Na osnovu člana 19. stav (1) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), a u vezi sa članom 24. Zakona o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 10/12), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 109. hitnoj sjednici, održanoj 29.03.2018. godine, donosi

 

 

U R E D B U

 

O USLOVTMA ZA DODJELU DRŽAVNE POMOĆI U

OBLIKU NAKNADE ZA OBAVLJANJE I IZVRŠENJE

JAVNIH USLUGA PRIVREDNIM SUBJEKTIMA

KOJIMA JE POVJERENO OBAVLJANJE USLUGA OD

OPĆEG EKONOMSKOG INTERESA

 

I Opće odredbe

 

 

Član 1.

Predmet Uredbe

 

 

(1)    Ovom se uredbom ureduju uslovi za dodjelu državne pomoći u obliku naknade za obavljanje i izvršenje javnih usluga pravnim i fizičkim licima kojima je u skladu sa posebnim pravilima povjereno obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa ili dodijeljeno isključivo pravo oba­vljanja određenih djelatnosti ako bi u slučaju nepostojanja te pomoći oni bili onemogućeni u izvršenju zadataka koji su im povjereni, te način izračunavanja naknade i drugi uslovi koji moraju biti ispunjeni kako se tom pomoći u većoj mjeri ne bi narušila tržišna konkurencija i ispunjavanje preuzetih međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

(2)    Ova se uredba odnosi isključivo na uslove za dodjelu naknade za obavljanje i izvršenje usluga iz stava (1) ovog člana pravnim i fizičkim licima koja se smatraju privrednim subjektima u smislu člana 1. stava (1) tačka g) Zakona o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Zakon).

 

 

Član 2.

Definicije

 

 

(1)    Usluge od općeg ekonomskog interesa su javne usluge od posebne važnosti za život i zadovoljenje potreba građana, a koje ne bi bile dostupne građanima ili bi im bile dostupne pod manje povoljnim uslovima od uobičajenih ako bi izostala finansijska pomoć javnih tijela jer ih sami privredni subjekti polazeći isključivo od tržišnih principa nisu u mogućnosti pružiti ili ih nisu u mogućnosti pružiti na zadovoljavajući način u pogledu obima, uslova, cijene, kvalitete, učestalosti i dostupnosti.

(2)    Uslugama od općeg ekonomskog interesa iz stava (1) ovog člana uobičajeno se smatraju usluge javnog prijevoza put­nika, lučke usluge koje se odnose na putnički promet, uslu­ge isporuke energije, usluge širokopojasnih mreža, poštan­ske i ostale slične usluge od posebne važnosti za građane.

 

 

Član 3.

Izuzeća od primjene Uredbe

 

 

(1)    Izuzetno od odredbi člana 1. ova uredba se ne primjenjuje na dodjelu državnih pomoći za obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa u sektorima željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i javne radiodifuzije na koje se odnose posebna pravila o obavljanju i izvršenju usluga od općeg ekonomskog interesa.

(2)    Državna pomoć u obliku naknade za obavljanje i izvršenje usluge od općeg ekonomskog interesa u iznosu višem od 15 miliona eura godišnje privrednim subjektima u teškoćama može se dodijeliti u skladu s pravilima za dodjelu državnih pomoći za sanaciju i restrukturiranje.

 

II Uslovi za dodjelu državne pomoći u obliku naknade za pružanje javnih usluga

 

 

Član 4.

Ovlaštenje

 

 

(1)    Državna pomoć u obliku naknade za obavljanje javne usluge (dalje: naknada) može se dodijeliti privrednom subjektu kojem je posebnim zakonom, propisom ili ugovo­rom odnosno drugim obavezujućim službenim aktom (ili više njih) nadležnog javnog tijela povjerena obaveza obavljanja usluge od općeg ekonomskog interesa (dalje: akt o ovlaštenju).

