Na temelju članka 19. stavak (1) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), a u vezi s člankom 24. Zakona o sustavu državne potpore u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 10/12), Vlada Federacije Bosne j Hercegovine, na 139. žurnoj sjednici, održanoj 29.03.2018. godine, donosi

 

 

U R E D B U

 

O UVJETIMA ZA DODJELU DRŽAVNE POTPORE U

OBLIKU NAKNADE ZA OBAVLJANJE I IZVRŠENJE

JAVNIH USLUGA GOSPODARSKIM SUBJEKTIMA

KOJIMA JE POVJERENO OBAVLJANJE USLUGA OD

OPĆEG EKONOMSKOG INTERESA

 

 

I Opće odredbe

 

 

Članak 1.

Predmet Uredbe

 

 

(1)    Ovom se uredbom ureduju uvjeti za dodjelu državne potpore u obliku naknade za obavljanje i izvršenje javnih usluga pravnim i fizičkim osobama kojima je u skladu s posebnim pravilima povjereno obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa ili dodijeljeno isključivo pravo obavljanja određenih djelatnosti ako bi u slučaju nepostoja­nja te potpore oni bili onemogućeni u izvršenju zadataka koji su im povjereni, te način izračunavanja naknade i drugi uslovi koji moraju biti ispunjeni kako se tom potporom u većoj mjeri ne bi narušila tržišna konkurencija i ispunjavanje preuzetih međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine.

(2)    Ova se uredba odnosi isključivo na uvjete za dodjelu naknade za obavljanje i izvršenje usluga iz stavka (1) ovoga članka pravnim i fizičkim osobama koji se smatraju gospodarskim subjektima u smislu članka 1. stavka (1) točka g) Zakona o sustavu državne potpore u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon).

 

 

Članak 2.

Definicije

 

 

(1)   Usluge od općeg ekonomskog interesa su javne usluge od posebne važnosti za život i zadovoljenje potreba građana, a koje ne bi bile dostupne građanima ili bi im bile dostupne pod manje povoljnim uvjetima od uobičajenih ako bi izostala financijska pomoć javnih tijela jer ih sami gospodarski subjekti polazeći isključivo od tržišnih načela nisu u mogućnosti pružiti ili ih nisu u mogućnosti pružiti na zadovoljavajući način u pogledu opsega, uvjeta, cijene, kvalitete, učestalosti i dostupnosti.

(2)   Uslugama od općeg ekonomskog interesa iz stavka (1) ovo­ga članka uobičajeno se smatraju usluge javnog prijevoza putnika, lučke usluge koje se odnose na putnički promet, usluge isporuke energije, usluge širokopojasnih mreža, poštanske i ostale slične usluge od posebne važnosti za građane.

 

 

Članak 3.

Izuzeća od primjene Uredbe

 

 

(1)    Iznimno od odredbi članka 1. ova uredba se ne primjenjuje na dodjelu državnih potpora za obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa u sektorima željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i javne radiodifuzije na koje se odnose posebna pravila o obavljanju i izvršenju usluga od općeg ekonomskog interesa.

(2)    Državna potpora u obliku naknade za obavljanje i izvršenje usluge od općeg ekonomskog interesa u iznosu višem od 15 milijuna eura godišnje gospodarskim subjektima u teškoćama može se dodijeliti u skladu s pravilima za dodjelu državnih potpora za sanaciju i restrukturiranje.

 

II Uvjeti za dodjelu državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga

 

 

Članak 4.

Ovlaštenje

 

 

(1)    Državna potpora u obliku naknade za obavljanje javne usluge (dalje: naknada) može se dodijeliti gospodarskom subjektu kojem je posebnim zakonom, propisom ili ugovo­rom odnosno drugim obvezujućim službenim aktom (ili više njih) nadležnog javnog tijela povjerena obveza obavlja­nja usluge od općeg ekonomskog interesa (dalje: akt o ovlaštenju).

