Koristeci se ovlastima koje su mi date u clanku V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzimajuci u obzir clanak II. 1. (d) istog sporazuma prema kojem je Visoki predstavnik ovlasten "pruzati pomoc kada to ocijeni neophodnim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme koji se jave u svezi sa civilnom provedbom";
Pozivajuci se na tocku XI. 2. Zakljucaka Vijeca za impelentaciju mira koji se sastao u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojoj je Vijece pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme, kako je prethodno receno, "donosenjem konacnih odluka, kada to bude smatrao neophodnim", u vezi s odredjenim pitanjima, ukljucujuci (u skladu sa podtockom (c) ove tocke) "mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na citavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";
Pozivajuci se nadalje na tocku 12. 1. Deklaracije Vijeca za provedbu mira koje se sastalo u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine, u kojoj se jasno kaze da spomenuto Vijece smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi gradjani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrzivo gospodarstvo koje je u stanju privuci i zadrzati inozemne i domace ulagace;
Pozivajuci se takodjer na tocku 3. Aneksa II (Vladavina prava i Ljudska prava) spomenute Deklaracije, prema kojoj je osnivanje sudbenih institucija na drzavnoj razini, cime se zadovoljava potreba utvrdjena ustavom da se rjesavaju kaznena djela koja pocine duznosnici Bosne i Hercegovine u obnasanju svojih duznosti te izborna pitanja i pitanja u oblasti upravnog prava, preduvjet za uspostavljanje vladavine prava u Bosni i Hercegovini;
Pozivajuci se konacno na Deklaraciju Vijeca za provedbu mira koje se sastalo u Briselu 23. i 24. svibnja 2000. godine i na Aneks te Deklaracije, kojima se predvidja usvajanje Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine do rujna 2000. godine;
Konstatirajuci stoga da Sud Bosne i Hercegovine koji pruza sudbenu zastitu u stvarima koje spadaju u nadleznost drzave Bosne i Hercegovine prema Ustavu Bosne i Hercegovine predstavlja preduvjet za uspostavljanje vladavine prava u drzavi Bosni i Hercegovini;
Imajuci u vidu da ce garancija sudbene zastite u oblastima koje ukljucuju drzavljanstvo, vanjsku trgovinu i investicije pruziti pravnu sigurnost i da je ta sigurnost neophodna za uspostavljanje funkcionalne ekonomije u cijeloj Bosni i Hercegovini, cime ce se omoguciti otvaranje novih perspektiva za gradjane Bosne i Hercegovine u buducnosti u njihovoj zemlji;
Isticuci potrebu za postojanjem sudbene zastite na razini drzave Bosne i Hercegovine koja je u skladu sa garancijama utvrdjenim Europskom konvencijom o ljudskim pravima, koja je i sama dio Ustava Bosne i Hercegovine i ima prioritet nad svim ostalim zakonima Bosne i Hercegovine;
Imajuci u vidu da je radna skupina kojom je predsjedalo Ministarstvo za civilne poslove i komunikacije i koju su sacinjavali clanovi tog ministarstva, Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine i Ministarstva pravde Republike Srpske te Ureda Visokog predstavnika usuglasila nacrt teksta Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine 5. listopada
2000. godine.
Imajuci nadalje u vidu da se usuglaseni tekst temelji na nacrtu Zakona o Drzavnom sudu Bosne i Hercegovine Venecijanske komisije Vijeca Europe od 16. lipnja 2000. godine, koji je radna skupina prilagodila pravnom okviru i uvjetima specificnima za Bosnu i Hercegovinu, zadrzavajuci pri tom sustinu nacrta Venecijanske komisije;
Zaleci sto, bez obzira na gore navedene cinjenice koje su trebale omoguciti Vijecu ministara Bosne i Hercegovine i Parlamentarnoj skupstini Bosne i Hercegovine da donesu spomenuti Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine u uobicajenoj proceduri prije izbora 11. studenoga 2000. godine, ovaj zakon nije usvojen;
Svjestan u potpunosti i da je zurno i potrebno osnivanje Suda Bosne i Hercegovine iz svih gore navedenih razloga i radi zastite interesa gradjana Bosne i Hercegovine;
Na temelju svega navedenoga, ovim donosim slijedecu Odluku koja stupa na snagu odmah na privremenom temelju, sve dok Parlamentarna skupstina Bosne i Hercegovine ne usvoji ovaj zakon u propisanoj formi, bez izmjena i dopuna i bez postavljanja uvjeta.

O D L U K A

Zakon kojim se upostavlja Sud Bosne i Hercegovine cini sastavni dio ove odluke. Zakon ce se objaviti odmah u "Sluzbenom glasniku BiH" i sluzbenim glasilima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine stupa na snagu osmoga dana od dana objavljivanja u "Sluzbenom glasniku BiH".

Broj 50/00
12. studenoga 2000. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, v.r.