik, branitelj, roditelji, usvojitelj, odnosno skrbnik maloljetnika, a o sjednici se obavještava i može joj nazočiti predstavnik tijela skrbništva.
(2) Sjednici obvezatno nazoče tužitelj, maloljetnik i njegov branitelj. Ukoliko tužitelj ili branitelj neopravdano izostanu sa sjednice, sudac postupa shodno odredbama čl. 260. i 263. Zakona o kaznenom postupku.
(3) Nedolazak roditelja, odnosno usvojitelja ili skrbnika maloljetnika i predstavnika tijela skrbništva ne sprječava sud da održi sjednicu.
(4) Kada roditelj, odnosno skrbnik ili usvojitelj nisu u mogućnosti nazočiti sjednici ili nisu sposobni ili su nepoznati ili kada maloljetniku nije određen poseban skrbnik, sudac u interesu maloljetnika poziva predstavnika tijela skrbništva i tada je njegova nazočnost obvezatna sve do pravomoćnog okončanja postupka.
(5) Na sjednici tužitelj čita prijedlog i ukratko izlaže dokaze koji se odnose na kazneno djelo i podatke o osobnosti maloljetnika do kojih je došao tijekom pripremnog postupka, kao i razloge koji opravdavaju stavljanje prijedloga za izricanje kaznene sankcije. Kad izlaže podatke koji se tiču osobnosti maloljetnika, tužitelj postupa obazrivo, kako iznošenje ovih podataka ne bi štetilo daljnjem razvoju maloljetnika.
(6) Na sjednici maloljetnik i njegov branitelj izlažu odgovor na prijedlog tužitelja, a ako sjednici nazoče roditelji, odnosno skrbnik ili usvojitelj maloljetnika i predstavnik tijela skrbništva, oni mogu davati pojašnjenja i prijedloge.
(7) U ovoj fazi postupka važi shodna primjena odredbi Zakona o kaznenom postupku o izmjeni optužbe na glavnom pretresu, s tim što je sudac bez prijedloga tužitelja ovlašćen odluku donijeti na temelju prezentiranih dokaza i činjeničnog stanja utvrđenog na sjednici.

 

Članak 110.

 

Odlučivanje na glavnom pretresu

 

(1) Kada se odlučuje na temelju glavnog pretresa, shodno se primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku o rukovođenju glavnim pretresom, o odgađanju i prekidu glavnog pretresa, o zapisniku i o tijeku glavnog pretresa, ali sudac može, uvijek po saslušanju stranaka, odstupiti od ovih pravila ako smatra da njihova primjena za konkretan slučaj ne bi bila cjelishodna.
(2) Osim maloljetnika glavnom pretresu obavezatno nazoče tužitelj, branitelj i predstavnik mjerodavnog tijela skrbništva. Ako tužitelj ili branitelj neopravdano izostanu s glavnog pretresa, sudac poduzima mjere sukladno općim odredbama iz čl. 260. i 263. Zakona o kaznenom postupku.
O neopravdanom izostanku predstavnika tijela skrbništva obavještava se rukovoditelj toga tijela.
(3) Pored osoba čija je nazočnost obvezatna na glavnom pretresu, na glavni pretres pozivaju se roditelji maloljetnika i usvojitelj, odnosno skrbnik maloljetnika. Kada roditelj, odnosno skrbnik nije u mogućnosti nazočiti glavnom pretresu ili nisu sposobni ili su nepoznati, sudac može, ako nađe da je to u najboljem interesu maloljetnika, odrediti posebnog skrbnika. Nedolazak roditelja maloljetnika,
skrbnika, odnosno usvojitelja ili posebnog skrbnika maloljetnika ne predstavlja smetnju za održavanje glavnog pretresa.
(4) U ovoj fazi postupka shodno se primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku o izmjeni optužbe na glavnom pretresu, s tim što je sudac bez prijedloga tužitelja ovlašćen odluku donijeti na temelju prezentiranih dokaza i činjeničnog stanja utvrđenog na glavnom pretresu.

 

Članak 111.

 

Isključenje javnosti

 

(1) Kada se sudi maloljetniku, javnost je uvijek isključena.
(2) Sudac može dopustiti da glavnom pretresu nazoče osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem prijestupništva mladih, kao i znanstveni
djelatnici.
(3) Tijekom glavnog pretresa sudac može narediti da se, osim tužitelja, branitelja i predstavnika tijela skrbništva, sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe.
(4) Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka, sudac može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja, i to zbog mogućeg štetnog utjecaja na njegov odgoj. Ako je to važno za obranu maloljetnika, branitelj ga obavještava o sadržaju i tijeku postupka za vrijeme njegove odsutnosti.

 

Članak 112.

 

Privremeni smještaj maloljetnika tijekom postupka

 

(1) Tijekom postupka sudac može na prijedlog tužitelja, branitelja ili ako sam to ocijeni prijeko potrebnim, donijeti rješenje o privremenom smještaju maloljetnika sukladno članku 94. ovoga zakona, a može i ukinuti rješenje koje je o tomu ranije doneseno.
(2) Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se iz proračunskih sredstava suda i ulaze u troškove kaznenog postupka.

 

Članak 113.

 

Odluke sudca za maloljetnike

 

(1) Sudac nije vezan uz prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru.
(2) Sudac za maloljetnike rješenjem će obustaviti postupak u slučajevima kad sud na temelju članka 298. toč. c), e) i f) Zakona o kaznenom postupku donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se po članku 299. Zakona o kaznenom postupku optuženik oslobađa od optužbe, kao i kada nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru niti kaznu.
(3) Sudac donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. U izreci ovoga rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik ne oglašava krivim za
kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navodi se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere.
(4) Razlozi za odluku iz stavka (3) ovoga članka koji bi mogli štetno utjecati na odgoj maloljetnika neće biti izloženi.
(5) Kad se donosi rješenje o obustavi postupka, u obrazloženju rješenja navodi se opis djela i okolnosti koje opravdavaju takvu odluku, pri čemu se ne izlažu razlozi koji bi mogli štetno utjecati na odgoj maloljetnika.
(6) Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku koji propisuje Zakon o kaznenom postupku za presudu kojom se optuženik
oglašava krivim.

 

Članak 114.

 

Kontrola postupka

 

(1) Za svako produljenje roka iz članka 108. stavak (1) ovoga zakona sudac mora imati odobrenje predsjednika suda.
(2) Glavni se pretres odgađa ili prekida samo iznimno. O svakom odgađanju ili prekidu glavnog pretresa sudac obavještava predsjednika suda i iznosi razloge za
odgađanje, odnosno prekidanje.
(3) Sudac je dužan izraditi rješenje, odnosno presudu u pisanome obliku, i to u roku osam dana od dana saopćavanja donesene odluke, a u osobito složenim slučajevima u roku 15 dana.
(4) Sudac obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u tijeku.
Predsjednik suda će, po potrebi, poduzeti mjere da se postupak ubrza.

 

Članak 115.

 

Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev

 

(1) Sud može maloljetnika obvezati na plaćanje troškova kaznenog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu
maloljetničkog zatvora.
(2) Ako je prema maloljetniku izrečena odgojna mjera ili je postupak obustavljen, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na parnični postupak.
(3) Ako maloljetnik ima prihode ili imovinu, sudac može odrediti da plati troškove kaznenog postupka i ispuni imovinskopravni zahtjev i kada prema njemu bude izrečena odgojna mjera, odnosno kada sudac nađe da nije cjelishodno prema maloljetniku izreći kaznu maloljetničkog zatvora, niti odgojnu mjeru.
(4) Troškovi postupka medijacije (posredovanja) koju provodi organizacija iz članka 26. stavak (4) ovoga zakona padaju na teret proračunskih sredstava tužiteljstva, odnosno suda.

 

6. Pravni lijekovi

 

Članak 116.

 

Žalba protiv presude i rješenja

 

(1) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora, protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o
obustavi postupka iz članka 113. stavak (2) ovoga zakona mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude prema članku 308. Zakona o kaznenom postupku i to u roku osam dana od dana prijema presude, odnosno rješenja.
(2) Branitelj, tužitelj, bračni, odnosno izvanbračni drug ili neka druga osoba s kojom živi u trajnoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, skrbnik, brat, sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i bez njegove volje.
(3) Osobe koje su podnijele žalbu u korist maloljetnika mogu odustati od žalbe samo uz njegovu suglasnost.
(4) Žalba protiv rješenja kojim se izriče zavodska odgojna mjera ili presuda kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora zadržava izvršenje odluke, izuzev ako sudac, uz suglasnost roditelja maloljetnika i po saslušanju maloljetnika, ne odluči drukčije.
(5) Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda uvijek se poziva tužitelj, maloljetnik, branitelj, roditelji, usvojitelj, odnosno skrbnik maloljetnika. O sjednici se obavještava i može joj nazočiti predstavnik tijela skrbništva. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni o sjednici ne sprječava drugostupanjski sud da održi sjednicu.

 

Članak 117.

 

Odluke vijeća za maloljetnike drugostupanjskog suda i zabrana reformatio in peius

 

(1) Vijeće za maloljetnike drugostupanjskog suda može preinačiti prvostupanjsku odluku izricanjem teže sankcije prema maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi
tužitelja.
(2) Ako prvostupanjskom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera, vijeće drugostupanjskog suda može tu kaznu, odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. Maloljetnički zatvor u duljem trajanju ili zavodska mjera teža od one izrečene prvostupanjskom odlukom može se izreći i na sjednici drugostupanjskog vijeća za maloljetnike.

 

Članak 118.

 

Žalba na drugostupanjsku odluku

 

(1) Protiv odluke drugostupanjskog suda dozvoljena je žalba u slučajevima:
a) ako je vijeće za maloljetnike drugostupanjskog suda preinačilo prvostupanjsku odluku kojom je prema maloljetniku obustavljen postupak ili izrečena odgojna mjera iz članka 32. stavak (1) toč. a) i b) ovoga zakona i nakon održanog pretresa izreklo kaznu maloljetničkog zatvora ili zavodsku odgojnu mjeru iz članka 32. stavak (1) točka c) ovoga zakona i b) ako je vijeće za maloljetnike drugostupanjskog suda
na sjednici povodom žalbe izreklo kaznu maloljetničkog zatvora u duljem trajanju ili zavodsku mjeru težu od one koja je izrečena prvostupanjskom odlukom.
(2) O žalbi protiv drugostupanjske odluke odlučuje sud trećeg stupnja u vijeću sastavljenom od trojice sudaca određenih rasporedom poslova u tom sudu koji imaju posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prijestupništva mladih.
(3) Odredbe članka 324. Zakona o kaznenom postupku primjenjuju se i na suoptuženika koji nije izjavio žalbu protiv drugostupanjske odluke.
(4) Pred ovim se vijećem ne može održati pretres.

