Na osnovu člana 19. stav (1) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), a u vezi sa članom 24. Zakona o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 10/12), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 109. hitnoj sjednici, održanoj 29.03.2018. godine, donosi

 

 

U R E D B U

 

O USLOVIMA I POSTUPKU ZA DODJELU POMOĆI MALE VRIJEDNOSTI - DE MINIMIS POMOĆ

 

 

I OPĆE ODREDBE

 

 

Član l.

Predmet

 

 

Ovom se uredbom uređuju uslovi i postupak za dodjelu pomoći male vrijednosti - de minimis pomoć.

 

 

Član 2.

Pojam de minimis pomoć

 

 

De minimis pomoć je pomoć koja se dodjeljuje jednom privrednom subjektu tokom određenog perioda i koja ne premašuje određeni iznos utvrđen u članu 7. ove uredbe, smatra se da nema bilo kakav utjecaj na trgovinu, niti narušava ili prijeti da naruši konkurenciju na tržištu, iz čega proizlazi da ne ispunjava sve kriterije iz definicije državne pomoći u Zakonu o sistemu državne pomoći Bosne i Hercegovine i zbog toga nije predmet postupka za odobravanje sa strane Vijeća za državnu pomoć Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vijeće).

 

 

Član 3.

Obim primjene

 

 

(1)    Ova se uredba primjenjuje na de minimis pomoć koja se dodjeljuje privrednim subjektima u svim sektorima i djelatnostima, osim na:

a)     pomoć koja se dodjeljuje privrednim subjektima koji djeluju u sektorima ribarstva i akvakulture;

b)     pomoć koja se dodjeljuje privrednim subjektima koji djeluju u sektoru poljoprivrede;

c)     pomoć za djelatnosti usmjerene izvozu, odnosno pomoć koja je direktno povezana s izvezenim količi­nama, s uspostavom i funkcionisanjem distributivne  mreže ili s drugim tekućini troškovima povezanim s izvoznom djelatnošću. Pomoć za troškove učestvo­vanja na sajmovima, troškove studija ili savjetodavnih usluga potrebnih za uvođenje novog ili postojećeg proizvoda na novo tržište u drugoj zemlji obično ne čine pomoć za izvoz.

d)     pomoć kojom se uslovljava upotreba domaćih proizvoda umjesto uvezenih.

(2)    Ova se uredba primjenjuje na de minimis pomoć koja se dodjeljuje za bilo koju namjenu, osim za pomoć za nabavku vozila za cestovni prijevoz tereta privrednim subjektima koji obavljaju cestovni prijevoz tereta za najam ili naknadu.

(3)    Ako privredni subjekt djeluje u sektorima ili obavlja djelatnosti na kojima se ova Uredba ne primjenjuje i također djeluje u drugim sektorima ili obavlja druge djelatnosti koje su obuhvaćene područjem primjene ove uredbe, odredbe ove uredbe primjenjuju se na pomoć u tim drugim sektorima ili djelatnostima, uz,uslov da davalac pomoći osigura na primjeren način, na primjer razdvaja­njem djelatnosti ili troškova, da djelatnosti u sektorima ili djelatnosti koje su isključene iz područja primjene ove uredbe ne ostvaruju korist od de minimis pomoći.

 

 

Član 4.

 

 

Pojam "Jedan privredni subjekt" i davalac de minimis pomoći

(1)    Za potrebe ove uredbe davaoci de minimis pomoći su davaoci državne pomoći utvrđeni u Zakonu o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini.

(2)    Za potrebe ove uredbe privredni subjekt je svaki subjekt koji obavlja privrednu djelatnost bez obzira na njegov pravni status ili način finansiranja (korisnik de minimis pomoći).

(3)    Za potrebe ove uredbe pojmom "jedan privredni subjekt" obuhvaćeni su svi privredni subjekti koji su u najmanje jednom od sljedećih međusobnih odnosa (povezani subjekti):

a)     jedan privredni subjekt ima većinu glasačkih prava dioničara ili članova u drugom privrednom subjektu;

b)     jedan privredni subjekt ima pravo imenovati ili smijeniti većinu članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela drugog privrednog subjekta;

c)     jedan privredni subjekt ima pravo ostvarivati vladajući utjecaj na drugog privrednog subjekta prema ugovoru sklopljenom s tim privrednim subjektom ili prema odredbi statuta ili ugovora o osnivanju tog privrednog subjekta;

d)     jedan privredni subjekt koji je dioničar ili član u dru­gom privrednom subjektu, kontroliše sam, u skladu s dogovorom s drugim dioničarima ili članovima tog privrednog subjekta, većinu glasačkih prava dioničara ili glasačkih prava članova u tom privrednom subjektu.

