Na temelju članaka 19. stavak (1) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), a u vezi s član­kom 24. Zakona o sustavu državne potpore u Bosni i Hercegovini ("Službeni giasnik BiH", broj 10/12), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 109. žurnoj sjednici, održanoj 29.03.2018. donosi

 

 

U R E D B U

 

O NAMJENI, KRITERIJIMA I UVJETIMA ZA DODJELU

DRŽAVNE POTPORE U FEDERACIJI

BOSNE I HERCEGOVINE

 

I OSNOVNE ODREDBE

 

 

Članak 1.

Predmet Uredbe

 

 

(1)    Ovom Uredbom se utvrđuje svrha državne potpore, prihvatljivi troškovi i sektori, maksimalna dozvoljena visina državne potpore i ostali važeći kriteriji za dodjelu državne potpore koju dodjeljuje Federacija Bosne i Hercegovine, neposredno ili preko ovlaštenih pravnih osoba.

(2)    Odredbe ove Uredbe se odnose na sljedeće vrste državne potpore:

a)     horizontalnu državnu potporu:

1)     državna potpora za promoviranje regionalnog razvoja;

2)     državna potpora malim i srednjim gospodarskim subjektima;

3)     državna potpora za sanaciju i restrukturiranje gospodarskih subjekata u teškoćama;

4)     državna potpora u obliku rizičnog kapitala;

5)     državna potpora za istraživanje, razvoj i inovacije;

6)     državna potpora za usavršavanje;

7)     državna potpora za zapošljavanje zaposlenika koji se teže zapošljavaju ili zaposlenika s invaliditetom;

8)     državna potpora za zaštitu okoliša;

9)     državna potpora za naknadu štete prouzroko­vane prirodnim katastrofama;

10)    državna potpora za lokalnu infrastrukturu;

b)     vertikalnu državnu potporu - potpora posebnim sektorima:

1)     državna potpora u sektoru proizvodnje čelika;

2)     državna potpora gospodarskim subjektima u sektoru vađenja uglja;

3)     državna potpora u sektoru prometa (cestovni, željeznički, vodni i zračni promet, te potpora za potrebe prijevoza stanovnika udaljenih regija);

4)     državna potpora u sektoru poštanskih usluga;

5)     državna potpora za infrastrukturu širokopojas­nog interneta;

6)     državna potpora za radio-difuzne usluge;

7)     državna potpora u oblasti kulture i očuvanje kulturnog nasljeđa, uključujući kinematografiju i audiovizualna djela;

8)     državna potpora za sportsku i višenamjensku rekreativnu infrastrukturu;

c)     državnu potpora u obliku specifičnih instrumenata državne potpore:

1)     državna potpora u obliku garancija;

2)     državna potpora u prodaji nepokretne imovine u javnom vlasništvu;

3)     državna potpora za osiguranje izvoznih kredita.

 

 

Članak 2.

Pojmovi

 

 

Pojmovi koji se koriste u ovoj Uredbi imaju sljedeće značenje:

a)     Financijske organizacije su banke, mikro-kreditne organizacije, štedno-kreditne zadruge, društva za osiguranje, leasing društva, društva za upravljanje investicijskim fondovima, društva za upravljanje obveznim odnosno dobrovoljnim mirovinskim fondovima i brokersko-dilerska društva.

b)     Mikro i mali gospodarski subjekti su subjekti koji zapošljavaju manje od 50 zaposlenih i čiji je godišnji promet i/ili godišnja bilanca manja od 10 milijuna eura.

c)     Srednji gospodarski subjekti su oni koji na dan sastavljanja financijskih izvještaja zapošljavaju između 51 i 250 zaposlenih i čiji je godišnji promet manji od 50 milijuna eura, i/ili ukupna godišnja bilanca ne prelazi 43 milijuna eura.

d)     Veliki gospodarski subjekti su gospodarski subjekti koji nisu srednji ili mali gospodarski subjekti, kao i financijske organizacije iz stavka (1) ovoga članka bez obzira na veličinu i promet.

e)     Vlasnički kapital je izravno ili neizravno ulaganje u gospodarski subjekt u zamjenu za vlasništvo nad odgovarajućim udjelom.

f)     Kvazivlasnički kapital je financiranje koje se svrstava između vlasničkog kapitala i zaduživanja i čiji se prinos za ulagača pretežno zasniva na dobiti ili gubicima ciljnog gospodarskog subjekta koji nisu osigurani u slučaju insolventnosti

g)     Prihvatljivi troškovi su troškovi za koje je dozvoljeno dodijeliti državnu potporu.

h)     Intenzitet potpore je bruto iznos potpore izražen kao postotak prihvatljivih troškova, prije odbitka poreza ili drugih dažbina.

i)      Datum dodjele potpore znači datum na koji je na temelju pravnog režima Federacije Bosne i Hercegovine korisniku dodijeljeno zakonsko pravo na primanje potpore.

j)      Bruto ekvivalent bespovratnog sredstva znači iznos potpore ako je korisniku dodijeljena u obliku bespo­vratnog sredstva, prije odbitka poreza i drugih naknada.

k)     Ista ili slična djelatnost znači djelatnost koja je obuhvaćena istim razredom statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Rev.2.

l)      Početno ulaganje znači:

a) ulaganje u materijalnu i nematerijalnu imovinu povezano s osnivanjem nove poslovne jedinice, proširenje kapaciteta postojeće poslovne jedinice, diversifikacija proizvodnje poslovne jedinice na proizvode koje dotična poslovna jedinica prethodno nije proizvodila ili temeljita promjena u sveukupnom proizvodnom procesu postojeće jedinice; ili

b) stjecanje imovine koja pripada poslovnoj jedinici koja se ugasila ili bi se ugasila da nije bila kupljena, a kupio ju je ulagač koji nije povezan s prodavateljem, isključujući jednostav­no stjecanje udjela u gospodarskom subjektu.

m)    Alternativna trgovinska platforma znači multilateralnu trgovinsku platformu odnosno multilateralni sustav koji vodi investicijsko društvo ili tržišni operater koji spaja višestruke interese trećih strana za kupnju i prodaju financijskih instrumenata - u okviru sustava i sukladno nediskrecijskim pravilima, a na kojoj većinu financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje izdaju mali i srednji gospodarski subjekti (MSP-ovi).

 

 

Članak 3.

Povezani gospodarski subjekti

 

 

(1)   Povezani gospodarski subjekti su subjekti među kojima postoji jedna od sljedećih veza:

a)     jedan subjekt ima većinu glasačkih prava vlasnika udjela ili članova u drugom gospodarskom subjektu;

b)     jedan subjekt ima pravo postaviti ili smijeniti većinu članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela drugog gospodarskog subjekta;

c)     jedan subjekt ima pravo ostvarivati vladajući utjecaj nad drugim gospodarskim subjektom na temelju s njim sklopljenog ugovora ili na temelju odredbe njegovog statuta ili kolektivnog ugovora;

d)     jedan subjekt, koji je vlasnik udjela ili član drugog gospodarskog subjekta, sam kontrolira, po dogovoru s drugim vlasnicima udjela ili članovima tog subjekta, većinu glasačkih prava vlasnika udjela ili članova u tom gospodarskom subjektu.

(2)    Pretpostavlja se da vladajući utjecaj ne postoji ako se ulagači navedeni u stavku (1) točka b) ovoga članka ne uključuju izravno ili neizravno u upravljanje dotičnim gospodarskim subjektom, ne dovodeći u pitanje svoja prava u svojstvu vlasnika udjela.

(3)    Povezanima se smatraju i gospodarski subjekti koji su međusobno povezani preko jednog ili više drugih gospodarskih subjekata, odnosno bilo kojeg ulagača i na bilo koji od načina.

(4)    Povezanima se smatraju i gospodarski subjekti koji jednu od tih povezanosti ostvaruju posredstvom fizičke osobe ili skupine fizičkih osoba koje zajedno djeluju ako se bave svojom djelatnošću ili dijelom svoje djelatnosti na istom mjerodavnom tržištu ili susjednim tržištima.

 

 

Članak 4.

Uvjeti za dodjelu državne potpore

 

 

(1)    Državna potpora se dodjeljuje ukoliko program (shema) državne potpore ili pojedinačni projekt državne potpore zadovoljava uvjete iz ove Uredbe i članka 71. stavka (2) Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: SSP).

(2)    Državna potpora ne može se dodijeliti gospodarskom subjektu kojem je izrečen nalog za povrat državne potpore sukladno prethodnom rješenju/odluci Vijeća za državnu potporu BiH (u daljnjem tekstu: Vijeće) o nezakonitosti i nedopuštenosti državne potpore.

 

 

Članak 5.

(Utvrđivanje ukupnog dozvoljenog iznosa državne potpore)

 

 

(1)    Prilikom utvrđivanja da li se poštuju pragovi za prijavu i maksimalni intenziteti potpore, u obzir se uzima ukupni iznos državne potpore za djelatnost, projekt ili gospodarski subjekt kojima je dodijeljena potpora.

(2)    Potpora čije je troškove moguće utvrditi i koja podliježe pravilima ove uredbe može se kumulirati:

a)     s bilo kojom drugom državnom potporom, pod uvjetom da se te mjere odnose na različite prihvatljive troškove koje je moguće utvrditi;

b)     s bilo kojom drugom državnom potporom u vezi s istim prihvatljivim troškovima, bilo da se oni djelo­mično ili potpuno preklapaju, samo ako se takvom kumulacijom ne premašuje najviši dozvoljeni intenzitet ili iznos potpore.

(3)    Državna potpora koja se izuzima na temelju ove Uredbe ne kumulira se sa de minimis potpore u odnosu na iste prihvatljive troškove ako bi takva kumulacija dovela do premašivanja dozvoljenog intenziteta potpore.

 

 

Članak 6.

Izračunavanje referentne kamatne stope, diskontne stope i stope povrata

 

 

(1)    Referentna kamatna stopa je prosječna kamatna stopa komercijalnih banaka na tržištu kapitala Bosne i Hercegovine prema podacima koje objavljuje Centralna banka Bosne i Hercegovine.

(2)    Za potrebe određivanja referentne kamatne stope za konkretnog gospodarskog subjekta, odnosno utvrđivanja da li zajam odobren gospodarskom subjektu predstavlja državnu potporu, potrebno je na osnovnu referentnu stopu dodati odgovarajuće marže rizika, zavisno od kreditnog rejtinga gospodarskog, subjekta i ponuđenih instrumenata osiguranja.

(3)   Za izračunavanje diskontne stope, marža od 100 baznih bodova dodaje se na osnovnu referentnu stopu.

(4)    Stopa povrata se izračunava odavanjem 100 baznih bodova na osnovnu referentnu stopu.

 

 

Članak 7.

Konverzija

 

 

Iznos državne potpore izražen u eurima konvertira se u konvertibilnu marku prema srednjem deviznom tečaju Centralne banke Bosne i Hercegovina na dan dodjele državne potpore.

 

II HORIZONTALNA DRŽAVNA POTPORA

1. DRŽAVNA POTPORA ZA PROMOVIRANJE REGIONALNOG RAZVOJA

 

 

Članak 8.

Opći uvjeti za dodjelu državne potpore za promoviranje regionalnog razvoja

 

 

(1)    Područje Federacije Bosne i Hercegovine smatrat će se potpomognutim područjem u smislu pravila za dodjelu državne potpore sve dok BDP po stanovniku ne prijeđe 75% prosjeka BDP po stanovniku članica Europske unije.

(2)    Državna potpora za regionalni razvoj može se dodijeliti kao: potpora kod početnog ulaganja i operativna potpora.

(3)   Potpora za regionalni razvoj ne može se dodijeliti gospodarskim subjektima u sektoru proizvodnje čelika, sintetičkih vlakana i vađenja uglja, sektora transporta, aerodromima, proizvodnji i distribuciji energije i energetskoj infrastrukturi.

(4)    Pravila o državnoj potpori za promoviranje regionalnog razvoja ne primjenjuju se na:

a)     programe koji su usmjereni na ograničen broj poseb­nih sektora gospodarstva. Programi koji se odnose na turističku djelatnost, širokopojasnu infrastrukturu ili preradu i stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda se ne smatraju programima usmjerenim na posebne sektore gospodarstva;

b)     regionalne potpore u obliku programa kojima se nadoknađuju troškovi prijevoza robe proizvedene u nedovoljno razvijenim i izrazito nerazvijenim općinama u Federaciji Bosne i Hercegovine i za prijevoz cjevovodom;

c)     pojedinačnu regionalnu državnu potporu za ulaganje korisniku koji je zatvorio istu ili sličnu djelatnost u razdoblju od dvije godine prije podnošenja zahtjeva za regionalnu potporu za ulaganje ili koji, u vrijeme podnošenja zahtjeva, ima konkretan plan zatvoriti istu ili sličnu djelatnost u roku od najviše dvije godine nakon dovršetka početnog ulaganja za koje traži potporu;

d)     regionalnu operativnu potporu dodijeljenu gospodarskom subjektu čije su glavne djelatnosti obuhvaćene područjem K "Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja" klasifikacije NACE Rev. 2 ili gospodarskim subjektima koji obavljaju djelatnosti unutar grupe, a čije su glavne djelatnosti obuhvaćene razredima 70.10. "Upravljačke djelatnosti" ili 70.22 "Savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem" klasifikacije NACE Rev. 2

 

1.1. Regionalna državna potpora za početno ulaganje

 

 

Članak 9.

Posebni uvjeti za dodjelu regionalne državne potpore za

početno ulaganje

 

 

(1)    Regionalna državna potpora za početno ulaganje može se dodijeliti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)     državna potpora se dodjeljuje malom i srednjem gospodarskom subjektu za bilo koju vrstu početnog ulaganja ili

b)     državna potpora se dodjeljuje velikom gospodar­skom subjektu isključivo za početno ulaganje u novu ekonomsku djelatnost ili za diversifikaciju postojećih poslovnih jedinica kojom se preusmjeravaju na nove proizvode ili nove inovativne postupke.

(2)   Osim u slučaju ulaganja malih i srednjih gospodarskih subjekata u nedovoljno razvijenim i izrazito nerazvijenim općinama u Federaciji Bosne i Hercegovine, korisnik državne potpore mora osigurati financijski doprinos od najmanje 25% prihvatljivih troškova, iz vlastitih izvora ili stranim investicijama, u obliku oslobođenom od bilo kakve državne potpore.

(3)    Ekonomska djelatnost u koju se vrši ulaganje mora ostati u području koje prima državnu potporu tijekom najmanje pet godina nakon dovršetka ulaganja, odnosno najmanje tri godine nakon dovršetka ulaganja u slučaju malih i srednjih gospodarskih subjekata, što ne sprečava zamjenu postrojenja ili opreme koji su u tom razdoblju zastarjeli ili se pokvarili.

(4)    Stečena imovina mora biti nova, osim za male i srednje gospodarske subjekte i u slučaju stjecanja poslovne jedinice.

(5)    Stjecanje udjela ne predstavlja početno ulaganje.

(6)    Sva početna ulaganja koja je pokrenuo isti korisnik (na razini grupe) u razdoblju od tri godine od datuma početka radova na drugom ulaganju kojem je dodijeljena državna potpora u istoj regiji na trećem nivou nomenklature teritorijalnih jedinica za statistiku (NUTS) smatraju se dijelom istog projekta ulaganja.

(7)    Regionalna državna potpora za razvoj širokopojasne mreže mora ispunjavati sljedeće uvjete:

a)     dodjeljuje se samo u područjima u kojima nema mreže iste kategorije (ili osnovna Širokopojasna mreža ili pristupne mreže sljedeće generacije tzv. mreža NGA) i nije vjerojatno da će se u roku od tri godine od donošenja odluke o dodjeli državne pot­pore ta mreža razviti pod komercijalnim uvjetima;

b)     subvencionirani mrežni operator mora ponuditi aktivni i pasivni veleprodajni pristup po fer i nediskriminirajućim uvjetima, uključujući fizičko izdvajanje u slučaju mreža NGA;

c)     dodjeljuje se na temelju konkurentnog postupka odabira.

(8)    Regionalna državna potpora za istraživačku infrastrukturu može se dodijeliti isključivo pod uvjetom omogućavanja pristupa pomognutoj infrastrukturi na transparentan način bez diskriminacije.

 

 

Članak 10.

Prihvatljivi troškovi kod regionalne državne potpore za početna ulaganja

 

 

(1)    Prihvatljivi troškovi su sljedeći:

a)     troškovi ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu;

b)     procijenjeni troškovi plaća proizašli iz otvaranja radnih mjesta uslijed početnog ulaganja, izračunati za razdoblje od dvije godine; ili

c)     kombinacija troškova iz tačaka (a) i (b), pod uvjetom da kombinirani iznos ne premašuje iznos iz točke (a) ili iznos iz točke (b), zavisno od toga koji je veći.

(2)    Troškovi povezani sa zakupom materijalne imovine mogu se uzeti u obzir uz sljedeće uvjete:

a)     za zemljišta i zgrade zakup se mora nastaviti najmanje pet godina nakon očekivanog datuma dovršetka projekta ulaganja za velike gospodarske subjekte, odnosno tri godine u slučaju malih i srednjih gospodarskih subjekata;

b)     za postrojenja ili mašine zakup mora biti u obliku financijskog leasinga i sadržavati obvezu korisnika potpore na kupovinu imovine nakon isteka ugovora o zakupu.

3)     U slučaju stjecanja imovine poslovne jedinice, uzimaju se u obzir isključivo troškovi kupovine imovine po tržišnim uvjetima od treće osobe nepovezane s kupcem.

4)     Uvjet iz stavka (3) ovoga članka ne primjenjuje se ako malog gospodarskog subjekta preuzme član obitelji prvobitnog vlasnika, ili zaposleni.

5)     Ako je potpora za stjecanje imovine dodijeljena prije kupovine imovine, troškovi za tu imovinu oduzimaju se od prihvatljivih troškova povezanih sa stjecanjem poslovne jedinice.

6)     Za državnu potporu dodijeljenu na temelju promjene u proizvodnom procesu, prihvatljivi troškovi moraju premašivati amortizaciju imovine povezane s djelatnošću koja se modernizira tijekom tri prethodne poreske godine.

7)     Za potpore dodijeljene za diversifikaciju postojeće poslovne jedinice prihvatljivi troškovi moraju premašivati najmanje 200% knjigovodstvene vrijednosti imovine koja se ponovno upotrebljava, knjižene u poreznoj godini koja prethodi početku radova.

8)     Nematerijalna imovina prihvatljiva je za obračun troškova ulaganja ako ispunjava sljedeće uvjete:

a)     mora se upotrebljavati isključivo u poslovnoj jedinici koja prima državnu potporu;

b)     mora se voditi kao imovina koja se amortizira;

c)     mora biti kupljena po tržišnim uvjetima od treće osobe nepovezane s kupcem;

d)     mora biti uključena u imovinu gospodarskog subjekta koji prima državnu potporu i ostati povezana s projektom za koji se dodjeljuje potpora tijekom najmanje pet godina odnosno tri godine u slučaju malih i srednjih gospodarskih subjekata,

9)     Za velike gospodarske subjekte, troškovi nematerijalne imovine prihvatljivi su isključivo do granice od 50% ukupnih prihvatljivih troškova- ulaganja za početno ulaganje.

 

 

Članak 11.

 

 

Prihvatljivi troškovi za otvaranje novih radnih mjesta Ako se prihvatljivi troškovi izračunavaju u odnosu na procijenjene troškove plaća proizašlih iz otvaranja radnih mjesta koje je potrebno isplatiti u razdoblju do dvije godine, sljedeći uvjeri moraju biti ispunjeni:

a)     projekt ulaganja mora dovesti do neto povećanja broja zaposlenih u dotičnoj poslovnoj jedinici u odnosu na prosjek za proteklih 12 mjeseci, što znači da će se eventualna radna mjesta izgubljena tijekom tog razdoblja oduzeti od prividnog broja novootvorenih radnih mjesta;

b) svako radno mjesto mora biti popunjeno u roku od tri godine od dovršetka radova;

c)     svako radno mjesto otvoreno ulaganjem mora ostati u dotičnom području tijekom razdoblja od najmanje pet godina od dana kada je prvi put popunjeno, odnosno tijekom razdoblja od tri godine u slučaju malih i srednjih gospodarskih subjekata.

 

 

Članak 12.

Intenzitet regionalne državne potpore za početno ulaganje

 

 

(1)   Intenzitet državne potpore za početno ulaganje u bruto ekvivalentu bespovratnih sredstava ne može premašiti maksimalni intenzitet potpore u dotičnom području.

(2)    Ukoliko se koristi metoda iz članka 10. stavka (1) točka c) ove  Uredbe,  maksimalni  intenzitet ne  može premašiti najpovoljniji iznos koji proizlazi iz primjene tog intenziteta na osnovu troškova ulaganja ili troškova plaća.

(3)    Maksimalni intenziteti potpore iznosi do:

a)     50% bruto ekvivalenta potpore kada je BDP po stanovniku niži od 45% prosjeka Europske unije;

b)     35% bruto ekvivalenta potpore kada BDP po stanovniku iznosi najmanje 45%, a najviše 60% prosjeka Europske unije;

c)     25% bruto ekvivalenta potpore kada BDP po stanovniku iznosi više od 60% prosjeka Europske unije.

(4)    Maksimalni intenzitet potpore iz stavka (3) ovoga članka može se povećati do 10 postotnih bodova u nedovoljno razvijenim općinama koje imaju indeks razvijenosti između 50% i 75% prosjeka Federacije Bosne i Hercegovine te do 20 postotnih bodova za izrazito nerazvijene općine koje imaju indeks razvijenosti ispod 75% prosjeka Federacije Bosne i Hercegovine.

 

 

Članak 13.

Intenzitet regionalne potpore projektu europske teritorijalne suradnje

 

 

(1)    Za početno ulaganje povezano s projektima europske teritorijalne suradnje, intenzitet potpore za područje u kojem je smješteno početno ulaganje primjenjuje se na sve korisnike koji sudjeluju u projektu.

(2)    Odredba iz stavka (1) ovoga članka primjenjuje se na velike gospodarske subjekte ako se početno ulaganje isključivo odnosi na novu ekonomsku djelatnost.

 

 

Članak 14.

Visina regionalne državne potpore za početno ulaganje

 

 

(1)    Maksimalni iznos regionalne državne potpore za početno ulaganje ne može premašiti 100 milijuna eura.

(2)    Za velike projekte ulaganja, iznos potpore ne može premašiti prilagođeni iznos potpore izračunat u skladu sa sljedećom formulom:

R x (A + 0,50 x B + 0,34x0),

pri čemu je:

- R maksimalni intenzitet potpore primjenjiv u dotičnom području, isključujući povećani intenzitet potpore za male i srednje gospodarske subjekte,

- A početnih 50 milijuna EUR prihvatljivih troškova,

- B  dio prihvatljivih troškova između 50 milijuna EUR i 100 milijuna EUR,

- C  dio prihvatljivih troškova koji premašuje 100 milijuna EUR.

 

1.2. Regionalna državna potpora za operativno poslovanje

 

 

Članak 15.

Posebni uvjeti za dodjelu regionalne državne potpore za

operativno poslovanje

 

 

Državna potpora za operativno poslovanje može se dodijeliti kako bi se nadoknadili:

a)     dodatni troškovi prijevoza robe proizvedene u područjima prihvatljivim za dodjelu operativne državne potpore odnosno dodatni troškovi prijevoza robe koja se u tim područjima dalje prerađuje pod sljedećim uvjetima;

1)     korisnici obavljaju svoju proizvodnu djelatnost u tim područjima;

2)     državna potpora se može objektivno unaprijed kvantificirati na temelju fiksnog iznosa, vrijednosti tone po kilometru, ili neke druge relevantne jedinice;

3)     dodatni troškovi prijevoza izračunavaju se na osnovi putovanja robe upotrebom prijevoznog sredstva kojim se proizvodi najniži trošak za korisnika;

4)     dodatni troškovi prijevoza robe koja se dalje prerađuje u nedovoljno razvijenim i izrazito nerazvijenim općinama u Federaciji Bosne i Hercegovine mogu obuhvatiti troškove prijevoza robe s bilo kojeg mjesta njene proizvodnje u ta područja;

b) dodatni troškovi poslovanja nastalih u nedovoljno razvijenim i izrazito   nerazvijenim općinama u Federaciji Bosne i Hercegovine, osim troškova

prijevoza, pod sljedećim uvjetima:

1)     da korisnici imaju ekonomsku djelatnost u nedovoljno razvijenim i izrazito nerazvijenim općinama u Federaciji Bosne i Hercegovine;

2)     da godišnji iznos državne potpore po korisniku na temelju svih programa operativnih potpore ne premašuje:

- 15% bruto dodatne vrijednosti koju korisnik godišnje ostvaruje u dotičnoj nedovoljno razvijenoj općini i izrazito nerazvijenoj općini u Federaciji Bosne i Hercegovine,

- 25% godišnjih troškova radne snage koje korisnik snosi u dotičnoj nedovoljno razvijenoj općini i izrazito nerazvijenoj općini u Federaciji Bosne i Hercegovine, ili

- 10% godišnjeg prometa korisnika stečenog u dotičnoj nedovoljno razvijenoj općini i izrazito nerazvijenoj općini u Federaciji Bosne i Hercegovine.

 

 

Članak 16.

Intenzitet regionalne državne potpore za operativno poslovanje

 

 

Intenzitet regionalne državne potpore za operativno poslovanje ne može premašiti 100% prihvatljivih dodatnih troškova iz članka 15. ove Uredbe.

 

2. DRŽAVNA POTPORA ZA URBANI RAZVOJ

 

 

Članak 17.

Uvjeti za dodjelu državne potpore za urbani razvoj

 

 

Regionalna državna potpora za urbani razvoj  može se dodijeliti u obliku vlasničkog kapitala, kvazivlasničkog kapitala, kredita, garancija ih kombinacije navedenog, ukoliko projekt urbanog razvoja ispunjava sljedeće kriterije:

a)     provodi se preko fondova za urbani razvoj;

b)     sufinancira se iz europskih strukturnih i investicijskih fondova;

c)     potiče provedbu integrirane strategije za održiv urbani razvoj.

 

 

Članak 18.

Prihvatljivi troškovi i visina državne potpore za urbani razvoj

 

 

(1)    Prihvatljivi troškovi su ukupni troškovi projekta urbanog razvoja.

(2)    Ukupno ulaganje u projekt urbanog razvoja ne može premašiti 20 milijuna EUR.

 

 

Članak 19.

Fond za urbani razvoj

 

 

(1)    Direktor fonda za urbani razvoj iz članka I7.a) bira se u otvorenom, transparentnom i nediskriminirajućem natječaju, u skladu s propisima.

(2)    Prilikom izbora direktora fonda za urbani razvoj ne može se vršiti diskriminacija na temelju mjesta poslovnog nastana ili registracije, ali se može zahtijevati ispunjavanje drugih prethodno utvrđenih kriterija koji su objektivno opravdani prirodom ulaganja.

(3)    Fondovima za urbani razvoj upravlja se na tržišnoj osnovi i njima se osigurava donošenje odluka o financiranju usmjerenih na stjecanje dobiti.