(2)    Akt o ovlaštenju za obavljanja usluge od općeg ekonom­skog interesa iz stavka (1) ovoga članka mora sadržavati sljedeće:

a)     Naziv pravnog akta (jednog ili više njih) na temelju kojeg se određenom gospodarskom subjektu povjerava pružanje javne usluge i vrsta isključivih ili posebnih prava koja su mu povjerena od strane za to nadležnog tijela;

b)     Opis odnosno sadržaj obveze/zadaće pružanja javne usluge za koju se namjerava dodijeliti naknada i razdoblje pružanja te usluge;

c)     Naziv gospodarskog subjekta kojem je povjerena obveza obavljanja javne usluge i geografsko područje na kojem će obavljati tu uslugu;

d)     Opis mehanizma utvrđivanja iznosa naknade i parametri za izračunavanje, kontrolu i praćenje upotrebe te naknade;

e)     Način na koji će se davatelj naknade osigurati od dodjele prekomjerne naknade i osigurati povrat razlike eventualno više isplaćene naknade od one koja je stvarno potrebna da bi se pružila određena javna usluga.

 

 

Članak 5.

Utvrđivanje naknade za obavljanje javne usluge

 

 

(1)    Iznos naknade za obavljanje javne usluge ne smije prema­šiti iznos koji je neophodan za pokrivanje neto troškova koji su nastali prilikom izvršavanja obveze pružanja javne usluge, uključujući razumnu dobit.

(2)    Iznos naknade se može utvrditi unaprijed (ex ante) u aktu o ovlaštenju iz članka 4. stavka (1) ove uredbe polazeći od troškova i prihoda za koje se očekuje da će nastati obavlja­njem određene usluge ili naknadno (ex post) polazeći od stvarno realiziranih troškova i prihoda pri obavljanju javne usluge ih kombinacijom oba navedena načina, zavisno od toga želi li davatelj naknade uvesti određene poticajne kriterije za dodjelu naknade pri obavljanju javne usluge, na primjer u odnosu na kvalitetu pruženih usluga i povećanje učinkovitosti. U slučaju uvođenja poticajnih kriterija, akt o ovlaštenju može sadržavati odredbu u skladu s kojom se u slučaju neostvarivanja postavljenih ciljeva naknada smanjuje, ili u slučaju premašivanja tih ciljeva, naknada povećava, primjenjujući metodu izračuna poticaja koja je definirana tim aktom.

(3)    Neto troškovi iz stavka (1) ovoga članka mogu se izračunati primjenom dvaju metodologija, i to:

a)     metodologijom temeljenoj na alokaciji troškova prema kojoj se neto trošak koji je neophodan za izvršenje javne usluge izračunava kao razlika između troškova (rashoda) i prihoda nastalih izvršenjem te obveze, ili

b)     metodologijom neto nepotrebnih troškova prema kojoj se neto trošak koji je neophodan (ili očekivan) za izvršenje javne usluge izračunava kao razlika između neto troškova (rashoda) koji su nastali zbog obveze obavljanja usluge od općeg ekonomskog inte­resa i neto troškova ili dobiti koju bi određeni gospodarski subjekt ostvario da nije bio u obvezi obavljati javnu uslugu. Ako se određenom gospoda­rskom subjektu zbog obveze obavljanja javne usluge smanjuje prihod, a to ne utječe na njegove troškove, neto trošak koji nastaje izvršenjem javne usluge se utvrđuje na osnovi umanjenog prihoda.