(4)    Privredni subjekti koji su u bilo kojem od odnosa navedenih u stavu (3) tačkama a), b), c) i d) ovog člana preko jednog ili više drugih privrednih subjekata isto se tako smatraju jednim privrednim subjektom.

(5)    Privredni subjekti koji nemaju nikakve druge međusobne odnose osim što su direktno povezani s istim javnim tijelom ili tijelima ne smatraju se međusobno povezanima odnosno ne smatraju se jednim privrednim subjektom.

 

 

Član 5.

Vrijeme dodijele

 

 

De minimis pomoć smatra se dodijeljenom u trenutku kada privredni subjekat stekne zakonsko pravo na primanje pomoći, neovisno o datumu isplate de minimis pomoći privrednom subjektu.

 

 

Član 6.

Obračun bruto novčane protuvrijednosti

 

 

(1)    Pomoć se izražava kao bespovratna novčana sredstva. Svi iznosi koji se primjenjuju bruto su iznosi, odnosno iznosi prije odbitka poreza i drugih naknada.

(2)    Bruto iznos pomoći ne sadrži porez na dodanu vrijednost.

(3)    Ako se pomoć ne dodjeljuje u obliku bespovratnih novčanih sredstava, iznos pomoći jednak je bruto novčanoj protuvrijednosti pomoći.

(4)    Pomoć koja se isplaćuje u više obroka diskontira se na vrijednost pomoći u trenutku njezine dodjele. Kamatna stopa koja se primjenjuje pri diskontiranju je diskontna kamatna stopa koja se primjenjuje u trenutku dodjele pomoći.

 

II USLOVI ZA DODJELJIVANJE DE MINIMIS POMOĆI

 

 

Član 7.

Maksimalni dozvoljeni iznos pomoći

 

 

(1)    Ukupan iznos de minimis pomoći dodijeljen jednom privrednom subjektu u Federaciji Bosne i Hercegovine ne smije prelaziti 200.000 EUR u protuvrijednosti KM po srednjem kursu Centralne banke BiH na dan dodjeljivanja de minimis pomoći tokom bilo kojeg perioda od tri fiskalne

(2)    Ukupan iznos de minimis pomoći dodijeljen jednom privrednom subjektu u Federaciji Bosne i Hercegovine koji djeluje u sektoru cestovnog prijevoza tereta za najamninu ili za naknadu ne smije prelaziti 100.000 EUR u protuvrijednosti KM po srednjem kursu Centralne banke BIH na dan dodjeljivanja pomoći tokom bilo kojeg perioda od tri fiskalne godine.

(3)    Pružanje integrirane usluge u kojoj prijevoz čini samo jedan dio, na primjer usluge selidbe, poštanske ili kurirske usluge ili usluge prikupljanja i obrade otpada, ne smatraju se uslugom prijevoza.

(4)    Ako privredni subjekt koji obavlja cestovni prijevoz tereta za najamninu ili naknadu, isto tako obavlja i druge djelatnosti na koje se primjenjuje gornja granica od 200.000 EUR, gornja granica od 200.000 EUR primjenjuje se na tog privrednog subjekta pod uslovom da davalac de minimis pomoći osigura na primjeren način, na primjer razdvajanjem djelatnosti ili troškova, da korist od djelatnosti cestovnog prijevoza tereta ne premašuje 100.000 EUR i da se nijedna de minimis pomoć ne koristi za kupovinu vozila za cestovni prijevoz tereta. Ako se to ne može osigurati treba se primijeniti najniža gornja granica na sve djelatnosti privrednog subjekta.

 

 

Član 8.

Gornja granica i period koji se uzima u obzir

 

 

(1)    Gornje granice utvrđene u članu 7. stav (1) i (2) ove uredbe primjenjuju se bez obzira na oblik de minimis pomoći ili na cilj  koji se namjerava postići, te nezavisno od izvora pomoći.