 

Članak 119.

 

Izvanredni pravni lijek

 

Odredbe Zakona o kaznenom postupku o ponavljanju kaznenog postupka završenog pravomoćnom presudom shodno se primjenjuju i na ponavljanje postupka završenog presudom kojim je prema maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili doneseno rješenje o primjeni odgojne mjere ili rješenje o obustavi postupka.

 

7. Nadzor suda nad provođenjem mjera

 

Članak 120.

 

Izvješće o ponašanju maloljetnika

 

(1) Uprava ustanove u kojoj se prema maloljetniku izvršava kazna maloljetničkog zatvora i zavodska odgojna mjera dužna je svaka dva mjeseca dostaviti tužiteljstvu i sudu koji je izrekao odgojnu mjeru izvješće o ponašanju maloljetnika.
Stručni savjetnici suda i tužiteljstva, a tamo gdje savjetnika nema, sudac i tužitelj obilaskom zavoda ili ustanove u kojoj se odgojna mjera izvršava, prate izvršenje izrečene odgojne mjere.
(2) Obilazak maloljetnika smještenih u zavode i ustanove iz stavka (1) ovoga članka stručni savjetnici, odnosno sudac i tužitelj obavljaju najmanje dva puta tijekom godine.
(3) Mjerodavno tijelo skrbništva dužno je svakih šest mjeseci dostaviti izvješće sudu i tužiteljstvu o izvršenju ostalih odgojnih mjera. Sudac može, kada nađe da je to potrebno, tražiti izvješće u kraćem roku.
(4) Izvješća iz st. (1), (2) i (3) ovoga članka čine sastavni dio spisa.

 

Članak 121.

 

Izmjena odluke i obustava izvršenja

 

(1) Kad su ispunjeni uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri propisani člankom 45. ovoga zakona, odluku o izmjeni donosi sudac koji je donio rješenje o
odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno ili na prijedlog tužitelja, maloljetnika, njegovih roditelja, usvojitelja, odnosno skrbnika, upravnika zavoda, odnosno
ustanove ili tijela skrbništva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom.
(2) Prije donošenja odluke sudac saslušava tužitelja, maloljetnika, roditelja, usvojitelja, odnosno skrbnika maloljetnika ili druge osobe, a od zavoda ili ustanove u
kojoj se izvršava zavodska mjera, odnosno od tijela skrbništva ili drugih tijela i ustanova pribavit će i potrebna izvješća o ponašanju maloljetnika i dostignutom stupnju uspješnosti u provođenju odgojne mjere.
(3) Prema odredbama st. (1) i (2) ovoga članka donosi se i odluka o obustavi izvršenja odgojne mjere i o uvjetnom otpustu iz članka 43. ovoga zakona.
(4) Odluku o izmjeni odluke o odgojnoj mjeri ili o obustavi izvršenja mjere ili uvjetnom otpustu donosi sudac na sjednici kojoj obvezatno nazoče maloljetnik i njegovi roditelji, odnosno skrbnik ili usvojitelj maloljetnika, tužitelj, branitelj i predstavnik tijela skrbništva, odnosno zavoda ili ustanove gdje se odgojna mjera izvršava.

 

Članak 122.

 

Postupanje u odnosu na mjere sigurnosti

 

(1) Ako se maloljetnik bez opravdanog razloga tijekom trajanja odgođenog izvršenja kazne maloljetničkog zatvora ili uvjetnog otpusta iz zavoda ili ustanove ne podvrgne
ambulantnom liječenju na slobodi, sud može na prijedlog tužitelja ili na prijedlog ustanove ili ambulante u kojoj se maloljetnik liječio ili imao liječiti, tijela skrbništva ili po službenoj dužnosti, odrediti da se mjera sigurnosti obvezatnog psihijatrijskog liječenja ili obvezatnog liječenja od ovisnosti prinudno izvrši u zdravstvenoj ili nekoj drugoj specijaliziranoj ustanovi ili će obustaviti izvršenje mjere sigurnosti ako utvrdi da je prestala potreba za liječenjem maloljetnika.
(2) Prije donošenja odluke iz stavka (1) ovoga članka sud, ako je potrebno, pribavlja i mišljenje odgovarajućeg liječnikavještaka.

 

Članak 123.

 

Postupak za naknadno izricanje kazne maloljetničkog zatvora
(1) Maloljetniku kojem je odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora iz članka 54. ovoga zakona, ova kazna na prijedlog tužitelja može biti naknadno izrečena
sukladno članku 55. ovoga zakona.
(2) O prijedlogu tužitelja odlučuje sud koji je mjerodavan odlučivati o novoučinjenom kaznenom djelu. Ako maloljetnik ne ispunjava posebne obveze ili se suprotstavlja
izvršenju izrečene odgojne mjere, o prijedlogu tužitelja odlučuje sud koji je izrekao odgodu izvršenja kazne. Glavni pretres i presuda ograničavaju se na pitanje odmjeravanja kazne i razloge za njezino naknadno izricanje, odnosno neizricanje.
(3) Protiv odluke o odbijanju prijedloga za naknadno izricanje kazne tužitelj ima pravo žalbe, a protiv odluke o izrečenoj kazni pravo žalbe imaju i osobe iz članka 116. st. (1) i (2) ovoga zakona.
(4) Ako kazna ne bude naknadno izrečena najkasnije u roku šest mjeseci od dana prestanka vremena provjeravanja ili od okončanja postupka zbog novog kaznenog djela na temelju članka 55. stavak (4) ovoga zakona, prvostupanjski sud koji
je odgodio izricanje kazne maloljetničkog zatvora donosi rješenje kojim se utvrđuje brisanje te osude. Rješenje se dostavlja osuđeniku, njegovom roditelju, odnosno skrbniku ili usvojitelju, branitelju, tužitelju i tijelu mjerodavnom za vođenje kaznene evidencije.

 

Dio šesti

 

PRIMJENA MJERE UPOZORENJA, ODGOJNIH PREPORUKA I IZVRŠENJE KAZNENIH SANKCIJA

 

1. Primjena mjere upozorenja

 

Članak 124.

 

Posebni podzakonski akti

 

Primjena mjere upozorenja iz članka 23. ovoga zakona regulira se posebnim podzakonskim aktom koji donosi federalni ministar unutarnjih poslova.

 

2. Primjena odgojnih preporuka

 

Članak 125.

 

Primjena odgojnih preporuka prema maloljetnicima

 

Primjena odgojnih preporuka iz članka 26. ovoga zakona regulira se Uredbom o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima.

 

3. Opće odredbe o izvršenju kaznenih sankcija

 

Članak 126.

 

Primjena odredbi

 

Odredbe o izvršenju kaznenih sankcija prema maloljetnicima primjenjuju se i na punoljetne učinitelje kaznenih djela kojima je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora, kao i na osobe koje za vrijeme izvršenja tih sankcija
postanu punoljetne.

 

Članak 127.

 

Individualni pristup

 

(1) Tijekom izvršavanja kaznenih sankcija prema maloljetniku treba postupati na način koji odgovara njegovom uzrastu, stupnju zrelosti i drugim svojstvima osobnosti, uz poštovanje dostojanstva maloljetnika, podsticanje njegovog cjelovitog razvoja i sudjelovanja u sopstvenoj resocijalizaciji, pridržavajući se suvremenih pedagoških,
psiholoških i penoloških znanja i iskustava.
(2) Maloljetniku se omogućavaju uvjeti za stjecanje osnovnog i srednjeg stručnog obrazovanja i radnog osposobljavanja, kao i za slobodno kreativno izražavanje i izražavanje vjerskih osjećaja i vršenje vjerskih obreda.

 

Članak 128.

 

Zdravlje maloljetnika

 

(1) Briga o zdravlju maloljetnika prema kojem se izvršava zavodska odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora osigurava se sukladno prihvaćenim medicinskim standardima koji se primjenjuju prema maloljetnicima u široj zajednici.
(2) Maloljetnici prema kojima se izvršava zavodska odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora podvrgavaju se najmanje jednom godišnje sistematskom pregledu od odgovarajuće zdravstvene ustanove. Izvješće o zdravstvenom
stanju maloljetnika dostavlja se sudcu i tužitelju, roditelju, odnosno skrbniku ili usvojitelju maloljetnika, kao i tijelu skrbništva.
(3) Posebna se pozornost posvećuje potrebama trudnih maloljetnica i majki s bebama, narkomana, alkoholičara i maloljetnika s posebnim potrebama.
(4) Najmanje dva puta godišnje sastavlja se izvješće o psihičkom stanju maloljetnika i dostavlja sudcu koji vrši nadzor, odnosno ima uvid nad izvršenjem kaznene sankcije
iz stavka (1) ovoga članka, tužitelju, roditeljima, odnosno njegovom skrbniku ili usvojitelju, kao i tijelu skrbništva.

 

Članak 129.

 

Programi postupanja

 

(1) Izvršenje odgojne mjere i kazne maloljetničkog zatvora temelji se na pojedinačnom programu postupanja s maloljetnikom prilagođenom njegovoj osobnosti i sukladno suvremenim dostignućima znanosti, pedagoške i penološke
prakse.
(2) Pojedinačni se programi izrađuju na temelju cjelovitog sagledavanja zrelosti i drugih svojstava osobnosti maloljetnika, njegova uzrasta, razine naobrazbe, ranijeg
života maloljetnika i ponašanja u socijalnoj sredini, oblika poremećaja ponašanja, vrste kaznenog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno.
(3) Pojedinačnim se programom posebice utvrđuju: razina zrelosti maloljetnika, druga svojstva njegove osobnosti, mogućnost uključenja u proces obrazovanja i radnog
osposobljavanja, korišćenje i organizacija slobodnog vremena, rad s roditeljem, usvojiteljem ili skrbnikom maloljetnika i drugim članovima njegove obitelji, kao i
drugi oblici psihosocijalnog, pedagoškog i penološkog utjecaja na maloljetnika.