(4)    Smatra se da je uvjet tržišnog upravljanja iz stavka (3) ovoga članka ispunjen ukoliko direktor fonda za urbani razvoj ispunjava sljedeće uvjete:

a)     zakonom ili ugovorom je utvrđena obveza rukovo­ditelja da postupa s pažnjom profesionalnog rukovo­ditelja, u dobroj vjeri, i da izbjegava sukob interesa;

b)     na upravljanje fondom primjenjuju se najbolja praksa i regulatorni nadzor;

c)     naknada za rad rukovoditelja je određenja u skladu je s tržišnom praksom;

d)     naknada za rad rukovoditelja je povezana s rezultatima rada ili posrednik sudjeluje u rizicima ulaganja tako što ulaže vlastita sredstava čime se

osigurava trajno poklapanje njegovih interesa s interesima javnog ulagača;

e)     rukovoditelj predlaže strategiju, kriterije i vremenski raspored ulaganja u projekte urbanog razvoja, pri čemu se unaprijed utvrđuju financijska održivost i očekivani učinak na urbani razvoj;

f)     za svako vlasničko i kvazivlasničko ulaganje postoji jasna i ostvariva izlazna strategija.

(5)   Uvjet iz stavka (4) točka c) smatra se ispunjenim ako je rukovoditelj izabran na način iz stavka (1), na temelju objektivno postavljenih kriterija povezanih s iskustvom, stručnošću te operativnim i financijskim sposobnostima.

(6)    Ako fond za urbani razvoj pruža kredite ili garancije projektima urbanog razvoja, moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)     u slučaju kredita, pri izračunavanju maksimalnog iznosa ulaganja uzima se u obzir nominalni iznos kredita;

b)     u slučaju garancija, pri izračunavanju maksimalnog iznosa ulaganja uzima se u obzir nominalni iznos temeljnog kredita.

(7)   Nadležni ministar utvrđuje postupak dubinske analize kako bi se osigurala tržišno razumna strategija ulaganja za potrebe provedbe mjera državne potpore za urbani razvoj.

 

 

Članak 20.

Udjel privatnih ulagača

 

 

(1)    Potpora za urbani razvoj mora potaći dodatna ulaganja privatnih ulagača, na razini fondova za urbani razvoj ili projekata urbanog razvoja, radi postizanja privatnog udjela od najmanje 30% ukupnog financiranja pomognutom projektu urbanog razvoja.

(2)   Privatni i javni ulagači mogu za provedbu projekta urbanog razvoja dati novčani doprinos ili doprinos u naturi ili kombinaciju navedenog, s tim da se doprinos u naturi uzima prema njegovoj tržišnoj vrijednosti, u skladu s potvrdom neovisnog kvalificiranog stručnjaka ili valjano ovlaštenog službenog tijela.

(3)    Neovisni privatni ulagači biraju se u otvorenom, transparentnom i nediskriminirajućem natječaju, u skladu s propisima.

(4)   Cilj izbora nezavisnih privatnih ulaganja je postizanje sporazuma o podjeli rizika i nagrade.

(5)   Prilikom postizanja sporazuma o podjeli rizika i nagrade, za ulaganja koja nisu garancije, prednost se daje asimetričnoj podjeli dobiti pred zaštitom od gubitaka.

(6)    U slučaju asimetrične podjele gubitaka između javnih i privatnih ulagača, prvi gubitak koji snosi javni ulagač ograničava se na 25% njegova ukupnog ulaganja.

(7)   U slučaju garancije privatnim ulagačima u projektima urbanog razvoja, garantna stopa ograničava se na 80%, a ukupni gubici koje snosi davatelj državne potpore ograni­čavaju se na 25% temeljnog portfelja obuhvaćenog garancijom.

(8)   Ako privatni ulagači nisu izabrani na način iz stavka (3) ovoga Članka, pravednu stopu povrata privatnim ulaga­čima utvrđuje neovisni stručnjak izabran u otvorenom, transparentnom i nediskriminirajućem natječaju.

(9)    Ulagačima je dopušteno da budu zastupljeni u upravljač­kim tijelima fonda za urbani razvoj iz članka 19. ove Uredbe, poput nadzornog odbora ili savjetodavne skupštine.

 

3. DRŽAVNA POTPORA MALIM I SREDNJIM GOSPODARSKIM SUBJEKTIMA

 

 

Članak 21.

Potpora za novoosnovane male gospodarske subjekte

 

 

(1)    Državna potpora za novoosnovane male gospodarske subjekte može se dodijeliti samo u okviru predmeta programa (sheme) državne potpore.

(2)   Gospodarski subjekti koji imaju pravo na ovu potporu su mali gospodarski subjekti koji:

a)     su osnovani u razdoblju do pet godina prije podnošenja projekta za državnu potporu,

b)    još nisu raspodijelili dobit,

c)    nisu osnovani spajanjem.

(3)    Državna potpora novoosnovanim malim i srednjim gospodarskim subjektima može biti u obliku:

a)     kredita s kamatnim stopama koje nisu u skladu s tržišnim uvjetima, u trajanju od deset godina u nominalnom iznosu od najviše 2 milijuna EUR,

b)     garancija s premijama koje nisu u skladu s tržišnim uvjetima, koja ne mogu premašiti 80% temeljnog zajma, u trajanju od deset godina s iznosom obuhvaćenim garancijom od najviše 3 milijuna EUR,

c)     bespovratnih sredstava, uključujući vlasnička i kvazivlasnička ulaganja, ili smanjenja kamatnih stopa i garantne premije Čiji iznos bruto ekvivalenta bespovratnog sredstva ne premašuje 0,8 milijuna EUR.

(4)   Za kredite iz stavka (3) točka a) u trajanju od 5 do 10 godina, maksimalni iznosi mogu se prilagoditi množenjem prethodno navedenih iznosa omjerom razdoblja od 10 godina i stvarnog trajanja kredita, a za kredite kraće od 5 godina, maksimalni iznos jednak je iznosu za kredite u trajanju od 5 godina

(5)    Za garancije iz stavka (3) točka b) u trajanju od 5 do 10 godina maksimalni iznosi obuhvaćeni garancijom mogu se prilagoditi množenjem prethodno navedenih iznosa omjerom razdoblja od 10 godina i stvarnog trajanja garancije, a za garancije kraće od 5 godina, maksimalni iznos obuhvaćen garancijom jednak je onom za garancije u trajanju od 5 godina.

(6)   Korisnik može primiti potporu kombinacijom instru­menata potpore iz stavka (3), pod uvjetom da se za određi­vanje preostalog udjela maksimalnog iznosa potpore dozvoljenog za ostale instrumente koji su sastavni dio tog kombiniranog instrumenta uzima u obzir razmjerni udio iznosa dodijeljenog jednim instrumentom potpore, izraču­nat na temelju maksimalnog iznosa potpore dozvoljene za taj kombinirani instrument.

(7)   Za male inovacijske gospodarske subjekte, maksimalni iznosi utvrđeni u stavku (3) ovoga članka mogu se udvostručiti.

 

 

Članak 22.

Državna potpora za ulaganje u male i srednje gospodarske subjekte

 

 

(1)    Državna potpora za ulaganje u male i srednje gospodarske subjekte se može dodijelili za:

a)     ulaganje u materijalnu i/ili nematerijalnu imovinu u vezi s osnivanjem nove poslovne jedinice, širenjem postojeće poslovne jedinice, diversifikacijom proizvodnje poslovne jedinice na nove dodatne proizvode ili temeljnom promjenom u sveukupnom proizvod­nom procesu postojeće poslovne jedinice; ili

b)     stjecanje imovine koja pripada poslovnoj jedinici ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1)     poslovna jedinica se ugasila ili bi se ugasila da nije bila kupljena,

2)     imovina je kupljena od treće osobe nepovezane s kupcem,

3)     transakcija se izvršava po tržišnim uvjetima.

(2)    Uvjet iz stavka (1) točka b) 2) ovoga članka ne primjenjuje se ako mali gospodarski subjekt bude preuzet od strane člana obitelji prvobitnog vlasnika, ili zaposlenog.

(3)    Samo stjecanje udjela u gospodarskom subjektu ne predstavlja ulaganje.

(4)    Nematerijalna imovina mora ispunjavati jedan od sljedećih uvjeta:

a)     upotrebljava se isključivo u gospodarskom subjektu koji prima potporu;

b)     vodi se kao imovina koja se amortizira;

c)     kupljena je po tržišnim uvjetima od treće osobe nepovezane s kupcem;

d)     uključena je u imovinu gospodarskog subjekta najmanje tri godine.

(5)    Radna mjesta direktno otvorena projektom ulaganja moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

a)     radna mjesta otvaraju se u roku od tri godine od dovršetka ulaganja;

b)     postoji neto povećanje broja zaposlenih u dotičnoj poslovnoj jedinici u odnosu na prosjek za proteklih 12 mjeseci;

c)     radna mjesta se moraju očuvati u razdoblju od najmanje tri godine od dana kada su prvi put popunjena.

(6)    Prihvatljivi troškovi su:

a)     troškovi ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu; ili/i

b)     procijenjeni troškovi plaća za radna mjesta neposredno otvorena projektom ulaganja, izračunati na razdoblje od dvije godine.

(7)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     20% prihvatljivih troškova u slučaju malih gospodarskih subjekata;

b)     10% prihvatljivih troškova u slučaju srednjih gospodarskih subjekata.

(8)   Maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 7,5 milijuna EUR po gospodarskom subjektu po projektu.

 

 

Članak 23.

Državna potpora za savjetodavne usluge

 

 

(1)    Državna potpora za male i srednje gospodarske subjekte može se dodijeliti za savjetodavne usluge.

(2)   Navedene usluge ne mogu biti stalna ili povremena djelatnost, niti biti povezane s redovnim operativnim troškovima gospodarskog subjekta, kao što su redovne usluge poreznog savjetovanja, redovne pravne usluge ili usluge reklamiranja.

(3)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti 50% troško­va savjetodavnih usluga koje pružaju vanjski konzultanti.

(4)    Maksimalni iznos za savjetodavne usluge ne može premašiti 2 milijuna eura po gospodarskom subjektu po projektu.

 

 

Članak 24.

Državna potpora za sudjelovanje u projektima europske teritorijalne suradnje

 

 

(1)   Državna potpora za troškove suradnje malih i srednjih gospodarskih subjekata koji sudjeluju u projektima europske teritorijalne suradnje može se dodijeliti za sljedeće prihvatljive troškove:

a)     troškove organizacijske suradnje, uključujući trošak osoblja i ureda, ako je povezan s projektom suradnje;

b)     troškove savjetodavnih i pomoćnih usluga povezanih sa suradnjom koje pružaju vanjski konzultanti i pružatelji usluga;

c)     putne troškove, troškove opreme i izdaci ulaganja neposredno povezani s projektom te amortizacija alata i opreme koji se upotrebljavaju neposredno za projekt.

(2)    Usluge iz stavka (1) točka b) ovoga članka ne mogu biti trajna ili periodična djelatnost niti biti povezane s uobičajenim troškovima poslovanja gospodarskog subjek­ta, kao što su uobičajene usluge poreznog savjetovanja, redovne pravne usluge ili uobičajeno oglašavanje.

(3)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

(4)    Maksimalni iznos za sudjelovanje u projektima europske teritorijalne suradnje ne može premašiti 2 milijuna eura po gospodarskom subjektu po projektu.

 

 

Članak 25.

Državna potpora za sudjelovanje na sajmovima

 

 

(1)    Državna potpora za male i srednje gospodarske subjekte može se dodijeliti za sudjelovanje na sajmovima međuna­rodnog karaktera i to ako je izlazak na sajam povezan s komercijalizacijom novih proizvoda, transferom tehnolo­gija, razvojem vlastitog brenda odnosno sajma malog gospodarstva svjetske razine.

(2)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti 50% troškova nastalih iznajmljivanjem, postavljanjem i vođenjem štanda za sudjelovanje gospodarskog subjekta na određenom sajmu ili izložbi.

(3)    Visina troškova sajma se utvrđuje na temelju pravila i tarife Unije sajmova kojoj pripada konkretni'sajam za koji se utvrđuju troškovi.

(4)   Najviši iznos državne potpore ne može premašiti 2 milijuna EUR godišnje po gospodarskom subjektu.

 

 

Članak 26.

Državna potpora za alternativne trgovinske platforme specijalizirane za male i srednje gospodarske subjekte

 

 

(1)    Državna potpora za alternativne trgovinske platforme specijalizirane za male i srednje gospodarske subjekte može se dodijeliti ako platformom upravlja mati gospodarski subjekt.

(2)   Mjera državne potpore može biti u obliku potpore novoos­novanom gospodarskom subjektu kao upravitelju platforme, ali se u tom slučaju primjenjuju pravila iz članka 21. ove Uredbe.

(3)    Državna potpora može biti u obliku poreznih poticaja nezavisnom privatnom ulagaču - fizičkoj osobi u odnosu na njegova ulaganja u rizično   financiranje koje je provedeno preko alternativne trgovinske platforme u

prihvatljive gospodarske subjekte, ali se u tom slučaju primjenjuju pravila o   državnoj potpori za rizično financiranje.

 

 

Članak 27.

Državna potpora za troškove analize za ulaganja

 

 

(1)    Državna potpora može se dodijeliti za pokriće prihva­tljivih troškova početnog pregleda i službene dubinske analize koju upravitelji financijskih posrednika ili ulagači provode radi utvrđivanja prihvatljivih privrednih subjekta pogodnih za rizično financiranje.

(2)    Intenzitet potpore ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

 

4. DRŽAVNA POTPORA ZA SANACIJU I RESTRUKTURIRANJE GOSPODARSKIH SUBJEKATA

 

 

Članak 28.

Državna potpora gospodarskom subjektu u teškoćama

 

 

(1)    Državna potpora gospodarskom subjektu u teškoćama može se dodijeliti:

a)     za sanaciju kako bi se gospodarskom subjektu dala mogućnost da ispita svoje stanje dok se ne pripremi plan restrukturiranja ili likvidacije;

b)     za održavanje likvidnosti malih i srednjih gospodarskih subjekata (tzv. privremena potpora za restrukturiranje); ili

c)     za restrukturiranje radi osiguravanja obnove dugoročne konkurentnosti gospodarskog subjekta u okviru plana za reorganizaciju i racionalizaciju.

(2)    Vijeće može odlučiti da se u okviru programa (sheme) državne potpore potpora za sanaciju iz stavka (1) točka a) ovoga članka i/ili restrukturiranje iz stavka (1) točka c) ovoga članka, dopušta samo u korist malih i srednjih

gospodarskih subjekata.

(3)   Vijeće može zahtijevati od davatelja da ograniče trajanje određenih programa (sheme) na četiri godine ili manje, te da izvrše preispitivanje tih programa (shema).

(4)    Preispitivanje iz stavka (3) ovoga članka se zahtijeva za programe (sheme) za koje postoji rizik od znatnog ograničavanja ili narušavanja konkurencije ako se njihova provedba ne preispita na vrijeme.

(5)    Državna potpora za sanaciju i restrukturiranje ne može se dodijeliti gospodarskim subjektima u sektoru vađenja uglja, proizvodnje čelika i financijskim institucijama.

(6)    Državna potpora za sanaciju i za restrukturiranje može se dodijeliti gospodarskom subjektu nad kojim je pokrenut stečajni postupak, radi opstanka i nastavljanja djelatnosti gospodarskog subjekta.

(7)    Novoosnovani gospodarski subjekt, koji se nalazi u privrednom registru ne duže od tri godine, naročito ako je nastao likvidacijom ranijeg gospodarskog subjekta ili je preuzeo sredstva likvidiranog gospodarskog subjekta, ne može dobiti državnu potporu za sanaciju i restrukturiranje čak i ukoliko je njegova financijska pozicija nesigurna.

(8)    Gospodarski subjekt koji pripada većoj poslovnoj grupi ili ga je ona preuzela ne može dobiti državnu potporu za sanaciju i restrukturiranje, osim. ako može dokazati da su teškoće u kojima se nalazi:

a)     unutarnje prirode,

b)     nisu rezultat proizvoljne raspodjele troškova u okviru grupe,

c)     suviše ozbiljne da bi se grupa sama mogla s njima izboriti.

(9)    Ako gospodarski subjekt u teškoćama osnuje društvo kći, smatra se da društvo kći i društvo koje ga kontrolira zajedno čine grupu te mogu primiti državnu potporu na temelju pravila ovoga članka.

 

 

Članak 29.

Pojam gospodarskog subjekta u teškoćama

 

 

(1)    Gospodarski subjekt je u teškoćama ako je bez državne intervencije    gotovo izvjestan prestanak njegovog poslovanja u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju za kojeg važe najmanje jedna od sljedećih okolnosti:

a)     u slučaju društva s ograničenom odgovornošću, ako je više od polovice njegovog upisanog temeljnog kapitala izgubljeno zbog akumuliranih gubitaka; b)     u slučaju gospodarskog društva u kojem barem neki članovi imaju neograničenu  odgovornost za dug društva, ako je više od polovice njegovog kapitala kako je prikazan u financijskim iskazima društva izgubljeno zbog akumuliranih gubitaka;

c)     ako je gospodarski subjekt predmet općeg stečajnog postupka ili ispunjava kriterije da se protiv njega na zahtjev vjerovnika pokrene opći stečajni postupak;

d)     ako je gospodarski subjekt primio potporu za sanaciju, a još nije vratio zajam ili okončao garanciju, ili je primio potporu za restrukturiranje, a još uvijek je predmet plana restrukturiranja; ili

e)     ako je velikom gospodarskom subjektu tijekom posljednje dvije godine:

1)     iznos knjigovodstvenog duga i kapitala gospodarskog subjekta bio veći od 7,5 i

2)     EBITDA koeficijent pokrića kamata gospodarskog subjekta bio niži od 1,0.

(2)   Ne smatra se gospodarskim subjektom u teškoćama iz stavka (1) točke a) i b) ovoga članka:

a)     mali ili srednji gospodarski subjekt koje postoji manje od tri godine; ili

b)     mali ili srednji gospgdarski subjekt koji postoji manje od 7 godina od njegove prve komercijalne transakcije i koji ispunjava uvjete za ulaganja za financiranje rizika na osnovi sveobuhvatne analize (due diligence) koju je proveo izabrani financijski posrednik za potrebe ostvarivanja prava na potporu za financiranje rizika.

(3)   Akumuliranje gubitaka iz točaka a) i b) ovoga članka postoji kada se odbijanjem akumuliranih gubitaka od rezervi (i svih drugih elemenata koji se generalno smatraju dijelom vlastitih sredstava društva) dobije negativan kumulativni iznos koji prelazi polovicu upisanog temeljnog kapitala pri čemu temeljni kapital obuhvaća i sve emisione premije.

 

 

Članak 30.

Izračun i visina državne potpore za sanaciju i restrukturiranje

 

 

(1) S ciljem procjene negativnih novčanih tokova poslovanja korisnika u godini koja prethodi prijavi državne potpore (ili prije dodjele državne potpore u slučaju neprijavljenih državnih potpora), najveći iznos državne potpore za sanaciju za šestomjesečno razdoblje se izračunava putem sljedeće formule:

DP = (EBIT+Amortizacija - (Tekuća imovina – Tekuće obaveze)

(2)    Najveći iznos državne potpore za održanje likvidnosti (tzv. privremene potpore za restrukturiranje) tijekom šestomjesečnog razdoblja se izračunava putem sljedeće formule:

DP = (EBIT + Amortizacija – (Tekuća imovina – Tekuće obaveze)*15

(3)    EBIT označava dobit prije kamata i poreza koja je ostvarena u godini prije dodjele/prijave državne potpore, a promjene u obrtnom kapitalu izračunavaju se kao promjena u razlici između tekuće imovine i tekućih obveza za posljednje zatvoreno računovodstveno razdoblje.

(4)   Prilikom izračunavanja je potrebno jasno navesti sve rezervacije na razini rezultata poslovanja, a rezultat ne smije uključivati takve rezervacije.

(5)    Kada je gospodarskom subjektu u teškoćama prethodno zakonito već dana potpora u pogledu koje je Vijeće donijelo negativnu odluku s nalogom za sanaciju i kada ta sanacija nije realizirana, pri utvrđivanju potpore za sanaciju i restrukturiranje tog gospodarskog subjekta uzet će se u obzir kumulativan efekt stare i nove potpore.

(6)    Najviši iznos državne potpore koja se dodjeljuje kombinirano za sanaciju i restrukturiranje ne može premašiti 10 milijuna cura po gospodarskom subjektu, uključujući potporu iz ostalih izvora ili na osnovi drugih programa (shema) državne potpore.

(7)    Socijalno osiguranje koje se isplaćuje uslijed smanjenja radne snage gospodarskog subjekta u restrukturiranju, u cilju racionalizacije i učinkovitosti, ne smatra se državnom potporom, ako je mjera bez sektorskih ograničenja dostupna svim radnicima.

(8)    Obveze koje gospodarski subjekt ima na osnovi radnog zakonodavstva ili kolektivnih ugovora sa sindikatima o osiguravanju određenih naknada za višak radnika, kao što su otpremnine ili mjere povećanja njihove zapošljivosti, dio su uobičajenih troškova poslovanja koje gospodarski subjekt mora pokriti vlastitim sredstvima, inače se uračunavaju u iznos dane državne potpore.

 

4.1. Državna potpora za sanaciju

 

 

Članak 31.

Državna potpora za sanaciju

 

 

(1)   Državna potpora za sanaciju može se dodijeliti gospodarskom subjektu:

a)     kao jednokratna mjera u obliku garancije ili kredita gdje se uzimaju u obzir socijalni i ekonomski uvjeti danog područja;

b)     kao kredit ili garancija zajma odnosno kredita;

c)     uz uvjet da svaki kredit bude vraćen, a sve obveze po garancijama okončane u roku do šest mjeseci nakon isplate prve rate gospodarskom subjektu;

d)     da je državna potpora ograničena u iznosu neophodnom za opstanak gospodarskog subjekta u razdoblju za koje je potpora odobrena.

(2)   U slučaju iz stavka (1) točka b) ovoga članka, financijski troškovi kredita odnosno ukupni financijski troškovi osigurane garancije, uključujući kamatnu stopu kredita i garancijsku premiju, moraju biti utvrđeni po stopi koja nije manja od referentne stope za gospodarskog subjekta u teškoćama uvećanu za najmanje 50 baznih bodova za potporu za sanaciju.

(3)   Potpora za sanaciju mora biti ograničena na iznos koji je potreban kako bi korisnik održao poslovanje tijekom šest mjeseci i koji se određuje planom likvidnosti kojim se utvrđuju potrebe korisnika u pogledu likvidnosti tijekom sljedećih šest mjeseci.

 

 

Članak 32.

Obveze korisnika državne potpore za sanaciju

 

 

(1)    Potpora za sanaciju ne smije se koristiti za financiranje strukturnih mjera kao što su kupovina gospodarskog subjekta ili imovine, osim ako je to neophodno za opstanak korisnika tijekom sanacije.

(2)    Iznos naknade koju je korisnik obavezan platiti za potporu za sanaciju trebao bi odražavati osnovnu kreditnu sposobnost korisnika, a naknada treba biti utvrđena po stopi koja nije manja od referentne stope za gospodarskog

subjekta u teškoćama uz povećanje od najmanje 50 baznih bodova za potporu za sanaciju.

(3)   Gospodarski subjekt - primatelj državne potpore za sanaciju dužan je, najkasnije u roku od šest mjeseci od dodjele državne potpore, dostaviti Vijeću jedan od sljedećih dokumenata:

a)     dokaz da je kredit u cijelosti otplaćen, i/ili da je garancija istekla;

b)     plan restrukturiranja pod uvjetom da se korisnik smatra gospodarskim subjektom u teškoćama, a ne da se samo suočava s ozbiljnom potrebom za likvidnošću; ili

c)     plan likvidacije u kojem se detaljno opisuju koraci koji vode do likvidacije korisnika u razumnom vremenskom roku bez dodatne državne potpore.

 

 

Članak 33.

Učestalost državne potpore za sanaciju

 

 

(1)   Državna potpora za sanaciju može se dodijeliti samo jedanput.

(2)   Državna potpora može se dodijeliti ponovno u iznimnim slučajevima, ali ne prije isteka desetogodišnjeg razdoblja od datuma realizacije ranijeg plana restrukturiranja.

(3)   Iznimno, nova državna potpora za sanaciju može se dodijeliti i prije isteka desetogodišnjeg razdoblja ukoliko je neophodna, uslijed nepredvidivih okolnosti koje su izvan kontrole i utjecaja gospodarskog subjekta, ali tek nakon isteka razdoblja od najmanje pet godina od dodjele državne potpore.

 

4.2. Državna potpora za održavanje likvidnosti ("privremena potpora za restrukturiranje")

 

 

Članak 34.

"Privremena potpora za restrukturiranje"

 

 

(1)    Kada gospodarski subjekt može dovršiti restrukturiranje, a da mu pritom nije potrebna potpora za restrukturiranje, Vijeće može odobriti programe kojima se omogućuje potporu za održanje likvidnosti (privremena potpora za restrukturiranje) za razdoblje duže od šest mjeseci, a najduže do 18 mjeseci.

(2)   Na potporu za održavanje likvidnosti (privremena potpora za restrukturiranje) se primjenjuju pravila koja važe za restrukturiranje, osim ako   su izmijenjene odredbama ovoga odjeljka.

 

 

Članak 35.

Oblici i visina potpore za održavanje likvidnosti

 

 

(1)    Državna potpora za održavanje likvidnosti (privremena potpora za restrukturiranje) se može dodijeliti u obliku garancije za kredit ili kredita.

(2)    Financijski troškovi kredita ili, u slučaju garancije za kredit, ukupni financijski troškovi kredita osiguranog garancijom, uključujući kamatnu stopu kredita i garantnu premiju, moraju biti u skladu sa stavcima (3) i (4) ovoga članka.

(3)    Iznos naknade za potporu za održavanje likvidnosti (privremena potpora za restrukturiranje) utvrđuje se po stopi koja ne može biti manja od referentne stope i diskontnih stopa za gospodarske subjekte u teškoćama kojom se utvrđuju uobičajene razine kolateralizacije.

(4)    Stopa iz stavka (3) ovoga članka se povećava za najmanje 50 baznih bodova nakon što prođe 12 mjeseci od isplate prvog obroka korisniku u što se ne uračunava razdoblje potpore za sanaciju koje je neposredno prethodilo.

(5)   Najviši iznos potpore za održanje likvidnosti (privremene potpore za restrukturiranje) ne može premašiti iznos koji je potreban da bi korisnik održao poslovanje tijekom osamnaest mjeseci i izračunava se pomoću formule iz članka 30. stavka (2) ove Uredbe.

(6)    Svaka potpora koja je veća od iznosa dobivenog računom iz stavka (5) ovoga članka odobrava se samo ako je opravdana planom likvidnosti kojim se utvrđuju potrebe korisnika u pogledu likvidnosti tijekom sljedećih osamnaest mjeseci.

 

 

Članak 36.

Naknadne obveze korisnika potpore za održavanje likvidnosti

 

 

(1)    Prije isteka razdoblja za koje mu je odobrena dodjela potpore za održanje likvidnosti (privremena potpora za restrukturiranje), korisnik potpore mora:

a)     podnijeti plan restrukturiranja;

b)     podnijeti plan likvidacije; ili

c)     otplatiti kredit ili garanciju ukinuti.

(2)   Najkasnije šest mjeseci nakon isplate prve rate korisniku, ne uključujući razdoblje potpore za sanaciju koje je nepo­sredno prethodilo tomu, Vijeće mora odobriti pojedno­stavljeni plan restrukturiranja u kojem su navedene mjere koje korisnik mora poduzeti kako bi ponovno uspostavio dugoročnu održivost bez državne potpore.

 

43. Državna potpora za restrukturiranje

 

 

Članak 37.

