ZAKON
O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Predmet Zakona

Ovim se Zakonom uređuje: zaštita od nasilja u obitelji, pojam nasilja u obitelji, osobe koje se smatraju članovima obitelji u smislu ovoga Zakona, način zaštite članova obitelji te vrsta i svrha prekršajnih sankcija za počinitelje nasilnih radnji.


Članak 2.
Postupak pružanja zaštite

Opća načela i pravila uređena ovim Zakonom i drugi propisi koji uređuju područje nasilja u obitelji, osiguravaju sprečavanje i suzbijanje ove vrste nasilja, učinkovite mjere utjecaja na nasilnike i druge osobe da ne čine nasilje te otklanjanje posljedica počinjenog nasilja, propisujući način ostvarivanja te zaštite.

Postupak zaštite ostvaruje se prema odredbama zakona o prekršajima, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Rješenje o izrečenoj zaštitinoj mjeri nadležni sud za prekršaje dužan je dostaviti odmah, a najkasnije u roku od osam dana.


Članak 3.
Žurnost rješavanja

Zaštitu od nasilničkog ponašanja, u smislu ovoga Zakona, dužni su pružiti policija, tijelo skrbništva i sud za prekršaje.

Subjekti zaštite od nasilja u obitelji i sud osigurat će žurno rješavanje ove vrste predmeta.

Članak 4.
Pristup sudu za prekršaje

Ovim se Zakonom osigurava nesmetani pristup sudu za prekršaje svih subjekata zaštite bez bilo kakvih troškova, s tim da se osigura potpuna i sinkronizirana povezanost sustava te zaštite.

II. POJAM OBITELJI I NASILJE U OBITELJI


Članak 5.
Pojam obitelji

Obitelj, u smislu ovoga Zakona, čine:
1) bračni i izvanbračni partneri,
2) srodnici koji žive zajedno: krvni srodnici i srodnici iz odnosa potpunog usvojenja u pravoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno s četvrtim stupnjem; usvojenik i usvojitelj iz odnosa nepotpunog
usvojenja; srodnici po tazbini zaključno s drugim stupnjem,
3) staratelj i štićenik, hranitelj i hranjenik,
4) bivši bračni i izvanbračni partneri.

Odnosi između članova obitelji temelje se na humanim načelima koji podrazumijevaju međusobno poštivanje, pomaganje, privrženost, održavanje skladnih odnosa uz razvijanje i ispoljavanje najboljih osobina, pri tome imajući u vidu posebno obvezu zaštite djece, poštivanje jednakopravnosti spolova i dragovoljnost stupanja u brak i izvanbračnu zajednicu.

U međusobnim odnosima članovi obitelji poštivat će prava, slobode i sigurnost drugih članova obitelji na način da ih neće ograničavati, onemogućavati ili sprečavati u ostvarivanju njihovih prava i sloboda koje članovi obitelji imaju prema postojećim propisima.

Član obitelji suzdržavat će se od povrede tjelesnog ili duševnog integriteta drugoga člana obitelji, povrede i diskriminacije po osnovi spola i uzrasta i od stavljanja u stanje podčinjenosti po bilo kojoj osnovi.


Članak 6.
Pojam nasilja u obitelji

Nasilje u obitelji je bilo koje djelo koje nanosi tjelesnu, duševnu, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima, ili propuštanje dužnoga činjenja i pažnje koje ozbiljno sputavaju članove obitelji u uživanju svojih prava i sloboda temeljenih na načelu jednakopravnosti u javnoj ili privatnoj sferi života.

Radnje nasilja u obitelji, u smislu stavka 1. ovoga članka, su:
1) svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile na tjelesni ili duševni
integritet člana obitelji,
2) svako postupanje jednoga člana obitelji koje može prouzročiti ili
izazvati opasnost da će prouzročiti tjelesnu ili duševnu bol ili
ekonomsku štetu,
3) prouzročenje straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva
člana obitelji ucjenom ili drugom prisilom,
4) fizički napad člana obitelji na drugoga člana obitelji, bez obzira je li
nastupila tjelesna povreda ili nije,
5) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima,
te drugi načini gruboga uznemiravanja člana obitelji od drugog člana
obitelji,
6) seksualno uznemiravanje i uznemiravanje drugoga člana obitelji,
sukladno Zakonu o jednakopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini
(«Službeni glasnik BiH», broj 16/03),
7) uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugoga člana
obitelji,
8) oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu ili
pokušaj činjenja toga,
9) propuštanje dužne pažnje, nadzora prema drugom članu obitelji ili nepružanje pomoći i zaštite tome članu obitelji, iako za to postoji obveza po zakonu i moralu pa to bude imalo za posljedicu stanje ili osjećaj tjelesne, duševne ili ekonomsko-socijalne ugroženosti toga člana obitelji.