(2)    Period od tri godine utvrđeno u članu 7. stav (1) i (2) ove uredbe određuje se na osnovu fiskalne godine koja se primjenjuje na privrednog subjekta u Federaciji Bosne i Hercegovine (period od l. januara do 31. decembra).

(3)    Period od tri godine koje se uzima u obzir za potrebe ove uredbe potrebno je ocjenjivati tako da se pri svakoj novoj dodjeli de minimis pomoći uzme u obzir ukupan iznos de minimis pomoći dodijeljene jednom privrednom subjektu u predmetnoj fiskalnoj godini i tokom prethodne dvije fiskalne godine.

(4)    Ako bi se dodjelom nove de minimis pomoći mogla premašiti odgovarajuća gornja granica utvrđena u članu 7. stav (1) i (2) ove uredbe, onda se ta nova de minimis pomoć neće dodijeliti.

 

 

Član 9.

Dodjela de minimis pomoći u slučaju spajanja ili preuzimanja ili

podjele privrednog subjekta

 

 

(1)    U slučaju spajanja ili preuzimanja, pri utvrđivanju prelazi li se primjenjiva gornja granica utvrđena u članu 7. stav (1) i (2) ove uredbe, dodjelom bilo koje nove de minimis pomoći novom privrednom subjektu ili privrednom subjektu preuzimaoca, u obzir se uzimaju sve prethodne de minimis pomoći dodijeljene bilo kojem od privrednih subjekata uključenih u postupak spajanja ili preuzimanja. De minimis pomoć koja je propisno dodijeljena prije spajanja ili preuzimanja i dalje je zakonita.

(2)    Ako se jedan privredni subjekt podijeli na dva ili više zasebnih privrednih subjekata, de minimis pomoć dodijeljena prije podjele dodjeljuje se privrednom subjektu koji je od nje ostvario korist, što je u principu privredni subjekt koji je preuzeo djelatnosti za koje je korištena de minimis pomoć. Ako takva raspodjela nije moguća, de minimis pomoć srazmjerno se dodjeljuje na osnovu knjigovodstvene vrijednosti vlasničkog kapitala novih privrednih subjekata na datum stupanja na snagu podjele.

 

 

Član 10.

Transparentna pomoć

 

 

Ova se uredba primjenjuje samo na pomoć u odnosu na koju je moguće tačno izračunati bruto novčanu protuvrijednost ex ante bez potrebe za procjenom rizika (transparenma pomoć).

 

 

Član 11.

Pravila za procjenjivanje transparentnosti pomoći

 

 

(1)    Pri procjenjivanju transparentnosti pomoći iz člana 10 ove uredbe, posebno se primjenjuju sljedeća pravila:

a)     Pomoć sadržana u bespovratnim novčanim sredstvima smatra se transparentnom de minimis pomoći.

b)     Pomoć sadržana u subvencioniranim kamatnim stopama smatra se transparentnom de minimis pomoći.

c)     Pomoć sadržana u ograničenim, tačno određenim poreznim olakšicama smatra se transparentnom de minimis pomoći.

d)     Pomoć sadržana u dokapitalizacijama smatra se transparentnom de minimis pomoći samo ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu za de minimis pomoći.

e)     Pomoć sadržana u mjerama rizičnog finansiranja u obliku vlasničkog ili kvazivlasničkog ulaganja smatrat će se transparentnom de minimis pomoći samo ako kapital dodijeljen jednom privrednom subjektu ne premašuje gornju granicu za de minimis pomoći.

f)      Pomoć sadržana u zajmovima, uključujući de minimis pomoć za rizično finansiranje u obliku zajmova smatrat će se transparentnom de minimis pomoći ako:

(1)   korisnik nije predmet stečajnog postupka niti ispunjava kriterije za pokretanje stečajnog pos­tupka u skladu sa zakonodavstvom Federacije BiH. U slučaju velikih privrednih subjekata, korisnik je u statusu koji odgovara najmanje kreditnom rejtingu B-; i