(4)    Troškovi iz stavka (1) ovoga članka koji se moraju uzeti u obzir uključuju sve troškove koji nastaju obavljanjem javne usluge, a obračunavaju se na temelju opće prihvaćenih načela troškovnog računovodstva, kako slijedi:

a)     ako cjelokupna djelatnost određenog gospodarskog subjekta obuhvaća ili je ograničena isključivo na pružanje usluge od općeg ekonomskog interesa, uzimaju se u obzir svi troškovi toga subjekta;

b)     ako gospodarski subjekt ujedno obavlja i druge djelatnosti i aktivnosti koje nisu obuhvaćene aktom o ovlaštenju za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa, u obzir se uzimaju samo troškovi povezani s pružanjem javne usluge;

c)     troškovi koji se odnose na obavljanje javne usluge mogu uključivati sve izravne troškove koji nastaju pružanjem te usluge kao i odgovarajući udio u troškovima koji su zajednički toj usluzi i troškovima ostalih djelatnosti koje obavlja isti subjekt. Pri utvrđivanju odgovarajućeg doprinosa zajedničkim troškovima kao kriterij za obračun može se koristiti metoda usporedbe (benchmarkinga) s tržišnim cijena­ma, a ako to nije izvedivo, zajednički se troškovi mogu obračunati polazeći od procjene razumne dobiti koju gospodarski subjekt legitimno očekuje od obavljanja djelatnosti izvan opsega javne usluge;

d)     troškovi investicija, posebno za infrastrukturu također se mogu uzeti u obzir ako su takve investicije neophodne za obavljanje usluge od općeg ekonom­skog interesa.

(5)    Prihodi koje je potrebno uzeti u obzir moraju obuhvatiti ukupan prihod gospodarskog subjekta koji je ostvaren obavljanjem javne usluge, uključujući i prihod koji on ne bi ostvario da mu ta obaveza nije povjerena, bez obzira na to da li se radi o državnoj potpori ili direktnom prihodu od pružanja usluge. Ako gospodarski subjekt ostvaruje i prihode po osnovi obavljanja djelatnosti za koje ima posebna ili isključiva prava, nezavisno od povjerene mu usluge od općeg ekonomskog interesa za koju dobiva državnu potporu, i taj se iznos mora uključiti u njegov prihod. Nadležno tijelo, davatelj naknade može donijeti odluku da se dobit koja se ostvaruje iz drugih djelatnosti, a koje su izvan opsega javne usluge u cijelosti ili djelomično koristi za financiranje javne usluge.

(6)    Razumnom dobiti iz stavka (1) ovoga članka smatra se stopa prinosa na uloženi kapital koju bi za razdoblje u kojem je u obavezi pružati javnu uslugu očekivao tipičan gospodarski subjekt koji posluje sukladno načelima tržišnog poslovanja, uvećano za faktor rizika. Stopa prinosa na kapital označava internu stopu rentabilnosti poduzetnika (ISR) u cjelokupnom razdoblju trajanja ovlaštenja odnosno internu stopu prinosa na uloženi kapital.

(7)    U iznimnim okolnostima, ako zbog prirode određene ekonomske djelatnosti, nije moguće koristiti pokazatelj prinosa na uloženi kapital iz prethodnog stavka, kako bi se procijenila razumna dobit, u obzir se mogu uzeti sljedeći pokazatelji; prosječan prinos na vlastiti kapital (ROE), prinos na imovinu ili prinos od prodaje. Prinosom se smatra dobit prije odbitka kamata i poreza u određenoj godini.

 

 

Članak 6.

Dvojno knjigovodstvo

 

 

Ako gospodarski subjekt kojem je povjereno obavljanje javne usluge istovremeno obavlja i druge ekonomske djelatnosti odnosno djelatnosti izvan utvrđenog opsega javne usluge, na knjigovodstvenim kontima se moraju odvojeno prikazivati troškovi i prihodi ostvareni obavljanjem te usluge od onih koje ostvaruje obavljanjem drugih poslova, kao i parametri obračuna ("ključevi") za odvajanje troškova i prihoda. Troškovi povezani s djelatnostima izvan opsega javne usluge odnose se na sve izravne troškove, odgovarajući udio u zajedničkim troškovima te odgovarajući prinos na kapital. U odnosu na te troškove ne može se dodijeliti državna potpora u obliku naknade za obavljanje javne usluge.

 

 

Članak 7.