 

Članak 130.

 

Troškovi izvršenja kaznenih sankcija

 

(1) Troškovi izvršenja kaznenih sankcija prema maloljetniku padaju na teret proračuna Federacije Bosne i Hercegovine.
(2) Roditelj, usvojitelj ili skrbnik maloljetnika, odnosno druga osoba koja je po zakonu obvezna izdržavati maloljetnika, kao i maloljetnik koji ima prihode ili imovinu, u pravilu nisu dužni, ali mogu snositi dio troškova izvršenja posebnih
obveza, mjera pojačanog nadzora u drugoj obitelji, upućivanja u odgojnu ustanovu, upućivanja u odgojnopopravni dom i kazne maloljetničkog zatvora.
(3) O visini podmirenja dijela troškova ishrane i zadovoljavanja drugih osobnih potreba maloljetnika odlučuje sud na prijedlog osoba iz stavka (2) ovoga članka. Ovi troškovi mogu biti u visini iznosa minimalne plaće na razini Federacije Bosne i Hercegovine koju utvrđuje Federalni zavod za statistiku za mjesec koji prethodi mjesecu odlučivanja ili u visini koju predloži podnositelj prijedloga.
U ovome će slučaju sud najprije donijeti odluku o izricanju kaznene sankcije, a nakon toga nastavlja postupak za odlučivanje o podmirenju dijela troškova i o tomu donosi
posebno rješenje.

 

Članak 131.

 

Izmjena odluke o troškovima

 

(1) Na prijedlog osoba iz članka 130. stavak (2) ovoga zakona, odnosno na prijedlog tijela skrbništva, druge obitelji, zavoda ili ustanove u kojoj se kaznena sankcija izvršava, sudac može posebnim rješenjem izmijeniti odluku o podmirivanju dijela troškova ishrane i zadovoljavanju drugih osobnih potreba maloljetnika smještenog u zavodu ili ustanovi, odnosno troškova nastalih izvršenjem odgojnih mjera, posebnih obveza ili pojačanog nadzora u drugoj obitelji.
(2) Podmirivanje troškova kaznenih sankcija osoba iz članka 130. stavka (2) ovoga zakona traje dok, u odnosu na te osobe, traje njihova zakonska obveza izdržavanja
maloljetnika, a u odnosu na maloljetnika dok je u mogućnosti snositi troškove izvršenja kaznene sankcije.

 

Članak 132.

 

Poduzimanje mjera radi zaštite prava maloljetnika

 

Kad sudac tijekom izvršenja kaznene sankcije utvrdi da postoje činjenice i okolnosti koje upućuju na potrebu poduzimanja mjere radi zaštite prava maloljetnika, dužan je o
tomu obavijestiti mjerodavno tijelo skrbništva po mjestu prebivališta ili boravišta maloljetnika.

 

Članak 133.

 

Pravo na prigovor

 

(1) Maloljetnik koji smatra da je lišen određenih prava ili da su mu ona povrijeđena, kao i da su učinjene druge nezakonitosti ili nepravilnosti tijekom izvršenja zavodske
odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, ima pravo prigovora rukovoditelju ustanove ili zavoda u kojoj se ta kaznena sankcija izvršava.
(2) Glede prigovora maloljetnika rukovoditelj ustanove ili zavoda u kojoj se odgojna mjera, odnosno kazna maloljetničkog zatvora izvršava donosi u roku tri dana
obrazloženo rješenje kojim se prigovor odbija kao neutemeljen ili se utvrđuje njegova potpuna ili djelomična utemeljenost, u kojem se slučaju žurno poduzimaju
odgovarajuće mjere za otklanjanje učinjenih povreda ili lišavanja prava maloljetnika, odnosno drugih nezakonitosti ili nepravilnosti. Rješenje mora sadržati pouku o pravnome lijeku.
(3) Protiv rješenja rukovoditelja ustanove ili zavoda o prigovoru maloljetnik može u roku osam dana od dana prijema rješenja podnijeti žalbu sudcu suda koji vrši nadzor
nad izvršenjem odgojne mjere, odnosno sudcu koji je izrekao kaznu maloljetničkog zatvora.

 

4. Izvršenje odgojnih mjera

 

Članak 134.

 

Izvršenje

 

(1) Odgojna se mjera izvršava po pravomoćnosti odluke i kada izvršenje nema zakonskih smetnji, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(2) Za izvršenje odgojnih mjera mjerodavan je poseban odjel ili služba tijela skrbništva za maloljetnike, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

 

Članak 135.

 

Nadzor i kontrola izvršenja

 

Nadzor nad izvršenjem i kontrolu izvršenja odgojne mjere vrši sudac koji je izrekao odgojnu mjeru.

 

Članak 136.

 

Neposredni nadzor

 

(1) Sudac i tužitelj najmanje jednom godišnje vrše neposredni nadzor i kontrolu izvršenja odgojnih mjera.
(2) Izvješća o tijeku i rezultatima izvršenja odgojnih mjera pribavljaju se i dostavljaju sukladno članku 120. ovoga zakona.

 

A) Izvršenje mjera posebnih obveza

 

Članak 137.

 

Nadzor nad izvršenjem

 

(1) Na zahtjev sudca mjerodavno tijelo skrbništva dužno je dostaviti izvješće o tijeku i rezultatima izvršenja izrečene mjere posebne obveze iz članka 35. stavak (2) ovoga
zakona.
(2) Pribavljanje izvješća iz stavka (1) ovoga članka sudac može povjeriti i stručnom savjetniku iz članka 22. ovoga zakona.
(3) Izvršenje mjere posebnih obveza iz članka 35. ovoga zakona regulira se posebnim podzakonskim aktom.

 

B) Izvršenje mjere upućivanja u odgojni centar

 

Članak 138.
Mjerodavnost i provođenje

 

(1) Za izvršenje odgojne mjere upućivanja u odgojni centar mjerodavan je odgojni centar u mjestu prebivališta ili boravišta maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je mjera izrečena postala izvršna.
(2) U slučajevima iz članka 36. st. (6) i (7) ovoga zakona izvršenje odgojne mjere upućivanja u odgojni centar vrši se u suradnji s tijelom skrbništva koje prati izvršenje odgojne mjere pojačanog nadzora, odnosno mjere posebnih obveza.

 

Članak 139.

 

Boravak maloljetnika u odgojnom centru

 

(1) Maloljetnik za vrijeme izvršenja mjere boravka u odgojnom centru na određeni broj sati tijekom dana ostaje kod roditelja, usvojitelja ili skrbnika nastavlja pohađati školu ili odlaziti na posao. Mjera boravka u odgojnom centru na određeni broj sati tijekom dana izvršava se u razdoblju od 08 do 20 sati u slobodnom vremenu maloljetnika usklađenom sa školskim ili radnim obvezama.
(2) Prijem maloljetnika u ustanovu vrši se na temelju izvršne odluke suda i druge neophodne dokumentacije utvrđene aktom o prijemu, tretmanu i otpustu maloljetnika.
(3) Maloljetniku upućenom u odgojni centar na neprekidni boravak osigurava se smještaj i ishrana. Maloljetniku upućenom u odgojni centar na razdoblje dulje od četiri sata dnevno osigurava se odgovarajući broj obroka hrane.
(4) Izvješće o tijeku i rezultatima provedbe mjere dostavlja se na zahtjev sudcu, tužitelju i tijelu skrbništva tijekom samog trajanja mjere i obvezatno po njezinom isteku, a u slučaju kada je ova mjera određena u najduljem trajanju (članak 36.
stavak (2) točka b), svakih 15 dana.
(5) Ukoliko se zbog nediscipline, ometanja ili onemogućavanja izvršenja mjere od maloljetnika mjera ne može izvršiti, odgojni je centar dužan u roku 76 sati obavijestiti
mjerodavni sud radi poduzimanja odgovarajućih mjera.
(6) Dokumentacija maloljetnika koja sadrži podatke o identitetu maloljetnika i postupku izricanja i izvršavanja ove odgojne mjere povjerljive je prirode i dostupna je samo mjerodavnim tijelima sukladno zakonu.
(7) Sve ustanove, organizacije, institucije i druge pravne osobe obvezne su surađivati s odgojnim centrom radi što učinkovitije provedbe ove mjere, a u najboljem interesu
maloljetnika.

 

C) Izvršenje odgojnih mjera pojačanog nadzora

 

a) Izvršenje mjere pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili skrbnika

 

Članak 140.

 

Početak izvršenja

 

Izvršenje odgojne mjere pojačani nadzor roditelja, usvojitelja ili skrbnika počinje danom kada se roditelju, usvojitelju ili skrbniku maloljetnika dostavi izvršna sudska odluka kojom je izrečena odgojna mjera.

 

Članak 141.

 

Provjera izvršenja mjere

 

Roditelj, usvojitelj ili skrbnik maloljetnika dužan je izvršavati naloge i naputke sudca i mjerodavnom tijelu skrbništva omogućiti provjeru izvršenja odgojne mjere i prihvatiti ukazanu pomoć radi njezina izvršenja.

 

Članak 142.

 

Izvješćivanje suda

 

(1) Roditelj, usvojitelj ili skrbnik maloljetnika, odnosno tijelo skrbništva u rokovima propisanim člankom 120. ovoga zakona izvješćuju sud o tijeku i rezultatima izvršenja
odgojne mjere.
(2) Tijelo skrbništva bez odgađanja izvješćuje sud i tužitelja o razlozima koji otežavaju izvršenje mjere.

 

b) Izvršenje mjere pojačanog nadzora u drugoj obitelji

 

Članak 143.

 

Upućivanje u drugu obitelj

 

(1) Odgojna mjera pojačanog nadzora u drugoj obitelji izvršava se u obitelji koju je odredio sud koji je sudio, na prijedlog mjerodavnog tijela skrbništva.
(2) Po prijemu izvršne sudske odluke, koja je prethodno dostavljena maloljetniku, mjerodavno tijelo skrbništva upućuje maloljetnika u obitelj koja je određena sudskom
odlukom.

 

Članak 144.