(2)    Akt o ovlaštenju za obavljanja usluge od općeg ekonom­skog interesa iz stava (1) ovog člana mora sadržavati sljedeće:

a)     Naziv pravnog akta (jednog ili više njih) na osnovu kojeg se određenom privrednom subjektu povjerava pružanje javne usluge i vrsta isključivih ili posebnih prava koja su mu povjerena od strane za to nadležnog tijela;

b)     Opis odnosno sadržaj obaveze/zadaće pružanja javne usluge za koju se namjerava dodijeliti naknada i period pružanja te usluge;

c)     Naziv privrednog subjekta kojem je povjerena obaveza obavljanja javne usluge i geografsko područje na kojem će obavljati tu uslugu;

d)     Opis mehanizma utvrđivanja iznosa naknade i parametri za izračunavanje, kontrolu i praćenje upotrebe te naknade;

e)    Način na koji će se davalac naknade osigurati od dodjele prekomjerne naknade i osigurati povrat razlike eventualno više isplaćene naknade od one koja je stvarno potrebna da bi se pružila određena javna usluga.

 

 

Član 5.

Utvrđivanje naknade za obavljanje javne usluge

 

 

(1)   Iznos naknade za obavljanje javne usluge ne smije premašiti iznos koji je neophodan za pokrivanje neto troškova koji su nastali prilikom izvršavanja obaveze pružanja javne usluge, uključujući razumnu dobit.

(2)   Iznos naknade se može utvrditi unaprijed (ex ante) u aktu o ovlaštenju iz člana 4. stava (1) ove uredbe polazeći od troškova i prihoda za koje se očekuje da će nastati obavlja­njem određene usluge ili naknadno (ex post) polazeći od stvarno realiziranih troškova i prihoda pri obavljanju javne usluge ili kombinacijom oba navedena načina, zavisno od toga želi li davalac naknade uvesti određene poticajne kriterije za dodjelu naknade pri obavljanju javne usluge, na primjer u odnosu na kvalitetu pruženih usluga i povećanje učinkovitosti. U slučaju uvođenja poticajnih kriterija, akt o ovlaštenju može sadržavati odredbu u skladu s kojom se u slučaju neostvarivanja postavljenih ciljeva naknada smanjuje, ili u slučaju premašivanja tih ciljeva, naknada povećava, primjenjujući metodu izračuna poticaja koja je definirana tim aktom.

(3)   Neto troškovi iz stava (1) ovog člana mogu se izračunati primjenom dviju metodologija, i to:

a)      metodologijom zasnovanoj na alokaciji troškova prema kojoj se neto trošak koji je neophodan za izvršenje javne usluge izračunava kao razlika između troškova (rashoda) i prihoda nastalih izvršenjem te obaveze, ili

b)     metodologijom neto nepotrebnih troškova prema kojoj se neto trošak koji je neophodan (ili očekivan) za izvršenje javne usluge izračunava kao razlika između neto troškova (rashoda) koji su nastali zbog obaveze obavljanja usluge od općeg ekonomskog interesa i neto troškova ili dobiti koju bi određeni privredni subjekat ostvario da nije bio u obavezi obavljati javnu uslugu. Ako se određenom privred­nom subjektu zbog obaveze obavljanja javne usluge smanjuje prihod, a to ne utječe na njegove troškove, neto trošak koji nastaje izvršenjem javne usluge se utvrđuje na osnovu umanjenog prihoda.

(4)    Troškovi iz stava (1) ovog člana koji se moraju uzeti u obzir uključuju sve troškove koji nastaju obavljanjem javne usluge, a obračunavaju se na osnovu opće prihvaćenih načela troškovnog računovodstva, kako slijedi:

a)     ako cjelokupna djelatnost određenog privrednog subjekta obuhvata ili je ograničena isključivo na pružanje usluge od općeg ekonomskog interesa, uzimaju se u obzir svi troškovi toga subjekta;

b)     ako privredni subjekat ujedno obavlja i druge djelatnosti i aktivnosti koje nisu obuhvaćene aktom o ovlaštenju za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa, u obzir se uzimaju samo troškovi povezani s pružanjem javne usluge;

