U R E D B U

O KRITERIJIMA I NAČINU VOĐENJA NADZORA NAD
POSLOVANJEM RAZVOJNE BANKE FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE

Članak 1.

Ovom Uredbom o kriterijima i načinu vođenja nadzora nad poslovanjem Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uredba) bliže se propisuju osnovni kriteriji i nadležnosti Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBA) u postupku nadzora nad poslovanjem Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Banka), te minimalni standardi za:
- upravljanje kapitalom;
- upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive Banke;
- upravljanje koncentracijom kreditnog rizika;
- poslovanje s osobama povezanim s Bankom;
- upravljanje rizikom likvidnosti;
- upravljanje deviznim rizikom;
- upravljanje operativnim rizikom;
- upravljanje tržišnim rizicima;
- provođenje i održavanje sustava internih kontrola; provođenje interne i eksterne revizije;
- opseg, oblik i sadržaj aktivnosti Banke za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma;
- obavljanje platnog prometa i obračun i iskazivanja efektivne kamatne stope;
- formu izvještavanja o poslovanju prema FBA.

Članak 2.

Predmet i sadržaj nadzora kojeg provodi FBA obuhvaća kontrolu zakonitosti rada, akata i primjenu propisa kojima se regulira rad Banke i poslovnih politika i procedura koje je donijela Banka.

Članak 3.

Obavljanje nadzora nad primjenom načela zakonitosti i održavanja propisanih standarda, koji su primarno odgovornost tijela za nadzor i rukovođenje u Banci, i postupak pri poduzimanju odgovarajućih mjera za otklanjanje nepravilnosti i slabosti utvrđenih od strane FBA, ima za cilj osigurati stabilno poslovanje i ostvarivanje ciljeva Banke.
Pod nepravilnostima i slabostima, u smislu ove Uredbe, podrazumijeva se poslovanje mimo propisa i stanja i aktivnosti Banke koje predstavljaju nesolidno, nestabilno i suviše rizično poslovanje bez obzira na to da li su njima prekršeni propisi, politike i procedure.
Pomoću kvalitativnih i kvantitativnih tehnika FBA posebno nadzire i utvrđuje:
1. usuglašenost akata sa zakonom, uspostavljanje i održavanje minimalnih uvjeta za poslovanje Banke;
2. kapital: snagu i adekvatnost kapitala Banke;
3. nadzor i rukovođenje: način, kvalitetu, adekvatnost nadzora i rukovođenja Bankom;
4. profitabilnost: stabilnost poslovanja na načelima rentabilnosti, likvidnosti i sigurnosti plasmana, u cilju očuvanja kapitala;
5. likvidnost: način osiguranja i stupanj održavanja likvidnosti u poslovanju Banke i održavanje rezervi u funkciji obavljanja platnog prometa;
6. kvaliteta aktive: razina rizičnosti i stupanj naplativosti aktive i odgovarajućih izvanbilančnih stavki, koncentracije rizika, prekoračenja propisanih ograničenja, poslovanje s povezanim osobama i druge specifične kategorije;
7. adekvatnost zaštite od kamatnih, deviznih, izvanbilančnih i drugih rizika Banke;
8. adekvatnost interne metodologije praćenja, kontrole i ocjene kvalitete i sigurnosti poslovanja Banke;
9. adekvatnost primjene metodologije praćenja i kontrole platnog prometa;
10. adekvatnost procedura i internih kontrola u cilju otkrivanja i sprječavanja transakcija koje uključuju kriminalne aktivnosti, pranje novca ili aktivnosti koje podržavaju financiranje terorizma;
11. adekvatnost načina izvještavanja FBA.

Članak 4.

Tijela za nadzor i rukovođenje Bankom su dužna da, u skladu sa Zakonom o Razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon), Zakonom o bankama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o bankama) i drugim propisima, pravovremeno donose i nadziru primjenu odgovarajućih mjera i aktivnosti za sprječavanje opadanja kvalitete poslovanja Banke, kao i mjera za prevladavanje već nastalih slabosti, a prije njihovih prerastanja u teža ili nerješiva stanja.

Članak 5.

Nadzor iz članka 3. ove Uredbe, FBA obavlja na sljedeći način:
1. praćenjem izvještaja, informacija i podataka koje Banka dostavlja FBA u formi propisanih izvještaja iz poglavlja 14. - Forma izvještaja za FBA;
2. neposrednim pregledom poslovnih knjiga, knjigovodstvene kao i druge dokumentacije u Banci.
Nadzor iz stavka 1. točka 1. ovoga članka FBA obavlja kontinuirano, a nadzor iz stavka 1. točka 2. u skladu sa svojim planom.
Naknadu za nadzor FBA po ovoj Uredbi utvrđuje Upravni odbor FBA posebnom odlukom, uz konsultaciju sa Vladom Federacije Bosne i Hercegovine.