 

Izvršenje mjere

 

(1) Mjerodavno tijelo skrbništva i obitelj u koju se maloljetnik smješta zaključuju ugovor u pisanome obliku kojim se reguliraju međusobna prava i obveze.
(2) Obitelj u kojoj je maloljetnik smješten dužna je mjerodavnom tijelu skrbništva omogućiti provjeru izvršenja odgojne mjere i prihvatiti ponuđenu pomoć radi ostvarivanja svrhe odgojne mjere.
(3) Za vrijeme izvršenja ove odgojne mjere maloljetnik održava veze sa svojom obitelji, ako sud koji prati i kontrolira izvršenje odgojne mjere, na prijedlog tijela
skrbništva, drukčije ne odluči.

 

Članak 145.

 

Izmijenjene okolnosti

 

Sud koji je izrekao odgojnu mjeru pojačanog nadzora u drugoj obitelji može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja, odnosno tijela skrbništva odrediti smještaj maloljetnika u neku drugu obitelj, ako se prilike u obitelji u kojoj je maloljetnik smješten toliko izmijene da otežavaju izvršenje odgojne mjere.

 

Članak 146.

 

Shodna primjena odredbi

 

Odredbe ovoga zakona kojima se uređuje izvršenje odgojne mjere pojačanog nadzora od roditelja, usvojitelja ili skrbnika primjenjuju se shodno i na izvršenje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj obitelji.

 

c) Izvršenje mjere pojačanog nadzora mjerodavnog tijela socijalne skrbi

 

Članak 147.

 

Tijelo socijalne skrbi

 

(1) Za izvršenje odgojne mjere pojačanog nadzora tijela socijalne skrbi mjerodavno je tijelo prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika u vrijeme kad je odluka kojom je
mjera izrečena postala izvršna.
(2) Tijelo skrbništva dužno je po prijemu izvršne odluke kojom je odgojna mjera pojačanog nadzora izrečena, odrediti službenu osobu tijela skrbništva ili drugu stručnu osobu koja će mjeru provoditi i o tomu odmah obavijestiti sudca.

 

Članak 148.

 

Obveze stručne osobe tijela skrbništva, državnih tijela i drugih ustanova

 

(1) Stručna osoba kojoj je povjereno izvršenje odgojne mjere sačinjava program rada s maloljetnikom, sukladno naputcima suda i mjerodavnog tijela skrbništva.
(2) Državna tijela, odgojne, obrazovne, zdravstvene i druge ustanove dužne su stručnoj osobi koja provodi ovu odgojnu mjeru pružiti pomoć, a roditelj, usvojitelj ili skrbnik dužan je izvijestiti stručnu osobu o prilikama koje otežavaju izvršenje mjere.
(3) U svemu ostalom u svezi s izvršenjem odgojne mjere pojačanog nadzora mjerodavnog tijela socijalne skrbi shodno se primjenjuju odredbe ovoga zakona kojim se uređuje izvršenje odgojne mjere pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili skrbnika.

 

D) Izvršenje zavodskih odgojnih mjera

 

a) Opće odredbe

 

Članak 149.

 

Odgojne ustanove i odgojno-popravni dom Zavodske mjere izvršavaju se u odgojnim ustanovama, odgojno-popravnom domu i posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje maloljetnika.

 

Članak 150.

 

Dostava dokumentacije i odluke tijelu mjerodavnom za izvršenje

 

(1) Sud koji je sudio izvršnu će odluku s dokumentacijom koju čini izvod iz matične knjige rođenih, isprave ili dokazi o dotadašnjem školovanju i osposobljavanju, nalaz o
zdravstvenom stanju, podatci o ranijem vršenju kaznenih djela, vođenim postupcima i izvješća tijela skrbništva, zajedno s nalogom, dostaviti tijelu mjerodavnom za
upućivanje radi izvršenja zavodske mjere u roku tri dana od dana kada je odluka postala izvršna.
(2) Tijelo kome je odluka dostavljena na izvršenje dužno je pristupiti izvršenju kaznene sankcije u roku osam a najdulje u roku 15 dana od dana prijema odluke i dokumentacije iz stavka (1) ovoga članka.

 

 

Članak 151.

 

Prijem maloljetnika u ustanovu

 

(1) Prijem maloljetnika u ustanovu vrši se na temelju naloga o izvršenju sankcije koji izdaje sud.
(2) Nakon prijema u ustanovu, maloljetniku se na jeziku i na način koji razumije objašnjavaju pravila ustanove, prava i obveze koje ima, a u roku 24 sata obavlja se i medicinski pregled maloljetnika.
(3) Maloljetniku se osigurava kopija pravilnika ustanove u kojoj se nalazi. Za maloljetnike koji su nepismeni ili ne razumiju jezik, ove se informacije prenose na način koji osigurava njihovo potpuno razumijevanje.
(4) Dosjei maloljetnika koji sadrže podatke o identitetu, činjenicama i razlozima upućivanja u ustanovu, tijelu koje je to odredilo, dan i sat prijema, podatke o premještanju i otpuštanju, detalje o tjelesnom i mentalnom zdravlju maloljetnika kao i obavijesti roditelju, usvojitelju ili skrbniku povjerljive su prirode i dostupni su samo
ovlašćenom osoblju ustanove.

 

Članak 152.

 

Prava maloljetnika

 

(1) Maloljetnik prema kojem se izvršava zavodska mjera ima prava na:
a) dozvolu da nosi vlastitu odjeću ako je pogodna, ako ju nema, da mu se osigura donji veš, sezonska odjeća i obuća primjerena lokalnim vremenskim uvjetima.
Pogodnom se odjećom smatra i odjeća koja nije degradirajuća ili ponižavajuća i koja ne predstavlja rizik za sigurnost;
b) ishranu koja je dijetetski, higijenski i zdravstveno prilagođena njegovu uzrastu, koja ga održava u dobrom zdravlju i snazi i omogućuje normalan psihofizički razvoj;
c) najmanje tri obroka dnevno čija je ukupna vrijednost najmanje 16.000 džula;
d) boravak u slobodno vrijeme izvan prostorija ustanove i na svježem zraku najmanje tri sata dnevno;
e) sudjelovanje u organiziranim kulturnim, sportskim i drugim prikladnim aktivnostima izvan ustanove;
f) osiguravanje uvjeta za bavljenje fizičkom rekreacijom i sportom;
g) pohađanje nastave izvan ustanove ako u toj ustanovi nije organizirana nastava određenog smjera ili naobrazbe i ako to opravdavaju dosadašnji uspjesi u odgoju i školovanju maloljetnika, pod uvjetom da ne šteti izvršenju odgojne mjere;
h) neograničeni prijem paketa čija se težina i dopuštena sadržina određuju aktom o kućnom redu;
i) primanje pošte i po vlastitom izboru da komunicira u pisanoj formi ili telefonom najmanje dva puta tjedno;
j) primanje informacija praćenjem tiska i drugih publikacija, radio i televizijskog programa, igranog filma, pristupom knjižnici, internetu ili na drugi prihvatljiv
način koji promovira dobrobit maloljetnika;
k) posjet jednom tjedno roditelja, usvojitelja, skrbnika, bračnog druga, osobe s kojom je zasnovao izvanbračnu zajednicu, usvojenika, djece i ostalih srodnika u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja srodstva;
l) boravak s bračnim drugom ili osobom s kojom je zasnovao izvanbračnu zajednicu jednom mjesečno do tri sata nasamo u za tu svrhu određenoj prostoriji u okviru ustanove;
m) posjet dva puta mjesečno i drugih osoba koje ne ometaju izvršenje odgojne mjere, s tim da zabranu posjeta ovih osoba može izreći rukovoditelj ustanove koji će rješenjem dati obrazloženje za donošenje takve odluke;
n) posjet predstavnika vladinih i nevladinih organizacija, institucija i drugih koji su zainteresirani za pružanje pomoći maloljetniku u obliku obrazovanja, upošljavanja ili smještaja u svrhu pripreme za povratak u zajednicu;
o) rad prema svojim mogućnostima u ustanovi suglasno obvezama u pohađanju nastave. Za maloljetnika koji ne pohađa nastavu, radno vrijeme traje sukladno
općim propisima. Maloljetnik se izvan radnog vremena može radno angažirati najviše dva sata dnevno na održavanju čistoće i drugim tekućim poslovima ustanove;
p) naknadu za rad i novčane nagrade za posebne uspjehe u radu, čije najniže i najviše iznose određuje rukovoditelj ustanove, kao i pravo da polovinom naknade i nagrade slobodno raspolaže, a ostatak mu se stavlja na štednju, s tim da mu, iznimno, rukovoditelj ustanove može odobriti korišćenje cijele naknade. Ni u kojem slučaju interes maloljetnika i njegov rad ne smiju biti podređeni ciljevima ostvarivanja profita
ustanove ili za nekog trećeg;
r) dnevni i tjedni odmor sukladno općim propisima;
s) godišnji odmor u trajanju od 18 do 30 dana koji se koristi izvan ustanove ili u okviru ustanove, s tim da o duljini, načinu i mjestu korišćenja odlučuje rukovoditelj
ustanove na prijedlog odgajatelja;
t) zdravstvenu zaštitu izvan ustanove ako ustanova ne može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu.
Vrijeme provedeno na liječenju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi uračunava se u trajanje odgojne mjere;
u) izvješćivanje obitelji maloljetnika o zdravstvenom stanju maloljetnika, a ako maloljetnik umre u roku šest mjeseci od otpuštanja, izvršiti uvid u izvješća provedene istrage;
v) izvješćivanje u najkraćem mogućem roku o smrti, ozbiljnoj bolesti ili ozljedi bilo kojeg člana uže obitelji i da mu se osigura posjet članu obitelji ili nazočnost
sahrani i
z) ako želi, ima pravo sudjelovati u vjerskoj službi i u svezi s tim posjedovati i zadržati potrebne vjerske knjige i predmete za vjeroispovijedanje, kao i pravo
odbiti sve oblike sudjelovanja u vjerskim i religioznim službama i naobrazbi.

 

Članak 153.

 

Pogodnosti

 

(1) Maloljetniku koji se dobro vlada i zalaže na radu rukovoditelj ustanove odgojno-popravnog doma može dodijeliti sljedeće pogodnosti:
a) prošireno pravo na prijem posjeta,
b) slobodne izlaske iz doma u grad,
c) posjete sportskim, kulturnim i drugim prikladnim događajima izvan odgojno-popravnog doma,
d) posjete obitelji, srodnicima ili drugim bliskim osobama za vrijeme vikenda i blagdana i
e) dodatna odsustva iz ustanove odgojno-popravnog doma do 15 dana.
(2) Prošireno pravo na prijem posjeta podrazumijeva i češće posjete osoba iz članka 152. stavak (1) točka m) ovoga zakona.
(3) Rukovoditelj ustanove sukladno posebnom pravilniku može maloljetniku dodijeliti i druge pogodnosti koje povoljno utječu na izvršenje odgojne mjere.