Članak 7.
Prijavljivanje nasilja u obitelji

Zdravstveni i socijalni djelatnici, nastavnici, odgajatelji, medicinske, obrazovne i druge ustanove i tijela, kao i nevladine organizacije, koji u obavljanju svoje dužnosti doznaju za počinjeno nasilje u obitelji, dužni su odmah po saznanju prijaviti počinjeno nasilje u obitelji nadležnoj policijskoj upravi.

Prijavu iz stavka 1. ovoga članka dužni su dostaviti i članovi obitelji, kao i svaki građanin koji dozna za počinjeno nasilje u obitelji, a posebice ako je žrtva nasilja maloljetna osoba.

Osobe iz st. 1. i 2. ovoga članka su ovlašteni podnositelji zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

Osoba koja ne izvrši obvezu prijave nasilja u obitelji čini prekršaj.

III. SANKCIJE ZA ZAŠTITU OD NASILJA U OBITELJI


Članak 8.
Vrste i svrha prekršajnih sankcija

Prekršajne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su zaštitne mjere.

Svrha propisivanja, izricanja i primjene prekršajnih sankcija je osobna zaštita obitelji i njezinih članova – žrtava nasilja, osiguranje ostvarivanja i razvijanja zdravoga i harmoničnoga života unutar obitelji, te poštivanje pravnoga sustava.

IV. ZAŠTITNE MJERE

Članak 9.
Vrste zaštitnih mjera


Počiniteljima nasilja u obitelji mogu se izreknuti sljedeće zaštitne mjere:
1) udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor,
2) zabrana približavanja žrtvi nasilja,
3) osiguranje zaštite osobe izložene nasilju,
4) zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju,
5) obveza psihosocijalnog tretmana,
6) obvezno liječenje od ovisnosti.


Članak 10.
Svrha zaštitnih mjera

Svrha zaštitnih mjera je sprečavanje i suzbijanje nasilja u obitelji, otklanjanje posljedica počinjenog nasilja i poduzimanje učinkovitih mjera preodgoja nasilnika i otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili potiču počinjenje novih prekršaja nasilja u obitelji.


Članak 11.
Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor


Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor može se izreći osobi koja je počinila nasilje prema članu obitelji s kojime živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako sud za prekršaje ocijeni postojanje opasnosti kako bi bez provođenja ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje.

Osoba kojoj je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka dužna je odmah napustiti stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, po potrebi, uz nazočnost policijskoga službenika.

Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od šest mjeseci.

Propis o načinu provedbe mjere iz stavka 1. ovoga članka donijet će federalni ministar unutarnjih poslova u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.


Članak 12.
Zabrana približavanja žrtvi nasilja u obitelji

Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji može se izreći osobi koja je počinila nasilje u obitelji ako postoji opasnost da bi ponovno mogla počiniti nasilje u obitelji.

U rješenju kojim sud izriče mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, sud će odrediti mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji.

Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od jedne godine.

Propise o načinu provedbe mjere iz stavka 1. ovoga članka donijet će federalni ministar unutarnjih poslova u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.


Članak 13.
Osiguranje zaštite osobe izložene nasilju

Zaštitna mjera osiguranja zaštite osobe izložene nasilju kojoj je život u pogibelji može se izreći osobi koja je izložena nasilju radi njezine tjelesne zaštite i osiguranja, kako bi mogla ostvariti svoja prava ili interese bez straha i pogibelji po ugrožavanje svoga života.

Zaštitnom mjerom iz stavka 1. ovoga članka osobi izloženoj nasilju osigurava se:
1) privremeni smještaj i zbrinjavanje u socijalnim ili drugim centrima (kućama spasa) ili kod drugih obitelji, odnosno na drugim pogodnim mjestima,
2) pravo na privremeno uzdržavanje iz alimentacijskog fonda.

Pri izricanju ove mjere sud za prekršaje izdat će nalog odgovorajućoj ustanovi ili centru da na privremeni smještaj i zbrinjavanje primi žrtvu nasilja do provedbe mjere iz članka 11. ovoga Zakona.


Članak 14.
Zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju

Zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja može se izreći osobi koja nasilje čini uznemiravanjem ili uhođenjem, a postoji opasnost da bi ponovno mogla uznemiravati ili uhoditi osobe iz stavka 1. članka 5. ovoga Zakona.

Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od jedne godine.