Nadzor nad prekomjernom naknadom

 

 

(1)    Ako gospodarski subjekt koji obavlja javnu uslugu primi naknadu za obavljanje te usluge u iznosu koji je viši od iznosa koji je utvrđen u skladu s člankom 5. ove uredbe, dužan je u što kraćem roku davatelju državne potpore vratiti prekomjerni iznos isplaćene naknade. U suprotnom taj iznos prekomjerno isplaćene naknade smatrat će se neodobrenom potporom iz članka 5. Zakona.

(2)    Iznimno, uz suglasnost davatelja državne potpore, ako iznos naknade iz stavka (1) ovoga članka ne premašuje 10% iznosa prosječene godišnje naknade, prekomjerna naknada se može prenijeti u sljedeće razdoblje i oduzeti od iznosa

državne potpore koji je potrebno isplatiti za to razdoblje.

 

 

Članak 8.

Odobrenje državne potpore u obliku naknade za obavljanje javne usluge

 

 

(1)    Javna tijela, davatelji državne potpore u obliku naknade za pružanje javne usluge dužna su pravovremeno obavijestiti Federalno ministarstvo, financija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo financija), kao nadležni organ za provođenje Zakona u ime Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o namjeri dodjele te naknade i dostaviti mu zahtjev za odobrenje državne potpore u obliku naknade za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa.

(2)    Radi provjere ispunjenosti uvjeta za dodjelu državne potpore iz stavka (1) ovoga članka, odnosno uvjeta za obavljanje i izvršenje usluga iz članka 6. stavka (1) točke c) Zakona, koji su detaljno uređeni ovom uredbom, Ministar­stvo financija proslijedit će zahtjev za odobrenje državne potpore Vijeću za državnu potporu Bosne i Hercegovine (dalje: Vijeće) u roku od 30 dana zajedno s mišljenjem o prijedlogu predmetne potpore.

(3)    Vijeće ocjenjuje zahtjev i donosi odluku iz članka 12. Zakona.

(4)    Vijeće može odobriti potporu iz stavka (2) ovoga članka najviše na razdoblje od 10 godina.

(5)    Davatelji državne potpore u obliku naknade za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa dužni su osigurati da se pri dodjeli i korištenju te naknade poštuju odredbe ove uredbe i posebno vode računa o tome da iznos naknade ne premaši iznos utvrđen u skladu s člankom 5. ove uredbe.

(6)    Na zahtjev Vijeća, davatelj naknade iz stavka (1) ovoga članka dužan je dostaviti podatke i dokaze da dobit koju ostvaruje gospodarski subjekt kojem je povjereno obavlja­nje javne usluge ne premašuje iznos koji je primjeren za tu ili sličnu vrstu ekonomske aktivnosti.

(7)    Davatelji naknade iz stavka (1) ovoga članka dužni su do 30. travnja tekuće godine Ministarstvu financija dostaviti podatke o naknadi dodijeljenoj u prethodnoj godini.

 

 

Članak 9.

Uvjeti koji moraju biti ispunjeni da naknada za obavljanje javne usluge ne predstavlja državnu potporu

 

 

(1)    Naknada za obavljanje javne usluge koja se dodjeljuje gospodarskim subjektima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa ne predstavlja držav­nu potporu u smislu Zakona, ako su pri dodjeli te naknade kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)     Primatelju naknade povjerena je obveza obavljanja određene usluge od općeg ekonomskog interesa od strane nadležnog državnog tijela uz jasno i detaljno definiran opseg i sadržaj te usluge;

b)     Parametri i kriteriji za obračun naknade utvrđeni su unaprijed, odnosno prije dodjele naknade, na objektivan i transparentan način;

c)     Naknada ne premašuje iznos koji je neophodan za pokrivanje svih ili dijela troškova koji su nastali pri izvršenju obveze obavljanja javne usluge, uzimajući pri tome u obzir i prihode koji su ostvareni pružanjem te usluge, kao i razumnu dobit koja se treba omogućiti gospodarskom subjektu, pružatelju javne usluge;