Članak 6.

Prilikom obavljanja nadzora nad poslovanjem Banke, FBA izdaje preporuke, pismena upozorenja i naloge za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i slabosti (u daljnjem tekstu: Akti).
Za odgovorno, oprezno, racionalno i uspješno obavljanje bankarskih aktivnosti koje vode ka stabilnom i djelotovrnom poslovanju Banke, ovom Uredbom se ulozi tijela za nadzor i rukovođenje u Banci daje primarni i odlučujući značaj.

Članak 7.

O nalazima, nepravilnostima i slabostima utvrđenim u postupku nadzora, FBA sastavlja zapisnik koji dostavlja Banci najkasnije u roku od 20 dana, od okončanja kontrole u Banci odnosno od izvršene prezentacije nalaza Upravi Banke.
Direktor FBA može rješenjem odrediti i drugi rok za dostavljanje Banci zapisnika o izvršenom nadzoru.
Banka ima pravo prigovora na zapisnik iz stavka 1. ovoga članka u roku od 8 dana od dana prijema istog.
Nakon isteka roka za prigovor ili nakon razmatranja prigovora Banke, FBA donosi rješenje o potrebnim aktivnostima Banke za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i slabosti u poslovanju, te određuje rokove za njihovo izvršenje.
Rješenje se dostavlja Upravi i Nadzornom odboru Banke.
Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka Banka ima pravo prigovora u roku od 8 dana od dana prijema istog.

Članak 8.

Kada utvrdi slabosti i nedostatke u poslovanju Banke koje se odnose na kršenje odredaba zakona i uvjeta utvrđenih propisima i ovom Uredbom, FBA je ovlaštena da:
1. postavi određena ograničenja zahtjev, i naloži odgovarajuće aktivnosti za sprječavanje daljnjeg pogoršanja stanja i poboljšanje procedura Banke za unapređenje poslovanja i upravljanje rizikom;
2. naloži Banci i odgovornim osobama provođenje predloženih mjera i utvrdi rokove za primjernu.
Ukoliko Banka u predviđenom roku ne izvrši naložene mjere FBA može cijeneći težinu posljedica neizvršenja naloženih mjera o neizvršenju i posljedicama neizvršenja obavijestiti Nadzorni odbor i/ili Skupštinu Banke. radi poduzimanja aktivnosti iz njihove nadležnosti.

Članak 9.

Prilikom odlučivanja o mjerama i primjeni mjera iz svoje nadležnosti FBA je dužna da uzme u obzir olakšavajuce i otežavajuće okolnosti, odnosno razmotri štetu (običnu štetu i izmaklu korist, prouzrokovanu namjerno ili nepažnjom i opasnost koju proizvodi učinjena nepravilnost ili naštalo stanje, stupanj suradnje koju pokazuju odgovorne osobe i njihova efikasnost i korektnost prije otkrića problema ili nastalog stanja, brzinu i cjelovitost eliminiranja stečene osobne ili koristi trećih osoba i pitanja nadoknade financijske štete nanesene Banci ih trećim osobama.
FBA je dužna uzeti u razmatranje i svaki financijski dobitak ili drugu korist odgovorne osobe, saznanja odgovorne osobe o učinjenoj nepravilnosti, skrivanje ili namjeru da se činjenje ih nečinjenje odgovorne osobe sakrije, tok nepravilnosti ili slične radnje, gubitak ili štetu za korisnike bankarskih i financijskih usluga, eventualno prethodna upozorenja vezana za učinjenu nepravilnost ili stanje i nastavljanje štetnog ili nneprimjerenog ponašanja i nakon upozorenja, učestalost i trajanje nepravilnosti. itd.

Članak 10.

Akte iz članka 6. ove Uredbe FBA dostavlja osobama na koja se odnose.
Akti FBA sadrže:
1. sva obuhvaćena operativna ograničenja;
2. pojedinačne naloge članovima tijela i odgovornih osoba u Banci;
3. rokove trajanja ograničenja i zahtjeva;
4. oblike i rokove dostave posebnih izvještaja koje će Banka dostavljati FBA i
5. drugo.
Akti FBA, kao i zapisnik iz Članka 7. ove Uredbe, predstavljaju službenu tajnu.

1. UPRAVLJANJE KAPITALOM

Članak 11.