(2)    kredit je osiguran kolateralom koji pokriva najmanje 50% kredita i kredit iznosi 1.000.000 EUR (ili 500.000 EUR za privredne subjekte koji obavljaju cestovni prijevoz tereta) u perio­du od pet godina ili 500.000 EUR (ili 250.000 EUR za privredne subjekte koji obavljaju cestovni prijevoz tereta) u periodu od deset godina; ako je kredit manji od ovih iznosa i/ili odobren je na period kraći od pet odnosno deset godina, bruto novčana protuvrijednost tog kredi­ta izračunava se kao srazmjerni dio gornje grani­ce utvrđene u članu 7. stav (1) i (2) ove uredbe; ili

(3)    bruto novčana protuvrijednost je izračunata na osnovu referentne kamatne stope koja se primjenjivala u trenutku dodjele.

g)     Pomoć sadržana u garancijama, uključujući de mini­mis pomoć za rizično finansiranje u obliku garancije smatra se transparentnom de minimis pomoći ako:

1)     korisnik nije predmet stečajnog postupka niti ispunjava kriterije za   pokretanje stečajnog postupka u skladu sa zakonodavstvom FBiH. U slučaju velikih privrednih subjekata, korisnik je u statusu koji odgovara najmanje kreditnom rejtingu B- i

(2)    garancija ne premašuje 80 % predmetnog kre­dita i zagarantovan je iznos 1.500.000 EUR (ili 750.000 EUR za privredne subjekte koji oba­vljaju cestovni prijevoz tereta), a trajanje garancije je pet godina ili ako je zagarantovani iznos 750.000 EUR (ili 375.000 EUR za priv­redne subjekte koji obavljaju cestovni prijevoz tereta), a trajanje garancije je deset godina; ako je zagarantovani iznos manji od navedenih iznosa i/ili je period trajanja garancije kraći od pet odnosno deset godina, bruto novčana protuvrijednost izračunava se kao odgovarajući srazmjerni dio primjenjive gornje granice iz člana 7. stav (1) i (2) ove uredbe;

(3)   bruto novčana protuvrijednost pomoći izraču­nata je na osnovu premija sigurne luke ili

(4)    prije provedbe, bruto novčana protuvrijednost garancije je izračunata na osnovu metoda koje su u skladu s nekom drugom uredbom iz pod­ručja državnih pomoći već prijavljene i odob­rene od strane Vijeća za državnu pomoć Bosne i Hercegovine i te se metode izričito odnose na vrstu garancije i vrstu transakcije o kojima je riječ u kontekstu primjene ove uredbe.

h)     Pomoć sadržana u ostalim instrumentima smatra se transparentnom de minimis pomoći ako je u okviru dotičnog instrumenta određena gornja vrijednost kojom se osigurava da se ne premaši primjenjiva gornja granica.

 

III POSTUPAK ZA DODJELJIVANJE DE MINIMIS POMOĆI

 

 

Član 12.

Obavještavanje privrednog subjekta o namjeri

za dodjeljivanje de minimis pomoći

 

 

(1)    Kada davalac pomoći namjerava privrednom subjektu dodijeliti de minimis pomoć u skladu s ovom uredbom, on tog privrednog subjekta pismeno obavještava o predviđe­nom iznosu pomoći izraženom u obliku bruto novčane protuvrijednosti pomoći, kao i tome daje riječ o de minimis pomoći, izričito se pozivajući na ovu uredbu. Obrazac Obavijesti o dodijeljenoj de minimis pomoći nalazi se u Prilogu II ove uredbe.

(2)    Ako se de minimis pomoć dodjeljuje u skladu s ovom ured­bom različitim privrednim subjektima na osnovu programa (shema) u skladu s kojim se tim privrednim subjektima dodjeljuju različiti iznosi pojedinačnih pomoći, predmetni davalac pomoći može odlučiti tu obavezu ispuniti obavještavajući privredne subjekte o fiksnom iznosu koji odgovara najvišem iznosu pomoći koja se dodjeljuje u okviru tog programa (sheme). U takvom slučaju, taj utvrđeni iznos koristit će se za utvrđivanje je li dosegnuta gornja granica iz člana 7. stav (1) i (2) ove uredbe.

 

 

Član 13.