d)     Gospodarski subjekt kojem je povjereno obavljanje javne usluge odabran je na javnom natječaju u skladu s propisanim postupkom javne nabave. Ako nije odabran na javnom natječaju, mora se dokazati da se radi o subjektu kojim se dobro upravlja, te raspolaže potrebnim materijalnim sredstvima i ostvaruje pozitivne financijske rezultate poslovanja prema međunarodnim računovodstvenim standardima koji se  odnose na pokazatelje produktivnosti ili druge kvalitativne pokazatelje poslovanja, odnosno da je struktura troškova poslovanja tog gospodarskog subjekta usporediva s troškovima gospodarskog subjekata u istoj ili sličnoj djelatnosti.

(2) : Odredbe stavka (1) ovoga članka ne isključuju mogućnost da nadležni organ dostavi zahtjev za ocjenu ispunjava li naknada uvjete iz ove uredbe u skladu s postupkom propi­sanim u članku 8. ove uredbe, a niti mogućnost da Vijeće pokrene ocjenu usklađenosti te naknade po službenoj dužnosti.

 

III Praćenje i nadzor nad dodjelom naknade za obavljanje javne usluge

 

 

Članak 10.

Transparentnost

 

 

U slučaju dodjele naknade za obavljanje javne usluge u iznosu višem od 15 milijuna EUR, a koja se dodjeljuje gospodarskom subjektu koji, uz djelatnost od općeg ekonomskog interesa, obavlja i druge djelatnosti, Ministarstvo financija će na internetskoj stranici objaviti sljedeće informacije:

a)     akt o ovlaštenju ili njegov sadržaj koji sadrži elemente iz članka 4. ove uredbe

b)     godišnje iznose potpore koje su dodijeljene tome gospodarskom subjektu.

 

 

Članak 11.

Čuvanje i pristup podacima

 

 

(1)   Davatelji naknade za obavljanje javne usluge dužni su za cijelo razdoblje trajanja ovlaštenja za obavljanje tih usluga koje je dodijeljeno određenim gospodarskim subjektima i najmanje 10 godina nakon završetka toga ovlaštenja čuvati sve podatke i informacije o dodjeli naknade kako bi omogućili nadzor i provjeru da li je naknada odobrena u skladu s ovom uredbom.

(2)    Na temelju pisanog zahtjeva Ministarstva financija i Vijeća, javna tijela koja dodjeljuju naknade za obavljanje javne usluge, dužna su dostaviti sve informacije koje su potrebne da bi se utvrdilo jesu li akti kojima se utvrđuju ovlaštenja u odnosu na obračun naknada u skladu s ovom uredbom.

 

IV De minimis potpora u obliku naknade za obavljanje javne usluge

 

 

Članak 12.

Maksimalni dozvoljeni iznos i pravila za izračunavanje

gornje granice de minimis potpore

 

 

(1)   De minimis potpora u obliku naknade za obavljanje javne usluge može po jednom gospodarskom subjektu koji obavlja određenu javnu uslugu iznositi najviše 500.000 eura u tri fiskalne godine.

(2)    Gornja granica de minimis potpore utvrđena u stavku (1) ovoga članka primjenjuje se bez obzira na oblik de minimis potpore i neovisno o tome da li se naknada za obavljanje javne usluge financira iz proračuna Bosne i Hercegovine, proračuna Federacije, proračuna jedinica lokalne samoupra­ve ili sredstvima iz EU fondova.

(3)    Za potrebe pravilnog izračunavanja gornje granice iz stavka (1) ovoga članka, de minimis potpora se izražava kao bespovratna potpora. Svi iznosi se primjenjuju kao bruto iznosi, odnosno iznosi prije odbitka poreza i drugih davanja. Ako se de minimis potpora dodjeljuje u drugom obliku, a ne kao izravna subvencija, iznos te potpore jednak je bruto novčanoj protuvrijednosti potpore.