Utvrđene minimalne standarde kapitala i minimalne standarde za kreiranje i provođenje programa za upravljanje kapitalom Banka je dužna da osigura, kontinuira o održava i provodi.
Minimalni iznos vlasničkog kapitala u novcu iznos i stopa neto kapitala od ukupne rizikom ponderirane aktive i drugih stavki, sukladno odredbama Zakona i Zakona o bankama, predstavljaju minimalne standarde za pristup i posredovanje na financijskom tržištu, odnosno standarde koji pružaju punu sposobnost za apsorbiranje mogućih gubitaka kojima je, pri obavljanju svojih aktivnosti, Banka izložena.
Uplate u vlasnički kapital moraju biti u skladu sa Zakonom.
Banka ne može kreditirati, garantirati ili na drugi način financirati ulaganja u svoj kapital.

Članak 12.

Skupština Banke i Nadzorni odbor u skladu s njihovim nadležnostima utvrđenim Zakonom i statutom banke su odgovorni za kvantitativno i kvalitativno osiguranje i održavanje kapitala banke najmanje na razini minimalnih standarda iz Zakona o bankama i ove Uredbe.
Nadzorni odbor Banke u smislu ovog članka je, kao minimum, dužan:
1. izvršavati nadležnosti i snositi odgovornosti iz zakona, drugih propisa i Statuta, donositi program za upravljanje kapitalom banke (u daljnjem tekstu: Program) s politikama vezanim za kvantitetu i kvalitetu kapitala kojeg je Banka dužna osigurati i održavati, kao i utvrditi procedure za kreiranje i razvoj metoda za praćenje tekućih i planiranje budućih potreba Banke za kapitalom;
2. obvezali Upravu Banke da uredno i pravovremeno podnosi prijedloge za donošenje odluka vezanih za točku I ovoga stavka:
3. Upravi Banke odrediti sadržaj i rokove izvještavanja o adekvatnosti kapitala, ali najmanje tromjesečno, te osigurati usklađenost izvještajnih politika iz ove oblasti s odredbama ove Uredbe;
4. osigurati sva potrebna sredstva za ostvarivanje Programa i politika Banke vezanih za pitanja kapitala Banke, u skladu sa svojim općim aktima i ovom Uredbom:
5. odlučivati po prijedlozima i sagledavati izvještaje Uprave
Banke;
6. pratiti i razmatrati periodični plan kapitala Banke, najmanje jednom godišnje:
7. razmatrati i odlučivati po izvještajima, prijedlozima i zahtjevima, odnosno aktima propisanim ovom Uredbom.

Članak 13.

Uprava Banke je odgovorna za održavanje adekvatnog kapitala Banke u suglasnosti sa statutom. Programom, politikama i procedurama koje je donio Nadzorni odbor i odredbama ove Uredbe.
Uprava Banke, kao minimum, je dužna:
1. izvršavati nadležnosti iz Zakona, drugih propisa i Statuta, ulvrđivati i Nadzornom odboru podnosili na usvajanje prijedloge Programa, politika i procedura vezanih za upravljanje kapitalom Banke:
2. provoditi Program, politike i procedure vezane za upravljanje kapitalom Banke;
3. kontinuirano pratiti da li stanje i struktura kapitala Banke osiguravaju zadovoljavanje minimalnih standarda iz Zakona i ove Uredbe;
4. detaljno i u utvrđenim rokovima izvještavati Nadzorni odbor o adekvatnosti kapitala Banke, ali najmanje u skladu s izvještajnim zahtjevima utvrđenim ovom Uredbom;
5. za Nadzorni odbor Banke najmanje dva puta godišnje pripremati prijedlog periodičnog plana kapitala Banke za ocjenu i usvajanje.

Članak 14.

Upravljanje kapitalom Banke mora da predstavlja stalni proces za utvrđivanje i održavanje kvantitete i kvalitete (odnosno strukture) kapitala Banke najmanje na propisanom odnosno odgovarajućem nivou kao i jasno razumijevanje realnih potreba Banke za kapitalom. Zbog toga što kapital predstavlja rijedak ekonomski i strateški resurs, upravljanje kapitalom mora činiti jednu od najvažnijih komponenata opreznog, djelotvornog i strateškog planiranja i upravljanja Bankom. Kako se elementi opreznog programa upravljanja kapitalom, ovisno o prirodi i složenosti pojedinačnih aktivnosti i preuzetog rizika banke razlikuju. Banka je dužna donijeti svoj posebni Program u pisanom obliku.
Program Banke mora sadržavati naročito:
1. oprezne politike za osiguranje i održavanje kvantitete i kvalitete kapitala najmanje na razini minimalnih standarda iz ove Uredbe i
2. definirane jasne i efikasne procedure za stalno praćenje tekućeg stanja i potreba Banke za kapitalom na razini standarda iz ove Uredbe i zadovoljenje njenih budućih potreba ovisno o složenosti i rizičnosti njenih sadašnjih i planiranih budućih aktivnosti.