c)     troškovi koji se odnose na obavljanje javne usluge mogu uključivati sve direktne troškove koji nastaju pružanjem te usluge kao i odgovarajući udio u troškovima koji su zajednički toj usluzi i troškovima ostalih djelatnosti koje obavlja isti subjekat. Pri utvrđivanju odgovarajućeg doprinosa zajedničkim troškovima kao kriterij za obračun može se koristiti metoda poređenja (benchmarkinga) s tržišnim cijena­ma, a ako to nije izvedivo, zajednički se troškovi mogu obračunati polazeći od procjene razumne dobiti koju privredni subjekat legitimno očekuje od obavljanja djelatnosti izvan obima javne usluge;

d)     troškovi investicija, posebno za infrastrukturu također se mogu uzeti u obzir ako su takve investicije neophodne za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa.

(5)    Prihodi koje je potrebno uzeti u obzir moraju obuhvatiti ukupan prihod privrednog subjekta koji je ostvaren obavljanjem javne usluge, uključujući i prihod koji on ne bi ostvario da mu ta obaveza nije povjerena, bez obzira na to da li se radi o državnoj pomoći ili direktnom prihodu od pružanja usluge. Ako privredni subjekt ostvaruje i prihode po osnovu obavljanja djelatnosti za koje ima posebna ili isključiva prava, nezavisno od povjerene mu usluge od općeg ekonomskog interesa za koju dobiva državnu pomoć, i taj se iznos mora uključiti u njegov prihod. Nadležno tijelo, davalac naknade može donijeti odluku da se dobit koja se ostvaruje iz drugih djelatnosti, a koje su izvan obima javne usluge u cijelosti ili djelimično koristi za finansiranje javne usluge.

(6)    Razumnom dobiti iz stava (1) ovog člana smatra se stopa prinosa na uloženi kapital koju bi za period u kojem je u obavezi pružati javnu uslugu očekivao tipičan privredni subjekat koji posluje u skladu s načelima tržišnog poslovanja, uvećano za faktor, rizika. Stopa prinosa na kapital označava internu stopu rentabilnosti poduzetnika (ISR) u cjelokupnom periodu trajanja ovlaštenja odnosno internu stopu prinosa na uloženi kapital.

(7)    U izuzetnim okolnostima, ako zbog prirode određene ekonomske djelatnosti, nije moguće koristiti pokazatelj prinosa na uloženi kapital iz prethodnog stava, kako bi se procijenila razumna dobit, u obzir se mogu uzeti sljedeći pokazatelji: prosječan prinos na vlastiti kapital (ROE), prinos na imovinu ili prinos od prodaje. Prinosom se smatra dobit prije odbitka kamata i poreza u određenoj godini.

 

 

Član 6.

Dvojno knjigovodstvo

 

 

Ako privredni subjekat kojem je povjereno obavljanje javne usluge istovremeno obavlja i druge ekonomske djelatnosti odnos­no djelatnosti izvan utvrđenog obima javne usluge, na knjigovod­stvenim kontima se moraju odvojeno prikazivati troškovi i priho­di ostvareni obavljanjem te usluge od onih koje ostvaruje obavlja­njem drugih poslova, kao i parametri obračuna ("ključevi") za odvajanje troškova i prihoda. Troškovi povezani s djelatnostima izvan obima javne usluge odnose se na sve direktne troškove, odgovarajući udio u zajedničkim troškovima te odgovarajući prinos na kapital. U odnosu na te troškove ne može se dodijeliti državna pomoć u obliku naknade za obavljanje javne usluge.

 

 

Član 7.