 

Članak 154.

 

Stegovni prekršaji i postupak

 

(1) Imajući u vidu osnovne karakteristike, potrebe i prava maloljetnika, federalni ministar pravde posebnim će pravilnikom propisati koje ponašanje predstavlja stegovni prekršaj, vrste sankcija koje se mogu izreći i njihovo trajanje, tijelo ovlašćeno da izriče te sankcije, kao i tijelo ovlašćeno da razmatra žalbe.
(2) Nijedan maloljetnik neće biti kažnjen za stegovni prekršaj o kojem prethodno nije provedena istraga i maloljetnik na njemu razumljiv način prethodno izviješćen o navedenom prekršaju i data mu mogućnost da prezentira svoju obranu, uključujući i pravo na žalbu.

 

Članak 155.

Zabranjene stegovne mjere

 

Zabranjene su stegovne mjere koje uključuju uskraćivanje rada, smanjenje hrane, ograničenje komunikacije maloljetnika s članovima obitelji, zatvaranje u mračne prostorije i samice, kolektivno kažnjavanje maloljetnika, kao i druge stegovne mjere
koje degradiraju i ugrožavaju tjelesno ili mentalno zdravlje maloljetnika.

 

Članak 156.

 

Stegovne mjere

 

(1) Zbog povrede odredbi ovoga zakona koje se odnose na pravila boravka u ustanovi odgojno-popravnog doma, pravila kućnog reda i radne discipline, obveza i programa
postupanja i naloga ovlašćenih osoba, maloljetniku se mogu izreći stegovne mjere opomene i oduzimanja dodijeljenih pogodnosti.
(2) Pogodnosti predviđene člankom 153. stavak (1) točka d) ovoga zakona mogu se ograničiti samo ako bi posjet obitelji, srodnicima ili drugim bliskim osobama ugrozio
tjelesno i mentalno zdravlje maloljetnika ili na drugi način ometao izvršenje odgojne mjere o čemu rukovoditelj ustanove donosi rješenje s razlozima za donošenje takve
odluke.
(3) Ako se svrha stegovne mjere može postići i bez njezina izvršenja, izvršenje stegovnih mjera oduzimanja dodijeljenih pogodnosti može se uvjetno odgoditi do 90
dana. Uvjetno odgađanje izvršenja stegovne mjere može se opozvati ako se maloljetniku u roku za koji je odgođeno izvršenje izrekne novo oduzimanje dodijeljenih pogodnosti.

 

Članak 157.

 

Zabrana nošenja i uporabe oružja i ograničenja uporabe sile i prinude

 

(1) Zabranjeno je nošenje i uporaba oružja uposlenicima u ustanovama u kojima se izvršavaju zavodske odgojne mjere.
(2) Uporaba sredstava sile i prinude iz bilo kojeg razloga je zabranjena, izuzev u slučajevima kada su druge metode kontrole iscrpljene ili bile neuspješne i to samo na najkraće moguće vrijeme i sukladno ovlastima utvrđenim zakonom i propisima ustanove.
(3) Po naređenju rukovoditelja ustanove sredstva sile i prinude za privremeno onesposobljavanje mogu se primijeniti samo radi sprječavanja maloljetnika od samoozljeđivanja, sprječavanja fizičkog napada i ozljeđivanja službene osobe i
drugih maloljetnika ili uništenja imovine većih razmjera, a o čemu se odmah obavještavaju sud, tužiteljstvo i Federalno ministarstvo pravde.

 

Članak 158.

 

Pravilnik o kućnom redu

 

Bliže odredbe o organizaciji i načinu izvršenja zavodskih odgojnih mjera propisuju se pravilnikom o kućnom redu ustanove.

 

Članak 159.

 

Obilazak maloljetnika smještenog u ustanovi

 

(1) Sudac i tužitelj najmanje dva puta tijekom godine obilaze maloljetnika smještenog u ustanovi za izvršenje zavodskih mjera, gdje u neposrednom kontaktu s maloljetnikom i stručnim osobama koje se skrbe o izvršenju mjere, kao i uvidom u odgovarajuću dokumentaciju utvrđuju zakonitost i pravilnost postupanja i cijene uspjeh postignut u odgoju i pravilnom razvoju osobnosti maloljetnika.
(2) O uočenim propustima i drugim zapažanjima osobe iz stavka (1) ovoga članka dužne su bez odgađanja obavijestiti Federalno ministarstvo pravde kao i upravu ustanove u kojoj se odgojna mjera izvršava.
(3) Po obavijesti sudca, odnosno tužitelja, Federalno ministarstvo pravde, kao i uprava ustanove u kojoj se odgojna mjera izvršava dužni su bez odgađanja izvršiti odgovarajuće provjere i poduzeti mjere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti i o tomu obavijestiti sudca i tužitelja.

 

Članak 160.

 

Odgađanje izvršenja zavodske mjere

 

(1) Na molbu maloljetnika, njegova roditelja, odnosno skrbnika ili usvojitelja ili na prijedlog mjerodavnog tijela skrbništva, sudac može iz razloga predviđenih Zakonom o izvršenju kaznenih sankcija odgoditi izvršenje zavodske odgojne mjere.
(2) O odgađanju odlučuje rješenjem sudac koji je izrekao odgojnu mjeru u roku tri dana od prijema molbe. Vrijeme odgađanja može biti određeno u trajanju do godine dana, a u slučaju bolesti maloljetnika dok bolest traje.
(3) Protiv rješenja sudca roditelji, usvojitelj ili skrbnik maloljetnika mogu u roku tri dana od prijema rješenja podnijeti žalbu vijeću za maloljetnike istog suda. Vijeće za
maloljetnike o žalbi odlučuje u roku tri dana od prijema žalbe.
(4) Molba i prijedlog iz stavka (1) ovoga članka i žalba iz stavka (3) ovoga članka zadržavaju izvršenje zavodske mjere.
(5) Ako sud prilikom ponovnog odbijanja molbe za odgađanje izvršenja utvrdi da se pravo na molbu zlorabi, odlučuje da žalba ne zadržava izvršenje zavodske mjere.

 

Članak 161.

 

Prekid izvršenja zavodske mjere

 

(1) Na molbu maloljetnika, njegova roditelja, usvojitelja ili skrbnika, na prijedlog tijela skrbništva ili rukovoditelja ustanove u kojoj se zavodska mjera izvršava, sudac može iz razloga predviđenih Zakonom o izvršenju kaznenih sankcija prekinuti izvršenje zavodske odgojne mjere.
(2) O prekidu odlučuje rješenjem sudac koji je izrekao odgojnu mjeru i to u roku tri dana od prijema molbe. Vrijeme prekida može biti određeno u trajanju do godine dana, a u slučaju bolesti maloljetnika dok bolest traje.
(3) Protiv rješenja sudca osobe iz stavka (1) ovog članka mogu izjaviti žalbu vijeću za maloljetnike u roku tri dana od prijema rješenja. Vijeće za maloljetnike o žalbi odlučuje u roku tri dana od dana prijema žalbe.
(4) Vrijeme prekida izvršenja ne uračunava se u vrijeme trajanja mjere.
(5) Kada prestanu okolnosti zbog kojih je dozvoljen prekid izdržavanja zavodske mjere ili se utvrdi da je dozvola data na temelju lažnih isprava i dokaza ili ako se prekid ne koristi u svrhu za koju je dozvoljen, sudac koji je izrekao zavodsku mjeru ukida rješenje iz stavka (1) ovoga članka i maloljetniku nalaže da se odmah, a najdulje u roku tri dana od prijema rješenja javi ustanovi radi izvršenja zavodske mjere. Rješenje se dostavlja maloljetniku, roditeljima, odnosno skrbniku ili usvojitelju i ustanovi, s tim da žalba ne zadržava izvršenje zavodske mjere.
(6) Protiv rješenja sudca iz stavka (5) ovoga članka žalbu mogu izjaviti maloljetnik, roditelj, odnosno skrbnik ili usvojitelj u roku tri dana od prijema rješenja vijeću iz članka 17. stavak (3) ovoga zakona. Vijeće o žalbi odlučuje u roku tri dana od
prijema žalbe.

 

Članak 162.

 

Shodna primjena Zakona o izvršenju kaznenih sankcija

 

Na sva ostala pitanja u svezi s odgodom i prekidom izvršenja zavodskih mjera shodno se primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju kaznenih sankcija kojima se uređuje odgoda izvršenja i prekid izvršenja kazne zatvora za učinjeno kazneno djelo.

 

Članak 163.

 

Otpuštanje maloljetnika iz ustanove

 

(1) Maloljetnik se otpušta sa izvršenja zavodske mjere kad istekne zakonom određeno najdulje trajanje mjere ili kad sud donese odluku o obustavi njezina izvršenja, zamjeni
izrečene odgojne mjere drugom mjerom ili uvjetnim otpustom.
(2) O uvjetnom otpustu iz odgojne ustanove i odgojnopopravnog doma, na molbu maloljetnika, odlučuje sudac suda koji je izrekao mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu i odgojno-popravni dom.
(3) Kada se maloljetnik nalazi u završnom razredu škole ili pri kraju stručnog usavršavanja, a otpuštanjem iz ustanove u kojoj se mjera izvršava onemogućio bi se završetak naobrazbe ili stručnog osposobljavanja, ustanova može, na molbu maloljetnika, omogućiti završetak naobrazbe ili stručnog osposobljavanja.
(4) U slučaju iz stavka (3) ovoga članka na maloljetnika se ne primjenjuju odredbe članka 164. stavak (4) i članka 169. stavak (4) ovoga zakona.

 

b) Izvršenje mjere upućivanje u odgojnu ustanovu

 

Članak 164.