(4)    De minimis potpora koja se isplaćuje u više obroka diskontira se na iznos de minimis potpore u vrijeme njezine dodjele. Pritom, kod diskontiranja primjenjuje se diskontna kamama stopa koja važi u trenutku dodjele naknade za obavljanje javne usluge.

(5)   Dodjela de rninimis potpore za obavijanje javne usluge ne podliježe obavezi prijave Vijeću.

 

 

Članak 13.

Opseg primjene

 

 

(1)    De minimis potpora iz članka 12. ove uredbe ne može se dodijeliti:

a)     kada se radi o aktivnostima usmjerenim izvozu u treće zemlje ili države članice EU, ako je ta potpora izravno povezana s izvezenim količinama, s uspostavom i funkcioniranjem distribucijske mreže ili pokrićem drugih operativnih troškova povezanih s izvoznom djelatnosti;

b)     za davanje prednosti domaćim proizvodima u odnosu na uvezene;

c)     gospodarskim subjektima koji obavljaju djelatnost u industriji proizvodnje ugljena;

d)     gospodarskim subjektima koji obavljaju djelatnost prijevoza robe cestovnim putem uz naknadu;

e)     gospodarskim subjektima u teškoćama.

(2)   Ako gospodarski subjekt u isto vrijeme obavlja neku od djelatnosti iz stavka (1) ovoga članka i djelatnost za koju prima de minimis potporu za obavljanje javne usluge, u obavezi je odvojeno voditi te aktivnosti ili troškove, kako se naknada za obavljanje javne usluge ne bi koristila na djelatnosti iz stavka (1) ovoga članka.

 

 

Članak 14.

Pravila za određivanje transparentnosti de minimis potpore

 

 

(1) Odredbe ove uredbe o de minimis potpori za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa primjenjuju se samo na naknadu kod koje je moguće unaprijed izračunati bruto novčanu protuvrijednost bez potrebe za procjenom rizika (transparentna potpora).

(2)    De minimis potpora iz stavka (1) ovoga članka sadržana u kreditima smatra se transparentnom de minimis potporom ako se bruto novčana protuvrijednost izračunava primjenom referentne kamatne stope koja vrijedi u trenutku dodjele potpore.

(3)    De minimis potpora iz stavka (1) ovoga članka sadržana u dokapitalizaciji smatra se transparentnom de minimis potporom samo ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu iz stavka (1) članka 12. ove uredbe.

(4)    De minimis potpora iz stavka (1) ovoga članka sadržana u mjerama rizičnog financiranja smatra se transparentnom de minimis potporom ako program rizičnog financiranja osigurava kapital u iznosu koji ne premašuje gornju granicu iz stavka (1) članka 12. ove uredbe.

(5)    Pojedinačna de minimis potpora koja se dodjeljuje u okviru programa garancija poduzećima koja se ne nalaze u teškoćama smatrat će se transparentnom de minimis potpo­rom ako se radi o garanciji koja se odnosi na dio kredita u iznosu koji nije viši od 3.750.000 EUR po gospodarskom subjektu. Ako je garantirani dio kredita manji od navedenog iznosa, bruto novčana protuvrijednost izračunava se kao odgovarajući proporcionalni dio gornje granice iz stavka (1) članka 12. ove uredbe.

(6)    Garancija ne smije pokrivati više od 80% pripadajućeg kredita.

(7)    Programi (sheme) garancija u obliku de minimis potpore smatrat će se transparentnom potporom ako Vijeće prije primjene tih programa (shema) odobri metodologiju izračuna bruto novčane protuvrijednosti garancije i ako se ta metodologija eksplicitno odnosi na vrstu garancije i način njihove primjene u skladu s odredbama ove uredbe.

 

 

Članak 15.

Kumulacija

 

 

(1)    Ako ukupan iznos de minimis potpore u obliku naknade za obavljanje javne usluge koja se dodjeljuje određenom gospodarskom subjektu za pružanje javne usluge premaši iznos iz stavka (1) članka 12. ove uredbe, tada se ne radi o de minimis potpori.