Nadzor nad prekomjernom naknadom

 

 

(1)    Ako privredni subjekat koji obavlja javnu uslugu primi naknadu za obavljanje te usluge u iznosu koji je viši od iznosa koji je utvrđen u skladu sa članom 5. ove uredbe, dužan je u što kraćem roku davaocu državne pomoći vratiti prekomjerni iznos isplaćene naknade. U suprotnom taj iznos prekomjerno isplaćene naknade smatrat će se neodobrenom pomoći iz člana 5. Zakona.

(2)    Izuzeto, uz saglasnost davaoca državne pomoći, ako iznos naknade iz stava (1) ovog člana ne premašuje 10% iznosa prosječene godišnje naknade, prekomjerna naknada se može prenijeti u sljedeći period i oduzeti od iznosa državne pomoći koji je potrebno isplatiti za taj period.

 

 

Član 8.

Odobrenje državne pomoći u obliku naknade

za obavljanje javne usluge

 

 

(1)    Javna tijela, davaoci državne pomoći u obliku naknade za pružanje javne usluge dužna su pravovremeno obavijestiti Federalno ministarstvo finansija (u daljem tekstu: Ministar­stvo finansija), kao nadležni organ za provođenje Zakona u ime Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o namjeri dodjele te naknade i dostaviti mu zahtjev za odobrenje državne pomoći u obliku naknade za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa.

(2)    Radi provjere ispunjenosti uslova za dodjelu državne pomoći iz stava (1) ovog člana, odnosno uslova za obavlja­nje i izvršenje usluga iz člana 6. stava (1) tačke c) Zakona, koji su detaljno uređeni ovom uredbom, Ministarstvo finansija proslijedit će zahtjev za odobrenje državne pomoći Vijeću za državnu pomoć Bosne i Hercegovine (dalje: Vijeće) u roku od 30 dana zajedno s mišljenjem o prijedlogu predmetne pomoći.

(3)    Vijeće ocjenjuje zahtjev i donosi odluku iz člana 12. Zakona.

(4)    Vijeće može odobriti pomoć iz stava (2) ovog člana najviše na period od 10 godina.

(5)    Davaoci državne pomoći u obliku naknade za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa dužni su osigurati da se pri dodjeli i korištenju te naknade poštuju odredbe ove uredbe i posebno vode računa o tome da iznos naknade ne premaši iznos utvrđen u skladu sa članom 5. ove uredbe.

(6)    Na zahtjev Vijeća, davalac naknade iz stava (1) ovog člana dužan je dostaviti podatke i dokaze da dobit koju ostvaruje privredni subjekt kojem je povjereno obavljanje javne usluge ne premašuje iznos koji je primjeren za tu ili sličnu vrstu ekonomske aktivnosti.

(7)    Davaoci naknade iz stava (1) ovog člana dužni su do 30. aprila tekuće godine Ministarstvu finansija dostaviti podatke o naknadi dodijeljenoj u prethodnoj godini.

 

 

Član 9.

Uslovi koji moraju biti ispunjeni da naknada za obavljanje javne

usluge ne predstavlja državnu pomoć

 

 

(1)    Naknada za obavljanje javne usluge koja se dodjeljuje privrednim subjektima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa ne predstavlja državnu pomoć u smislu Zakona, ako su pri dodjeli te naknade kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) Primaocu naknade povjerena je obaveza obavljanja određene usluge od općeg ekonomskog interesa od strane nadležnog državnog tijela uz jasno i detaljno

definiran obim i sadržaj te usluge;

b)     Parametri i kriteriji za obračun naknade utvrđeni su unaprijed, odnosno   prije dodjele naknade, na objektivan i transparentan način;

c)     Naknada ne premašuje iznos koji je neophodan za pokrivanje svih ili dijela troškova koji su nastali pri izvršenju obaveze obavljanja javne usluge, uzimajući pri tome u obzir i prihode koji su ostvareni pružanjem te usluge, kao i razumnu dobit koja se treba omogućiti privrednom subjektu, pružatelju javne usluge;

d)     Privredni subjekat kojem je povjereno obavljanje javne usluge odabran je na javnom konkursu u skladu s propisanim postupkom javne nabavke. Ako nije odabran na javnom konkursu, mora se dokazati da se radi o subjektu kojim se dobro upravlja, te raspolaže potrebnim materijalnim sredstvima i ostvaruje pozitivne finansijske rezultate poslovanja prema međunarodnim računovodstvenim standardima koji se odnose na pokazatelje produktivnosti ili druge kvalitativne pokazatelje poslovanja, odnosno da je struktura troškova poslovanja tog privrednog subjekta uporediva s troškovima privrednog subjekata u istoj ili sličnoj djelatnosti.