Uvjeti za dodjelu državne potpore za restrukturiranje

 

 

(1)    Državna potpora za restrukturiranje može biti dodijeljena samo ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)     doprinosi jasno definiranom zajedničkom interesu, kao što su socijalni problemi ili rješavanje tržišnog nedostatka ponovnim uspostavljanjem dugoročne održivosti gospodarskog subjekta,

b)     postoji potreba za državnom intervencijom jer se državnom potporom doprinosi znatnom poboljšanju koje tržište ne može samo ostvariti,

c)     da ne postoji druga mjera kojom bi se narušila konkurencija u manjoj mjeri uz ostvarenje istog cilja,

d)     da postoji učinak poticaja gdje se mora dokazati da bi se bez državne potpore restrukturiranje prodaja ili likvidacija korisnika provela na način kojim se ne bi ostvario cilj od zajedničkog interesa,

e)     da je potpora ograničena na najmanju moguću mjeru i ne premašuje najmanji iznos potreban za ostvarenje cilja.

(2)    Potpora gospodarskom subjektu u teškoćama može se dodijeliti samo za jedan postupak restrukturiranja, tijekom razdoblja od deset godina, a iznimno i češće u sljedećim slučajevima:

a)     ako se potpora za restrukturiranje dodjeljuje nakon potpore za sanaciju kao dio jedinstvenog postupka restrukturiranja;

b)     ako su potpora za sanaciju ili potporu za održanje likvidnosti dodijeljene u skladu s ovim pravilima i ako nakon te potpore nije dodijeljena potpora za restrukturiranje, ako:

1)     se u trenutku dodjele potpore na temelju ovih pravila razumno moglo smatrati da će korisnik biti održiv u dugoročnom razdoblju

2)     nova potpora za sanaciju ili restrukturiranje postaje nužna nakon barem pet godina zbog nepredvidivih okolnosti za koje korisnik nije odgovaran;

c)     u izvanrednim i nepredvidivim okolnostima za koje korisnik nije odgovoran.

 

 

Članak 38.

Vlastiti doprinos korisnika potpore za restrukturiranje

 

 

(1)    Vijeće može odobriti potporu za restrukturiranje ukoliko je gospodarski subjekt u restrukturiranju osigurao razinu vlastitog doprinosa, u iznosu troškova restrukturiranja:

a)     od najmanje 50% za velike gospodarske subjekte

b)     40% u slučaju srednjih gospodarskih  subjekata, odnosno

c)     25% u slučaju malih gospodarskih subjekata.

(2)    Vlastiti doprinos u troškovima restrukturiranja iz stavka (1) ovoga članka mora biti konkretan, stvaran, što viši i da isključuju očekivane buduće dobitke kao što je novčani priliv.

 

 

Članak 39.

Plan restrukturiranja

 

 

(1)    Vijeće odobrava izvodljiv, koherentan i dugoročan plan restrukturiranja  za  ponovno uspostavljanje dugoročne održivosti korisnika potpore koji predviđa:

a)     reorganizaciju i racionalizaciju djelatnosti korisnika na efikasnijoj osnovi, b)     napuštanje djelatnosti koje uzrokuju gubitke,

c)     restrukturiranje postojećih djelatnosti koje ponovno mogu postati konkurentne, kao i

d)     diversifikaciju u smjeru novih i održivih djelatnosti.

(2)   U planu restrukturiranja moraju biti opisani uzroci teškoća korisnika i njegove slabosti i navedeno kako će predlo­žene mjere restrukturiranja ukloniti temeljne probleme korisnika.

(3)    Plan restrukturiranja mora uključivati podatke o organiza­cijskoj strukturi korisnika, financiranju, korporativnom upravljanju i svim ostalim relevantnim aspektima.

(4)    Plan restrukturiranja mora sadržavati podatke o poslov­nom modelu korisnika te se u njemu mora objasniti kako će se njime pridonijeti dugoročnoj održivosti korisnika.

(5)   Ako teškoće korisnika proizlaze iz nedostataka modela poslovanja ili sustava korporacijskog upravljanja, moraju se predložiti odgovarajuće promjene.

(6)    Očekivani rezultati planiranog restrukturiranja prikazuju se u obliku osnovnog scenarija kao i u obliku pesimis­tičnog (najgoreg) scenarija, a korisnik bi trebao provesti tržišnu anketu i analizu osjetljivosti kojima bi se utvrdili pokretački parametri rezultata korisnika i glavni razlozi predviđenih rizika.

 

 

Članak 40.

Strukturne mjere - prodaja imovine i smanjenje poslovnih aktivnosti

 

 

(1)   Od gospodarskog subjekata koji koristi potporu za restrukturiranje može se zatražiti da proda imovinu ili smanji kapacitete ili tržišnu prisutnost.

(2)   Mjere iz stavka (1) ovoga članka trebalo bi provesti na tržištu ili tržištima na kojima će gospodarski subjekt imati znatan tržišni položaj nakon restrukturiranja, posebno na onima na kojima postoji znatan višak kapaciteta.

(3)    Prodaju imovine radi ograničavanja narušavanja tržišne konkurencije trebalo bi provesti bez nepotrebnog odgađanja, uzimajući u obzir vrstu imovine koja se prodaje i sve prepreke njezinoj prodaji, a u svakom slučaju tijekom trajanja plana restrukturiranja.

(4)    Prodaja, otpis dugova i napuštanje djelatnosti koje uzrokuju gubitke, a koji bi u svakom slučaju bili potrebni za ponovnu uspostavu održivosti, u načelu se ne smatraju dovoljnim za rješavanje narušavanja tržišne konkurencije.

(5)    Strukturne mjere bi trebale biti u obliku prodaje imovine održivih neovisnih gospodarskih subjekata koja i dalje posluju, a koji bi dugoročno mogli sudjelovati u tržišnom natjecanju da ih vodi odgovarajući kupac.

(6)   U slučaju da subjekt iz stavka (5) ovoga članka nije dostupan, korisnik bi mogao izdvojiti i naknadno prodati postojeću i na odgovarajući način financiranu djelatnost, stvarajući tako novi i održivi subjekt koji bi se trebao moći natjecati na tržištu.

(7)    Strukturne mjere koje se provode samo u obliku prodaje imovine i ne uključuju uspostavu održivog subjekta koji bi se mogao natjecati na tržištu su manje učinkovite u očuvanju tržišne konkurencije i zato se odobravaju samo u rijetkim slučajevima, ako ni jedan drugi oblik strukturnih mjera ne bi bio izvediv ili bi se drugim strukturnim mjerama ozbiljno ugrozila ekonomska održivost gospodarskog subjekta.

(8)   Ako postoje indicije da bi se moglo teško pronaći kupca za imovinu koju je korisnik predložio za prodaju, odmah je potrebno odabrati alternativnu imovinu za prodaju ili mjere koje će se poduzeti u vezi s predmetnim tržištem ili tržištima u slučaju da primarna prodaja imovine, stvarao ne uspije.

 

 

Članak 41.

Mjere praćenja poslovanja

 

 

(1)   Mjere praćenja poslovanja moraju se primjenjivati u svim slučajevima radi izbjegavanja narušavanja učinaka strukturnih mjera te bi ih u pravilu trebalo nametnuti tijekom provođenja plana restrukturiranja.

(2)   Korisnici su obavezni suzdržavati se od stjecanja dionica u trgovačkim društvima tijekom restrukturiranja, osim kada je to neophodno kako bi se osigurala dugoročna održivost korisnika, ali ih, nakon što se prijave takva stjecanja, Vijeće može odobriti kao dio plana restrukturiranja.

(3)    Korisnici su obavezni suzdržavati se od oglašavanja državne potpore kao konkurentne prednosti pri stavljanju na tržište svojih proizvoda i usluga.

(4)    Opseg mjera kojima se ograničava narušavanje tržišne konkurencije temelji se na nekoliko činitelja, kao što su posebno:

a)     iznos i priroda potpore,

b)     uvjeti i okolnosti u kojima je potpora dodijeljena;

c)     veličina i relativna važnost korisnika na tržištu i značaj dotičnog tržišta;

d)     razina postojanja problema moralnog hazarda nakon primjene mjera  vlastitog doprinosa i raspodjele tereta.

5)     Vijeće posebno razmatra iznos, po potrebi na temelju približnih vrijednosti  i prirodu potpore u apsolutnim vrijednostima i u vezi s imovinom korisnika i veličinom cjelokupnog tržišta.

 

 

Članak 42.

Izvještavanje od strane davatelja potpore

 

 

(1)   U slučaju dodjele potpore za restrukturiranje velikom gospodarskom subjektu, davatelj državne potpore podnosi Vijeću za detaljne izvještaje najmanje jednom godišnje do ispunjenja ciljeva iz plana restrukturiranja.

(2)   Izvještaj iz stavka (1) ovoga članka mora sadržavati sve podatke koji su potrebni Vijeću radi praćenja realizacije plana restrukturiranja; raspored sredstava uplaćenih gospodarskom subjektu, njegovo financijsko stanje i poštovanje uvjeta i obveza iz odluke na temelju koje je državna potpora dodijeljena.

(3)   Kod državne potpore za restrukturiranje malih i srednjih gospodarskih subjekata, davatelj potpore jednom godišnje dostavlja Vijeću kopiju bilance stanja i računa dobiti i gubitka gospodarskog subjekta - korisnika potpore.

 

 

Članak 43.

Izmjena odluke o restrukturiranju

 

 

(1)    Iako je potpora za restrukturiranje odobrena od strane Vijeća moguće je odobriti njene izmjene ukoliko:

a)     izmijenjeni plan i dalje sadrži ponovnu uspostavu održivosti u razumnom roku;

b)     ako se povećaju troškovi restrukturiranja, u skladu s time mora se povećati i vlastiti doprinos;

c)     ako se povećava iznos potpore, mjere kojima se ograničava narušavanje konkurencije moraju imati veći opseg u odnosu na početne mjere;

d)     ako je opseg predloženih mjera kojima se ograničava narušavanje konkurencije na tržištu manji od početnih mjera, iznos potpore mora se u skladu s time smanjiti;

e)     novi rokovi za provedbu mjera kojima se ograničava narušavanje tržišne konkurencije mogu se odgoditi u odnosu na početno utvrđene rokove samo zbog razloga koji su izvan kontrole korisnika.

(2)    Ako se ublaže uvjeti koje je utvrdilo Vijeće, iznos potpore mora se u skladu s time smanjiti ili se moraju utvrditi drugi uvjeti.

 

4.4. Potpora pružateljima usluga od općeg ekonomskog interesa koji su u teškoćama

 

 

Članak 44.

Cilj potpore pružateljima usluga od općeg ekonomskog interesa koji su u teškoćama

 

 

(1) Vijeće može odobriti državnu potporu pružateljima usluga od općeg ekonomskog interesa koji su u teškoćama kako bi se osigurao kontinuitet pružanja usluga.

(2)   Vijeće može odobriti državnu potporu i pnižateljima usluga od općeg ekonomskog interesa koji su u teškoćama, a nisu u stanju ispuniti uvjete iz ove Uredbe, dok se pružanje usluge ne povjeri novom pružatelju.

(3)    Vijeće će odobriti potporu iz stavka (2) ovoga članka samo ako davatelj državne potpore objektivno dokaže da je potpora strogo ograničena u iznosu i trajanju potrebnom da bi se novom pružatelju povjerilo pružanje usluga.

 

 

Članak 45.

Elementi za određivanje potpore pružateljima usluga od općeg ekonomskog interesa koji su u teškoćama

 

 

(1)    Prilikom procjene potpore pružateljima usluga od općeg ekonomskog interesa koji su u teškoćama, Vijeće uzima u obzir svu državnu potporu koje je primio dotični pružalac, uključujući i naknade za obveze pružanja javne usluge.

(2)   Prilikom utvrđivanju vlastitog doprinosa korisnika, Vijeće ne uzima u obzir iznos naknade za pružanje javne usluge.

(3)    U mjeri u kojoj je imovina korisnika nužna za pružanje usluga od općeg ekonomskog interesa, Vijeće može zahtijevati poduzimanje alternativnih mjera kako bi se osiguralo da konkurencija nije narušena u mjeri koja je suprotna zajedničkim interesima, posebno radi što je moguće bržeg uvođenja fer tržišne konkurencije u vezi s predmetnim uslugama od općeg ekonomskog interesa.

 

5. DRŽAVNA POTPORA U OBLIKU RIZIČNOG KAPITALA

 

 

Članak 46.

Oblici rizičnog financiranja

 

 

(1)   Rizično financiranje je pružanje direktne ili indirektne financijske podrške gospodarskim subjektima u obliku:

a)     vlasničkog kapitala;

b)     kvazivlasničkog kapitala;

c)     javnog ulaganja u financijskog posrednika za potrebe daljnjeg ulaganja putem mjera rizičnog financiranja, uz povrat svih sredstava davatelju državne potpore (financijska donacija);

d)     kredita, osim refinanciranja postojećih kredita, ili drugog instrumenata financiranja, uključujući zakup, kojim se zajmodavcu osigurava prevladavajuća komponenta najmanjeg prinosa;

e)     garancije za pokriće gubitaka od direktno ili indirektno pruženih rizičnih financijskih ulaganja; ili i)

f)     fiskalnog poticaja.

(2)    Kvazivlasnički kapital iz stavka 1) točka b) ovoga članka može se strukturirati kao dug, neosiguran i podređen, uključujući mezaninski dug, koji se u nekim slučajevima može pretvoriti u vlasnički kapital, ili kao povlašteni vlasnički kapital.

 

 

Članak 47.

Prihvatljivi gospodarski subjekt

 

 

(1)    Državna potpora u obliku rizičnog kapitala može se dodijeliti samo malom i srednjem gospodarskom subjektu koji se u vrijeme početnog rizičnog financiranja ne kotira na burzi, osim alternativnih trgovinskih platformi, i ispunjava najmanje jedan od sljedećih mjerila prihvatljivosti:

a)     ne posluje ni na jednom tržištu;

b)     posluje na nekom tržištu manje od 7 godina od prve prodaje proizvoda ili usluga na tom tržištu, isklju­čujući ograničene prodaje radi testiranja tržišta; ili

c)     zahtijeva početno rizično financiranje koje, na temelju poslovnog plana izrađenog radi uvođenja novog proizvoda ili geografskog tržišta, premašuje 50% njegovog prosječnog godišnjeg prometa tijekom prethodnih 5 godina.

(2)    Državna potpora za rizično financiranje koja ne ispunjava uvjete iz stavka (1) ovoga članka može se dodijeliti ako:

a)     ispunjava uvjete potpore male vrijednosti (de minimis);

b)     ispunjava sve preostale uvjete utvrđene u ovom odjeljku, uz iznimku uvjeta utvrđenih u članku 49. stavci (4) i (5) ove Uredbe;,

c)     u slučaju rizičnog financiranja kojim se gospodar­skom subjektu osigurava vlasnički ili kvazivlasnički kapital ili kredit, da mjera potiče dodamo financiranje od strane neovisnih investitora kako bi se postigla ukupna stopa privatnog udjela u rizičnom financiranju od najmanje 60%.

(3)    Na razini gospodarskog subjekta, državna potpora za rizično financiranje može biti u oblicima navedenim u točkama u članku 46. stavku (1) ove Uredbe ili kombinacije navedenog.

 

 

Članak 48.

Neovisni investitor

 

 

(1)    Neovisni investitor je:

a.      privatni ulagač koji nije vlasnik udjela u gospodar­skom subjektu u kojeg ulaže, uključujući fizičke osobe ili skupine fizičkih osoba koje se redovno bave rizičnim financiranjem u subjekte koji se ne kotiraju na burzi (tzv. "poslovni anđeli'') ili

b.     financijska institucija, nezavisno od njene vlasničke strukture.

(2)    Neovisni investitor snosi sav rizik povezan sa svojim ulaganjem.

(3)    Nakon osnivanja, privatni ulagač, uključujući i osnivača, smatra se neovisnim od novoosnovanog gospodarskog subjekta.

(4)   Na razini neovisnog investitora, državna potpora za rizično financiranje može biti u oblicima navedenim u točkama članka 46. stavka (1) a) do e) ove Uredbe.

(5)    Državna potpora može biti u obliku navedenom u članku 46. stavku (3) točka f) ove Uredbe ukoliko je neovisni investitor fizička osoba koja nije registriram poduzetnik.

 

 

Članak 50.

Mjere rizičnog financiranja

 

 

(1)    Mjera rizičnog financiranja mora ispunjavati sljedeće uvjete:

a)     provodi se putem jednog ili vise financijskih posred­nika, osim za fiskalne poticaje nezavisnim investi­torima u odnosu na njihova direktna ulaganja;

b)     financijski posrednici te ulagači ili rukovoditelji fondova biraju se u otvorenom, transparentnom i nediskriminirajućern natječaju koji se provodi u skladu sa zakonom,

ć)     cilj natječaja iz točke b) ovoga stavka je uspostavlja­nje odgovarajućih mehanizama o podjeli rizika i nagrade pri čemu se za sva ulaganja osim za garancije prednost daje asimetričnoj podjeli dobiti;

d)     u slučaju asimetrične podjele gubitaka između jav­nih i privatnih ulagača, prvi gubitak kojeg snosi jav­ni ulagač ograničava se na 25% njegovog ukupnog ulaganja.

(2)    U slučaju garancije iz članka 49. točka (5) ove Uredbe, garantna stopa ograničava se na 80%, a ukupni gubitak koje snosi davatelj državne potpore ograničava se na najviše 25% osnovnog portfelja obuhvaćenog garancijom.

(3)    Besplatno se mogu pružiti samo garancije kojima se pokrivaju očekivani gubici temeljnog portfelja obuhva­ćenog garancijom.

(4)    Ako je garancijom obuhvaćeno pokriće neočekivanih gubitaka, financijski posrednik plaća premiju za garanciju u skladu s tržišnim uvjetima za dio garancije koji pokriva neočekivane gubitke.

(5)    Mjerama rizičnog financiranja osigurava se da donošenje odluke o financiranju bude rukovođeno ostvarivanjem dobiti.

(6)    Smatra se da je kriterij iz stavka (5) ovoga članka ostvaren ukoliko su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

a)     financijski posrednik je osnovan u skladu s zakonom;

b)     davatelj državne potpore ili subjekt zadužen za provedbu mjere predviđa postupak dubinske analize kojom se osigurava tržišno razumna strategija ulaganja, uključujući odgovarajuću politiku diversifikacije rizika usmjerenu na postizanje ekonomske ođrživosti i učinkovit opseg u odnosu na veličinu i teritorijalni obuhvat dotičnog investicijskog portfelja;

c)     rizično financiranje zasniva se na izvodljivom planu poslovanja koji sadrži pojedinosti u pogledu razvoja proizvoda, prodaje i profitabilnosti, kojim se unaprijed/ex ante utvrđuje održivost projekta;

d)     za svako vlasničko i kvazivlasničko ulaganje postoji jasna i ostvariva izlazna strategija - likvidacija udjela koju provodi financijski posrednik ili ulagač, uklju­čujući trgovačku prodaju, otpis, otplatu vlasničkih udjela/kredita, prodaju drugom financijskom posred­niku ili drugom ulagaču, prodaju financijskoj institu­ciji i prodaju javnom ponudom, uključujući inicijal­nu javnu ponudu.

(7)    Mjera rizičnog financiranja kojom se pruža garancija ili kredit mora ispunjavati sljedeće uvjete:

a)     financijski, posrednik poduzima ulaganja koja bez potpore ne bi bila provedena ili bi bila ograničeno ili drukčije provedena;

b)     financijski posrednik je sposoban dokazati da primjenjuje mehanizam kojim se osigurava da se pogodnosti u najvećoj mogućoj mjeri prenose na krajnje korisnike u obliku veće količine financiranja;

c)     u slučaju kredita pri izračunavanju maksimalnog iznosa ulaganja za potrebe članka 52. stavka (3) ove Uredbe, uzima se u obzir nominalni iznos kredita;

d)     u slučaju garancije pri izračunavanju maksimalnog iznosa ulaganja za potrebe članka 52. stavka (4) ove Uredbe, uzima se u obzir nominalni iznos osnovnog kredita.

 

 

Članak 51.

Intenzitet privatnog sufinanciranja

 

 

(1)   Za mjere rizičnog financiranja kojima se pruža vlasnička ili kvazivlasnička ulaganja ili zajmovi, mjerom rizičnog financiranja potiču se neovisni investitori na dodatno financiranje, bilo putem financijskog posrednika ili direk­tno, kako bi se postigla ukupna stopa privatnog sudjel­ovanja koja odgovara sljedećim najmanjim pragovima:

a)     10% rizičnog financiranja dodijeljenog gospodar­skom subjektu prije njegove prve prodaje proizvoda ili usluga na bilo kojem tržištu;

b)     40% rizičnog financiranja dodijeljenog gospodar­skom subjektu iz članka 47. stavka (1) točka b) ove Uredbe;

c)     60% rizičnog financiranja za ulaganje dodijeljeno gospodarskom subjektu iz članka 47. stavka (1) točka c) odnosno članka 53. ove Uredbe.

(2)   Ako se mjera rizičnog financiranja koja je usmjerena na gospodarske subjekte u različitim fazama razvoja iz stavka (1) ovoga članka provodi putem financijskog pos­rednika, a sudjelovanje privatnog kapitala na razini gospodarskog subjekta nije predviđeno, financijski posrednik je dužan postići proporciju privatnog sudjelovanja koja čini barem ponderirani prosjek na osnovi količine pojedinač­nih ulaganja u osnovni portfelj, do kojega se dolazi primjenom najmanjih stopa sudjelovanja u ulaganju iz stavka (1) ovoga članka.

 

 

Članak 52.

Intenzitet i visina državne potpore u obliku rizičnog financiranja

 

 

(1)   Za vlasničko i kvazivlasničko ulaganje mjerom rizičnog financiranja može se pružiti potpora zamjenskom kapitalu tj. kupovini postojećih udjela u gospodarskom subjektu od prethodnog ulagača ili vlasnika udjela isključivo ako se zamjenski kapital upotrebljava zajedno s novim kapitalom koji predstavlja najmanje 50% svakog ciklusa ulaganja,

(2)    Za vlasničko i kvazivlasničko ulaganje na nivou financij­skog posrednika, najviše do 30% ukupnih kapitalnih ulaganja i neiskorištenog odobrenog kapitala financijskog posrednika može se upotrebljavati u svrhe upravljanja likvidnošću.

(3)    Ukupni iznos rizičnog financiranja iz članka 47. stavka (3) ove Uredbe ne može premašiti 15 milijuna EUR po gospodarskom subjektu na temelju bilo koje mjere rizičnog financiranja.

(4)    Garancija iz članka 50. stavka (7) točka d) ove Uredbe, ne može premašiti 80% iznosa osnovnog zajma.

 

 

Članak 53.

Naknadna ulaganja

 

 

(1)    Državna potpora za rizično financiranje može obuhvaćati i naknadno rizično financijsko ulaganje u gospodarskog subjekta u kojeg je već ulagano tijekom barem jednog investicijskog ciklusa, čak i nakon sedmogodišnjeg razdoblja iz članka 47. stavka (1) točka b ove Uredbe), ako su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

a)    nije premašen ukupan iznos rizičnog financiranja, naveden u članku 52. stavku (3) ove Uredbe;

b)    mogućnost naknadnih ulaganja predviđena je u izvornom poslovnom planu;

c)    gospodarski subjekt koji prima naknadna ulaganja nije se povezao s drugim gospodarskim subjektom na takav način da jedan, direktno ili indirektno, kontrolira ili je kontroliran ili je pod zajedničkom kontrolom s drugim gospodarskim subjektom, s izuzetkom partnerskih gospodarskih subjekata kao i financijskog posrednika ili neovisnog investitora koji pružaju rizično financiranje u okviru mjere.

(2)   Partnerski gospodarski subjekti iz točke c) prethodnog stavka su oni kod kojih gospodarski subjekt na hijerarhijski višem položaju u vlasničkom nizu posjeduje, samostalno ili zajedno s povezanim osobama, 25% ili više kapitala ili glasačkih prava gospodarskog subjekta na hijerarhijski nižem položaju u vlasničkom nizu.

(3)    Gospodarski subjekt na hijerarhijski nižem položaju u vlasničkom nizu iz stavka (2) ovog članka se može smatrati neovisnim čak i ako su sljedeći partneri na hijerarhijski višem položaju dosegli ili premašili prag od 25%, pod uvjetom da isti ne uključuju direktno ili indirektno u upravljanje subjektom na hijerarhijski nižem položaju:

a)     javna investicijska društva, društva rizičnog kapitala, fizičke osobe ili skupine fizičkih osoba koje se redovno bave rizičnim financiranjem u subjekte koji se ne kotiraju na burzi (tzv. "poslovni anđeli"), pod uvjetom da ukupno ulaganje u gospodarskog subjekta na hijerarhijski nižem položaju ne premašuje 1.250.000 EUR;

b)     sveučilišta ili neprofitni istraživački centri;

c)     institucionalni investitori, uključujući fondove za regionalni razvoj;

d)     autonomna tijela lokalne vlasti s godišnjim proračunom manjim od 10 milijuna EUR i s manje od 5.000 stanovnika.

(4)    Gospodarski subjekt može dati izjavu o statusu neovisnog, partnerskog ili povezanog subjekta, uključujući podatke o pragovima iz članka 47. stavka (1) ove Uredbe.

(5)    Izjava iz stavka (4) ovoga članka može se dati čak i ako je kapital raspoređen na takav način da je nemoguće točno odrediti tko ga posjeduje, u kojem slučaju davatelj izjave može u dobroj vjeri izjaviti da je moguće legitimno pretpostaviti da jedan ili više međusobno povezanih gospodarskih subjekata ne posjeduje 25% kapitala ili više u njegovom gospodarskom subjektu.

 

 

Članak 54.

 

 

Povjeravanje ovlaštenja kod rizičnog financiranja Federacija Bosne i Hercegovine može provedbu mjere rizičnog financiranja ustupiti određenom zaduženom subjektu (financijskoj instituciji usmjerenoj na postizanje javnog interesa pod nadzorom javnog tijela, tijelu javnog prava ili tijelu privatnog prava koje pruža javne usluge) neposrednim imenova­njem ili odabirom u skladu s propisima o javnim nabavama.

 

6. DRŽAVNA POTPORA ZA ISTRAŽIVANJE, RAZVOJ I INOVACIJE

 

 

Članak 55.

Opći uvjet za dodjelu državne potpore za istraživanje, razvoj i inovacije

 

 

Državna potpora za istraživanje, razvoj i inovacije može se dodijeliti svim gospodarskim subjektima, osim gospodarskim subjektima u teškoćama.

 

6.1. Državna potpora za istraživanja

 

 

Članak 56.

Prihvatljiva istraživanja

 

 

(1)    Državna potpora može se dodijeliti samo za istraživanje koje pripada jednoj ili više sljedećih vrsta/kategorija:

a)     osnovno istraživanje;

b)     industrijsko istraživanje;

c)     eksperimentalni razvoj; ili/i

d)     studiju izvodljivosti industrijskog ili/i eksperi­mentalnog istraživanja.

(2)    Osnovno istraživanje iz stavka 1) točka a) ovog članka je eksperimentalni ili teorijski rad koji se vrši prvenstveno radi stjecanja novih znanja o osnovnim principima pojava i promatranih činjenica, bez direktne komercijalne ili praktične primjene.

(3)    Industrijsko istraživanje iz stavka (1) točka b) ovog članka je istraživanje  ili ispitivanje koje je osmišljeno radi stjecanja novih znanja i vještina za:

a.     razvoj novih proizvoda, procesa ili usluga, odnosno

b.     znatnog poboljšanja postojećih proizvoda, procesa ili usluga.