(2)    De minimis potpora u obliku naknade za obavljanje javne usluge ne može se zbrajati s drugim vrstama državne potpo­re u odnosu na iste opravdane troškove ako bi to rezultiralo s višim intenzitetom državne potpore od dopuštenog.

(3)    De minimis potpora u obliku naknade za obavljanje javne usluge iz ove uredbe može se zbrojiti s de minimis potporom koja je uređena općim pravilima o dodjeli de minimis potpore samo do gornje granice iz stavka (1) članka 12. ove uredbe.

(4)    De minimis potpora u obliku naknade za obavljanje javne usluge ne može se zbrojiti ni s jednom drugom naknadom za obavljanje iste usluge od općeg ekonomskog interesa, bez obzira na to da li ta naknada predstavlja državnu potporu ili ne, uključujući i naknadu iz članka 9. ove uredbe.

 

 

Članak 16.

Obveze davatelja i korisnika de minimis potpore u obliku

naknade za obavljanje javne usluge

 

 

(1)    Davatelj de minimis potpore u obliku naknade za obavljanje javne usluge prilikom dodjele te potpore dostavit će primatelju naknade pisanu obavijest o iznosu naknade koja mu se dodjeljuje izraženo u bruto novčanoj protuvrijednosti, s napomenom da se radi o de minimis potpori pozi­vajući se na članak 12. ove uredbe i službeno glasilo u kojem je Uredba objavljena. Ako se radi o shemi (progra­mu), davatelj potpore dužan je svakog pojedinačnog gospodarskog subjekta obavijestiti o iznosu de minimis potpore koja mu je dodijeljena u skladu s tom shemom.

(2)    Davatelj de minimis potpore može dodijeliti novu de minimis potporu za obavljanje javne usluge tek nakon, što utvrdi da iznos te potpore ne prelazi iznos iz stavka (1) članka 12. ove uredbe.

(3)    Korisnik de minimis potpore za obavljanje javne usluge prije dodjele te potpore dužan je davatelju potpore dostaviti izjavu (u pisanoj formi ili elektroničkim putem) o dobivanju de minimis potpore u skladu s ovom uredbom i o iznosu ostalih de minimis potpora primljenih u tekućoj i dvije prethodne fiskalne godine.

(4)    De minimis potpora za obavljanje javne usluge smatra se dodijeljenom u trenutka kada je donesen akt o dodjeli te potpore.

 

 

Članak 17.

Vođenje evidencije i čuvanje podataka o dodijeljenim de minimis potporama u obliku naknade za pružanje javne usluge

 

 

(1)    Davatelji de minimis potpore iz ove uredbe dužni su Ministarstvu financija kao nadležnom organu za provedbu Zakona dostaviti podatke u vezi s dodjelom de minimis potpore za obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa kako bi se provjerila usklađenost te potpore s odredbama ove uredbe, najkasnije do 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu.

(2)    Davatelj de minimis potpore iz ove uredbe dužan je čuvati podatke o pojedinačnoj de minimis potpori 10 godina od dana dodjele te potpore, a o shemama (programima) de minimis potpore 10 godina od dana kada je posljednja potpora iz te sheme dodijeljena pojedinačnom korisniku.

(3)    Davatelj de minimis potpore za obavljanje javne usluge dužan je na zahtjev Ministarstva financija i/ili Vijeća u roku od 20 dana dostaviti sve podatke koje ova tijela smatraju potrebnim kako bi ocijenili da li su ispunjeni uvjeti iz ove uredbe koji se odnose na dodjelu de minimis potpore za obavljanje javne usluge, kao i podatke o ostalim de minimis potporama koje je primio određeni gospodarski subjekt.

 

V Prijelazne i završne odredbe

 

 

Članak 18.

Stupanje na snagu

 

 

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u

"Službenim novinama Federacije BiH".

 

 

V broj 361/2018

29. ožujka 2018. godine

Sarajevo

 

Premijer

Fadil Novatić, v. r.