(2)    Odredbe stava (1) ovog člana ne isključuju mogućnost da nadležni organ dostavi zahtjev za ocjenu ispunjava li nakna­da uslove iz ove uredbe u skladu s postupkom propisanim u članu 8. ove uredbe, a niti mogućnost da Vijeće pokrene ocjenu usklađenosti te naknade po službenoj dužnosti.

 

III Praćenje i nadzor nad dodjelom naknade za obavljanje javne usluge

 

 

Član 10.

Transparentnost

 

 

U slučaju dodjele naknade za obavljanje javne usluge u iznosu višem od 15 miliona EUR, a koja se dodjeljuje privrednom subjektu koji, uz djelatnost od općeg ekonomskog interesa, obavlja i druge djelatnosti, Ministarstvo finansija će na internet stranici objaviti sljedeće informacije:

a)     akt o ovlaštenju ili njegov sadržaj koji sadrži elemente iz člana 4. ove uredbe

b)     godišnje iznose pomoći koje su dodijeljene tom privrednom .subjektu.

 

 

Član 11.

Čuvanje i pristup podacima

 

 

(1)   Davaoci naknade za obavljanje javne usluge dužni su za cijeli period trajanja ovlaštenja za obavljanje tih usluga koje je dodijeljeno određenim privrednim subjektima i najmanje 10 godina nakon završetka toga ovlaštenja čuvati sve podatke i informacije o dodjeli naknade kako bi omogućili nadzor i provjeru da li je naknada odobrena u skladu s ovom uredbom.

(2)    Na osnovu pisanog zahtjeva Ministarstva finansija i Vijeća, javna tijela koja dodjeljuju naknade za obavljanje javne usluge, dužna su dostaviti sve informacije koje su potrebne da bi se utvrdilo jesu li akti kojima se utvrđuju ovlaštenja u odnosu na obračun naknada u skladu s ovom uredbom.

 

IV De minimis pomoć u obliku naknade za obavljanje javne usluge

 

 

Član 12.

 

 

Maksimalni dozvoljeni iznos i pravila za izračunavanje gornje granice de minimis pomoći

 

 

(1)    De minimis pomoć u obliku naknade za obavljanje javne usluge može po jednom privrednom subjektu koji obavlja određenu javnu uslugu iznositi najviše 500.000 eura u tri fiskalne godine.

(2)    Gornja granica de minimis pomoći utvrđena u stavu (1) ovog člana primjenjuje se bez obzira na oblik de minimis pomoći i neovisno o tome da li se naknada za obavljanje javne usluge finansira iz budžeta Bosne i Hercegovine, budžeta Federacije, budžeta jedinica lokalne samouprave ili sredstvima iz EU fondova.

(3)    Za potrebe pravilnog izračunavanja gornje granice iz stava (1) ovog člana, de minimis pomoć se izražava kao bespo­vratna pomoć. Svi iznosi se primjenjuju kao bruto iznosi, odnosno iznosi prije odbitka poreza i drugih davanja. Ako se de minimis pomoć dodjeljuje u drugom obliku, a ne kao direktna subvencija, iznos te potpore jednak je bruto novčanoj protivrijednosti pomoći.

(4)    De minimis pomoć koja se isplaćuje u više obroka diskontira se na iznos de minimis pomoći u vrijeme njezine dodjele. Pritom, kod diskontiranja primjenjuje se diskontna kamama stopa koja važi u trenutku dodjele naknade za obavljanje javne usluge.