(4)    Eksperimentalni razvoj iz stavka (1) točka c) ovog članka obuhvaća stjecanje, kombiniranje, oblikovanje i korištenje postojećih znanstvenih, tehnoloških, poslovnih i ostalih mjerodavnih znanja i vještina radi izrade planova ili dizajna za nove, promijenjene ili poboljšane proizvode, procese ili usluge, kao i za druge aktivnosti u cilju konceptualnog definiranja, planiranja i dokumentiranja novih proizvoda, procesa ili usluga.

(5)    Studija izvodljivosti iz stavka (1) točka d) ovog članka je analiza potencijala istraživanja koja treba podržati proces odlučivanja tako što se nepristrano i racionalno otkrivaju prednosti i nedostaci istraživanja te utvrđuju izgledi za uspjeh istog i resursi potrebni za njegovu provedbu.

(6)    Industrijsko istraživanje iz stavka (3) ovog članka obuhvaća stvaranje sastavnih dijelova složenih sustava i može uključivati izradu prototipova u laboratorijskom okruženju ili u simuliranim uvjetima postojećih sustava, te pilot-linije, kada je to neophodno za industrijsko istraži­vanje, prvenstveno za provjeru generičke tehnologije.

(7)    Ako je osnovni cilj ostvarenje daljnjih tehničkih poboljšanja na proizvodima, procesima ili uslugama koji nisu suštinski utvrđeni, eksperimentalni razvoj iz stavka (4) ovog članka naročito obuhvaća izradu prototipova, demonstracije, pilot-projekte, ispitivanja i provjeru novih ili poboljšanih proizvoda, procesa ili usluga u okruženju koje odražava stvarne operativne uvjete.

(8)    Eksperimentalni razvoj iz stavka (4) ovog članka obuhvaća i razvoj komercijalno upotrebljivih prototipova i demo-projekata, ukoliko je prototip konačni komercijalni proizvod i ukoliko bi troškovi proizvodnje samo za korištenje u svrhu prikazivanja i provjere valjanosti bili neprihvatljivo visoki.

(9)    Državna potpora za eksperimentalni razvoj ne može se dodijeliti za rutinske ili periodične izmjene postojećih proizvoda, proizvodnih linija, proizvodnih procesa, usluga i drugih postojećih operacija i u slučaju da takve promjene predstavljaju poboljšanja.

 

 

Članak 57.

Prihvatljivi troškovi istraživanja

 

 

(1)    Prihvatljivi troškovi istraživanja su:

a)      troškovi osoblja (istraživači, tehničari i drugo pomoćno osoblje) u mjeri u kojoj rade na istraživa­čkom projektu;

b)     troškovi instrumenata i opreme u opsegu u kojem se koriste za istraživački projekt;

c)     troškovi zgrada i zemljišta u opsegu i periodu u kojem se koriste za istraživački projekt.

d)     troškovi ugovorenih istraživanja, tehničkog znanja i patenata koji su kupljeni ili licencirani od trećih osoba po tržišnim cijenama, i troškovi savjetodavnih i sličnih usluga ukoliko se koriste isključivo za istraživanje;

e)     dodatni režijski troškovi nastali direktno kao rezultat istraživanja;

f)      drugi operativni troškovi poslovanja, uključujući troškove materijala, potrošne robe i proizvoda nastalih direktno kao rezultat istraživanja.

(2)    Ukoliko se instrumenti i oprema iz točke b) prethodnog stavka ne koriste tijekom čitavog razdoblja trajanja istraživačkog projekta, prihvatljivi troškovi su samo troškovi amortizacije u razdoblju trajanja projekta izračunati na osnovi računovodstvenih propisa.

(3)    U pogledu troškova zgrada iz stavka (1) točka c) ovoga članka, prihvatljivi su samo troškovi amortizacije za razdoblje trajanja istraživačkog projekta koji se izračunavaju se na osnovu računovodstvenih propisa.

(4)    U pogledu troškova zemljišta iz stavka (1) točka c) ovoga članka, prihvatljivi troškovi su troškovi kupovine ili iznajmljivanja po tržišnim uvjetima ili stvarno nastali kapitalni troškovi.

(5)    Prihvatljivi troškovi za dodjelu državne potpore za izradu studija o tehničkoj izvodljivosti su stvarni troškovi izrade studije o tehničkoj izvodljivosti.

 

 

Članak 58.

Intenzitet i visina državne potpore za istraživanja

 

 

(1)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     za osnovno istraživanje - 100% prihvatljivih troškova;

b)     za industrijsko istraživanje - 50% prihvatljivih troškova;

c)     za eksperimentalni razvoj - 25% prihvatljivih troškova;

d)     za studiju izvodljivosti - 50% prihvatljivih troškova.

(2)    Intenzitet državne potpore za industrijsko istraživanje i eksperimentalni razvoj može se dodatno povećati, s tim što ne može premašiti 80% ukupnih prihvatljivih troškova za istraživanje:

a)     za 10 postotnih bodova za srednje gospodarske subjekte odnosno 20 postotnih bodova za male gospodarske subjekte;

b)     za dodatnih 15 postotnih bodova, ukoliko:

1)      istraživanje uključuje suradnju s najmanje jednim malim ili srednjim gospodarskim subjektom ili se provodi u najmanje dvije države, a nijedan gospodarski subjekt sam ne snosi više od 70% prihvatljivih troškova istraživanja;

2)     istraživanje uključuje suradnju između gospo­darskog subjekta i znanstveno-istraživačke organizacije gdje znanstveno-istraživačka organizacija snosi najmanje 10% prihvatljivih troškova istraživanja i ima pravo objaviti rezultate svog istraživanja; ili

3)     rezultati istraživanja se priopćavaju širokim krugovima putem konferencija, publikacijama, bibliotekama kojima je pristup slobodan, besplatnim računalnim i programima s otvorenim kodom.

(3)   Intenzitet državne potpore za studiju izvodljivosti može se dodatno povećati za 10 postotnih bodova za srednje gospodarske subjekte odnosno 20 postotnih bodova za male gospodarske subjekte.

(4)   Maksimalni iznos državne potpore za istraživanja ne može premašiti:

a)     40 milijuna EUR po gospodarskom subjektu i po istraživanju, ukoliko više od polovine prihvatljivih troškova nastalo istraživanjem iz kategorije osnovnih;

b)     20 milijuna EUR po gospodarskom subjektu i po istraživanju, ukoliko vise od polovine prihvatljivih troškova nastalo istraživanjem iz kategorije industrijskih odnosno industrijskih i osnovnih uzetih zajedno;

c)     15 milijuna EUR po gospodarskom subjektu i po istraživanju, ukoliko više od polovine prihvatljivih troškova nastalo istraživanjem iz kategorije eksperimentalnog razvoja;

d)     7,5 milijuna EUR po studiji izvodljivosti.

(5)   Ako se istraživanje ostvaruje u okviru inicijative BUREKA, iznosi iz stavka (4) točke a) do c) ovoga članka udvostručuju se,

(6)    Ako se potpora za projekte istraživanja i razvoja dodjeljuje u obliku povratnih predujmova koji se, u nedostatku prihvaćene metodologije za izračunavanje njihova bruto ekvivalenta bespovratneg sredstva, izražavaju kao postotak prihvatljivih troškova i za koje se predviđa da se, u slučaju uspješnog rezultata projekta, vraćaju uz kamatnu stopu koja je jednaka najmanje diskontnoj stopi primjenjivoj u trenutku dodjele potpore, iznosi iz stavka (4) točke a) do d) ovog članka povećavaju se za 50%.

 

 

Članak 59.

Modaliteti suradnje i prihvatljive znanstveno-istraživačke organizacije

 

 

(1)    Suradnja iz članka 58. stavka (2) točka b) ove Uredbe označava suradnju najmanje dvije neovisne strane u cilju razmjene znanja ili tehnologije odnosno ostvarenja zajedničkog cilja na temelju podjele rada, s izuzetkom ugovaranja usluga istraživanja.

(2)   Prilikom ugovaranja suradnje iz prethodnog stavka, strane zajednički utvrđuju opseg suradnje, doprinose njegovoj provedbi te dijele njegove rizike i rezultate s tim da jedna strana ili više njih može snositi cjelokupne troškove istraživanja te tako smanjiti financijski rizik preostalih strana.

(3)   Znanstvenoistraživačka organizacija iz članka 58. stavka (2) točka b) ove Uredbe obuhvaća akademske ustanove, istraživačke institute, agencije za prijenos tehnologije, posrednike u inovaciji, fizičke osobe ili/i virtualne kolaborativne subjekte čije su osnovne karakteristike:

a.     da se prvenstveno bave istraživanjem,

b.     da im je prvenstveni cilj neovisno provođenje samog istraživanja ili    upoznavanje šire javnosti o rezultatima istog.

(4)    Ukoliko znanstveno-istraživačka organizacija obavlja i gospodarsku djelatnost, financiranje, troškovi i prihodi od te djelatnosti se moraju posebno knjižiti.

 

6.2. Državna potpora za istraživačku infrastrukturu

 

 

Članak 60.

Istraživačka infrastruktura

 

 

(1)    Istraživačka infrastruktura obuhvaća objekte, resurse i s njima povezane usluge odnosno opremu ili komplete instrumenata, zbirke, arhive i strukturirane znanstvene podatke, informacijsku i komunikacijsku tehniku, te sva druga sredstva jedinstvene prirode koja se nalaze se na jednom ili više lokacija i služe znastvenim radnicima za provođenje istraživanja.

(2)   Pristup infrastrukturi mora biti slobodan i omogućen na transparentnoj i nediskrirninirajućoj osnovi.

(3)    Cijena koja se naplaćuje za upravljanje infrastrukturom ili upotrebljavanje infrastrukture mora odgovarati tržišnoj cijeni.

(4)    Gospodarskim subjektima koji su financirali najmanje 10% troškova ulaganja u infrastrukturu može se odobriti povlašteni pristup razmjerno udjelu u troškovima ulaganja, a pod povoljnijim transparentnim uvjetima.

(5)   Ako istraživačka infrastruktura obavlja i ekonomske i neekonomske djelatnosti, financiranje, troškovi i prihodi svake vrste djelatnosti knjiže se posebno na temelju dosljedno primjenjivanih i objektivno prihvatljivih načela troškovnog računovodstva.

 

 

Članak 61.

Prihvatljivi troškovi, intenzitet i visina državne potpore za istraživačku infrastrukturu

 

 

(1)   Prihvatljivi troškovi istraživačke infrastrukture su troškovi ulaganja u intelektualnu svojinu i materijalnu imovinu.

(2)   Intenzitet državne potpore za istraživačku infrastrukturu ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

(3)   Maksimalni iznos državne potpore za istraživačku infrastrukturu ne može premašiti 20 milijuna EUR po infrastrukturi.

 

6.3. Državna potpora inovativnom klasteru

 

 

Članak 62.

Inovativni klaster

 

 

Inovativni klaster je struktura ili organizirana grupa međusobno neovisnih strana koja je namijenjena poticanju inovacijske djelatnosti putem promocije, dijeljenja objekata i razmjene znanja i stručnosti, kao i efikasnog doprinosa prijenosu znanja, umrežavanjem, širenjem informacija i suradnjom među gospodarskim subjektima i drugim sudionicima u klasteru.

 

 

Članak 63.

Investicijska potpora inovativnom klasteru

 

 

(1)    Investicijska državna potpora za inovativne klastere može se dodijeliti za osnivanje, širenje i oživljavanje inovativnog klastera i to isključivo pravnoj osobi koja upravlja klasterom.

(2)    Investicijska državna potpora može se dodijeliti za izgradnju ili nadgradnju inovativnog klastera;

(3)    Pristup klasteru mora biti slobodan i omogućen na transparentnoj i nediskrirninirajućoj osnovi.

(4)   Naknade za korištenje postrojenja i sudjelovanje u aktivnostima klastera određuju se u skladu s njihovim stvarnim troškovima ili po tržišnim cijenama.

(5)    Gospodarskim subjektima koji su financirali najmanje 10% troškova ulaganja u klaster može se odobriti povlašteni pristup razmjerno udjelu u troškovima ulaganja, a pod povoljnijim transparentnim uvjetima.

(6)   Prihvatljivi troškovi inovativnog klastera su troškovi materijalnog opremanja (zemljište, objekti, oprema) klastera i ulaganja u prava industrijske i drugih vrsta intelektualne svojine.

(7)   Intenzitet investicijske državne potpore inovativnom klasteru ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

(8)   Maksimalni iznos investicijske potpore inovativnom klasteru ne može premašiti 7,5 milijuna EUR po klasteru.

 

 

Članak 64.

Operativna potpora inovativnom klasteru

 

 

(1)    Državna potpora može se dodijeliti za pokrivanje tekućih troškova inovativnih klastera i to isključivo pravnoj osobi koja upravlja klasterom.

(2)    Državna potpora je vremenski ograničena na razdoblje od najviše deset godina.

(3)    Prihvatljivi tekući troškovi inovativnog klastera su troškovi rada zaposlenih osoba i administrativni troškovi koji se odnose na sljedeće aktivnosti:

a)     na poticanje klastera u cilju olakšavanja suradnje, razmjene informacija i pružanja ili usmjeravanja specijaliziranih i prilagođenih usluga poslovne podrške;

b)     reklamne aktivnosti klastera za privlačenje novih članova - gospodarskih subjekata i povećanje vidljivosti klastera;

c)     upravljanje objektima i postrojenjima klastera;

d)     organizaciju programa usavršavanja, radnih seminara i konferencija kojima se potiče razmjena znanja i prekogranična suradnja.

(4)    Intenzitet državne potpore inovativnom klasteru za pokrivanje tekućih troškova ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova tijekom razdoblja za koje se potpora dodjeljuje.

 

6.4. Državna potpora za inovacije malim i srednjim gospodarskim subjektima

 

 

Članak 65.

Državna potpora za inovacije

 

 

(1)    Državna potpora malim i srednjim gospodarskim subjektima može se dodijeliti za:

a)     dobivanje i potvrđivanje patenata i dragih prava industrijske i intelektualne svojine;

b)     upućivanje visokokvalificiranog osoblja iz znanstveno-istraživačke organizacije ili velikog gospo­darskog subjekta na privremeni rad na djelatnostima istraživanja, razvoja i inovacije na novootvorenom radnom mjestu u okviru korisnika, pod uvjetom:

1)     da upućeno osoblje ne zamjenjuje osoblje korisnika i

2)     da upućeno osoblje ima pravo vratiti se kod svog prethodnog poslodavca po isteku roka angažiranja;

c)     savjetodavne usluge namijenjene inovacijama kao što su: savjetovanje, usavršavanje na polju prijenosa tehnologije, preuzimanja, zaštite i trgovine pravima intelektualne svojine, savjetovanje o primjeni standarda i propisa koji ih utvrđuju; ili

d)     sporedne usluge poticanja inovacija kao što su osiguravanje uredskog prostora, baza podataka i dru­gih izvora podataka, istraživanje tržišta, korištenje laboratorija, označavanje kvalitete, testiranje i certifikacija.

(2)    Visokokvalificirano osoblje iz stavka (1) točka b) ovoga članka obuhvaća istraživače, inženjere, projektante i menadžere marketinga s visokim obrazovanjem i najma­nje pet godina stručnog iskustva u određenoj djelatnosti.  Doktorske studije smatraju se odgovarajućim stručnim iskustvom.

 

 

Članak 66.

Intenzitet i visina državne potpore za inovacije

 

 

(1)    Intenzitet državne potpore za inovacije malim i srednjim gospodarskim   subjektima ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

(2)   Maksimalni iznos državne potpore za inovacije malim i srednjim gospodarskim subjektima ne može premašiti 5 milijuna EUR po gospodarskom subjektu i poduhvatu.

(3)    Državna potpora za usluge iz članka 65. stavka (1) točke c) do d) ove Uredbe može se dodijeliti ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći kriteriji:

a)     da intenzitet potpore iznosi najviše 100% prihvatlji­vih troškova savjetovanja i/ili sporednih usluga;

b)     da potpora ne može premašiti 200.000 EUR po gospodarskom subjektu tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja.

 

 

Članak 67.

Državna potpora za inovacije procesa i organizacije poslovanja

 

 

(1)    Inovacija procesa poslovanja je uvođenje novog ili bitno unaprijeđene metode proizvodnje ili isporuke (uključujući bitne promjene u tehnikama, opremi i softveru).

(2)    Manje izmjene ili poboljšanja, kao i povećanje kapaciteta proizvodnje ili pružanja usluga do kojeg dođe kroz dopunsku preradu ili logističke sisteme u odnosu na sisteme koji su već u upotrebi, prestanak korištenja procesa, prosta reprodukcija ili umnožavanje kapitala, uvođenje promjena koje nastaju iz promjene u faktorskim cijenama ili zbog prilagođavanja potrošačima ili lokalnim prilikama, redovne ili sezonske i druge ciklične promjene, ne smatraju se inovacijama procesa poslovanja.

(3)    Inovacija organizacije poslovanja je primjena nove organizacijske metode u radu, organizaciji radnih mjesta ili vanjskim odnosima gospodarskog subjekta.

(4)    Promjene koje se uvedu u način poslovanja, organizaciju radnih mjesta ili vanjske odnose koje se zasnivaju na organizacijskim metodama koje su u gospodarskom subjektu već u primjeni, promjene u upravljačkoj strategiji, spajanje ili preuzimanje privrednog subjekta, prestanak korištenja procesa, prosta reprodukcija ili umnožavanje kapitala, promjene koje su nastupile iz promjene faktorskih cijena ili zbog prilagođavanja potrošačima ili lokalnim prilikama, redovne ili sezonske i druge ciklične promjene, kao i prodaja novih i bitno unaprijeđenih proizvoda, ne smatraju se inovacijama.

 

 

Članak 68.

Prihvatljivi troškovi, intenzitet i visina državne potpore za inovacije procesa i organizacije poslovanja

 

 

(1)   Prihvatljivi troškovi su troškovi istraživanja iz članka 57. stavka (1) ove Uredbe.

(2)    Intenzitet državne potpore za inovacije procesa i organi­zacije poslovanja ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

(3)    Maksimalni iznos državne potpore za inovacije procesa i organizacije poslovanja ne može premašiti 7,5 milijuna EUR po gospodarskom subjektu i istraživanju.

 

 

Članak 69.

Državna potpora velikim gospodarskim subjektima za inovacije procesa i organizacije poslovanja

 

 

(1)    Iznimno, velikom gospodarskom subjektu se može dodijeliti državna potpora za inovacije procesa i organizacije poslovanja samo ukoliko ostvaruje suradnju s malim ili srednjim gospodarskim subjektima.

(2)   Udjel malog ili srednjeg gospodarskog subjekta u snošenju prihvatljivih troškova ne može biti niži od 30%.

(3)    Intenzitet državne potpore za inovacije procesa i organizacije poslovanja ne može premašiti 15% prihvatljivih troškova velikog gospodarskog subjekta, do maksimalnog iznosa iz članka 68. stavka (3) ove Uredbe.

 

7. DRŽAVNA POTPORA ZA USAVRŠAVANJE

 

 

Članak 70.

Opći uvjeti za dodjelu državne potpore za usavršavanje

 

 

(1)    Državna potpora za usavršavanje može se dodijeliti .svim gospodarskim subjektima, osim gospodarskim subjektima u teškoćama.

(2)    Državna potpora se ne dodjeljuje za usavršavanje koje gospodarski subjekti provode radi zadovoljenja obavezujućih nacionalnih standarda o usavršavanju.

 

 

Članak 71.

Prihvatljivi troškovi za usavršavanje

 

 

(1)   Prihvatljivi troškovi za usavršavanje su:

a)     troškovi predavača, za sate tijekom kojih je predavač sudjelovao u usavršavanju;

b)     putni troškovi predavača i polaznika;

c)     drugi tekući troškovi, kao što su materijali i potrošna roba direktno povezani s projektom usavršavanja;

d)     troškovi amortizacije alata i opreme u opsegu u kojem se isključivo koriste za projekt usavršavanja;

e)     troškovi savjetodavnih usluga u vezi s projektom usavršavanja;

f)      troškovi osoblja u vezi s polaznikom usavršavanja i opći indirektni troškovi (administrativni troškovi, zakup, režijski troškovi) za sate koje polaznik usavršavanja provede na usavršavanju.

(2)    Troškovi smještaja isključeni su osim najnižih nužnih troškova smještaja za polaznika usavršavanja koji je radnik s invaliditetom.

 

 

Članak 72.

Intenzitet i visina državne potpore za usavršavanje

 

 

(1)    Intenzitet državne potpore za usavršavanje ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

(2)    Intenzitet državne potpore može se povećati, ali ne više od 70% prihvatljivih troškova, i to:

a)     za 10%, ukoliko se usavršavanje provodi za osobe s invaliditetom ili osobe koje se teže zapošljavaju,

b)     za 10%, ukoliko se državna potpora dodjeljuje srednjem gospodarskom subjektu;

c)     za 20%, ukoliko se državna potpora dodjeljuje malom gospodarskom subjektu.

3)     Najviši dopušteni iznos državne potpore za usavršavanje ne može premašiti 2 milijuna EUR po projektu usavršavanja.

 

8. DRŽAVNA POTPORA ZA ZAPOŠLJAVANJE ZAPOSLENIKA KOJI SE TEŽE ZAPOŠLJAVAJU I ZAPOSLENIKA S INVALIDITETOM

 

 

Članak 73.

Opći uvjeti za dodjelu državne potpore za zapošljavanje

 

 

(1)    Državna potpora za zapošljavanje zaposlenika koji se teže zapošljavaju i zaposlenika s invaliditetom može se dodijeliti u obliku:

a)     subvencija za bruto plaće i naknade,

b)     naknade dodatnih troškova zapošljavanja zaposle­nika s invaliditetom.

(2)    Državna potpora za zapošljavanje ne može se dodijeliti gospodarskim subjektima u sektoru vađenja uglja i gospodarskim subjektima u teškoćama.

(3)    Zaposlenik koji se teže zapošljava je svaka osoba koja:

a)     nije bila u redovnom radnom odnosu proteklih 6 mjeseci,

b)     koja ima između 15 i 24 godine života ili je starije od 50 godina,

c)     nije stekla srednju stručnu spremu ili stručne kvalifikacije,

d)     koja je završila redovito obrazovanje prije manje od dvije godine, a još uvijek nije dobila prvo redovno plaćeno zaposlenje,

e)     živi kao odrasli samac s jednim ili više izdržavanih osoba,

f)      radi u sektoru ili struci u kojoj je neravnoteža između spolova bar 25% veća od prosječne neravnoteže između spolova u svim gospodarskim sektorima u Federaciji Bosne i Hercegovine, a pripada tom nedovoljno zastupljenom spolu, ili

g)     pripada nacionalnoj manjini u Federaciji Bosne i Hercegovine kojoj je potreban razvoj njenog lingvi­stičkog profila, stručno usavršavanje ili radno iskus­tvo kako bi se povećali izgledi za stalno zaposlenje.

(4)    Zaposlenik koji se izrazito teško zapošljava je svaka osoba:

a)     koja nije imala redovno plaćeno zaposlenje najmanje tijekom prethodna 24 mjeseca, ili

b)     koja nije imala redovno plaćeno zaposlenje najmanje tijekom prethodnih 12 mjeseci, a pripada jednoj od kategorija iz stavka (3) točka b) do g) ovoga članka.

(5)   Zaposlenik s invaliditetom je svaka osoba:

a)     kojoj je priznat invaliditet u skladu s važećim propisima, ili

b)     koja ima dugoročno fizičko, mentalno, intelektualno ili senzorno oštećenje koje u sprezi s različitim ba­rijerama može otežati puno i efektivno sudjelovanje te osobe u radnom okruženju ravnopravno s ostalim radnicima.

 

 

Članak 74.

Državna potpora za zapošljavanje

 

 

(1)    Državna potpora za zapošljavanje u obliku subvencija za bruto plaće i naknade može se dodijeliti za zapošljavanje zaposlenika koji se teže zapošljavaju, zaposlenika koji se iznimno teško zapošljavaju i zaposlenika s invaliditetom.

(2)    Prihvatljivi troškovi su troškovi bruto plaća i naknada u razdoblju:

a)     od najviše 12 mjeseci po zapošljavanju - u slučaju zaposlenika koji se teže zapošljavaju;

b)     od najviše 24 mjeseci po zapošljavanju - u slučaju zaposlenika koji se izrazito teško zapošljavaju i

c)     tijekom cjelokupnog razdoblja u kojem je osoba zaposlena - u slučaju zaposlenika s invaliditetom.

(3)    Troškovi bruto plaća i naknada su ukupan iznos koje je gospodarski subjekt stvarno platio u vezi sa zapošljavanjem i koji obuhvaća bruto iznos plaća i naknada prije odbijanja poreza, obveznih doprinosa, kao što su doprinosi za socijalno osiguranje, troškovi dječje zaštite i roditeljskog dodatka.

(4)    Ukoliko zapošljavanje nema za posljedicu neto povećanje broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u danom gospodarskom subjektu u prethodnih dvanaest mjeseci, to radno mjesto ostaje upražnjeno po dobrovoljnom raskidu radnog odnosa, invalidnosti, odlaska u starosnu mirovinu, dobrovoljnog skraćenja radnog vremena ili otpuštanja u skladu s zakonom, zbog povrede radne discipline, a ne i kao posljedica tehnološkog viška.

(5)    Broj zaposlenih iz stavka (4) ovoga članka je broj godišnjih jedinica rada, tj. broj osoba zaposlenih na puno radno vrijeme tijekom jedne godine, gdje se zaposlenje na pola radnog vremena i sezonsko zaposlenje računaju kao dijelovi godišnje jedinice rada.

(6)    Osim u slučaju otpuštanja u skladu sa zakonom ili zbog povrede radne discipline, zaposlenik koji se teže zapošljava ima pravo na kontinuirano zaposlenje na najkraći rok predviđen propisima Federacije Bosne i Hercegovine kojima se uređuje ugovor o radu.

(7)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     u slučaju zaposlenika koji se teže zapošljavaju i zaposlenika koji se iznimno teško zapošljavaju, 50% prihvatljivih troškova i

b)     u slučaju zaposlenika s invaliditetom, 75% prihvatljivih troškova.

(8)   Ukoliko je razdoblje zaposlenja zaposlenika koji se teže zapošljavaju i zaposlenika sa invaliditetom kraće od 12 mjeseci, odnosno 24 mjeseca u slučaju zaposlenika koji se iznimno teško zapošljavaju, državna potpora se proporcionalno smanjuje.

 

 

Članak 75.

Državna potpora za osposobljavanje za zapošljavanje

 

 

(1)    Državna potpora za osposobljavanje za zapošljavanje može se dodijeliti za nadoknadu troškova potpore pružene zaposlenicima koji se teže zapošljavaju ili se izrazito teško zapošljavaju.

(2)   Potpora iz stavka (1) ovoga članka se sastoji od mjera za poticanje autonomnosti zaposlenika koji se teže ili izrazito teško zapošljavaju i njihovog prilagođavanja na radno okruženje, i to pružanjem potpore zaposleniku oko socijalnih i administrativnih postupaka, omogućivanjem komunikacije s poslodavcem i upravljanjem sukobima.

(3)    Prihvatljivi troškovi su troškovi:

a)     zapošljavanja osoblja isključivo za vrijeme provedeno u pružanju potpore zaposlenicima koji se teže ili izrazito teško zapošljavaju, tijekom razdoblja od najviše 12 mjeseci nakon zapošljavanja zaposlenika koji se teže zapošljavaju ili tijekom razdoblja od 24 mjeseca nakon zapošljavanja zaposlenika koji se izrazito teško zapošljavaju;

b)     za obučavanje osoblja iz točke a) ovog stavka za pružanje potpore zaposlenicima koji se teže ili izrazito teško zapošljavaju.