Izjava privrednog subjekta o primljenoj pomoći

 

 

(1)    Prije dodjeljivanja pomoći, davalac pomoći mora od privrednog subjekta kojem planira dodijeliti de minimis pomoć pribaviti izjavu, u pisanom ili elektronskom obliku, o svakoj de minimis pomoći na koju se primjenjuje ova Uredba ili drugi propisi o de minimis pomoći, primljenoj tokom prethodne dvije fiskalne godine i u tekućoj fiskalnoj godini, uključujući i de minimis pomoć primljenu od strane povezanih privrednih subjekata iz člana 4. ove uredbe. Obrazac Izjave o primljenim de minimis pomoćima i drugim državnim pomoćima nalazi se u Prilogu I ove uredbe.

(2)    Davalac pomoći dodjeljuje novu de minimis pomoć u skla­du s ovom uredbom tek nakon što utvrdi da to neće povisiti ukupan iznos de minimis pomoći koju je taj privredni subjekt primio do nivoa koji premašuje odgovarajuću gornju granicu iz člana 7. stav (1) i (2) ove uredbe i da su ispunjeni svi uslovi predviđeni ovom uredbom.

 

 

Član 14.

Vođenje i čuvanje evidencija o dodijeljenoj de minimis pomoći

 

 

(1)    Davaoci de minimis pomoći prikupljaju i bilježe sve informacije u vezi s primjenom ove uredbe. Takve evidencije sadrže informacije koje su potrebne kako bi se pokazalo da su ispunjeni uslovi iz ove uredbe, posebno informacije o iznosu de minimis pomoći, korisniku, vremenu dodijele, obliku, cilju i načinu dodijele pomoći.

(2)    Davalac de minimis pomoći dostavlja informacije o dodijeljenoj de minimis pomoći iz stava (1) ovog člana Federalnom ministarstvu finansija u roku od 15 dana od dana dodjele pomoći. Obrazac Evidencije o dodijeljenim de minimis pomoćima nalazi se u Prilogu III ove uredbe.

(3)   Evidencije o pojedinačnim de minimis pomoćima čuvaju se 10 fiskalnih godina od datuma kada su dodijeljene.

(4)    Evidencije koje se odnose na programe (sheme) de minimis pomoći čuvaju se 10 fiskalnih godina od datuma kada je dodijeljena posljednja pojedinačna pomoć u okviru takve sheme.

 

 

Član 15.

Ocjena i nadzor Vijeća

 

 

Vijeće može pisanim zahtjevom potražiti od davaoca pomoći da u roku od 30 dana, dostavi sve informacije koje Vijeće smatra potrebnim kako bi ocijenilo jesu li ispunjeni uslovi iz ove uredbe, a posebno informacije o ukupnom iznosu de minimis pomoći koju je bilo koji privredni subjekt primio na osnovu ove uredbe ili drugih propisa o de minimis pomoći.

 

 

Član 16.

Kumulacija

 

 

(1)    De minimis pomoć dodijeljena u skladu s ovom Uredbom može se kumulirati sa de minimis pomoći dodijeljenom u skladu s drugim uredbama o de minimis pomoći do odgovarajuće gornje granice utvrđene članom 7. stavom (1) i (2) ove uredbe. De minimis pomoć koja se dodjeljuje u skladu s ovom Uredbom može se kumulirati sa de minimis pomoćima dodijeljenim u skladu s podzakonskim aktom o de minimis pomoći koja se dodjeljuje privrednom subjektu za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa do gornjih granica određenih za dodjelu de minimis pomoći za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa.

(2)    De minimis pomoć ne kumulira se s državnom pomoći u vezi s istim opravdanim troškovima ili s državnom pomoći za istu mjeru rizičnog finansiranja ako bi takva kumulacija prelazila primjenjivi najviši intenzitet ili iznos pomoći koji je u konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja utvrđen podzakonskim aktom o namjeni, kriterijima i uslovima za dodjelu državne pomoći, odnosno odlukom Vijeća.

(3)    De minimis pomoć koja nije dodijeljena za određene opravdane troškove ili se njima ne mogu pripisati, može se kumulirati s drugom državnom pomoći dodijeljenom, u skladu s podzakonskim aktom o namjeni, kriterijima i uslovima za dodjelu državne pomoći ili odlukom Vijeća.

 

 

Član 17.

Stupanje na snagu

 

 

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u

"Službenim novinama Federacije BiH".

 

 

V broj 360/2018

29. marta 2018. godine

Sarajevo

 

Premijer

Fadil Novalić, s. r.