 

Upućivanje u odgojnu ustanovu

 

(1) Zavodska mjera upućivanje u odgojnu ustanovu izvršava se u ustanovi koja osigurava smještaj i zadovoljavanje odgojnih, zdravstvenih, obrazovnih, sportskih i drugih razvojnih potreba maloljetnika.
(2) Zavodska mjera upućivanje u odgojnu ustanovu izrečena osobi muškoga spola izvršava se u odgojnoj ustanovi za te osobe.
(3) Zavodska mjera upućivanje u odgojnu ustanovu izrečena osobi ženskog spola izvršava se u odgojnoj ustanovi za maloljetnice ili u odvojenom ženskom odjeljenju odgojne ustanove iz stavka (2) ovoga članka.
(4) Maloljetnik kojem je izrečena ova odgojna mjera ima ista prava i obveze kao i ostali maloljetnici u odgojnoj ustanovi, s tim što mu se u pogledu postupanja poklanja posebna pozornost, ali tako da se u životu i radu u ustanovi ne izdvaja od ostalih.
(5) O izrečenoj odgojnoj mjeri upoznaje se samo rukovoditelj kao i drugo stručno osoblje uključeno u izvršenje odgojne mjere.
(6) Osoba kojoj je izrečena zavodska mjera upućivanja u odgojnu ustanovu može u njoj ostati do navršene 23. godine.

 

Članak 165.

 

Dovođenje maloljetnika u ustanovu

 

(1) Tijelo skrbništva mjerodavno prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je odgojna mjera izrečena postala izvršna određuje osoba koja je dužna maloljetnika dovesti u odgojnu ustanovu.
(2) Odgojna ustanova obavještava sud o prijemu maloljetnika i danu početka izvršenja odgojne mjere.

 

Članak 166.

 

Prijem maloljetnika u ustanovu

 

(1) Prilikom stupanja maloljetnika u odgojnu ustanovu sukladno odredbi članka 151. ovoga zakona, najprije se utvrđuje identitet maloljetnika, zatim slijedi liječnički
pregled, a potom ispitivanje osobnosti u posebnom odjeljenju odgojne ustanove radi određivanja programa postupanja.
Ovo ispitivanje može trajati najdulje do 30 dana.
(2) Pojedinačni program postupanja s maloljetnikom sačinjava stručni tim ustanove.
(3) Nakon ispitivanja iz stavka (1) ovoga članka maloljetnik se raspoređuje u skupinu koja se formira prema uzrastu, razini zrelosti i drugim osobnim svojstvima maloljetnika, kao i određenom programu postupanja radi primjene istovrsnih
odgojnih postupaka i utjecaja.
(4) Odgojna skupina ima najviše deset maloljetnika i posebnog odgajatelja.

 

Članak 167.

 

Nemogućnost otpočinjanja ili nastavka izvršenja odgojne mjere

 

(1) Ako izvršenje mjere ne može otpočeti ili se nastaviti zbog odbijanja ili bjekstva maloljetnika, tijelo skrbništva, odnosno rukovoditelj ustanove o tome obavještava mjerodavno tijelo unutarnjih poslova koje dovodi maloljetnika u odgojnu ustanovu.
(2) Način dovođenja ne smije narušavati dostojanstvo maloljetnika, niti mu nauditi tjelesno ili mentalno.

 

Članak 168.

 

Premještaj maloljetnika u drugu odgojnu ustanovu

 

Na zahtjev maloljetnika, roditelja, usvojitelja ili skrbnika maloljetnika ili na prijedlog ustanove u kojoj se mjera izvršava, odnosno na prijedlog mjerodavnog tijela skrbništva, sud može donijeti odluku o premještaju maloljetnika u drugu odgojnu
ustanovu kada prvobitni kriteriji za upućivanje ili daljnja potreba za reintegracijom u društvo mogu biti učinkovitije postignuti u drugoj ustanovi ili kada obrazloženi razlozi sigurnosti prebacivanje čine neophodnom mjerom.

 

c) Izvršenje mjere upućivanje u odgojno-popravni dom

 

Članak 169.

 

Odgojno-popravni dom

 

(1) Zavodska mjera upućivanje u odgojno-popravni dom izrečena osobi muškog spola izvršava se u odgojnopopravnom domu za te osobe.
(2) Zavodska mjera upućivanje u odgojno-popravni dom izrečena osobi ženskog spola izvršava se u odgojnopopravnom domu za maloljetnice ili u odvojenom ženskom
odjeljenju odgojno-popravnog doma iz stavka (1) ovoga članka.
(3) Punoljetna osoba kojoj je izrečena mjera iz stavka (1) ovoga članka, kao i maloljetnik koji u odgojno-popravnom domu dok traje mjera postane punoljetan smješta se u posebno odjeljenje odgojno-popravnog doma.
(4) Osoba kojoj je izrečena zavodska mjera upućivanje u odgojno-popravni dom u njemu može ostati do navršene 23. godine.

 

Članak 170.

 

Upućivanje maloljetnika

 

(1) Za upućivanje maloljetnika u odgojno-popravni dom mjerodavan je sud koji je izrekao mjeru. Maloljetniku se za pripremu mora ostaviti najmanje osam a najviše 15 dana.
(2) Maloljetnika koji se nalazi u pritvoru u odgojno-popravni dom upućuje sud na čijem je području sjedište ustanove u kojoj je maloljetnik pritvoren.
(3) Sud koji upućuje maloljetnika na izvršenje ove mjere dostavlja odgojno-popravnom domu izvršnu odluku o izrečenoj mjeri s dokumentacijom iz članka 150. stavak (1) ovoga zakona.

 

Članak 171.

 

Dovođenje u odgojno-popravni dom

 

(1) Sud koji je sudio nalaže maloljetniku koji nije u pritvoru u pisanome obliku da se određenog dana javi radi izvršenja izrečene mjere ili nalaže roditelju, usvojitelju ili skrbniku da maloljetnika određenog dana dovede u odgojno-popravni dom.
(2) Sud iz stavka (1) ovoga članka obavještava odgojnopopravni dom o datumu kada se maloljetnik treba javiti i uz tu obavijest dostavlja izvršnu odluku o izrečenoj mjeri s
podatcima o maloljetniku pribavljenim tijekom postupka iz članka 150. stavak (1) ovoga zakona.
(3) Ako se maloljetnik po nalogu suda ne javi u odgojnopopravni dom, sud naređuje njegovo dovođenje, a ako se maloljetnik krije ili je u bjekstvu, sud naređuje izdavanje
tjeralice.
(4) U slučaju bjekstva maloljetnika iz odgojno-popravnog doma, rukovoditelj ustanove odmah će obavijestiti roditelja, odnosno skrbnika maloljetnika i narediti izdavanje tjeralice.

 

Članak 172.

 

Prijem maloljetnika u odgojno-popravni dom

 

Prijem maloljetnika u odgojno-popravni dom vrši se sukladno odredbi članka 151. ovoga zakona.

 

d) Upućivanje maloljetnika u posebnu ustanovu

 

Članak 173.

 

Ometenost u psihofizičkom razvoju

 

(1) Maloljetnik kojem je zbog ometenosti u psihofizičkom razvoju ili zbog psihičkih poremećaja izrečena mjera upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje na temelju odredbe članka 44. ovoga zakona, u toj ustanovi ima ista prava kao i ostali maloljetnici smješteni u ustanovu.
(2) Ako se u ustanovi za osposobljavanje ne mogu zadovoljiti potrebe maloljetnika s invaliditetom, maloljetnik se premješta u specijalizirani zavod ili ustanovu gdje se ove
potrebe mogu zadovoljiti.

 

Članak 174.

 

Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje

(1) Upućivanje maloljetnika u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje vrši tijelo skrbništva prema prebivalištu, odnosno boravištu maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je odgojna mjera izrečena postala izvršna.
(2) Tijelo skrbništva iz stavka (1) ovoga članka odmah obavještava sud mjerodavan za izvršenje ove mjere i mjerodavno tijelo unutarnjih poslova kada izvršenje mjere
ne može započeti ili se nastaviti zbog odbijanja ili bjekstva maloljetnika.
(3) Maloljetnik se dovodi i sprovodi u pratnji zdravstvenih djelatnika.
(4) Način dovođenja i sprovođenja ne smije narušavati dostojanstvo maloljetnika, niti mu nauditi tjelesno ili mentalno.

 

Članak 175.

 

Izvješćivanje

 

Posebna ustanova za osposobljavanje i liječenje maloljetnika o rezultatima izvršenja mjere dostavlja izvješće sukladno članku 120. stavak (1) ovoga zakona, a kada maloljetnik postane punoljetan, posebno izvješćuje sudca i tužitelja o zdravstvenom
stanju maloljetnika radi ispitivanja potrebe za donošenjem jedne od odluka predviđenih člankom 44. stavak (3) ovoga zakona.

 

5. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora

 

Članak 176.

 

Odvojeni kazneno-popravni zavodi

 

(1) Kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnom kazneno-popravnom zavodu za maloljetnike koji ne može imati dodira s kazneno-popravnim zavodom u kojem odrasle osobe izdržavaju kaznu zatvora.
(2) Kazna maloljetničkog zatvora izrečena osobama ženskoga spola izvršava se u posebnom kazneno-popravnom zavodu za maloljetnice ili odvojenom odjeljenju kazneno-popravnog zavoda za maloljetnike iz stavka (1) ovoga članka.
(3) Maloljetnici koji za vrijeme izvršenja kazne maloljetničkog zatvora postanu punoljetni i dalje nastavljaju boraviti u zavodu za maloljetnike ili u odjeljenju za mlađe punoljetne osobe, osim ako njihova društvena reintegracija neće imati
veći učinak ako se smjeste u zavod za odrasle.
(4) Mlađe punoljetne osobe kojima je izrečena kazna maloljetničkog zatvora smještaju se u zavod koji ima sličan režim kao i zavod za maloljetnike.

 

Članak 177.

 

Vrijeme ostanka u kazneno-popravnom zavodu

 

(1) Osuđenik na kaznu maloljetničkog zatvora u kaznenopopravnom zavodu za maloljetnike može ostati najdulje do navršene 23. godine, a ako do tada ne izdrži kaznu, u odnosu na njega postupa se na način propisan člankom 176. ovoga zakona.
(2) Iznimno, u kazneno-popravnom zavodu za maloljetnike osuđenik može ostati i nakon što je navršio 23. godinu, ako je to potrebno radi završavanja školovanja ili stručnog osposobljavanja, ili ako ostatak neizdržane kazne nije veći od šest mjeseci, ali najdulje do navršene 25. godine.