(4)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

 

 

Članak 76.

Državna potpora za naknadu dodatnih troškova zapošljavanja zaposlenika s invaliditetom

 

 

(1)    Državna potpora za naknadu dodatnih troškova zapošljavanja zaposlenika s invaliditetom, može se dodijeliti za naknadu dodatnih troškova zapošljavanja zaposlenika s invaliditetom.

(2)    Prihvatljivi troškovi za dodjelu državne potpore za naknadu dodatnih troškova zapošljavanja zaposlenika s invaliditetom su troškovi, osim troškova bruto plaća, koji su dodatni u odnosu na one troškove koje bi gospodarski subjekt snosio da zapošljava zaposlenika bez invaliditeta, u razdoblju u kome je zaposlenik s invaliditetom zaposlen.

(3)    Prihvatljivi troškovi su:

a)     troškovi prilagođavanja poslovnog prostora;

b)     troškovi obučavanja osoblja za pružanje potpore zaposleniku s invaliditetom;

c)     troškovi zapošljavanja osoblja samo za vrijeme dok pružaju potporu zaposleniku s invaliditetom

d)     troškovi prilagođavanja ili nabave opreme, odnosno nabave i provjere računalnih programa (softver) koji koristi zaposlenik s invaliditetom, uključujući prilagođenu ili pomoćnu tehnološku opremu, koji su dodatni u odnosu na one troškove koje bi gospodarski subjekt snosio da zapošljava zaposlenike bez invaliditeta, u razdoblju, u kojem je zaposlenik s invaliditetom zaposlen;

e)     troškovi koji su direktno povezani s prijevozom zaposlenika s invaliditetom na radno mjesto i u odnosu na s radom povezane djelatnosti;

f)      troškovi plaća za sate koje je zaposlenik s invaliditetom proveo na oporavku.

(4)    U slučaju da gospodarski subjekt vrši prilagodavanje radi zapošljavanja zaposlenika s invaliditetom koja čine najmanje 50% ukupnog broja zaposlenih, prihvatljivi su troškovi izgradnje, instaliranja ili širenja gospodarskog subjekta i ugradnje opreme, kao i svi troškovi administracije i prijevoza koji su direktna posljedica zapošljavanja zaposlenika s invaliditetom.

(5)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti 100% prihvatljivih troškova.

 

 

Članak 77.

 

 

Odstupanje od pravila o kumulaciji državne potpore Državna potpora u korist zaposlenika s invaliditetom se može kumulirati s ostalim vrstama potpore u vezi s istim prihvatljivim troškovima koji prelaze najviši primjenjivi prag, pod uvjetom da takva kumulacija ne dovede do intenziteta potpore koji prelazi 100% prihvatljivih troškova za razdoblje tijekom kojeg su dotični zaposlenici zaposleni.

 

9. DRŽAVNA POTPORA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA

 

 

Članak 78.

Osnovni pojmovi zaštite okoliša

 

 

(1)    Zaštita okoliša je mjera kojom se otklanja i sprečava šteta koja nastaje u fizičkoj sredini ili na prirodnim dobrima djelovanjem korisnika, kojom se smanjuje rizik od takve štete ili koja vodi efikasnijoj upotrebi prirodnih dobara, uključujući mjere štednje energije i korištenje obnovljivih izvora energije.

(2)    Energija iz obnovljivih izvora je energija koju proizvode postrojenja koja koriste samo obnovljive izvore energije kao i udio energije, u smislu kalorične vrijednosti, proizvedene iz obnovljivih izvora energije u hibridnim postrojenjima koja koriste i konvencionalne izvore energije.

(3)    Energija iz obnovljivih izvora uključuje i obnovljivu elek­tričnu energiju koja se koristi za popunjavanje akumulacijskih sustava, ali ne i električnu energiju proizvedenu kao rezultat akumulacijskih sustava.

(4)    Energetska učinkovitost je količina ušteđene energije utvrđena mjerenjem i/ili procjenom potrošnje prije i poslije provedbe mjere poboljšanja energetske učinkovitosti, uz osiguranje normalizacije vanjskih uvjeta koji utječu na potrošnju energije.

(5)    Obnovljivi izvori energije su sljedeći obnovljivi nefosilni izvori energije: vjetar, sunčeva energija, aerotermalna energija, geotermalna energija, hidrotermalna energija i energija okeana, hidroenergija, energija iz biomase, plinovi s deponija, plin koji proizvodi postrojenje za preradu otpadnih voda i bioplinovi.

(6)    Biomasa je biološki razgradiva frakcija proizvoda, otpada i ostataka iz poljoprivrede (uključujući materije životinjskog i biljnog porekla), šumarstva i s njima povezanih industrija, uključujući ribarstvo i akvakulturu, kao i bioplinovi i biološki razgradiva frakcija industrij­skog i komunalnog otpada.

(7)    Biogorivo je tekuće ili plinovito gorivo za prijevoz koje se proizvodi iz biomase.

(8)    Biogorivo proizvedeno iz prehrambenih sirovina znači biogorivo iz žitarica i ostalih kultura bogatih škrobom, šećernih kultura i uljarica.

 

9.1. Državna potpora za dostizanje standarda zaštite okoliša

 

 

Članak 79.

Državna potpora za dostizanje viših standarda od važećih ili za povećanje razine zaštite životne sredine u odsustvu standarda

 

 

(1)   Državna potpora za dostizanje ili postavljanje viših standarda zaštite okoliša može se dodijeliti ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

a)     da investicija omogućava korisniku da poveća razinu zaštite okoliša kao rezultat njegove aktivnosti iznad važećih standarda za zaštitu okoliša u Federaciji Bosne i Hercegovine, ili

b)     da investicija omogućava korisniku da svojom aktivnošću poveća razinu zaštite okoliša u odsustvu standarda za zaštitu okoliša u Federaciji Bosne i Hercegovine.

(2)   Državna potpora koja je namijenjena dostizanju standarda koji su usvojeni i stupili na snagu u Bosni i Hercegovini odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine, ali još nisu u primjeni, ne može se dodijeliti osim u slučaju:

a)     u sektoru prometa, za nabavu novih transportnih sredstava za cestovni, željeznički, pomorski i riječni promet, koja je u skladu s usvojenim standardima u Federaciji Bosne i Hercegovine;

b)     za prilagođavanje već postojećih transportnih vozila za cestovni promet, željeznički promet, promet unutarnjim plovnim putovima i pomorski promet.

(3)   Prihvatljivi troškovi su dodatni troškovi ulaganja neophodni za postizanje više razine zaštite okoliša nego što zahtijevaju standardi u Federaciji Bosne i Hercegovine.

(4)    Troškovi koji nisu direktno povezani s postizanjem više razine zaštite okoliša nisu prihvatljivi.

(5)   Intenzitet državne potpore koja se može dodijeliti je:

a)     malim gospodarskim subjektima - do 60% prihvatljivih troškova;

b)     srednjim gćspodarskim subjektima - do 50% prihvatljivih troškova;

c)     velikim gospodarskim subjektima - do 40% prihvatljivih troškova.

(6)   Maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 15 milijuna EUR po gospodarskom subjektu po projektu.

 

 

Članak 80.

Metodologija utvrđivanja veze ulaganja i zaštite okoliša

 

 

U cilju utvrđivanja dijela ulaganja koji je direktno povezan sa zaštitom živome sredine iz članka 79. ove Uredbe, koristi se sljedeća metodologija:

a)     kada se troškovi ulaganja u zaštitu okoliša mogu lako odrediti u ukupnim troškovima ulaganja, prihvatljivi troškovi su troškovi koji se specifično odnose na zaštitu, okoliša;

b)     u svim ostalim slučajevima, dodatni troškovi ulaganja utvrđuju se usporedbom konkretnog ulaganja sa hipotetičnom ekološki manje prihvatljivom situacijom bez dodijeljene državne potpore, a dobivena razlika odgovara troškovima povezanima sa zaštitom okoliša i predstavlja prihvatljive troškove.

 

 

Članak 81.

Državna potpora za rano usklađivanje s budućim standardima

za zaštitu okoliša

 

 

(1)    Državna potpora za rano usklađivanje s novim standar­dima u Federaciji Bosne i Hercegovine koji povećavaju razinu zaštite okoliša, ali još nisu u primjeni, može se dodijeliti samo za ulaganja izvršena i završena najmanje godinu dana prije početka primjene ovih standarda.

(2)   Prihvatljivi troškovi za ulaganja u povećanje energetske efikasnosti se određuju na način iz članka 79. stavaka (3) i (4) i članka 80. ove Uredbe.

(3)   Kada je projekt realiziran i završen više od tri godine prije stupanja na snagu standarda, intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     za male gospodarske subjekte: 20% prihvatljivih troškova;

b)     za srednje gospodarske subjekte: 15% prihvatljivih troškova;

c)     za velike gospodarske subjekte; 10% prihvatljivih troškova.

(4)   Kada je projekt realiziran i završen u razdoblju od jedne do tri godine prije stupanja na snagu standarda, intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     za male gospodarske subjekte:  15% prihvatljivih troškova;

b)     za srednje gospodarske subjekte: 10% prihvatljivih troškova;

c)     za velike gospodarske subjekte: 5% prihvatljivih troškova,

(5)   Maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 15 milijuna EUR po gospodarskm subjektu po projektu.

 

9.2. Državna potpora za povećanje energetske efikasnosti

 

 

Članak 82.

Državna potpora za ulaganja u povećanje energetske efikasnosti

 

 

(1)   Državna potpora može biti dodijeljena za ulaganja u cilju postizanja više razine energetske efikasnosti, osim u slučaju kada su navedene mjere već usvojene na razini Bosne i Hercegovine odnosno Federacije BiH, ali još nisu stupile na snagu.

(2)   Prihvatljivi troškovi za ulaganja u povećanje energetske efikasnosti se određuju na način iz članka 79. stavci (3) i (4) i članka 80. ove Uredbe.

(3)   Intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     u slučaju malih gospodarskih subjekata - 50% prihvatljivih troškova;

b)     u slučaju srednjih gospodarskih subjekata - 40% prihvatljivih troškova:

c)     u slučaju velikih gospodarskih subjekata -  30% prihvatljivih troškova.

(4)   Maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 15 milijuna EUR po gospodarskom subjektu po projektu.

 

 

Članak 83.

Državna potpora za ulaganje u projekte energetske efikasnosti zgrada

 

 

(1)   Državna potpora može biti dodijeljena za ulaganje u projekte energetske efikasnosti zgrada/građevina, osim u slučaju ulaganja čiji je cilj primjena već donesenih standarda Federacije Bosne i Hercegovine..

(2)   Prihvatljivi troškovi su ukupni troškovi projekta povećanja energetske efikasnosti zgrade.

(3)   Maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 10 milijuna EUR po projektu.

 

 

Članak 84.

Način financiranja projekata energetske efikasnosti zgrada

 

 

(1) Državna potpora iz članka 83. ove Uredbe se dodjeljuje u obliku donacija, kapitala, garancije ili kredita fondu za energetsku efikasnost, kao specijaliziranom instrumentu ulaganja koji je usmjeren na poboljšanje energetske učinkovitosti građevina u domaćem i ino sektoru, ili drugom financijskom posredniku, koji će je u cijelosti prenijeti krajnjim korisnicima koji su vlasnici građevine ili najmoprimci.

(2)    Državnu potporu koju dodjeljuje fond za energetsku efikasnost ili drugi financijski posrednik prihvatljivim projektima energetske efikasnosti mogu biti u obliku kredita ili garancija.

(3)    Garancija iz stavka (2) ovog članka ne može premašiti 80% temeljnog kredita.

(4)    Vlasnici građevine fondu za energetsku efikasnost ili drugom financijskom posredniku otplaćuju iznos koji odgovara najmanje nominalnoj vrijednosti kredita.

(5)    Putem potpore za energetsku efikasnost potiče se dodatno ulaganje privatnih ulagača u visini od najmanje 30% udjela u projektu.

(6)   Ako državnu potporu omogućuje fond za energetsku efikasnost, poticanje privatnog ulaganja može se učiniti na razini fonda i/ili razini projekata energetske efikasnosti, a radi postizanja ukupnog udjela privatnih ulagača od najmanje 30%.

 

 

Članak 85.

Uvjeti za osnivanje fonda za energetsku efikasnost i/ili korištenje financijskog posrednika

 

 

(1)   Federacija Bosne i Hercegovine može osnovati fond za energetsku efikasnost i/ili koristiti financijske posrednike za pružanje podrške za energetsku učinkovitost, pod uvjetom da se:

a)     rukovodiltelj financijskog posrednika odnosno fonda za energetsku efikasnost bira u javnom, transparentnom i nediskriminirajućem natječaju, nezavisno od mjesta njegovog poslovnog nastana ili registracije;

b)     neovisni privatni ulagači biraju na javnom, transparentnom i nediskriminirajućem natječaju koji je usmjeren ka uspostavljanju odgovarajućih dogo­vora o podjeli rizika i nagrade, pri čemu se, za sva ulaganja osim garancije, prednost daje asimetričnoj podjeli dobiti pred zaštitom od gubitaka;

c)     u slučaju asimetrične podjele gubitaka .između javnih i privatnih ulagača, prvi gubitak koji snosi javni ulagač ograničava na 25% njegova ukupnog ulaganja;

d)     u slučaju garancije, garantna stopa ograničava na 80%, a ukupni gubici koje snosi davatelj državne potpore na 25% temeljnog portfelja obuhvaćenog garancijom;

e)     ulagačima dopušta da budu zastupljeni u upravljač­kim tijelima fonda za energetsku efikasnost ili financijskom posredniku, poput nadzornog odbora ili savjetodavne skupštine;

f)     predvidi postupak dubinske analize kako bi se osigu­rala tržišno razumna strategija ulaganja za potrebe provedbe mjere podrške za energetsku efikasnost.

(2)    Od financijskih posrednika i rukovoditelja fonda za energetsku efikasnost iz stavka (1) točka a) ovog članka može se zahtijevati ispunjavanje prethodno utvrđenih kriterija koji su objektivno prihvatljivi prirodom ulaganja.

(3)    Kada privatni ulagači nisu izabrani na natječaju iz stavka (1) točka b) ovoga članka, pravednu stopu povrata privatnim ulagačima utvrđuje neovisni stručnjak izabran na javnom, transparentnom i nediskriminirajućem natječaju.

(4)    Samo garancije iz stavka (1) točka d) ovog članka kojima se pokrivaju očekivani gubici temeljnog portfelja obuhvaćenog garancijom mogu se pružiti besplatno, a ako je garancijom obuhvaćeno pokriće neočekivanih gubitaka, financijski posrednik za dio garancije koji pokriva neočekivane, gubitke plaća premiju garancije u skladu s tržišnim uvjetima.

(5)    Financijskim posrednikom, uključujući fond za energetsku efikasnost, upravlja se na tržišnoj osnovi u cilju stjecanja dobiti.

(6)    Smatra se da je uvjet tržišnog upravljanja iz stavka (5) ovoga članka ispunjen ukoliko financijski posrednik i, zavisno od slučaja, upravitelj fonda za energetsku efikasnost, ispunjava sljedeće uvjete:

a)     zakonom ili ugovorom je utvrđena obveza posrednika odnosno upravitelja da postupa s pažnjom profesionalnog upravitelja, u dobroj vjeri, i da izbjegava sukob interesa

b)     na upravljanje fondom primjenjuju se najbolja praksa i regulatorni nadzor;

c)     naknada za rad je određenja u skladu s tržišnom praksom, a to će uvijek biti slučaj ako je upravitelj izabran na javnom, transparentnom i nediskriminirajućem natječaju, na temelju objektivno postavlje­nih kriterija povezanih s iskustvom, stručnošću te operativnim i financijskim sposobnostima;

d)     naknada je povezana s rezultatima rada ili posrednik sudjeluje u rizicima ulaganja tako što ulaže vlastita sredstava čime se osigurava trajno poklapanje njegovih interesa s interesima javnog ulagača;

e)     utvrđeni su strategija, kriteriji i predloženi vremen­ski raspored ulaganja u projekte energetske efikas­nosti, pri čemu se unaprijed utvrđuju financijska održivost i očekivani učinak na energetsku efikasnost;

f)     postoji jasna i ostvariva izlazna strategija za javna sredstva uložena u fond za energetsku efikasnost ili dodijeljena financijskom posredniku, čime se tržištu omogućuje financiranje projekata energetske efikasnost kada tržište za to postane spremno.

 

9.3. Državna potpora za proizvodnju energije i energetsku infrastrukturu

 

 

Članak 86.

Državna potpora za postrojenja za kombiniranu proizvodnju električne i toplotne energije (kogeneracija)

 

 

(1)    Investicijska državna potpora za istovremenu proizvodnju toplotne i električne i/ili mehaničke energije u jednom procesu može se dodijeliti pod uvjetom da:

a)     nova kogeneracijska jedinica ostvaruje uštedu primar­ne energije u usporedbi s razdvojenom proizvodnjom, ili

b)     unapređenje postojeće kogeneracijske jedinice ili pretvaranje postojećeg energetskog postrojenja u kogeneracijsku jedinicu ostvaruje uštedu primarne energije u usporedbi s izvornom situacijom.

(2)    Prihvatljivi troškovi su:

a)     dodatni troškovi ulaganja u opremu koja je potrebna kako bi postrojenje funkcioniralo kao postrojenje za visokoučinkovitu kogeneraciju u usporedbi s konven­cionalnim postrojenjima za proizvodnju električne ili toplotne energije istog kapaciteta, ili

b)     dodatni troškovi ulaganja kako bi se postojeće postrojenje koje već zadovoljava prag visoke efikasnosti nadogradilo u cilju postizanja još veće efikasnosti.

(3)    Intenzitet investicijske državne potpore ne može premašiti:

a)     za male gospodarske subjekte - 65% prihvatljivih troškova;

b)     za srednje gospodarske subjekte - 55% prihvatljivih troškova;

c)     za velike gospodarske subjekte - 45% prihvatljivih troškova.

(4)   Maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 50 milijuna EUR.

 

 

Članak 87,

Investicijska državna potpora za obnovljive izvore energije

 

 

(1)   Državna potpora može se dodijeliti za promoviranje energije iz obnovljivih izvora.

(2)   Državna potpora za proizvodnju biogoriva dopuštena je samo u slučaju održivih biogoriva, osim biogoriva proizvedenih iz prehrambenih sirovina.

(3)    Državna potpora za ulaganje u prenamjenu postojećih postrojenja za proizvodnju biogoriva iz prehrambenih sirovina u postrojenja za proizvodnju naprednih biogoriva izuzimaju se na temelju ovoga članka, pod uvjetom da se proizvodnja biogoriva iz prehrambenih sirovina smanji razmjerno novom kapacitetu.

(4)   Državna potpora se ne dodjeljuje za biogoriva koja podliježu obvezi opskrbe ili miješanja.

(5)   Država potpora za ulaganje može se dodijeliti isključivo novim postrojenjima i nezavisna je od rezultata proizvodnje.

(6)    Državna potpora se ne može dodijeliti niti isplatiti nakon početka rada postrojenja.

(7)   Prihvatljivi troškovi su dodatni troškovi ulaganja koji su neophodni za poticanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

(8)   Na prihvatljive troškove za promociju i ulaganje u obnovljive izvore energije primjenjuju se odredbe članka 79. stavka (4) i 80. ove Uredbe.

(9)   Iznimno od odredbe iz stavka (8) ovoga članka, u slučaju malog postrojenja za koje nije moguće utvrditi ulaganje koje bi bilo manje prihvatljivo za okoliš zato što postrojenja ograničene veličine ne postoje, prihvatljivi troškovi su ukupni troškovi ulaganja za postizanje više razine zaštite okoliša.

 

 

Članak 88.

Intenzitet i visina investicijske državne potpore za obnovljive izvore energije

 

 

(1)    Ukoliko se prihvatljivi troškovi izračunavaju na način iz članka 87. stavka (8) ove Uredbe, intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     za male gospodarske subjekte - 65% prihvatljivih troškova;

b)     za srednje gospodarske subjekte - 55% prihvatljivih troškova;

c)     za velike gospodarske subjekte - 45% prihvatljivih troškova.

(2)    Ukoliko se prihvatljivi troškovi izračunavaju na način iz članka 87. stavka (9) ove Uredbe, intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     za male gospodarske subjekte - 50% prihvatljivih troškova;

b)     za srednje gospodarske subjekte - 40% prihvatljivih troškova;

c)     za velike gospodarske subjekte - 30% prihvatljivih troškova.

(3)    Intenzitet potpore može doseći 100% prihvatljivih troškova ako se potpora dodjeljuje gospodarskim subjektima oda­branim u otvorenom konkurentnom natječajnom postupku na temelju jasnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija, i pod uvjetom:

a) da je proračun povezan s natječajnim postupkom ograničen u smislu da potporu ne mogu dobiti svi sudionici natječaja,

b)     da se potpora dodjeljuje, isključivo na temelju početne ponude ponuđača   čime su isključeni naknadni pregovori.

(4)    Maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 50 milijuna EUR.

 

 

Članak 89.

Operativna potpora za promociju električne energije iz obnovljivih izvora

 

 

(1)    Operativna državna potpora za promociju električne energije iz obnovljivih izvora energije može se dodijeliti u konkurentnom natječajnom postupku koji je otvoren za sve proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora energije, na temelju jasnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija.

(2)    Natječajni postupak može se ograničiti na posebne tehnologije za koje bi postupak otvoren svim proizvođačima doveo do rezultata koji nije optimalan i koji se u oblikovanju postupka ne može riješiti, posebno u pogledu sljedećeg;

a)     dugoročnog potencijala određene nove i inovativne tehnologije odnosno tehnologije koja:

1)     nije dokazana u odnosu na vrhunsku tehnologiju u sektoru,

2)     nosi rizik tehnološkog ili industrijskog neuspjeha i

3)     ne predstavlja optimizaciju ili poboljšanje postojeće tehnologije;

b)     potrebe za postizanjem raznolikosti;

c)     ograničenja i stabilnosti mreže;

d)     troškova (integracije) sustava; ili

e)     potrebe za izbjegavanjem narušavanja tržišta sirovina potporama za biomasu.

(3)    Državna potpora se dodjeljuje novim i inovativnim tehnologijama obnovljive energije u konkurentnom natječajnom postupku otvorenom najmanje jednoj takvoj tehnologiji na temelju jasnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija.

(4)   Državna potpora se ne može dodijeliti za više od 5% ukupnog planiranog novog kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora godišnje.

(5)   Potpora se dodjeljuje u obliku premija iznad tržišne cijene pri čemu proizvođači električnu energiju prodaju direktno na tržištu.

(6)   Korisnici potpore podliježu standardnoj raspodjeli odgovornosti za uravnoteženje tj. odgovorni su za neravnotežu (odstupanja između proizvodnje, potrošnje i tržišnih transakcija) tržišnog sudionika ili njegova odabranog zastupnika ("stranka odgovorna za otklanjanje ravnoteže") i njeno otklanjanje u određenom roku ("rok namirivanja neravnoteže").

(7)   Korisnici mogu eksternalizirati odgovornost iz stavka (6) ovoga članka na druge gospodarske subjekte, kao što su agregatori.

(8)   Potpora se ne može dodijeliti ako su cijene negativne.

 

 

Članak 90.

Dodjela operativne potpore za promociju električne energije iz

obnovljivih izvora bez natječaja

 

 

(1)   Bez konkurentnog natječajnog postupka opisanog u članku 89. stavku (1) ove Uredbe, državna potpora se može dodijeliti postrojenjima za proizvodnju električne energije iz svih obnovljivih izvora, osim energije vjetra, čiji instalirani kapacitet proizvodnje električne energije iznosi manje od l MW ako se potpore mogu dodijeliti bez konkurentnog natječajnog postupka opisanog u članku 89. stavku (1) ove Uredbe postrojenjima čiji instalirani kapacitet proizvodnje električne energije iznosi manje od 6 MW ili postrojenjima s manje od 6 proizvodnih jedinica.

(2)    Prilikom dodjele potpore bez konkurentnog natječajnog postupka iz stavka (1) ovoga članka, primjenjuju se uvjeti iz članka 89. štaci (5) do (8) i članka 92. stavi (7) do (9).

(3)    Uvjeti iz članka 89. stavi (5) do (8) ove Uredbe ne primjenjuju se na operativnu potporu dodijeljenu postrojenjima za proizvodnju električne energije iz svih obnovljivih izvora, osim energije vjetra, čiji instalirani kapacitet proizvodnje električne energije iznosi manje od 500 kW za koju se ti uvjeti ne primjenjuju na operativnu potporu dodijeljenu postrojenjima čiji instalirani kapacitet proizvodnje električne energije iznosi manje od 3 MW ili postrojenjima koja imaju manje od 3 proizvodne jedinice.

(4)    Za potrebe izračunavanja prethodno navedenih maksimalnih kapaciteta iz stavaka (1) i (3) ovoga članka, postrojenja sa zajedničkom točkom spajanja na mrežu električne energije smatraju se jednim postrojenjem.

 

 

Članak 91.

Iznos operativne potpore za promociju električne energije iz obnovljivih izvora

 

 

(1)    Maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 15 milijuna EUR po projektu.

(2)   Ako se potpora dodjeljuje na osnovi konkurentnog natječajnog postupka iz članka 90 ove Uredbe, iznos potpore ne može premašiti 150 milijuna EUR godišnje uzimajući u obzir ukupan iznos svih programa obuhvaćenih člankom 90. ove Uredbe.

(3)    Državna potpora se dodjeljuje samo do potpune amortizacije postrojenja koje proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora izračunatu u skladu s propisima i opće prihvaćenim računovodstvenim načelima.

(4)    Od operativne potpore se oduzima eventualno prethodno dodijeljena državna potpora za ulaganje.

 

 

Članak 92.

Operativna potpora za promociju energije iz obnovljivih izvora u malim postrojenjima

 

 

(1)    Operativna potpora za promociju energije iz obnovljivih izvora energije proizvedenu u malim postrojenjima dodjeljuje se isključivo postrojenjima za proizvodnju električne energije iz svih obnovljivih izvora, osim energije vjetra, čiji instalirani kapacitet iznosi manje od 500 kW za koju se potpora dodjeljuje postrojenjima čiji instalirani kapacitet iznosi manje od 3 MW ili koje imaju manje od 3 proizvodne jedinice i za biogoriva za koja se potpora dodjeljuju postrojenjima čiji instalirani kapacitet iznosi manje od 50 000 tona godišnje.

(2)    Za potrebe izračunavanja maksimalnih kapaciteta iz stavka (1) ovog članka, mala postrojenja sa zajedničkom točkom spajanja na mrežu električne energije smatraju se jednim postrojenjem.

(3)    Potpora se dodjeljuje isključivo postrojenjima koja proizvode održiva biogoriva, osim biogoriva proizvedenih iz prehrambenih sirovina

(4)    Iznimno, operativna potpora za postrojenja koja proizvode biogoriva iz prehrambenih sirovina, a počela su s radom prije 31. prosinca 2013. i još nisu potpuno amortizirana izuzimaju se od zabrane iz stavka (3) ovog članka, do kraja 2020. godine.

(5)    Potpora se ne može dodijeliti za biogoriva koja podliježu obvezi opskrbe ili miješanja.