(5)    Dodjela de minimis pomoći za obavljanje javne usluge ne podliježe obavezi prijave Vijeću.

 

 

Član 13.

Obim primjene

 

 

(1)    De minimis pomoć iz člana 12. ove uredbe ne može se dodijeliti:

a)     kada se radi o aktivnostima usmjerenim izvozu u treće zemlje ili države članice EU, ako je ta pomoć direktno povezana s izvezenim količinama, s uspostavljanjem i funkcioniranjem distribucijske mreže ili pokrićem drugih operativnih troškova povezanih s izvoznom djelatnosti;

b)     za davanje prednosti domaćim proizvodima u odnosu na uvezene;

c)     privrednim subjektima koji obavljaju djelatnost u industriji proizvodnje ugljena;

d)     privrednim subjektima koji obavljaju djelatnost prijevoza robe cestovnim putem uz naknadu;

e)     privrednim subjektima u teškoćama.

(2)    Ako privredni subjekt u isto vrijeme obavlja neku od djelatnosti iz stava (1) ovog člana i djelatnost za koju prima de minimis pomoć za obavljanje javne usluge, u obavezi je odvojeno voditi te aktivnosti ili troškove, kako se naknada za obavljanje javne usluge ne bi koristila na djelatnosti iz stava (1) ovog člana.

 

 

Član 14.

Pravila za određivanje transparentnosti de minimis pomoći

 

 

(1)    Odredbe ove uredbe o de minimis pomoći za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa primjenjuju se samo na naknadu kod koje je moguće unaprijed izračunati bruto novčanu protivrijednost bez potrebe za procjenom rizika (transparentna pomoć).

(2)    De minimis pomoć iz stava (1) ovog člana sadržana u kreditima smatra se transparentnom de minimis pomoći ako se bruto novčana protuvrijednost izračunava primjenom referentne kamatne stope koja vrijedi u trenutku dodjele pomoći.

(3)    De minimis pomoć iz stava (1) ovog člana sadržana u dokapitalizaciji smatra se transparentnom de minimis pomoći samo ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu iz stava (1) člana 12. ove uredbe.

(4)    De minimis pomoć iz stava (1) ovog člana sadržana u mjerama rizičnog finansiranja smatra se transparentnom de minimis pomoći ako program rizičnog finansiranja osigurava kapital u iznosu koji ne premašuje gornju granicu iz stava (1) člana 12. ove uredbe.

(5)    Pojedinačna de minimis pomoć koja se dodjeljuje u okviru programa garancija preduzećima koja se ne nalaze u teškoćama smatrat će se transparentnom de minimis pomoći ako se radi o garanciji koja se odnosi na dio kredita u iznosu koji nije viši od 3.750.000 EUR po privrednom subjektu. Ako je garantirani dio kredita manji od navedenog iznosa, bruto novčana protuvrijednost izračunava se kao odgovarajući proporcionalni dio gornje granice iz stava (1) člana 12. ove uredbe.

(6)    Garancija ne smije pokrivati više od 80% pripadajućeg kredita.

(7)    Programi (sheme) garancija u obliku de minimis pomoći smatrat će se transparentnom pomoći ako Vijeće prije primjene tili programa (shema) odobri metodologiju izračuna bruto novčane protuvrijednosti garancije i ako se ta metodologija eksplicitno odnosi na vrstu garancije i način njihove primjene u skladu s odredbama ove uredbe.

 

 

Član 15.

Kumulacija

 

 

(1)    Ako ukupan iznos de minimis pomoći u obliku naknade za obavljanje javne usluge koja se dodjeljuje određenom privrednom subjektu za pružanje javne usluge premaši iznos iz stava (1) člana 12. ove uredbe, tada se ne radi o de minimis pomoći.