 

Članak 178.

 

Odlučivanje o uvjetnom otpustu

 

(1) O uvjetima otpusta osuđenika na kaznu maloljetničkog zatvora odlučuje sudac prvostupanjskog suda koji je donio presudu.
(2) Sudac odlučuje o uvjetnom otpustu na temelju molbe maloljetnika.
(3) Prije donošenja odluke sudac, po potrebi, usmeno saslušava maloljetnika, njegove roditelje, predstavnike tijela socijalne skrbi i druge osobe i pribavlja izvješće i mišljenje kaznenopopravnog zavoda o opravdanosti uvjetnog otpusta.
Usmeno saslušanje maloljetnika obvezatno je ako se odlučuje o uvjetima otpusta poslije dvije trećine izdržane kazne, osim ako sudac, na temelju dostupne dokumentacije, ne ocijeni da su ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust.
(4) Ako je maloljetnik izdržao kaznu iz stavka (3) ovoga članka, a njegovo ponašanje tijekom izdržavanja kazne ukazuje da sukladno članku 31. ovoga zakona nije
postignuta svrha kažnjavanja, zahtjev za uvjetni otpust odbija se i maloljetnik se o tome obavještava.
(5) O opozivanju uvjetnog otpusta, kada se za to steknu uvjeti, poslije saslušanja tužitelja i maloljetnika, odlučuje sud koji je donio odluku o uvjetnom otpustu.

 

Članak 179.

 

Shodna primjena odredbi ovoga zakona i Zakona o izvršenju kaznenih sankcija

 

(1) Odredbe čl. 150. do 157. i čl. 159. do 161. ovoga zakona shodno se primjenjuju i u odnosu na maloljetnika kojem je izrečena kazna maloljetničkog zatvora, a bliže odredbe o režimu boravka maloljetnika propisuju se posebnim pravilnikom kazneno-popravnog zavoda koji donosi federalni ministar pravde.
(2) Na ostala pitanja u svezi s izvršenjem kazne maloljetničkog zatvora shodno se primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju kaznenih sankcija, ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ovoga zakona.

 

6. Posebne odredbe o izvršenju mjera sigurnosti

 

Članak 180.

 

Posebna odjeljenja za izvršenje mjera sigurnosti

 

(1) Izvršenje mjera sigurnosti obvezatnog psihijatrijskog liječenja i obvezatnog liječenja od ovisnosti prilagođava se uzrastu i osobnosti maloljetnika.
(2) Mjera obvezatnog psihijatrijskog liječenja, kad postoje uvjeti iz članka 63. stavak (1) ovoga zakona i mjera sigurnosti obvezatnog liječenja od ovisnosti kada postoje
uvjeti iz članka 64. stavak (1) ovoga zakona izvršavaju se u posebnom odjeljenju zdravstvene ustanove određene za maloljetnike ili u drugim specijaliziranim zdravstvenim ustanovama. Mjera sigurnosti ambulantnog liječenja na slobodi kad postoje uvjeti iz članka 65. stavak (1) ovoga zakona izvršava se u ambulanti koja se određuje na prijedlog tijela skrbništva koje prati izvršenje mjera sigurnosti i o tomu svaka tri mjeseca izvješćuje tužitelja, roditelja, odnosno skrbnika ili maloljetnika i sud.
(3) Maloljetnik u zdravstvenoj ustanovi ili specijaliziranoj ustanovi ili na ambulantnom liječenju ostaje sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena mjera sigurnosti, ali najdulje do isteka trajanja odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uvjetni otpust iz zavoda ili ustanove.
(4) Kada su ispunjeni uvjeti iz članka 122. ovoga zakona, sud će poduzeti predviđene mjere u svrhu osiguranja provođenja izrečenih mjera sigurnosti.

 

7. Pomoć poslije izvršenja zavodskih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

 

Članak 181.

 

Tijelo skrbništva

 

(1) Mjerodavno tijelo skrbništva dužno je tijekom trajanja zavodske mjere i kazne maloljetničkog zatvora održavati stalnu vezu s maloljetnikom, njegovom obitelji i ustanovom u koju je maloljetnik smješten, kako bi se maloljetnik i njegova obitelj što bolje pripremili za vraćanje maloljetnika u raniju socijalnu sredinu i njegovo uključivanje u daljnji društveni život.
(2) Ustanova ili zavod u kojoj se izvršava zavodska mjera ili kazna maloljetničkog zatvora dužni su najmanje 90 dana prije planiranog otpuštanja maloljetnika obavijestiti o tomu roditelje maloljetnika, usvojitelja ili skrbnika, odnosno bliske srodnike s kojima je maloljetnik živio, kao i mjerodavno tijelo socijalne skrbi, i predložiti im mjere koje bi trebalo poduzeti za prihvat maloljetnika.

 

Članak 182.

 

Obavješćivanje tijela skrbništva i dužnost pružanja pomoći nakon izvršenja kaznene sankcije

 

(1) Roditelj, usvojitelj ili skrbnik, odnosno bliski srodnik s kojim je maloljetnik živio prije stupanja na izdržavanje zavodske mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, dužan je o povratku maloljetnika u obitelj obavijestiti mjerodavno tijelo skrbništva.
(2) Mjerodavno tijelo socijalne skrbi dužno je maloljetniku poslije izvršenja kaznene sankcije iz stavka (1) ovoga članka pružiti potrebnu pomoć.

 

Članak 183.

 

Vrste pomoći

 

(1) Nakon izvršenja kaznene sankcije mjerodavno tijelo skrbništva u kontaktu i suradnji s mjerodavnim ministarstvima i drugim vladinim i nevladinim organizacijama, institucijama, poduzećima, pojedincima maloljetniku pruža
pomoć glede pronalaženja smještaja i sredine u kojoj će živjeti, dovršetka započetog obrazovanja i stručnog osposobljavanja, liječenja radi zaštite njegovog tjelesnog i
duševnog zdravlja, pri pronalaženju uposlenja, osiguranja ishrane, odjeće i financijskih sredstava za druge nužne potrebe radi omogućavanja njegova ponovnog integriranja u društvenu zajednicu.
(2) Predmet posebne brige tijela skrbništva sukladno stavku (1) ovoga članka su maloljetnici bez ikakve skrbi i obiteljskog okruženja, oni koji su bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kao i druge osjetljive (rizične) skupine djece.

 

Članak 184.

 

Briga o maloljetniku bez roditeljske skrbi

 

(1) Mjerodavno tijelo skrbništva dužno je poslije otpuštanja maloljetnika s izvršenja zavodske mjere ili kazne maloljetničkog zatvora posebice brinuti o maloljetniku bez
roditelja, kao i o maloljetniku čije su obiteljske i materijalne prilike nesređene.
(2) Predmet posebne brige tijela socijalne skrbi podrazumijeva naročito smještaj, ishranu, nabavu odjeće, liječenje, pomoć u sređivanju obiteljskih prilika, okončanje stručnog osposobljavanja i upošljavanje maloljetnika.

 

Dio sedmi

 

KAZNENA DJELA NA ŠTETU DJECE I MALOLJETNIKA

 

Članak 185.

 

Opće odredbe

 

(1) Sudac za maloljetnike, odnosno vijeće kojim predsjeda sudac za maloljetnike ili sudac koji ima posebna znanja iz oblasti prava djeteta sudi i punoljetnim učiniteljima
kaznenih djela propisanih Kaznenim zakonom kada se u kaznenom postupku kao oštećenik pojavljuje dijete i maloljetna osoba, kao što su kaznena djela:
1) ubojstvo,
2) čedomorstvo,
3) sudjelovanje u samoubojstvu,
4) teška tjelesna ozljeda,
5) protupravno lišenje slobode,
6) otmica,
7) silovanje,
8) spolni odnos s nemoćnom osobom,
9) spolni odnos zlouporabom položaja,
10) spolni odnos s djetetom,
11) bludne radnje,
12) zadovoljavanje pohote pred djetetom ili maloljetnikom,
13) navođenje na prostituciju,
14) iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije,
15) upoznavanje djeteta s pornografijom,
16) rodoskvrnuće,
17) izvanbračna zajednica s mlađim maloljetnikom,
18) oduzimanje djeteta ili maloljetnika,
19) promjena obiteljskog stanja,
20) zapuštanje ili zlostavljanje djeteta ili maloljetnika,
21) napuštanje djeteta,
22) nasilje u obitelji,
23) izbjegavanje izdržavanja,
24) sprječavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika,
25) omogućavanje uživanja opojnih droga,
26) razbojnička krađa,
27) razbojništvo.
(2) Tužitelj pokreće i postupak protiv punoljetnih učinitelja drugih kaznenih djela propisanih Kaznenim zakonom, suglasno odredbama ovoga dijela zakona, ako ocijeni da je to potrebno radi posebne zaštite osobnosti djece i maloljetnih osoba koja kao oštećenici sudjeluju u kaznenom postupku.

 

Članak 186.

 

Provođenje kaznenog postupka

 

(1) Kazneni postupak protiv učinitelja kaznenih djela iz članka 185. ovoga zakona vodi se prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, s tim da se ne primjenjuju odredbe koje se odnose na kazneni nalog.
(2) Istragu vodi tužitelj koji je stekao posebna znanja iz oblasti prava djeteta i kaznenopravne zaštite maloljetnih osoba.
(3) U istražnim radnjama postupaju specijalizirane ovlašćene službene osobe koje su stekle posebna znanja iz oblasti prava djeteta i kaznenopravne zaštite maloljetnih osoba.

 

Članak 187.