(6)    Ukupni srednji troškovi proizvodnje energije, koji uključuju početni kapital, diskontnu stopu te troškove trajnog poslovanja, goriva i održavanja, izračunavaju se u točki spajanja na mrežu za punjenje ili mrežu električne energije i redovito ažuriraju, najmanje jednom godišnje:

(7)    Maksimalna stopa povrata primijenjena u računanju srednjih troškova ne može premašiti odgovarajuću zamjensku stopu uvećanu za premiju od 100 osnovnih bodova.

(8)    Odgovarajuća zamjenska stopa iz stavka (7) ovoga članka je zamjenska stopa valute u kojoj se dodjeljuje potpora s dospijećem koje odgovara razdoblju amortizacije potpomognutih postrojenja.

(9)    Potpora po jedinici energije ne može premašiti razliku između ukupnih srednjih troškova proizvodnje energije iz dotičnih obnovljivih izvora i tržišne cijene dotičnog oblika energije.

(10) Uz poštivanje odredaba iz članka 91. štaci (3) i (4). maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 15 milijuna EUR po projektu.

 

 

Članak 93.

Državna potpora za ulaganje u energetsku infrastrukturu

 

 

(1)  Državna potpora za ulaganje u izgradnju ili nadogradnju energetske infrastrukture može se dodijeliti pod sljedećim uvjetima:

a)     infrastruktura je smještena na području Federacije Bosne i Hercegovine i

b)     infrastruktura podliježe svim propisima Energetske zajednice o tarifama i pristupu.

(2)    Energetska infrastruktura je svaka fizička oprema ili objekt koji je smješten unutar Federacije Bosne i Hercegovine, a razvrstan je u jednu od sljedećih kategorija:

a)      za električnu energiju:

1)      infrastruktura za prijenos;

2)      infrastruktura za distribuciju;

3)      objekti za skladištenje električne energije;

4)     svaka oprema ili postrojenje koji su potrebni kako bi sustavi utvrđeni u točkama 1) do 3) ovog stavka radili na siguran, zaštićen i učinkovit način, uključujući sustave zaštite, praćenja i nadzora na svim naponskim nivoima i podstanicama i

5)     pametne mreže;

b)     za plin:

1)     plinovodi za prijenos i distribuciju za transport prirodnog plina i bioplina koji čine dio mreže, isključujući visokotfačne plinovode koji se upotrebljavaju kao proizvodni plinovi ili za lokainu distribuciju prirodnog plina;

2)     podzemni skladišni objekti koji su povezani s visokotlačnim plinovodima iz točke (1) ovog stavka;

3)     objekti za prihvat, skladištenje, uplinjavanje ili dekompresiju ukapljenog prirodnog plina (UPP) ili stlacenog prirodnog plina (SPP);

4)     svaka oprema ili instalacija potrebna kako bi sustav radio na siguran, zaštićen i učinkovit način ili kako bi se omogućili dvosmjerni kapaciteti, uključujući stanice za stlačivanje plina;

c)      za naftu:

1)     naftovodi koji se upotrebljavaju za transport sirove nafte;

2)     pumpne stanice i skladišni objekti potrebni za rad naftovoda za sirovu naftu;

3)     svaka oprema ili instalacija potrebna kako bi dotični sustav radio na ispravan, siguran i učinkovit način, uključujući sustave zaštite, praćenja i nadzora te uređaje za obrnuti protok;

d)     za CO2: mreže plinovoda, uključujući povezane kompresorske stanice, za    transport CO2 do skladišnih lokacija kako  bi se CO3 ubrizgao u odgovarajuće  podzemne geološke formacije radi trajnog skladištenja,

(3)    Objekti za skladištenje električne energije iz stavka (2) točka a) podtočka 3) ovog članka obuhvaćaju objekte za trajno ili privremeno skladištenje električne energije u nadzemnoj ili podzemnoj infrastrukturi ili geološkim lokacijama, pod uvjetom da su izravno povezani na visokonaponske kablove oblikovane za napon od 110 kV ili više.

(4)   Pametnu mrežu iz stavka (2) točka a) podtočka 5) ovog članka čini oprema, kabel ili postrojenje, na razini prijenosa niskonaponske i srednjonaponske distribucije, koja služi dvostranoj digitalnoj komunikaciji u stvarnom ili gotovo stvarnom vremenu, interaktivnom i pametnom praćenju i upravljanju proizvodnjom, prijenosom, distribucijom i potrošnjom električne energije unutar elektroenergetske mreže s ciljem razvitka mreže koja učinkovito objedinjuje ponašanje i djelatnosti svih korisnika koji su na nju spojeni, tj. proizvođača, potrošača i onih koji rade oboje, i kako bi se osigurao ekonomski učinkovit i održiv elektroenergetski sustav s niskim gubicima te visokom kakvoćom i sigurnošću opskrbe i zaštitom.

(5)    Potpora za ulaganje u projekte skladištenja električne energije i plina te u naftnu infrastrukturu nije izuzeta od obveze prijave.

(6)    Prihvatljivi troškovi su troškovi ulaganja, pri čemu iznos potpore ne može biti veći od razlike između prihvatljivih troškova i operativne dobiti ulaganja, s tim da se operativna dobit oduzima od prihvatljivih troškova ex ante ili mehanizmom povrata sredstava.

(7)    Maksimalni iznos državne potpore za energetsku infrastrukturu ne može premašiti 50 milijuna EUR po gospodarskom subjektu i projektu.

 

9.4. Ostali vidovi državne potpore za zaštitu okoliša

 

 

Članak 94.

Potpore u obliku smanjenja poreza za zaštitu okoliša

 

 

(1)    Dozvoljeni su programi državne potpore koji omogućavaju plaćanje umanjenih iznosa poreza za zaštitu okoliša u obliku:

a)     poreza s posebnom poreznom osnovicom koji ima jasan negativan učinak na okoliš, ili

b)     poreza kojim se oporezuju određene djelatnosti, robe ili usluga tako da troškovi zaštite okoliša mogu biti uključeni u njihovu cijenu i/ili tako da se

proizvođači i potrošači usmjere na djelatnosti koje su prihvatljivije za okoliš.

(2)    Programima potpore u obliku smanjenja poreza za zaštitu okoliša se dodjeljuje potpora u vidu;

a)     smanjenja primjenjive stope poreza za zaštitu okoliša;

b)     plaćanja nepromjenjivog (paušalnog) iznosa nadoknade, ili

c)     kombinacije navedenih mehanizama.

(3)    Korisnici smanjenja poreza odabiru se na temelju transparentnih i objektivnih kriterija i plaćaju jednu od propisom određenih minimalnih stopa oporezivanja.

(4)    Potpora se ne može dodijeliti za biogoriva koja podliježu obavezi opskrbe ili miješanja.

 

 

Članak 95.

Državna potpora za sanaciju kontaminiranih područja

 

 

(1)    Investicijska državna potpora gospodarskim subjektima koji otklanjaju štetu koju je životnoj sredini uzrokovao čovjek, može se dodijeliti samo ukoliko vodi poboljšanju zaštite okoliša.

(2)    Šteta nanesena životnoj sredini odnosi se na pogoršanje kvalitete tla, površinskih ili podzemnih voda potvrđenim prisutnošću opasnih tvari koje predstavlja znatan rizik za zdravlje ljudi ili okoliš, uzimajući u obzir trenutačnu ili odobrenu buduću upotrebu zemljišta.

(3)   Državna potpora ne može se dodijeliti ukoliko je zagađivač (osoba koja direktno ili indirektno nanosi štetu okolišu ili stvara uvjete koji vode takvoj šteti) poznat, već se u tom slučaju primjenjuje načelo "zagađivač plaća".

(4)    Ukoliko zagađivač nije poznat ili mu se ne može naložiti da snosi troškove sanacije, državna potpora može se dodijeliti osobi koja sanira kontaminirano područje.

(5)   Prihvatljivi troškovi su svi troškovi koji se odnose na obavljanje sanacije kontaminiranih područja, bez obzira na to da li se ti troškovi prikazuju pod stavkom osnovna sredstva u bilanci stanja gospodarskog subjekta, uz umanjenje za iznos povećanja vrijednosti zemljišta na kontaminiranom području.

(6)    Procjenu povećanja vrijednosti zemljišta iz stavka (5) ovoga članka koje proizlazi iz sanacije vrsi neovisni stručnjak.

(7)    Intenzitet državne potpore za sanaciju kontaminiranih lokacija ne može premašiti 100% prihvatljivih troškova

(8)    Najviši iznos državne potpore za sanaciju ne može premašiti 20 milijuna EUR po gospodarskom subjektu po projektu.

 

 

Članak 96.

Državna potpora za energetski efikasno daljinsko grijanje odnosno hlađenje

 

 

(1)    Investicijska državna potpora za daljinsko grijanje odnosno hlađenje može se dodijeliti pod uvjetom da;

a)     kombinirana djelatnost proizvodnje toplote i distribuiranja toplote dovodi do ušteda primarne energije,

b)    ulaganje rezultira korištenjem i distribucijom otpadne toplote u cilju daljinskog grijanja.

(2)    Ulaganje mora biti sastavni dio sustava energetski efikasnog sustava centraliziranoga grijanja i hlađenja.

(3)    Prihvatljivi troškovi za postrojenje za proizvodnju su dodatni troškovi potrebni za izgradnju, proširenje i preuređenje jedne ili više proizvodnih jedinica kako bi djelovale kao energetski efikasan sustav centraliziranoga grijanja i hlađenja u usporedbi s konvencionalnim postrojenjem za proizvodnju.

(4)   Prihvatljivi troškovi za distribucijsku mrežu su troškovi ulaganja, pri čemu iznos potpore ne može biti veći od razlike između prihvatljivih troškova i operativne dobiti, s tim da se operativna dobit oduzima se od prihvatljivih troškova ex ante ili mehanizmom povrata sredstava.

(5)   Intenzitet investicijske državne potpore ne može premašiti:

a)     za male gospodarske subjekte - 65% prihvatljivih troškova;

b)     za srednje gospodarske subjekte - 55% prihvatljivih troškova;

c)     za velike gospodarske subjekte - 45% prihvatljivih troškova.

(6)    Maksimalni iznos državne potpore ne može premašiti 50 milijuna EUR po gospodarskom subjektu i projektu.

(7)    Maksimalni iznos državne potpore iz stavka (4) ovog članka ne može premašiti 20 milijuna EUR po gospodarskom subjektu po projektu.

 

 

Članak 97.

Državna potpora za recikliranje otpada

 

 

(1)    Državna potpora za upravljanje otpadom drugih gospodarskih subjekata uključujući i aktivnosti ponovne upotrebe kojim se proizvod ili komponente koji nisu otpad ponovno upotrebljavaju za istu namjenu za koju su izvorno zamišljeni, reciklaže i prerade može se dodijeliti samo ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)     da je ulaganje usmjereno na smanjivanje zagađenja koje proizvode drugi   gospodarski subjekti - zagađivači i ne pokriva zagađenje koje proizvodi  korisnik te potpore;

b)     da potpora ne oslobađa zagađivače plaćanja naknade prema propisima kojima se uređuje zaštita okoliša i upravljanje otpadom ili naknada koja se smatra normalnim troškom gospodarskog subjekta koje je zagađivač;

c)     da ulaganje poboljšava proces u kome je korištenje otpada za proizvodnju gotovih proizvoda ekonomski profitabilno ili koristi konvencionalne tehnologije na inovativan način;

d)     da bi otpad koji se prerađuje u protivnom bio odložen ili prerađen na način koji je manje prihvatljiv za okoliš;

e)     da ulaganje ne povećava samo potražnju za predmetima koji će se reciklirati, već povećava i prikupljanje tog otpada.

(2)    Reciklaža iz stavka (1) ovog članka je svaki postupak oporavka, izuzimajući energetski oporavak, preradu u materijal koji se koristi kao gorivo ili materijal za nasipavanje, kojim se otpad prerađuje u proizvode, materijale ili tvari namijenjene njihovoj izvornoj upotrebi ili nekoj drugoj svrsi.

(3)    Odredbe ovog članka se ne primjenjuju na potpora za postupke prerade otpada koji nisu recikliranje.

(4)    Prihvatljivi troškovi za dodjelu državne potpore za upravljanje otpadom su dodatni investicijski troškovi neophodni za ostvarivanje ulaganja za upravljanje otpadom, u usporedbi s konvencionalnom proizvodnjom istog kapaciteta koja ne uključuje upravljanje otpadom.

(5)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     za male gospodarske subjekte - 55% prihvatljivih troškova;

b)     za srednje gospodarske subjekte - 45% prihvatljivih troškova;

c)     za velike gospodarske subjekte - 35% prihvatljivih troškova.

 

 

Članak 98.

Državna potpora za izradu studija zaštite okoliša

 

 

(1)    Državna potpora može se dodijeliti za izradu studija zaštite okoliša, uključujući i energetske revizije, neposredno povezanih s ulaganjima za dostizanje standarda pod uvjetima navedenim u članku 79., ostvarivanje uštede energije pod uvjetima navedenim u članku 82. i proizvodnju obnovljive energije pod uvjetima navedenim u članku 87. ove Uredbe.

(2)    Potpora se ne može dodijeliti velikom gospodarskom subjektu za obaveznu energetsku reviziju, osim ako se propisima nalaže dodatna energetska revizija povrh obavezne revizije.

(3)    Prihvatljivi troškovi su troškovi studije iz stavka (1) ovog članka.

(4)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     za male gospodarske subjekte - 70% prihvatljivih troškova;

b)     za srednje gospodarske subjekte - 60% prihvatljivih troškova;

c)     za velike gospodarske subjekte - 50% prihvatljivih troškova.

 

10. DRŽAVNA POTPORA ZA NADOKNADU ŠTETE PROUZROKOVANE PRIRODNIM KATASTROFAMA

 

 

Članak 99.

Programi/sheme državne potpore za nadoknadu štete prouzrokovane prirodnim katastrofama

 

 

(1)    Državna potpora može se dodijeliti za nadoknadu štete prouzrokovane potresom, snježnom lavinom, odronom tla, poplavom, vjetrom, erupcijom vulkana, šumskim požarom i drugim uzrocima prirodnog porekla, pod uvjetom da:

a)     nadležni organ usvoji program državne potpore koji se odnosi na konkretnu prirodnu katastrofu u roku od tri godine nakon nepogode;

b)     nadležni organ službeno proglasi nepogodu prirodnom katastrofom;

c)     postoji direktna uzročno-posljedična veza između prirodne katastrofe i štete koju je pretrpio gospodarski subjekt.

(2)    Državna potpora se može odobriti na osnovi programa državne potpore za nadoknadu štete prouzrokovane prirodnim katastrofama u roku od četiri godine od nepogode.

 

 

Članak 100.

Prihvatljivi troškovi i intenzitet državne potpore za naknadu štete

 

 

(1)    Prihvatljivi troškovi su troškovi naknade štete koja je nastala kao direktna posljedjca prirodne katastrofe, uključujući materijalnu štetu na imovini kao što su zgrade, oprema, strojevi ili zalihe i gubitak prihoda zbog potpune ili djelomične obustave djelatnosti u razdoblju koje ne premašuje šest mjeseci od nepogode.

(2)    Procjenu štete vrši ovlašteni procjenitelj za svakog korisnika državne potpore pojedinačno.

(3)    Visina materijalne štete izračunava se ili na temelju troškova popravke ili ekonomske vrijednosti pogođene imovine prije katastrofe, pri čemu taj iznos ne može biti veći od razlike između vrijednosti imovine neposredno prije i neposredno nakon nepogode.

(4)    Gubitak prihoda izračunava se na temelju financijskih podataka gospodarskog subjekta tako što se usporede financijski podaci za šest mjeseci nakon katastrofe s trogodišnjim prosjekom za to isto šestomjesečno razdoblje tijekom pet godina koje su prethodile nastupanju katastrofe, isključujući godinu s najboljim i godinu s najgorim financijskim rezultatom.

(5)    Financijski podaci iz prethodnog stavka su dobit prije odbitka kamata i poreza (EBIT), amortizacija i troškovi radne snage koji su isključivo povezani s poslovnom jedinicom koja je pogođena prirodnom katastrofom.

(6)    Državna potpora zajedno s drugim primanjima ostvarenim radi nadoknade štete, uključujući naknadu štete na osnovi polica osiguranja, ne može premašiti 100% prihvatljivih troškova.

 

11. DRŽAVNA POTPORA ZA LOKALNU INFRASTRUKTURU

 

 

Članak 101.

Državna potpora za lokalnu infrastrukturu

 

 

(1)   Državna potpora može se dodijeliti za izgradnju ili nadogradnju lokalne infrastrukture kojom se na lokalnoj razini doprinosi poboljšanju poslovanja i potrošačkog okruženja te modernizaciji i razvoju industrijske baze ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)     infrastruktura je dostupna zainteresiranim korisni­cima na otvorenoj, transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi, a cijena koja se naplaćuje za korištenje infrastrukture odgovara tržišnoj cijeni;

b)     koncesije ili drugo povjeravanje upravljanja infrastrukturom trećim osobama dodjeljuju se na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi u skladu s propisima o javnim nabavama.

(2)    Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na potporu za infrastrukturu koja je obuhvaćena ostalim odjeljcima ove odluke, izuzimajući Glavu l - Promoviranje regionalnog gospodarskog razvoja.

(3)    Infrastruktura koja se izgrađuje za gospodarske subjekte koje je moguće utvrditi ex ante i prilagođena potrebama tih gospodarskih subjekata (namjenska infrastruktura) se ne može izuzeti na osnovi ovoga članka.

 

 

Članak 102.

Prihvatljivi troškovi i visina potpore za lokalnu infrastrukturu

 

 

(1)    Prihvatljivi troškovi za državnu potporu za lokalnu infrastrukturu su troškovi ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu.

(2)    Iznos državne potpore za lokalnu infrastrukturu ne može premašiti razliku između prihvatljivih troškova i operativne dobiti od ulaganja, a najviše do 10 milijuna EUR ili ako ukupni troškovi za istu infrastrukturu ne premašuju 20 milijuna EUR.

(3)    Operativna dobit iz stavka (2) ovog članka oduzima se od prihvatljivih troškova ex ante na osnovi razumnih projekcija ili mehanizmom povrata sredstava.

 

III. VERTIKALNA DRŽAVNA POTPORA (POTPORA

POSEBNIM SEKTORIMA)

1. DRŽAVNA POTPORA U SEKTORU PROIZVODNJE ČELIKA

 

 

Članak 103.

Državna potpora za restrukturiranje u sektoru proizvodnje čelika

 

 

Državna potpora za restrukturiranje gospodarskog subjekta u sektoru proizvodnje čelika, a koji je u teškoćama, može se dodijeliti pod uvjetima da:

a)     državna potpora, pod normalnim tržišnim uvjetima, vodi dugoročnoj održivosti tog gospodarskog subjekta na kraju razdoblja restrukturiranja,

b)     su iznos i intenzitet državne potpore strogo ograničeni na ono što je neophodno za obnavljanje održivosti, a da se potpora ako je moguće progresivno smanjuje,

c)     je gospodarski subjekt, prije nego što mu je državna potpora dodijeljena, donio program restrukturiranja s racionalizacijom, uključujući i zatvaranje neefikasnih kapaciteta, te kompenzacijske mjere kojima se ublažava narušavanje konkurencije uzrokovano davanjem potpore.

 

 

Članak 104.

Gospodarski subjekti u sektoru proizvodnje čelika

 

 

Gospodarski subjekt u sektoru proizvodnje čelika u kontekstu ove uredbe je gospodarski subjekt koji prerađuje jedan ili više sljedećih proizvoda:

a)     sirovo željezo i ferolegure, a posebno: sirovo željezo za proizvodnju čelika, livnice i drugo sirovo željezo, zrcalno željezo i feromangan s visokim sadržajem ugljika;

b)    sirovi proizvodi i polugotovi proizvodi od željeza, običnog čelika i posebnog čelika, s izuzetkom proizvodnje čelika za lijevanje u malim i srednjim

ljevaonicama: tečni čelik lijevan ili nelijevan u ingote, uključujući ingote za kovanje polugotovih proizvoda, međuproizvodi, poluge i ploče u valjanju čelika, limovi i šipke od bijelog lima, toplovaljana traka u koturovima;

c)     topli gotovi proizvodi od željeza, običnog čelika i specijalnog čelika: šine, pragovi, spojnice, bazne ploče, teške.sekcije od 80 mm i više, bazne ploče, ploče i sekcije manje od 80 mm i pljosnato željezo manje od 150 mm, žičane šipke, okrugle i četvrtaste cijevi, toplovaljani obruči i trake (uključujući cijevi od trake). toplovaljani limovi (presvučeni i nepresvučeni), ploče i limovi debljine 3 mm i više, univerzalne ploče od 150 mm i više, osim žice i žicanih proizvoda, svijetlo vučene žice u šipkama i željeznih odljevaka;

d)     hladni gotovi proizvodi: bijeli lim, polovljene ploče, pocinkovani lim, ostali presvučeni limovi, hladnovaljani limovi, električne ploče i trake za bijeli lim, hladnovaljane ploče, u koturu i trakama;

e)     sve bešavne čelične cijevi i zavarene čelične cijevi prečnika preko 406,4 mm.

 

2. DRŽAVNA POTPORA GOSPODARSKIM SUBJEKTIMA U SEKTORU VAĐENJA UGLJA

 

 

Članak 105.

Državna potpora gospodarskim subjektima u sektoru vađenja uglja

 

 

(1)   Državna potpora se može gospodarskom subjektu dodijeliti za zatvaranje i za pokriće tekućih proizvodnih gubitaka jedinice za proizvodnju uglja.

(2)    Potpora za proizvodnju uglja primjenjuje se samo na ugalj visoke, srednje i niske kalorične vrijednosti A i B u smislu međunarodne kodifikacije uglja Ekonomske komisije za Europu UN, a koji je namijenjen proizvodnji električne energije, kombiniranoj proizvodnji toplotne i električne energije, proizvodnji koksa ili dodavanju goriva za visoke peći u industriji čelika.

(3)    Jedinica za proizvodnju uglja obuhvaća i podzemne i nadzemne lokacije za eksploataciju uglja i povezanu infrastrukturu, koja može proizvoditi sirovi ugalj nezavisno od ostalih dijelova gospodarskog subjekta.

 

 

Članak 106.

Državna potpora za pokriće tekućih proizvodnih gubitaka

jedinice za proizvodnju uglja

 

 

(1)   Državna potpora se može dodijeliti gospodarskom subjektu za pokriće tekućih proizvodnih gubitaka jedinice za proizvodnju uglja, ukoliko:

a)     je predmetna jedinica za proizvodnju uglja obuhvaćena Planom zatvaranja kojeg je izradila Federacije Bosne i Hercegovine i kojim su određene mjere usmjerene na konačno zatvaranje jedinica za proizvodnju uglja;

b)     predmetna jedinica za proizvodnju uglja trajno prestane proizvoditi i prodavati ugalj u skladu s Planom zatvaranja;

c)     visina državne potpore ne premašuje razliku između predvidljivih troškova proizvodnje i predvidljivih prihoda za poslovnu godinu;

d)     iznos potpore po ekvivalentu tone uglja ne smije dovesti do toga da cijena uglja iz Federacije Bosne i Hercegovine, na mjestu upotrebe, budu niža od cijene uglja slične kvalitete iz trećih zemalja;

e)     je donesen plan mjera za ublažavanja utjecaja na okoliš proizvodnje uglja iz proizvodne jedinice kojoj se dodjeljuju potporu za zatvaranje (kao što su mjere na području energetske učinkovitosti, obnovljive energije ili hvatanja i skladištenja ugljendioksida).

(2)   Tekući proizvodni gubici označavaju pozitivnu razliku između troška proizvodnje uglja i prodajne cijene na mjestu upotrebe koja je slobodno dogovorena između ugovornih stranaka u svjetlu prevladavajućih uvjeta na svjetskom tržištu.

(3)    Visina isplaćene državne potpore mora biti korigirana na godišnjoj razini, najkasnije do kraja poslovne godine nakon godine za koju je potpora bila dodijeljena, u skladu s ostvarenim prihodima i rashodima iz točke stavka (1) točke c) ovog članka.

(4)   U slučaju da jedinica za proizvodnju uglja zbog koje je dodjeljena potpora ne prestane trajno s proizvodnjom odnosno prodajom uglja do datuma utvrđenog u Planu zatvaranja, sva državna potpora predmetnoj jedinici za proizvodnju uglja za čitavo razdoblje obuhvaćeno Planom zatvaranja mora biti vraćena.

 

 

Članak 107.

Državna potpora za zatvaranje jedinica za proizvodnju uglja i pokrivanje izvanrednih troškova

 

 

(1)   Državna potpora može se dodijeliti gospodarskim subjektima koji obavljaju ili su obavljali djelatnost u vezi s proizvodnjom uglja, a radi pokrivanja troškova koji nastaju ili su nastali zbog zatvaranja jedinica za proizvodnju uglja.

(2)    Državna potpora iz ovog članka se ne može dodijeliti za pokrivanje troškova koji su povezani s trenutnom proizvodnjom, uključujući aktivnosti vađenja, oplemenjivanja uglja, posebno pranje, mjerenje i sortiranje, kao i prijevoz do mjesta upotrebe te uobičajenu amortizaciju i tržišne kamate na posuđeni kapital.

(3)    S iznimkom troškova nastalih zbog nepridržavanja propisa o zaštiti okoliša, opravdani troškovi su isključivo sljedeći troškovi koje ostvari gospodarski subjekt koji zatvara ili je zatvorio jedinice za proizvodnju uglja:

a)     troškovi doprinosa za socijalno osiguranja koji nastanu po osnovi umirovljenja zaposlenika prije zakonom utvrđene starosne granice;

b)     drugi izvanredni troškovi zaposlenika koji su izgubili ili gube posao;

c)     troškovi mirovina i naknada osim onih utvrđenih zakonom za zaposlenike koji su ostali ili će ostati bez posla i radnicima koji imaju pravo na isplatu takvih troškova prije zatvaranja;

d)     troškovi koje pokriva gospodarski subjekt u svrhe prekvalificiranja zaposlenika kao potpora u nalaženju novog posla izvan sektora vađenja uglja, a naročito troškovi obuke;

e)     izdavanje besplatnog uglja radnicima koji su ostali ili će ostati bez posla i radnicima koji imaju pravo na takvo izdavanje prije zatvaranja, ili ekvivalent u novcu;

f)     zaostali troškovi koji nastanu na osnovi upravnih, zakonskih i poreznih propisa koji se specifično odnose na industriju uglja;

g)     dodatni radovi na osiguranju jama koji su rezultat zatvaranja jedinice za proizvodnju uglja;

h)     šteta uslijed izvođenja rudarskih radova, pod uvjetom da je štetu izazvala jedinica za proizvodnju uglja koja je zatvorena ili je u postupku zatvaranja;

i)      svi opravdani troškovi koji se odnose na saniranje bivših lokacija na kojima se vadi ugalj, uključujući:

1)     zaostale troškove koji nastanu po osnovi uplate naknade organima nadležnim za vodoopskrbu i odvođenje otpadnih voda;

2)     druge zaostale troškove koji nastanu po osnovi vodoopskrbe i odvođenja otpadnih voda;

j)      zaostali troškovi za pokrivanje zdravstvenog osiguranja bivših rudara;

k)     troškovi koji se odnose na otkaz ili izmjenu postojećih ugovora (čija maksimalna vrijednost ne prelazi vrijednost šestomjesečne proizvodnje).

1)      izvanredna inherentna amortizacija pod uvjetom da nastane kao rezultat    zatvaranja jedinice za proizvodnju uglja;

m)    troškovi sanacije terena.