Propise o načinu provedbe mjere iz stavka 1. ovoga članka donijet će federalni ministar unutarnjih poslova u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.


Članak 15.
Obvezni psihosocijalni tretman

Zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može se izreći počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja njegova nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost njegova ponavljanja.

Mjera iz stavka 1. ovoga članka traje do prestanka razloga zbog kojeg je određena, a ne može trajati dulje od dvije godine.

Propise o načinu i mjestu provedbe mjere iz stavka 1. ovoga članka donijet će federalni ministar rada i socijalne politike, uz suglasnost federalnog ministra zdravstva, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.


Članak 16.
Obvezno liječenje od ovisnosti

Zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti sud za prekršaje izreći će nasilnoj osobi koja je nasilje počinila pod utjecajem ovisnosti od alkohola, opojnih droga ili drugih psihotropnih supstanci, ako postoji opasnost da se nasilje ponovi.

Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine.

Propise o načinu i mjestu provedbe mjere iz stavka 1. ovoga članka donijet će federalni ministar zdravstva u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 17.
Izricanje zaštitnih mjera

Zaštitne mjere izriče sud za prekršaje prema mjestu prebivališta žrtve nasilja u vrijeme podnošenja prijedloga za izricanje mjere, odnosno zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.


Članak 18.
Podnošenje zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera

Zaštitne mjere mogu se izreći na zahtjev osobe izložene nasilju, odnosno njezinog opunomoćenika, ili na zahtjev policije, tužiteljstva, tijela skrbništva, vladinih i nevladinih organizacija ili po službenoj dužnosti.

Zaštitna mjera iz članka 12. ovoga Zakona izriče se po službenoj dužnosti.

Zaštitne mjere iz čl. 11. - 16. ovoga Zakona izriču se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine, računajući od dana pravomoćnosti rješenja, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.


Članak 19.
Obveze suda za prekršaje i tijela skrbništva

Pri izricanju zaštitne mjere sud za prekršaje vodit će računa o svrsi i težini izrečene mjere, njezinoj učinkovitosti, a, po potrebi, tu mjeru može zamijeniti drugom zaštitnom mjerom.

Tijelo skrbništva dužno je voditi evidenciju o izrečenim zaštitnim mjerama, sukladno Zakonu o jednakopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, pratiti izvršenje, izvješćivati sud za prekršaje o izvršenju mjere, predložiti prekid ili produljenje ili zamjenu mjere drugom mjerom.

Tijelo skrbništva dužno je sudu dostaviti izvješće o izvršenju zaštitne mjere najkasnije u roku od šest mjeseci, a, na zahtjev suda i po potrebi, i ranije.

Ako ocijeni prijeko potrebnim žrtvu nasilja u obitelji bez odgode zaštititi, sud za prekršaje može izreći odgovarajuću zaštitnu mjeru kao samostalnu prekršajnu sankciju po saslušanju počinitelja nasilja, ne čekajući okončanje prekršajnog ili kaznenog postupka.

Protiv izrečene zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga članka dozvoljena je žalba u roku od tri dana od dana primitka rješenja, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Rješenjem o prekršaju utvrđuje se trajanje zaštitne mjere koja je izrečena nasilnoj osobi i čije trajanje počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja, s tim što se u trajanje mjere ubrojava vrijeme trajanja mjere koja je istekla, ako je mjera bila izrečena po žurnom postupku.


V. KAZNENE ODREDBE

Članak 20.
Prekršaj

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM ili kaznom zatvora od najmanje 50 dana kaznit će se za prekršaj službena osoba koja ne prijavi policiji da su počinjene radnje nasilja u obitelji iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona.

VI. ODGOVORNOST ZA NEPOSTUPANJE PO ZAŠTITNIM MJERAMA

Članak 21.
Nepostupanje po izrečenim zaštitnim mjerama

Nasilna osoba u obitelji dužna je postupiti sukladno izrečenoj zaštitnoj mjeri.

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj osoba koja ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.

Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka dozvoljena je žalba u roku od tri dana od dana primitka rješenja, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

VII. ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 22.
Stupanje na snagu Zakona

Ovaj Zakon stupa na snagu narednoga dana od dana objave u «Službenim novinama Federacije BiH», a primjenjivat će se protekom roka od šest mjeseci od dana stupanja na snagu.

PREDSJEDATELJ
DOMA NARODA
PARLAMENTA FEDERACIJE BIH

Slavko Matić

PREDSJEDATELJ
ZASTUPNIČKOG DOMA
PARLAMENTA FEDERACIJE BIH

Muhamed Ibrahimović