 

Postupanje

 

(1) U kaznenim predmetima protiv učinitelja kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika, pri provođenju procesnih radnji posebice obazrivo odnosi se prema djetetu ili maloljetniku na čiju je štetu učinjeno kazneno djelo, imajući u vidu
njegov uzrast, osobine njegove osobnosti, naobrazbu i prilike u kojima živi, kako bi se izbjegle moguće štetne posljedice na budući život, odgoj i razvoj. Saslušanje djeteta
ili maloljetnika u pravilu se obavlja uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe.
(2) Ako se kao svjedok saslušava dijete ili mlađi maloljetnik oštećen kaznenim djelom iz članka 185. ovoga zakona, takvo se saslušanje može provesti najviše dva puta. Tužitelj ili ovlašćena službena osoba ispitivanje obavlja putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka, a bez nazočnosti tužitelja ili ovlašćene službene osobe u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Saslušanje djeteta ili maloljetnika u pravilu se obavlja uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe.
(3) Dijete ili mlađa maloljetna osoba može se saslušati u svome stanu ili drugom prostoru u kojem boravi ili centru za socijalni rad. Pri saslušanju se postupa sukladno stavku (2) ovoga članka.
(4) Sud će saslušati dijete ili maloljetnika oštećenog kaznenim djelom iz članka 185. ovoga zakona, sukladno stavku (2) ovoga članka, tako da sud, tužitelj, maloljetnik i branitelj mogu postavljati pitanja a da ne budu nazočni u istoj prostoriji s oštećenikom. Saslušanje djeteta ili maloljetnika obavlja se tako da se pitanja mogu postavljati posredstvom suda, a po potrebi uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge
stručne osobe.
(5) U svrhu zaštite djece i maloljetnika oštećenih kaznenim djelom iz članka 185. ovoga zakona, primjenjuju se i druge odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/03).
(6) Odredbe se ovoga članka primjenjuju i onda kada se saslušava dijete ili maloljetnik koji je svjedok-očevidac učinjenog djela iz članka 185. ovoga zakona.
(7) Odredba članka 84. ovoga zakona primjenjuje se u kaznenom postupku protiv učinitelja kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika.

 

Članak 188.

 

Zabrana suočenja

 

Ako se kao svjedok saslušava dijete ili maloljetnik koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatiziran okolnostima pod kojima je izvršeno kazneno djelo ili pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine posebice osjetljivim, zabranjeno je vršiti njegovo suočenje s osumnjičenikom, odnosno optuženikom.

 

Članak 189.

 

Prepoznavanje osumnjičenika, odnosno optuženika

 

Ako prepoznavanje osumnjičenika, odnosno optuženika vrši maloljetnik oštećen kaznenim djelom ili je očevidac učinjenog kaznenog djela, takvo prepoznavanje u svim fazama postupka vrši se na način koji u potpunosti onemogućava da osumnjičenik, odnosno optuženik vidi maloljetnu osobu.

 

Članak 190.

 

Mjerodavnost i sastav suda

 

U pogledu mjerodavnosti i sastava suda koji sudi punoljetnim učiniteljima kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika, shodno se primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom
postupku ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

 

Članak 191.

 

Žurnost postupanja

 

Kazneni postupak za djela iz članka 185. ovoga zakona je žuran.

 

Dio osmi

 

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 

Članak 192.

 

Važenje pravomoćno izrečenih odgojnih mjera

 

(1) Odgojna mjera pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili skrbnika, pojačanog nadzora u drugoj obitelji i pojačanog nadzora mjerodavnog tijela socijalne skrbi koja je pravomoćno izrečena do dana stupanja na snagu ovoga zakona ne može trajati dulje od vremena propisanog ovim zakonom.
(2) Zavodska odgojna mjera upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojno-popravni dom i upućivanje u drugu ustanovu za liječenje i osposobljavanje koja je pravomoćno izrečena do dana stupanja na snagu ovoga zakona ne može
trajati dulje od vremena predviđenog ovim zakonom.
(3) Zavodska odgojna mjera pravomoćno izrečena do dana stupanja na snagu ovoga zakona punoljetnoj osobi koja je učinila kazneno djelo kao stariji maloljetnik, a u vrijeme suđenja nije imala navršene 23 godine života, zamijenit će se odgojnom mjerom pojačanog nadzora tijela socijalne skrbi.

 

Članak 193.

 

Pravomoćno izrečena kazna maloljetničkog zatvora

 

Kazna maloljetničkog zatvora pravomoćno izrečena do dana stupanja na snagu ovoga zakona u trajanju duljem nego što bi se mogla izreći po odredbama članka 51. stavak (1) ovoga zakona, smanjuje se prema odredbama ovoga zakona.

 

Članak 194.

 

Postupanje u odnosu na zastarjelost izvršenja kazne

 

Odredbe članka 56. ovoga zakona primjenjuju se na zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora i kada je presuda izrečena prije stupanja na snagu ovoga zakona, ukoliko zastarjelost već nije nastupila.

 

Članak 195.

 

Rehabilitacija

 

Odredbe članka 60. ovoga zakona o rehabilitaciji učinitelja kaznenih djela osuđenih na kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se i u odnosu na osuđene prije stupanja na snagu ovoga zakona, ukoliko rehabilitacija već nije nastupila.

 

Članak 196.

 

Dosadašnji kazneni postupci

 

(1) Kazneni postupak pokrenut prije stupanja na snagu ovoga zakona nastavit će se po ovom zakonu, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(2) Predmeti iz stavka (1) ovoga članka koji se nalaze u fazi pripremnog postupka dostavit će se odmah tužiteljstvu, a ako je u tijeku izvršenje pojedinih istražnih radnji, u roku osam dana od dana početka primjene ovoga zakona.
(3) Ako je do stupanja na snagu ovoga zakona donesena odluka protiv koje je prema odredbama Zakona o kaznenom postupku i drugim zakonskim propisima iz ove oblasti dozvoljen pravni lijek, a ta odluka nije dostavljena osobama koje imaju pravo na pravni lijek, ili ako je pravni lijek podnesen, ali o njemu još nije odlučeno - u pogledu prava na pravni lijek i postupak po pravnom lijeku, primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku.

 

Članak 197.

 

Računanje rokova

 

(1) Ako je na dan stupanja na snagu ovoga zakona u predmetima koje on regulira bio u tijeku kakav rok, taj se rok računa prema odredbama ovoga zakona, osim ako je
rok po dosadašnjim propisima bio dulji.
(2) Odredbe čl. 100., 101. i 102. ovoga zakona o rokovima trajanja pritvora primjenjuju se u predmetima započetim nakon njegova stupanja na snagu.

 

Članak 198.

 

Edukacija

 

(1) O stjecanju posebnih znanja i kontinuiranom stručnom osposobljavanju i usavršavanju sudaca i tužitelja iz oblasti dječjih prava, prijestupništva mladih i njihove kaznenopravne zaštite brine se Centar za edukaciju sudaca i tužitelja Federacije Bosne i Hercegovine, i to pod nadzorom Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine.
(2) Federalno ministarstvo pravde, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Federalno ministarstvo unutarnjih poslova, Federalno ministarstvo zdravstva, Udruženje medijatora Bosne i Hercegovine i Odvjetnička komora Federacije Bosne i Hercegovine brinu o stručnom usavršavanju osoba koje rade na poslovima prijestupništva mladih i kaznenopravne zaštite djece, ovlašćenih službenih
osoba, socijalnih djelatnika, medijatora, odvjetnika, uposlenika u ustanovama i zavodima, putem suradnje i koordinacije rada s Centrom za edukaciju sudaca i tužitelja Federacije Bosne i Hercegovine, znanstvenim ustanovama, profesionalnim udrugama i nevladinim organizacijama kroz stručna savjetovanja, seminare, provjere znanja i druge oblike dodatnog osposobljavanja stručnih osoba koje rade na tim poslovima, a prema programu edukacije koji donosi ministar pravde.
(3) Centar za edukaciju sudaca i tužitelja Federacije Bosne i Hercegovine osigurava tužiteljima i sudcima uvjerenja ili certifikate o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova iz oblasti prijestupništva mladih i njihove kaznenopravne zaštite.
(4) Stručno osposobljavanje osoba iz stavka (2) ovoga članka, ovlašćenih službenih osoba, socijalnih djelatnika, medijatora, odvjetnika i uposlenika u ustanovama i
zavodima osigurat će se najdalje u roku deset mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

 

Članak 199.

 

Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog postupka i izvršenje kaznenih sankcija

 

(1) Federalno ministarstvo pravde utemeljuje povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog postupka i izvršenje kaznenih sankcija prema maloljetnicima (u
daljnjem tekstu: povjerenstvo) koje će donijeti poslovnik o radu u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona.
(2) Članovi povjerenstva imenuju se iz reda istaknutih sudaca, tužitelja, ovlašćenih službenih osoba, odvjetnika i stručnih osoba tijela skrbništva koji su u duljem vremenskom razdoblju radili ili rade na kaznenim predmetima djece i maloljetnika, kao i osobe koje se bave znanošću i koje su priznati stručnjaci u oblasti prijestupništva mladih i kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika.
(3) Prilikom izbora članova povjerenstva vodi se računa o jednakopravnoj zastupljenosti oba spola.
(4) Povjerenstvo podnosi Federalnom ministarstvu pravde inicijative, prijedloge, mišljenja i analize koje se odnose na prijestupništvo mladih i kaznenopravnu zaštitu djece i maloljetnika, na postupanje s njima prema odredbama ovoga zakona, kao i na druge pravce rada s ovom populacijom.

 

Članak 200.

 

Donošenje podzakonskih akata

 

(1) U roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona:
a) federalni će ministar pravde donijeti pravilnik o primjeni posebnih obveza prema maloljetnim učiniteljima iz članka 35. stavak (9) ovoga zakona, pravilnik o stegovnoj odgovornosti iz članka 154. stavak (1) ovoga zakona, pravilnik o režimu boravka
maloljetnika u kazneno-popravnom zavodu iz članka 179. stavak (1) ovoga zakona i program edukacije iz članka 198. stavak (2) ovoga zakona;
b) federalni ministar za rad i socijalnu politiku donijet će naputak o načinu vođenja evidencija o izrečenim odgojnim mjerama iz članka 49. stavak (1) ovoga
zakona i
c) federalni ministar unutarnjih poslova donijet će pravilnik o primjeni mjere policijskog upozorenja iz članka 124. ovoga zakona.
(2) Uredba o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/09) usuglasit će se u roku iz stavka (1) ovoga članka s ovim
zakonom.

 

Članak 201.

 

Prestanak važenja

 

Do početka primjene ovoga zakona uskladit će se odredbe Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o izvršenju kaznenih sankcija, Zakona o prekršajima i odredbe drugih propisa iz oblasti zaštite prava djece i maloljetnika s ovim zakonom.

 

Članak 202.

 

Stupanje na snagu

 

Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH", a primjenjivat će se istekom godine dana nakon stupanja na snagu.

 

Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH

 

Radoje Vidović

 

Predsjedatelj
Zastupničkoga doma
Parlamenta Federacije BiH

 

Fehim Škaljić