(4)    Povećanje vrijednosti zemljišta odbija se od opravdanih troškova za kategorije troškova iz točaka g), h), i) i m) stavka 3 ovog članka.

(5)   Isplaćeni iznos potpore ne može premašiti iznos troškova.

 

 

Članak 108.

(Razdvajanje računovodstvenih iskaza)

 

 

(1)    Sva potporu koju gospodarski subjekt dobije mora biti iskazana u računu dobiti i gubitka kao posebna stavka prihoda odvojeno od prometa.

(2)    Ako korisnik državne potpore nastavi trgovati odnosno poslovati nakon zatvaranja pojedinih ili svih jedinica za proizvodnju uglja, moraju se voditi odvojeni računi za svaku jedinicu za proizvodnju uglja pojedinačno kao i za ostale gospodarske aktivnosti koje nisu vezane uz vađenje uglja.

(3)   Nije dopušteno prenošenje državne potpore na druge jedinice za proizvodnju uglja koje nisu dio plana zatvaranja odnosno na druge gospodarske aktivnosti gospodarskog subjekta.

 

3. DRŽAVNA POTPORA U SEKTORIU PROMETA

 

 

Članak 109.

Financiranje negospodarskih djelatnosti vezanih za prometnu infrastrukturu

 

 

(1)   Ulaganja u lučku, staničnu ili aerodromsku infrastrukturu, te potporu koja je dodijeljena za obavljanje negospo­darskih djelatnosti u luci, na stanici ili na aerodromu, koje spadaju u nadležnost države u smislu vršenja zvaničnih ovlaštenja javnog tijela (carinska, policijska, sigurnosna infrastruktura, kontrola prometa, policijske, carinske i slične aktivnosti od općeg javnog interesa), ne spada u domenu kontrole državne potpore.

(2)    Iznimka iz stavka (1) ovoga članka primjenjuje se samo na onaj dio sredstava koji je strogo ograničen na naknadu troškova dobro definiranih negospodarskih djelatnosti,

(3)   Mora se osigurati da sredstva dodijeljena za negospodarske djelatnosti ne   budu korištena za financiranje gospodarskih djelatnosti.

 

3.1. Kopneni promet

 

 

Članak 110.

Subvencionirani prijevoz putnika u cestovnom i željezničkom saobraćaju

 

 

(1)    Državna potpora može se dodijeliti kao kompenzacija gospodarskim društvima koja obavljaju javni prijevoz putnika u cestovnom i željezničkom prometu u vidu subvencija za pružanje usluga javnog prijevoza pod sljedećim uvjetima:

a)     prijevoz se pruža svim ili posebnim kategorijama stanovništva, kao što su: učenici i studenti, osobe s invaliditetom, trudnice i druge kategorije osoba određenih u skladu sa zakonom,

b)     prijevoz se obavlja na osnovi zaključenog ugovora o javnom prijevozu putnika za određeno geografsko područje.

(2)    Ugovor iz stavka (1) ovog članka može se zaključiti najduže na razdoblje od 10 godina za usluge javnog prijevoza putnika u cestovnom (autobusnom), odnosno najduže na razdoblje od 15 godina za usluge javnog prijevoza putnika u željezničkom prometu ili drugom vidu prometa na tračnicama.

(3)    Trajanje ugovora o javnim uslugama vezanih na nekoliko različitih načina prijevoza ograničeno je na 15 godina, ako željeznički prijevoz ili prijevoz drugim vrstama prijevoza tračnicama predstavlja više od 50% vrijednosti predmetne usluge.

(4)    Ugovor iz stavka (1) ovoga članka, može se zaključiti najviše na 15 godina za usluge javnog prijevoza putnika u cestovnom (autobusnom), odnosno najduže na razdoblje od 22,5 godina za usluge javnog prijevoza putnika u željezničkom prometu ili drugom vidu prometa na tračnicama, pod uvjetom:

a)     da prijevoznik pribavi imovinu koja je, uzimajući u obzir uvjete amortizacije imovine, značajna kako u odnosu na sveukupnu imovinu potrebnu za obavljanje usluga prijevoza putnika obuhvaćenih ugovorom o javnim uslugama, tako i vezana pretežno za usluge prijevoza putnika obuhvaćene (3) ugovorom; ili

b)     da je u pitanju prijevoz do nedovoljno razvijenih općina i izrazito nerazvijenih općina u Federaciji Bosne i Hercegovine, a dodatno trajanje je prihvatljivo zbog troškova koji proizlaze iz posebnih geografskih okolnosti.

(5)    Parametri za obračunavanje subvencije - kompenzacija za pružanje usluga javnog prijevoza moraju biti poznati unaprijed i utvrđeni na objektivan i transparentan način.

(6)    Obračun iz stavka (5) ovog članka mora onemogućiti prekomjernu naknadu koja bi premašila iznos potreban za pokrivanje neto financijskog učinka troškova koji su nastali i prihoda koji su ostvareni ispunjavanjem obveza obavljanja javnih usluga, uzimajući u obzir prihod kojeg prijevoznik zadržava i njegovu razumnu dobit.

(7)    Prihvatljivi troškovi naročito obuhvaćaju troškove radne snage, energije, naknade za korištenje infrastrukture, troškove održavanja i popravke vozila javnog prijevoza, željezničkih vozila i postrojenja potrebnih za obavljanje usluga prijevoza putnika, kao i fiksne troškove i odgovarajući povrat na kapital.

(8)    Ako prijevoznik ne obavlja samo usluge za koje prima naknadu i koje su dio obaveze obavljanja javnih usluga nego se bavi i drugim djelatnostima, računi tih javnih usluga moraju biti odvojeni tako da:

a)     predmetna javna usluga ne smije se ni u kakvim okolnostima teretiti za ikakve varijabilne troškove, odgovarajući dio fiksnih troškova i razumnu dobit vezanu uz ostale djelatnosti prijevoznika,

b)     troškovi javne usluge moraju biti u ravnoteži s prihodima od poslovanja i plaćanjima od strane tijela javne vlasti, bez mogućnosti prijenosa prihoda drugom sektoru djelatnosti prijevoznika.

 

 

Članak 111.

Državna potpora gospodarskim subjektima u željezničkom prometu

 

 

(1)    Državna potpora se može dodijeliti gospodarskom subjektu u sektoru željezničkog prometa za:

a)     povrat iznosa naknade za korištenje željezničke infrastrukture koju ne  mora plaćati gospodarski subjekt koji pruža usluge prijevoza bazirane na drugim oblicima prijevoza;

b)     za smanjenje vanjskih troškova, u cilju modalnog prelaska sa ostalih vidova transporta na željeznički;

c)     promociju interoperabilnosti i u opsegu u kojem to zadovoljava potrebe koordinacije prometa, potpore za promoviranje veće sigurnosti, uklanjanje tehničkih prepreka i smanjivanje zagađenja bukom u sektoru željezničkog prometa.

Državna potpora iz prethodnog stavka može se dodijeliti, ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:  

a)     da je davatelj državne potpore osigurao transparentnu, obrazloženu i kvantificiranu komparativnu analizu troškova u željezničkom transportu i alternativnim opcijama na osnovi drugih vidova transporta;

b)     da se državna potpora ogleda u cijeni koja se traži od putnika ili prijevoznika;

c)     da je davatelj državne potpore osigurao realne mogućnosti očuvanja prometa željezničkim putem uz dokaz da će potpora rezultirati održivim prelaskom prometa;

d)     da državna potpora ne utječe na konkurenciju u stupnju koji ugrožava opći interes.

Prihvatljivi troškovi za korištenje infrastrukture iz stavka (1) točka a) ovog članka su dodatni troškovi za korištenje infrastrukture koju plaća željeznički promet, ali ne i više zagađujući konkurentni oblik prometa, pri čemu intenzitet državne potpore ne može premašiti 100% prihvatljivih troškova i do najviše 30% ukupnih troškova željezničkog transporta.

Prihvatljivi troškovi kod sniženja vanjskih troškova iz stavka (1) točka b) ovog članka je onaj dio vanjskih troškova koje je moguće izbjeći zbog korištenja željezničkog prometa, u usporedbi s konkurentnijim oblicima prometa, pri čemu intenzitet državne potpore ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova i do najviše 30% ukupnih troškova željezničkog transporta. Prihvatljivi troškovi za povećanje interoperabilnosti iz stavka (1) točka c) ovoga članka obuhvaćaju, u mjeri u kojoj doprinose cilju koordiniranja prometa, sva ulaganja vezana za ugradnju sustava sigurnosti i interoperabilnost, odnosno za smanjenje buke i u željezničkoj infrastrukturi i u voznom parku, pri čemu visina državne potpore ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

 

 

Članak 112.

Državna potpora za kombinirani transport tereta

 

 

Državna potpora za kombinirani transport tereta može se dodijeliti isključivo kao investicijska državna potpora u cilju:

a)     zamjene cestovnog transporta tereta željezničkim transportom, ili

b)     unapređenja kombiniranog transporta.

Prihvatljivi troškovi za dodjelu državne potpore za kombinirani transport tereta   su ukupni investicijski troškovi:

a)     izgradnje i prilagođavanja terminala kombiniranog transporta tj. za proširenje pristaništa za prijevoz brodova, proširenje i prenamjenu terminala za kombinirani promet, ulaganja koja se odnose na izgradnju opreme za pretovar, ulaganja u objekte za rukovanje teretom, i dr.;

b)     procijenjenih većih troškova opreme za kombiniram transport koja se odnosi na: kontejnere za cestovni transport, posebna vozila i kontejnere za kombinirani transport, primjenu polunosača za olakšavanje utovara, primjenu početne i kasnije cestovne transportne opreme i primjenu opreme za kopnenu navigaciju;

c)     inovativni troškovi špedićije i logističkih sustava, posebno intermodalnih informacija i komunikacijskih sustava za poboljšanje ponude kombiniranogg transporta;

d)     kupovina brzih  lokomotiva radi pružanja novih, kvalitetnijih usluga u   kombiniranom transportu, preusmjeravajući transport tereta s  cestovnog na

željeznički.

(3)    Intenzitet državne potpore za kombinirani transport tereta ne može premašiti:

a)     50% ukupnih investicijskih troškova iz stavka (2) točka a) ovoga članka;

b)     100% prihvatljivih troškova iz stavka (2) točka b) ovoga članka;

c)     30% prihvatljivih troškova iz stavka (2) točka c) ovoga članka;

d)     30% prihvatljivih troškova iz stavka (2) točka d) ovoga članka tijekom jednogodišnjeg probnog razdoblja.

 

3.2. Saobraćaj na unutarnjim vodnim putovima

 

 

Članak 113.

Državna potpora za luke unutarnjih plovnih putova

 

 

(1)    Prihvatljivi troškovi državne potpore za luke unutarnjih plovnih putova, uključujući troškove planiranja, su:

(a)    ulaganja za gradnju, zamjenu ili nadogradnju infrastrukture luka,

(b)    ulaganja u gradnju, zamjenu ili nadogradnju pristupne infrastrukture,

(c)    uklanjanje taloga s dna plovnog puta za pristup luci ili u luci (jaružanje).

(2)    Nisu prihvatljivi troškovi državne potpore za luke unutarnjih plovnih putova koji se odnose na djelatnosti koje nisu povezane s prijevozom, uključujući pogone industrijske proizvodnje aktivne u luci, ureda ili prodavaonice, kao i lučka nadgrađa (nepokretna i pokretna oprema smještena u luci za pružanje lučkih usluga povezanih s prijevozom).

(3)    Iznos potpore iz stavka (1) ovoga članka ne može premašiti razlike između prihvatljivih troškova i operativne dobiti ulaganja ih jaružanja. Operativna dobit oduzima se od prihvatljivih troškova ex ante na temelju razumnih predviđanja ili mehanizmom povrata sredstava.

(4)    Maksimalni intenzitet potpore iz stavka (1) ovog članka ne smije preći 100% prihvatljivih troškova, a maksimalni iznos potpore je 40 milijuna EUR po pojedinačnom projektu.

(5)    Lučka infrastruktura čija izgradnja uključuje sredstva državne potpore, stavlja se na raspolaganje zainteresiranim korisnicima na jednakoj i nediskriminirajućoj osnovi po tržišnim uvjetima.

(6)    Za državnu potporu iz stavka (1) ovog članka koja ne premašuje 2 milijuna EUR najveći iznos potpore može se odrediti na 80% prihvatljivih troškova, kao alternativa primjene metode iz stavka (3) i (4) ovog članka.

 

33. Zračni promet

 

 

Članak 114.

Državna potpora avioprijevoznicima za otvaranje novih linija

 

 

(1)    Državna potpora može se dodijeliti avioprijevoznicima za otvaranje novih linija ukoliko:

a)     avioprijevoznik posjeduje važeće uvjerenje o osposobljenosti za obavljanje javnog aviotransporta koje je izdala Bosna i Hercegovina ili članica Europskog zajedničkog zračnog prostora;

b)     linija povezuje aerodrom čiji je prosječni godišnji promet manji od 3 milijuna putnika sa aerodromom u Europskom zajedničkom zračnom prostoru;

c)     linija nije otvorena prije podnošenja molbe za dodjelu državne potpore te da se na istoj liniji promet već ne odvija vlakovima velikih brzina ili iz neke druge zračne luke u istom području obuhvata pod istim uvjetima;

d)     uspostavljanju nove linije prethodi:

1)     izrada poslovnog plana iz kojeg je vidljiva profitabilnost linije nakon najmanje 3 godine otvaranja, ili

2)     neopoziva obaveza avioprijevoznika da obavlja zračni prijevoz na danoj liniji tijekom razdoblja nakon prekida dobivanja potpore koje je najmanje podjednako dugo kao razdoblje tijekom kojeg je dobivana potpora za otvaranje linije;

e)     u nedostatku državne potpore, ne bi došlo do širenja poslovne aktivnosti avioprijevoznika na dotičnom aerodromu;

f)     je postupak dodjele državne potpore za otvaranje novih zračnih linija javan i otvoren pod jednakim uvjetima za sve zainteresirane avioprijevoznike;

g)     državna potpora ne sadrži druge vrste državne potpore koja se daje za eksploataciju linije.

(2)    Veličina i oblik područja obuhvata iz stavka (1) točka c) zavisi od različitih faktora aerodroma, uključujući poslovni model, lokaciju i odredišta koja opslužuje, a generalno se granica obuhvata postavlja na 100 kilometara ili 60 minuta putovanja automobilom, autobusom, vlakom ili vlakom velikih brzina.

(3)    Prihvatljivi troškovi su isključivo troškovi aerodromskih pristojbi vezanih za novootvorenu liniju.

(4)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova u razdoblju od najviše tri godine.

 

 

Članak 115.

Državna potpora za aerodromsku infrastrukturu

 

 

(1)    Državna potpora za izgradnju aerodromske strukture i opreme ili objekata koji su u direktnoj funkciji može se dodijeliti ukoliko:

a)     izgradnja i funkcioniranje infrastrukture zadovoljavaju jasno definiran cilj od općeg interesa (regionalni razvoj, dostupnost, itd.);

b)     je infrastruktura neophodna i razmjerna postavljenom cilju;

e)     infrastruktura ima zadovoljavajuće srednjoročne izglede u pogledu korištenja, a naročito u pogledu korištenja postojeće infrastrukture;

d)     svi potencijalni korisnici imaju pristup infrastrukturi ravnopravno i bez diskriminacije;

e)     bez državne potpore ne bi došlo do ulaganja ili bi se ono vršilo u različitom opsegu.

(2)    Prihvatljivi troškovi su troškovi ulaganja u infrastrukturu i opremu aerodroma koja služi za pružanje usluga avio­prijevoznicima i drugim pružateljima usluga na aerodromima.

(3)    U prihvatljive troškove naročito spadaju ulaganja u uzletno-sletne piste, terminale, stajanke, mine staze, centraliziranu infrastrukturu za zemaljske usluge i ostale objekte koji direktno pružaju podršku uslugama aerodroma, uključujući troškove njihovog planiranja.

(4)    U prihvatljive troškove ne spadaju troškovi infrastrukture i opreme koja je prije svega potrebna za obavljanje nezrakoplovnih djelatnosti poput parkirališta, za automobile, prodavaonica i restorana, troškovi uobičajenog održavanja i troškovi za obavljanje zadataka u nadležnosti organa vlasti.

(5)    Intenzitet državne potpore ne može premašiti:

a)     75% prihvatljivih troškova aerodroma sa manje od l milijun putnika godišnje;

b)     50% prihvatljivih troškova aerodroma sa l do 3 milijuna putnika godišnje.

 

 

Članak 116.

Operativna potpora za poslovanje aerodroma

 

 

(1)    Operativna potpora za aerodrome predstavlja potporu za pokrivanje razlike operativnog financiranja i operativnih troškova. Operativni troškovi odnose se na osnovne troškove aerodroma u pogledu pružanja aerodromskih usluga uključujući troškove osoblja, ugovorenih usluga, komunikacije, zbrinjavanja otpada, energije, održavanja, iznajmljivanja i administracije, ali isključuje kapitalne troškove, marketinšku podršku ili druge poticaje koje aerodrom osigurava zračnim prijevoznicima.

(2)   Državna potpora za operativno poslovanje aerodroma s prosječnim godišnjim prometom tijekom dvije kalendarske godine manjim od 3 milijuna putnika može se dodijeliti pod uvjetima iz članka 115. stavka (1) ove Uredbe.

(3)   Intenzitet državne potpore ne može premašili 50% unaprijed, u fiksnom iznosu, predviđenih operativnih gubitaka aerodroma, tj. manjak između predviđenih prihoda i operativnih troškova aerodroma.

(4)    Iznimno, intenzitet državne potpore može dostići do 80% unaprijed, u   fiksnom iznosu, predviđenih operativnih gubitaka aerodroma s prosječnim godišnjim prometom tijekom dvije kalendarske godine manjim od 700.000

putnika.

 

3.4. Državna potpora za prijevoz stanovnika udaljenih regija

 

 

Članak 117.

Državna potpora socijalne prirode u zračnom prometu

 

 

(1)   Državna potpora socijalne prirode može se dodijeliti u okviru usluga zračnog prometa ukoliko se dodjeljuje:

a)     samo u korist određene kategorije putnika koji putuju na zračnoj liniji kao što su: putnici s posebnim potrebama poput djece, osoba s invaliditetom, osoba s niskim primanjima, studenata, starijih osoba i drugih;

b)     bez diskriminacije u smislu porijekla usluga, odnosno bez obzira na to koji avioprijevoznik je operater leta.

 

 

Članak 118.

Državna potpora za prijevoz stanovnika udaljene regije

 

 

(1)   Nezavisno od socijalne strukture putnika iz članka 117., državna potpora može se dodijeliti i za prijevoz putnika s prebivalištem u udaljenoj regiji koji putuje od/do aerodroma ili luke u udaljenoj regiji i drugog aerodroma ili luke u Europskom privrednom prostoru ili Bosni i Hercegovini:

(2)    Državna potpora se odobrava bez diskriminacije na osnovi identiteta prijevoznika ili vrste usluge te bez ograničenja u pogledu rute do udaljene regije ili iz nje.

(3)    Prihvatljive troškove čini cijena povratne karte iz udaljene regije ili do nje, uključujući sve poreze i naknade koje prijevoznik naplaćuje potrošaču.

(4)   Intenzitet državne potpore ne može premašiti 100% prihvatljivih troškova.

 

4. DRŽAVNA POTPORA U SEKTORU POŠTANSKIH USLUGA

 

 

Članak 119.

Državna potpora u sektoru poštanskih usluga

 

 

(1)   Državna potpora može se dodijeliti samo za pružanje univerzalnih poštanskih usluga.

(2)    Nezavisno regulatorno tijelo bira poštanskog operatera koji obavlja univerzalnu poštansku uslugu po načelu objektivnosti, transparentnosti i nediskriminacije.

(3)    Univerzalni poštanski operater stjecanjem licencije stječe pravo na pružanje univerzalnih i ostalih poštanskih usluga.

 

 

Članak 120.

Određivane naknade za pružanje univerzalne poštanske usluge i obveze operatera

 

 

(1)   Regulatorno tijelo određuje i usklađuje visinu naknade za pružanje univerzalne usluge i dužno je da svakih 5 godina vrši periodičnu reviziju načina obračuna i iznosa naknade koja se plača po posebnoj licenciji za pružanje poštanskih usluga.

(2)    Naknada za pružanje univerzalne poštanske usluge koju odobrava regulatorno tijelo mora biti:

a)     ista za sve korisnike na cijelom području na kom univerzalni poštanski operater pruža usluge;

b)     pristupačna, zasnovana na realnim troškovima i poticajna za efikasno obavljanje univerzalnih poštanskih usluga;

c)     besplatna za pojedine vrste usluga koje koriste osobe s određenim oblikom invaliditeta;

d)     unaprijed određena i transparentna;

e)     određena na način da pojedinim korisnicima usluga ne daje prednost u odnosu na druge korisnike pod istim ili sličnim uvjetima.

(3)    Univerzalni poštanski operater mora postupati u svemu u skladu sa Svjetskom poštanskom direktivom, kojom su predviđena prava i obveze poštanskog operatora kao i ostalih davatelja univerzalne poštanske usluge.

(4)    Univerzalni poštanski operater dužan je omogućiti pristup poštanskoj mreži i poštanskim operaterima koji pružaju univerzalnu poštansku uslugu, kao i drugim poštanskim operaterima na čiji zahtjev je pokrenut postupak izdavanja licencije za obavljanje univerzalne poštanske usluge.

(5)    Poštanski operater koji pored univerzalne poštanske usluge obavlja jednu ili više drugih usluga dužan je voditi odvojeno računovodstvo na način da se mogu utvrditi prihodi i troškovi ostvareni od univerzalnih poštanskih usluga odvojeno od prihoda i troškova ostvarenih od drugih poštanskih usluga.

 

 

Članak 121.

Obračun i verifikacija neto troška

 

 

(1)    Ako obavljanje univerzalne poštanske usluge stvara neto trošak, koji predstavlja nepravedno financijsko opterećenje za univerzalnog poštanskog operatera, on ima pravo na naknadu priznatog obračuna neto troška za koji je utvrđeno da predstavlja nepravedno financijsko opterećenje.

(2)    Obračun neto troška sačinjava se u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo, na način da se izbjegne dupli obračun svih direktnih i indirektnih koristi i troškova u pružanju univerzalne poštanske usluge.

(3)   Neto trošak pružanja univerzalne poštanske usluge obraču­nava se kao razlika neto troška univerzalnog poštanskog operatera za rad na pružanju univerzalne poštanske usluge i neto troška tog operatera bez obveze pružanja univerzalne usluge.

(4)    Univerzalni poštanski operater, radi ostvarivanja prava na naknadu zbog nepravednog financijskog opterećenja, dužan je podnijeti zahtjev za verifikaciju obračuna neto troška regulatornom tijelu.

(5)    Obračun neto troška iz stavka (4) ovoga članka, koji je osnova za naknadu neto troška univerzalne poštanske usluge, utvrđuje se u skladu s propisima o državnoj potpori.

(6)    Obračun neto troška univerzalne- poštanske usluge uključuje:

a)     troškove univerzalnih usluga koje se mogu izvršavati samo s gubitkom, ili pod uvjetima koji nisu u skladu s uobičajenim pravilima tržišnog poslovanja,

b)     sve direktne i indirektne koristi koje univerzalni poštanski operator ima na osnovi obavljanja univerzalne poštanske usluge u koje spadaju:

1)     prihodi od univerzalne poštanske usluge,

2)     prihodi od usluga koje ne čine univerzalnu poštansku uslugu, a univerzalni poštanski operater ih ne bi ostvario kada ne bi obavljao univerzalnu poštansku uslugu,

3)     povećanje vrijednosti robnih marki zbog obavljanja univerzalne poštanske usluge,

4)     smanjenje troškova obavljanja drugih usluga zbog sinergijskog efekta koji nastaju obavljanjem univerzalne poštanske usluge.

(7)    Održivost obavljanja univerzalne poštanske usluge univer­zalni poštanski operater ostvaruje iz sredstava osiguranih iz prihoda ostvarenih pružanjem   univerzalne poštanske usluge.

(8)    Ukoliko neto trošak za obavljanje univerzalne poštanske usluge nije moguće pokriti iz sredstava iz stavka (7) ovog članka, gubici se nadoknađuju iz sredstava proračuna prema pravilima o državnoj potpori za usluge od općeg ekonomskog interesa, pri čemu se ne smije isplatiti prekomjerna naknada.

 

 

Članak 122.

Primjena pravila o državnoj potpori za usluge od općeg

ekonomskog interesa

 

 

Na ostala pitanja koja nisu uređena odredbama ovog odjeljka shodno se primjenjuju pravila o državnoj potpori za usluge od općeg ekonomskog interesa.

 

5. DRŽAVNA POTPORA ZA ŠIROKOPOJASNU INFRASTRUKTURU

 

 

Članak 123.

Državna potpora za širokopojasnu (telekomunikacijsku) infrastrukturu

 

 

(1)    Državna potpora za razvoj širokopojasne (telekomunika­cijske) mreže može se dodijeliti pod sljedećim uvjetima:

a)     ulaganje se vrši na području na kojem nema osnovne Širokopojasne mreže ili pristupne mreže nove generacije;

b)     nije vjerojatno da će se u roku od tri godine od trenutka objave planirane mjere potpore infrastruktura razviti pod komercijalnim uvjetima;

c)     potpora se dodjeljuje na osnovi otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg konkurentnog postupka odabira uz poštovanje načela tehnološke neutralnosti;

d)     operater širokopojasne (telekomunikacijske) mreže se obvezuje da omogući drugim operaterima najširi aktivni i pasivni veleprodajni pristup mreži pod poštenim i nediskriminirajućim uvjetima, uključujući fizičko izdvajanje u slučaju pristupnih mreža nove generacije tijekom najmanje sedam godina od momenta početka korištenja, odnosno trajno u slučaju pristupa vodovima ili stubovima.

(2)    Pristupna mreža sljedeće generacije iz stavka (1) točka a) ovog članka označava naprednu mrežu s osnovnim funkcijama koje se zasnivaju na tehnološkim platformama poput asimetričnih digitalnih pretplatničkih linija, do razine ADSL2+, standardnih kabelskih mreža, mobilnih UMTS

mreža treće generacije i satelitskih sustava koja ima barem sljedeće značajke:

a)     pruža pouzdane usluge pri vrlo velikoj brzini putem optičkog prijenosa (ili istovrsne tehnologije) u dovoljnoj blizini prostorija korisnika kako bi se doista zajamčila vrlo visoka brzina;

b)     podržava niz naprednih digitalnih usluga, uključujući usklađene usluge utemeljene na internetskom protokolu (IP);

c)     ima znatno višu brzinu prijenosa u odnosu na bazične širokopojasne mreže.

(3)    U slučaju državne potpore za izgradnju vodova širokopojasne (telekomunikacijske) mreže, vodovi moraju biti dovoljno dugački kako bi se njima pokrilo više kabelskih mreža i različite mrežne topologije.

(4)    Saznanja o planovima budućeg razvoja širokopojasne (telekomunikacijske) infrastrukture na određenom području iz stavka (1) točka a) ovoga članka se preispituju putem javne rasprave.

(5)    Cijena veleprodajnog pristupa iz stavka (1) točka c) ovog članka utvrđuje se na temelju načela koja određuje nadležno regulatorno tijelo i na referentnim vrijednostima koje prevladavaju u drugim usporedivim, a konkurentnijim područjima na teritoriju Bosne i Hercegovine, uzimajući u obzir potporu koju je mrežni operator primio.