(2)    De minimis pomoć u obliku naknade za obavljanje javne usluge ne može se sabirali s drugim vrstama državne pomoći u odnosu na iste opravdane troškove ako bi to rezultiralo s višim intenzitetom državne pomoći od dopuštenog.

(3)    De minimis pomoć u obliku naknade za obavljanje javne usluge iz ove uredbe može se sabrati sa de minimis potporom koja je uređena općim pravilima o dodjeli de minimis pomoći samo do gornje graniče iz stava (1) člana 12. ove uredbe.

(4)    De minimis pomoć u obliku naknade za obavljanje javne usluge ne može se sabrati ni s jednom drugom naknadom za obavljanje iste usluge od općeg ekonomskog interesa, bez obzira na to da li ta naknada predstavlja državnu pomoć ili ne, uključujući i naknadu iz člana 9. ove uredbe.

 

 

Član 16.

Obaveze davaoca i korisnika de minimis pomoći u obliku naknade

za obavljanje javne usluge

 

 

(1)    Davalac de minimis pomoći u obliku naknade za obavljanje javne usluge prilikom dodjele te pomoći dostavit će primaocu naknade pisanu obavijest o iznosu naknade koja mu se dodjeljuje izraženo u bruto novčanoj protuvrijednosti, s napomenom da se radi o de minimis pomoći pozi­vajući se na član 12. ove uredbe i službeno glasilo u kojem je Uredba objavljena. Ako se radi o shemi (programu), davalac pomoći dužan je svakog pojedinačnog privrednog subjekta obavijestiti o iznosu de minimis pomoći koji mu je dodijeljen u skladu sa tom shemom.

(2)    Davalac de minimis pomoći može dodijeliti novu de minimis pomoć za obavljanje javne usluge tek nakon što utvrdi da iznos te pomoći ne prelazi iznos iz stava (1) člana 12. ove uredbe.

(3)    Korisnik de minimis pomoći za obavljanje javne usluge prije dodjele te pomoći dužan je davaocu pomoći dostaviti izjavu (u pisanoj formi ili elektronskim putem) o dobijanju de minimis pomoći u skladu sa ovom uredbom i o iznosu ostalih de miiiimis pomoći primljenih u tekućoj i dvije prethodne fiskalne godine.

(4)    De minimis pomoć za obavljanje javne usluge smatra se dodijeljenom u trenutka kada je donesen akt o dodjeli te pomoći.

 

 

Član 17.

Vođenje evidencije i čuvanje podataka o dodijeljenim de minimis

pomoćima u obliku naknade za pružanje javne usluge

 

 

(1)   Davaoci de minimis pomoći iz ove uredbe dužni su Ministarstvu finansija kao nadležnom organu za provođenje Zakona dostaviti podatke u vezi s dodjelom de minimis pomoći za obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa kako bi se provjerila usklađenost te pomoći s odredbama ove uredbe, najkasnije do 30. aprila tekuće godine za prethodnu godinu.

(2)    Davalac de minimis pomoći iz ove uredbe dužan je čuvati podatke o pojedinačnoj de minimis pomoći 10 godina od dana dodjele te pomoći, a o shemama (programima) de minimis pomoći 10 godina od dana kada je posljednja pomoć iz te sheme dodijeljena pojedinačnom korisniku.

(3)    Davalac de minimis pomoći za obavljanje javne usluge dužan je na zahtjev Ministarstva finansija i/ili Vijeća u roku od 20 dana dostaviti sve podatke koje ova tijela smatraju potrebnim kako bi ocijenili da li su ispunjeni uslovi iz ove uredbe koji se odnose na dodjelu de minimis pomoći za obavljanje javne usluge, kao i podatke o ostalim de minimis pomoćima koje je primio određeni privredni subjekt.

 

V Prijelazne i završne odredbe

 

 

Član 18.

Stupanje na snagu

 

 

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u

"Službenim novinama Federacije BiH".

 

 

V broj 361/2018

29. marta 2018. godine

Sarajevo

 

Premijer

Fadil Novalić, s. r.