(6)    Nadležno regulatorno tijelo daje mišljenje u pogledu uvjeta pristupa mreži, uključujući cijene pristupa, te u slučaju spora između tražitelja pristupa i subvencioniranog operatora infrastrukture.

 

 

Članak 124.

Prihvatljivi troškovi i visina državne potpore

 

 

(1)    Prihvatljivi troškovi su sljedeći:

a)      troškovi ulaganja u uvođenje pasivne širokopojasne (telekomunikacijske) infrastrukture tj. infrastrukture bez aktivnih komponenti koja, uobičajeno, uključuje građevinsku infrastrukturu, vodove, optička vlakna i ulične kablovske ormare;

b)     troškovi ulaganja u građevinske radove povezane sa Širokopojasnim internetom (npr. prokopavanje cesta i izgradnja kanala za postavljanje vodova, itd.);

c)     troškovi ulaganja u uvođenje osnovnih širokopojasnih mreža;

d)     troškovi ulaganja u uvođenje pristupne mreže sljedeće generacije.

(2)   Maksimalni iznos državne potpore za razvoj širokopojasne (telekomunikacijske) infrastrukture ne može premašiti 70 milijuna EUR ukupnih troškova po projektu.

 

6. DRŽAVNA POTPORA ZA RAJMODIFUZNE USLUGE

 

 

Članak 125.

Uvjeti za dodjelu državne potpore u oblasti javnih radiodifuznih usluga

 

 

(1)    Državna potpora za obavljanje javnih usluga emitiranja radio-televizijskog programa može se dodijeliti pod uvjetom:

a)     da je emitiranje radio i televizijskog programa od važnosti za građane Bosne i Hercegovine odnosno Federacije Bosne i Hercegovine,

b)     da je pružanje javne usluge povjereno na osnovi akta (upravnog) ili ugovora kojim se precizno i nedvosmisleno utvrđuju djelatnosti emitera koje potpadaju pod funkciju vršenja javne usluge, uvjeti za davanje naknade, kao i postupci za izbjegavanje prekomjernih naknada i povrat prekomjernog iznosa,

c)     da je određen organ koji je stvarao neovisan od uprave emitera javnog radio i televizijskog programa, koji prati vršenje obaveze pružanja javne usluge i ima ovlaštenja, potreban kapacitet i sredstva za obavljanje redovnog nadzora.

(2)   Emitiranje iz stavka (1) točka a) ovog članka je od važnosti za građane Bosne i Hercegovine odnosno Federacije BiH ukoliko se emitiranjem zadovoljavaju demokratski, društve­ni i kulturni interesi javnosti na nacionalnoj ili lokalnoj razini i vodi računa o nacionalnoj zastupljenosti informa­tivnog, kulturnog, obrazovnog, sportskog i zabavnog programa.

(3)    Državna potpora se može dodijeliti za ovu svrhu nezavisno od toga da li se javna usluga radio-televizijskog emitiranja financira samo iz javnih sredstava, u bilo kom obliku, ili različitim kombinacijama javnih sredstava i prodaje reklamnog prostora ili programa.

 

 

Članak 126.

Prihvatljivi troškovi i visina držane potpore za emitiranje

radiodifuznog programa

 

 

(1)   Državna potpora za vršenje javne usluge emitiranja radiodifuznog programa se dodjeljuje u vidu naknade neto troškova vezanih za ispunjavanje obaveze pružanja javnih usluga, pri čijem se izračunavanju uzimaju u obzir direktni ih indirektni prihodi koji proizlaze iz obavljanja javne usluge odnosno neto korist od svih komercijalnih djelatnosti koje su vezane za djelatnost javne usluge.

(2)    Troškovi koji služe istovremenom obavljanju djelatnosti javnih i nejavnih usluga se proporcionalno raspodjeljuju na djelatnosti javnih usluga i djelatnosti nejavnih usluga.

(3)   Kada raspodjela troškova iz stavka (2) ovog članka nije moguća, zajednički ulazni troškovi se raspodjeljuju na osnovi razlike u ukupnim troškovima emitera sa i bez djelatnosti nejavnih usluga.

(4)    Ukoliko se troškovi u cijelosti mogu pripisati djelatnostima javnih usluga, bez obzira što od njih imaju korist i djelatnosti nejavnih usluga, svi se troškovi mogu u cijelosti pripisati djelatnosti javnih usluga.

(5)    Osim u slučaju emitera koji ne obavljaju niti jednu drugu djelatnost pored prozanja javne usluge, emiter koji prima naknadu za obavljanje javne usluge može ostvariti razumnu dobit koja se sastoji od stope povrata na vlastiti kapital koja uzima u obzir rizik ili nedostatak rizika koji emiter preuzima.

(6)    Emiter može zadržati godišnju prekomjernu naknadu iznad neto troškova javne usluge (kao rezerve javne usluge), do iznosa od 10% godišnjih proračunskih troškova pružanja javne usluge, za osiguravanje financiranja obaveza pružanja javne usluge u nastupajućem periodu.

(7)    Iznimno se emiteru može dopustiti da zadrže iznos preko 10% godišnjih proračunskih troškova pružanja javne usluge ako je prekomjerna naknada posebno unaprijed i obvezujuće određena i oročena u svrhu jednokratnog velikog troška potrebnog za ispunjavanje obaveze pružanja javne usluge.

 

 

Članak 127.

Transparentnost financiranja emitera

 

 

(1)    Subjekt kome je povjereno pružanje javne usluge radio-televizijskog emitiranja dužan je voditi odvojeno računo­vodstvo za poslove pružanja javne usluge emitiranja radio-televizijskog programa od drugih poslova.

(2)   Aktom iz članka 125. stavka (1) točka b) ove Uredbe može se od emitera zahtijevati funkcionalno ili strukturalno razdvajanje javnih od nejavnih djelatnosti radi izbjegavanja unakrsnog subvencioniranja komercijalnih djelatnosti i poštovanja načela nepristrane transakcije.

 

 

Članak 128.

Primjena pravila o državnoj potpori za usluge od općeg

ekonomskog interesa

 

 

Na ostala pitanja koja nisu uređena odredbama ovog odjeljka shodno se primjenjuju pravila o državnoj potpori za usluge od općeg ekonomskog interesa.

 

7. DRŽAVNA POTPORA U SEKTORU KULTURE

7.1, Državna potpora za kulturu i kulturno nasljeđe

 

 

Članak 129.

Državna potpora za kulturu i zaštitu nacionalnog kulturnog nasljeđa

 

 

(1)    Državna potpora se može dodijeliti za sljedeće kulturne objekte, svrhe i aktivnosti:

a)     muzeje, arhive, knjižnice, umjetničke i kulturne centre ili prostore, kazališta, kina, operne i koncertne dvorane, ostale organizacije za javne izvedbe, ustanove filmske baštine i drugu sličnu umjetničku i kulturnu infrastrukturu, organizacije i institucije;

b)     materijalno naslijeđe, uključujući sve oblike pokretne ili nepokretne kulturne baštine i arheološka nalazišta, spomenike, povijesne lokacije i zgrade, te prirodno naslijeđe povezano s kulturnim naslijeđem, odnosno prirodno ili kulturno naslijeđe koje je zavedeno u odgovarajućim registrima zaštićenih spomenika kulture Federacije BiH;

c)     nematerijalno naslijeđe u svakom obliku, uključujući folklorne običaje i zanate;

d)     umjetnička ili kulturna događanja i izvedbe, festivale, izložbe i ostale slične kulturne aktivnosti;

e)     aktivnosti kulturnog i umjetničkog obrazovanja te poticanja razumijevanja važnosti zaštite i poticanja različitosti kulturnih izraza putem obrazovnih programa i jačanja svijesti šire javnosti, po potrebi i upotrebom novih tehnologija;

f)     pisanje, izdavanje, produkciju, distribuciju, digitalizaciju i objavljivanje glazbenih i književnih dijela, uključujući prijevode.

(2)   Potpora za tisak i časopisa, bilo da se objavljuju u tiskanom ili digitalnom formatu, nije dopuštena na osnovi ovog članka.

(3)    Državna potpora može biti u obliku:

a)     investicijske potpore, uključujući poiporu za izgradnju ili nadogradnju kulturne infrastrukture;

b)     potpore za tekuće/operativno poslovanje.

 

 

Članak 130.

Prihvatljivi troškovi za kulturu i zaštitu nacionalnog kulturnog nasljeđa

 

 

(I)    Prihvatljivi troškovi za investicijsku potporu za kulturu i zaštitu nacionalnog kulturnog nasljeđa za investicijsku potporu su troškovi ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu, uključujući:

a)     troškove izgradnje, nadogradnje, nabave, konzervacije ili poboljšanja infrastrukture, ako se najmanje 80% vremenskog ili prostornog kapaciteta infrastrukture godišnje upotrebljava za kulturne svrhe;

b)     troškove nabave, uključujući najam, prijenos posjeda ili fizičko premještanje kulturne baštine;

c)     troškove čuvanja, konzervacije, obnavljanja te restauracije materijalne i nematerijalne kulturne baštine, uključujući dodatne troškove za odgovarajuće skladištenje, posebne alate, materijale te troškove za dokumentaciju, istraživanje, digitalizaciju i objavljivanje;

d)     troškove za poboljšanje pristupa javnosti kulturnom naslijeđu, naročito:

1)     troškove digitalizacije i ostalih novih tehno­logija,

2)     troškove za poboljšanje dostupnosti za osobe s posebnim potrebama (npr. rampe i dizala za osobe s invaliditetom, upute na Brailleovom pismu i muzejski izložbeni predmeti koji se mogu dotaknuti),

3)     troškove promocije kulturne raznolikosti u pogledu izlaganja, programa i posjetitelja;

e)     troškove za kulturne projekte i djelatnosti, programe suradnje i razmjene, uključujući troškove postupka odabira, troškove promocije te troškove koji nastaju kao direktna posljedica projekta.

(2)    Prihvatljivi troškovi za potporu tekućem/operativnom poslovanju su:

a)     troškovi kulturne ustanove, ili lokacije kulturne baštine povezani sa stalnim ili povremenim aktivnostima, uključujući izložbe, nastupe i događanja te slična kulturna događanja koja se odvijaju tijekom redovnog poslovanja;

b)     troškovi kulturnog i umjetničkog obrazovanja te poticanja razumijevanja važnosti zaštite i različitosti kulturnih izraza putem obrazovnih programa i jačanja svijesti šire javnosti, po potrebi i upotrebom novih tehnologija;

c)     troškovi poboljšanja pristupa kulturnim ustanovama ili lokacijama kulturne baštine i s njima povezanim aktivnostima, uključujući troškove digitalizacije i upotrebe novih tehnologija te troškove poboljšanja pristupa za osobe s invaliditetom;

d)     operativni troškovi koji su direktno povezani s kulturnim projektom ili aktivnošću;

e)     troškovi osoblja koje radi za kulturnu ustanovu ili lokaciju kulturne baštine ili za projekt;

f)      troškovi usluga savjetovanja i podrške koje pružaju vanjski savjetnici i pružatelji usluga, a koji nastaju kao direktna posljedica projekta.

(3)    Operativni troškovi iz stavka (2) točka d) ovog članka su troškovi najma ili zakupa nekretnina i mjesta kulturnih događanja, putni troškovi, troškovi materijala i robe direktno povezanih s kulturnim projektom ili aktivnošću, arhitektonskih struktura za izložbe i pozornica, kredita, zakupa i amortizacije alata, softvera i opreme, troškovi prava pristupa djelima zaštićenima autorskim pravom i drugom sadržaju zaštićenom povezanim pravima intelektualnog vlasništva, troškovi promocije i troškovi koji su nastali kao direktna posljedica projekta ili aktivnosti.

(4)    Troškovi amortizacije i troškovi financiranja stavka (2) točka d) ovog članka su prihvatljivi samo ako nisu obuhvaćeni investicijskom potporom.

(5)    Prihvatljivi troškovi objavljivanja glazbenih i književnih djela obuhvaćaju i autorske honorare (troškovi autorskih prava), naknade prevoditelja, naknade urednika, ostale uredničke troškove (lektura, korektura, redaktura), troškove prijeloma i pripreme za tisak te troškove tiska ili objavljivanja u elektroničkom formatu.

 

 

Članak 131.

Visina državne potpore za kulturu i zaštitu nacionalnog kulturnog nasljeđa

 

 

(1)    Za investicijsku potporu, za kulturu i zaštitu nacionalnog kulturnog nasljeđa iznos potpore ne može premašiti razliku između prihvatljivih troškova i operativne dobiti ostvarene ulaganjem.

(2)    Operativna dobit oduzima se unaprijed/ex ante od prihvatljivih troškova na osnovi realističnih projekcija ili putem mehanizma povrata sredstava.

(3)    Operateru infrastrukture dopušteno je zadržati razumno očekivanu dobit ostvarenu tijekom odgovarajućeg razdoblja, a koja se određuje u odnosu na tipičnu dobit za dotični sektor.

(4)    Razumnom dobiti iz stavka (3) ovoga članka se smatra stopa povrata kapitala koja ne premašuje odgovarajuću zamjensku stopu uvećanu za premiju od 100 osnovnih bodova.

(5)    Za potporu tekućem/operativnom poslovanju, iznos potpore ne može premašiti iznos koji je nužan za pokriće operativ­nih gubitaka i razumno očekivane dobiti u odgovarajućem razdoblju što se osigurava unaprijed/ex ante, na osnovi realističnih projekcija, ili putem mehanizma povrata sredstava.

(6)    Za potporu koja ne premašuje 2 milijuna EUR, pored metoda iz stavaka (1) do (5) ovog članka, maksimalni intenzitet potpore može se odrediti na 80% prihvatljivih troškova.

(7)    Maksimalni iznos investicijske potpore u kulturu i očuvanje nasljeđa ne može premašiti 150 milijuna EUR po projektu.

(8)    Maksimalni iznos potpore za tekuće/operativno poslovanje ne može premašiti 75 milijuna EUR godišnje gospodar­skom subjektu.

(9)    Intenzitet državne potpore za objavljivanje glazbenih i književnih djela iz članka 130. stavka (1) točka f) ove Uredbe ne može premašiti 70% prihvatljivih troškova, a maksimalni iznos te potpore ne može premašiti razliku između prihvatljivih troškova i diskontiranih prihoda troškova, što se osigurava oduzimanjem prihoda od prihvatljivih troškova unaprijed/ex ante ili putem mehanizma povrata sredstava,

 

7.2. Državna potpora za kinematografiju i audiovizualna djela

 

 

Članak 132.

Potpora za kinematografske i druge audiovizualne aktivnosti

 

 

(1)    Državna potpora može se dodijeliti za pisanje scenarija, razvoj, produkciju, distribuciju i promociju audiovizualnih djela, ukoliko su ispunjeni sljedeći kriteriji:

a)     da mjera ne dovodi do diskriminacije na osnovi državljanstva, kao da se poštuje sloboda nastanjivanja, sloboda kretanja robe i pružanja usluga;

b)     da je državna potpora direktno usmjerena na stvaranje proizvoda od kulturnog značaja koji zadovoljavaju unaprijed utvrđene umjetničke kriterije;

(2)    Državna potpora može biti u obliku:

a)     potpore za produkciju koja nije ograničena na određene produkcijske aktivnosti ili pojedinačne dijelove produkcijskog vrijednosnog lanca;

b)     potpore za pretprodukciju;

c)     potpore za distribuciju audiovizualnih djela.

(3)    Državna potpora se na osnovi ovog članka ne može dodijeliti za infrastrukturu filmskih studija.

 

 

Članak 133.

Prihvatljivi troškovi i visina potpore za kinematografske i druge

audiovizualne aktivnosti

 

 

(1)    Prihvatljivi troškovi za kinematografske i druge audiovizualne aktivnosti su:

a)     sveukupni troškovi produkcije audiovizualnih djela uključujući troškove vezane za unaprjeđenje pristu­pačnosti audiovizualnih djela osobama s invaliditetom;

b)     troškovi pretprodukcije, odnosno troškovi pisanja scenarija i razvoj audiovizualnih djela;

c)     troškovi distribucije i promocije audiovizualnih djela.

(2)    Intenzitet državne potpore za produkciju i distribuciju audiovizualnih djela ne može premašiti 50% prihvatljivih troškova.

(3)    Intenzitet državne potpore za produkciju audiovizualnih djela može se povećati u slučaju:

a)     prekogranične produkcije u čijem financiranju učestvuju jedna ili više država članica Europske unije i u koju je uključen producent iz države članice Unije, do maksimalnog intenziteta od 60% prihvatljivih troškova; ili

b)     zahtjevnog audiovizualnog djela koje zadovoljava kriterije utvrđene prilikom uspostavljanja programa/ shema potpore i koprodukcije u koje su uključene zemlje s popisa Odbora za razvojnu potporu OECD-a, do intenziteta od 100% prihvatljivih troškova.

(4)    Zahtjevno audiovizualno djelo iz stavka (3) točka b) ovog članka je film čija je jedina izvorna verzija na jeziku ograničene rasprostranjenosti u smislu obuhvaćenog područja ili stanovništva, kratki film, prvi i drugi film režisera, dokumentarni film ili niskobudžetni film ili drugo  komercijalno zahtjevno djelo.

(5)    Intenzitet državne potpore za pretprodukciju ne može premašiti 100% prihvatljivih troškova.

(6)   Ako iz nastalog scenarija ili razvijenog projekta proistekne audiovizualno djelo, kao stoje film, troškovi pretprodukcije ugrađuju se u ukupni proračun i uzimaju u obzir pri izračunu intenziteta državne potpore.

(7)    Maksimalni iznos namijenjen programu državne potpore za audiovizualna djela ne može premašiti 50 milijuna EUR godišnje po programu.

 

 

Članak 134.

(Teritorijalno uvjetovanje davanja državne potpore za produkciju)

 

 

(1)    Davatelj državne potpore iz Federacije Bosne i Hercegvine može:

a)     zahtijevati da do 160% potpore dodijeljene za produk­ciju određenog audiovizualnog djela bude potrošeno na području Federacije Bosne i Hercegovine; ili

b)     izračunati potporu dodijeljenu za produkciju određenog audiovizualnog djela kao postotak izdataka za produkcijske djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine (tipično u slučaju programa državne potpore u obliku poreznih poticaja).

(2)   Uvjetovanjem davanja državne potpore iz stavka (1) ovog članka ne može se zahtijevati da minimalni nivo produkcijske aktivnosti kojeg je potrebno ostvariti na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine premaši 50% ukupnog proračuna namijenjenog za produkciju, niti se može zahtijevati da minimalni nivo izdataka koji je potrebno napraviti premaše 80% ukupnog proračuna za produkciju.

 

8. DRŽAVNA POTPORA ZA SPORTSKU INFRASTRUKTURU

 

 

Članak 135.

Državna potpora za sportsku i višenamjensku rekreativnu infrastrukturu

 

 

(1)    Državna potpora za sportsku i višenamjensku rekreativnu infrastrukturu može se dodijeliti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)     pristup sportskoj ili višenamjenskoj infrastrukturi omogućen je na transparentan i nediskriminirajući način;

b)     pojedinačni profesionalni sportski korisnik sportsku infrastrukturu upotrebljava najviše do 80% vremenskog kapaciteta godišnje;

c)     cijene upotrebe infrastrukture od strane profesionalnih sportskih korisnika i kriteriji za njihovo određivanje su javno objavljeni;

d)     koncesije ili drugo povjeravanje izgradnje, nadogradnje i/ili vođenja sportske ili višenamjenske rekreativne infrastrukture trećim osobama dodjeljuju se na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi sukladno propisima o javnim nabavama.

(2)    Višenamjenska rekreativna infrastruktura sastoji se od višenamjenskih objekata za rekreaciju u kojima se posebno nude kulturne i rekreativne usluge, uz izuzetak zabavnih parkova i hotelskih objekata.

(3)    Profesionalni sport znači bavljenje sportom kao plaćenim zaposlenjem ili dužnošću za koju se dobiva naknada koja premašuje trošak sudjelovanja i čini znatan udio u prihodu sportaša, bez obzira na to je li između profesionalnog sportaša i odgovarajuće sportske organizacije zasnovan ugovor o radu.

(4)   Putni troškovi i troškovi smještaja radi sudjelovanja na sportskom događaju ne smatraju se naknadom u smislu ovoga članka.

(5)    Kada infrastrukturu istodobno upotrebljava nekoliko korisnika, za potrebe obračuna iz stavka (1) b) ovoga članka, svakom korisniku se izračunava odgovarajući udio vremenskog kapaciteta upotrebe.

(6)    Gospodarskom subjektu koji je financirao najmanje 30% troškova ulaganja u infrastrukturu može se odobrili povlašteni pristup infrastrukturi, pod uvjetom da su uvjeti povlaštenog pristupa javno objavljeni.

 

 

Članak 136.

Oblici i visina državne potpore za sportsku i višenamjensku rekreativnu infrastrukturu

 

 

(1)   Državna potpora za sportsku i višenamjensku rekreativnu infrastrukturu može biti u obliku:

a)     potpore za ulaganje, uključujući potporu za izgradnju ili nadogradnju sportske i višenamjenske rekreativne infrastrukture; ili/i

b)     potpore za operativno poslovanje sportske infrastrukture.

(2)   Prihvatljivi troškovi ulaganja u sportsku i višenamjensku rekreativnu infrastrukturu su troškovi ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu.

(3)    Prihvatljivi troškovi operativnog poslovanja sportske infrastrukture su operativni troškovi pružanja usluga infrastrukture, kao šio su troškovi osoblja, materijala, ugovorenih usluga, komunikacije, energije, održavanja, najma i administrativni troškovi itd,

(4)   Prihvatljivi troškovi operativnog poslovanja iz stavka (3) ovoga članka isključuju troškove amortizacije i troškove financiranja koji su već obuhvaćeni potporom za ulaganje.

(5)    Državna potpora iz stavka (1) točka a) ovoga članka ne može premašiti razliku između prihvatljivih troškova iz stavka (2) ovog članka i operativne dobiti od ulaganja, a najviše do iznosa od 30 milijuna EUR, pri čemu ukupni troškovi ne smiju premašiti 100 milijuna EUR po infrastrukturnom projektu.

(6)    Operativna dobit iz stavka (5) ovog članka oduzima se od prihvatljivih troškova ex ante na osnovi razumnih projekcija ili mehanizmom povrata sredstava.

(7)    Državna potpora iz stavka (1) točka b) ovoga članka ne može premašiti operativne gubitke tijekom odgovarajućeg razdoblja, a najviše do iznosa od 2 milijuna EUR godišnje po infrastrukturnom objektu.

(8)    Maksimalna visina potpore iz stavka (7) ovog članka se osigurava ex ante na osnovi razumnih projekcija ili mehanizmom povrata sredstava.

9}     U slučaju državne potpore koja ne premašuje 2 milijun EUR, umjesto metodama iz stavaka (5) i (7) ovoga članka, iznos državne potpore se može odrediti određivanjem maksimalnog intenziteta koji ne može premašiti 80% prihvatljivih troškova iz stavka (2) odnosno (3) ovoga članka.

 

IV SPECIFIČNI INSTRUMENTI DODJELE DRŽAVNE POTPORE

 

 

Članak 137.

Pojedinačna državna garancija i sheme garancija

 

 

(1)    Pojedinačna državna garancija ne predstavlja instrument dodjele državne potpore ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)     da gospodarski subjekt nije u teškoćama;

b)     da je garancija povezana s posebnom financijskom transakcijom, na fiksni iznos i fiksno razdoblje vremena;

c)     da garancija ne pokriva više od 80% neizmirenog zajma ili druge financijske obaveze korisnika, s tim da se ovo ograničenje ne odnosi na:

1)     garancije koje pokrivaju dužničke obveznice, ili

2)     garancije dane u cilju financiranja gospodarskog subjekta čija je isključiva djelatnost pružanje usluga od općeg ekonomskog interesa, a garanciju da je sam organ koji je povjerio obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa;

d)     da se premija za garanciju obračunava primjenom tržišnih principa.

(2)    Program (shema) državne garancije ne predstavlja instrument dodjele državne potpore ukoliko su kumulativno ispunjeni uvjeti iz stavka (1) točka a) do c) kao i:

a)     da su uvjeti programa (sheme) državne garancije zasnovani na realnoj procjeni rizika,

b)     da se premije koje plaća korisnik realizira iz vlastitih izvora i da pokrivaju normalne rizike pokrivene dodijeljenom garancijom te administrativne troškove sheme, uključujući godišnje prihode na taj kapital;

c)     da se premije preispituju najmanje jednom godišnje.

 

 

Članak 138.

Prodaja nepokretne imovine u javnom vlasništvu sa i bez

neuvjetovane licitacije

 

 

(1)    Prodaja nepokretne imovine u javnom vlasništvu ne predstavlja državnu potporu ukoliko je postupak prodaje određen u skladu s jednom od sljedećih metoda:

a)     na temelju objavljene, otvorene i neuvjetovane licitacije koja je rezultirala prihvaćanjem najbolje ili jedine ponude uz poštovanje sljedećih uvjeta:

1)     da je ponuda više puta oglašena u vremenskom razdoblju od najmanje dva mjeseca u nacionalnom i lokalnom tisku, odnosno u publikacijama koje imaju redovnu međunarodnu tiražu ukoliko namjeravana prodaja zemljišta i zgrada može privući investitore koji ulažu u europskim i međunarodnim razmjerima;

2)     da svaki potencijalni kupac može kupiti zemljište i zgrade i koristiti ih za svoje osobne potrebe uz moguća ograničenja u svrhu zaštite okoliša, zaštitu javnih interesa i izuzimanje sumnjivih licitacija i ponuda,

b)     na temelju procjene neovisnog stručnjaka, koji:

1)     posjeduje odgovarajući stupanj kvalifikacija koje je stekao u nastavnom centru ili ekvivalen­tnu akademsku spremu, ima odgovarajuće iskustvo i stručan je za procjenu zemljišta i zgrada na danoj lokaciji ili određene kategorije ih

2)     posjeduje priznatu svjedodžbu o završenoj srednjoj spremi i dovoljnu razinu obuke sa najmanje tri godine praktičnog iskustva po završetku školovanja i znanja potrebna za procjenu zemljišta i zgrada na danoj lokaciji.

3)     postupa nezavisno prilikom procjene, tj. prema kojem organi/tijela javne vlasti ne mogu davati naloge u pogledu rezultata procjene.

(2)    Urbanistička i prostorna ograničenja u odnosu na vlasnika u pogledu korištenja zemljišta i zgrada iz stavka (1) točka a) podtočka 2) ovoga članka ne utječu na neuvjetovanu prirodu ponude.

(3)    Javne službe za procjenu ili/i zaposleni u javnim organima/tijelima se smatraju neovisnim, u smislu stavka (1) točka b) podtočka 3) ovoga članka ukoliko je učinkovito isključena mogućnost nepropisnog utjecaja na njihove nalaze.

(4)    Ukoliko se nepokretna imovina u javnom vlasništvu ne može prodati po cijeni koju odredi neovisni stručnjak, cijena se snižava za 5%.

(5)    Ukoliko je, nakon određenog vremena, očigledno da imovina ne može se prodati ni po sniženoj cijeni, izvršit će se nova procjena zasnovana na stečenom iskustvu i dostavljenim ponudama.

 

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 

 

Članak 139.

 

 

Danom stupanja na snagu ove Uredbe, prestaje važiti Uredba o namjeni, kriterijima i uvjetima za dodjelu državne potpore u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 99/13).

 

 

Članak 140.

 

 

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od objave u

"Službenim novinama Federacije BiH".

 

 

V broj 366/2018

29. ožujka 2018. godine

Sarajevo

 

Premijer

Fadil Novalić, v. r.