Članak 15.

Kapital Banci treba pružali potrebne izvore za redovne .aktivnosti, pokriće preuzetog i potencijalnog rizika, upotpunjavanje ukupnog poslovanja, širenje opsega Banke i financiranje nekamatonosne aktive.
Kapitalom kao posebnim financijskim izvorom Nadzorni odbor i Uprava Banke moraju oprezno upravljati i pri tome osigurati uspješan pristup neophodnom dodatnom kapitalu.
Nadzorni odbor je dužan usvojiti i u svakom trenutku osigurati provođenje politika za zadovoljenje kvantitativnih i kvalitativnih potreba Banke za kapitalom i time omogućiti njezine neometane aktivnosti i poslovanje. Politike Banke, u pisanom obliku, moraju sadržavati sveobuhvatne i detaljne funkcije upravljanja izvorima kapitala, ovisno o složenosti svake njezine operacije, i obuhvaćajući najmanje i pitanja:
1. visine i dinamike povećanja vlasničkog kapitala;
2. ograničavanja dopunskih oblika kapitala u skladu sa Zakonom o bankama i ovom Uredbom;
3. prirode predviđenih ili očekivanih izvora za nove potrebe dodatnog kapitala;
4. mogućih minimalnih stopa kapitala vezanih za procjene preuzetog rizika, a koje bi mogle biti i iznad minimalnih stopa propisanih ovom Uredbom.

Članak 16.

Uprava Banke je dužna kreirati i razvijati odgovarajuće procedure neophodne za upravljanje stanjem i strukturom kapitala Banke. Te procedure, kao minimum, moraju uključivati:
1. procedure za stalno praćenje stanja, usuglašenosti stanja kapitala sa standardima iz ove Uredbe i izvještavanja i
2. proces planiranja kapitala koji treba osigurati predviđanje i ispunjavanje budućih potreba Banke za kapitalom i, ako je to potrebno, dostizanje posebnog nivoa adekvatnog kapitala koji u pojedinačnim slučajevima FBA može zahtijevati, kao i komunikaciju i informiranje nadležnih organa.
Plan za održavanje adekvatnog kapitala Banke (u daljnjem tekstu: Plan), uzimajući u obzir tekuće stanje i očekivane utjecaje predviđenih promjena u poslovanju i okruženju te operativnom i financijskom stanju Banke treba, kao minimum:
1. sadržavati predviđanja potreba Banke za kapitalom i njegovo očekivano stanje tijekom najmanje sljedeće tri godine, s posebnim i detaljnijim osvrtom za narednu godinu;
2. identificirati i davati argumente za pretpostavke na kojima je predviđanje zasnovano;
3. identificirati kvantitetu, kvalitetu i analizirati mogućnosti internih izvora za neophodni dodatni kapital;
4. procijeniti mogućnost pristupa i raspoloživost potrebnih eksternih izvora dodatnog kapitala;
5. procijeniti mogućnost pristupa i brzinu mogućeg pristupa različitim izvorima kapitala;
6. procijeniti troškove rasta dodatnog kapitala.
Faktori koji mogu iziskivati dodatni kapital i koji u Planu moraju biti jasno razmotreni odnosno prikazani i analizirani uključuju: već nastale ili moguće buduće promjene u propisima, eventualne posebne zahtjeve FBA, rast aktive i pasive bilance i izvanbilance, stjecanja, osnivanje organizacijskih dijelova Banke, osnovne troškove kapitala i investicije, operativne i investicijske gubitke.

Članak 17.

Suglasno Zakonu o bankama, u smislu ove Uredbe, kapital Banke čini: a) osnovni kapital (Tier 1), definiran člankom 18. ove Uredbe, b) dopunski kapital (Tier 2), definiran člankom 19. ove Uredbe i c) dodatni kapital (Tier 3).
Dodatni kapital služi za pokriće tržišnih rizika. Za dodatni kapital Banka može koristiti isključivo višak osnovnog i dopunskog kapitala iznad potreba za pokriće kreditnog i operativnog rizika. U ovu svrhu korištenje dopunskog kapitala ne smije biti veće od 250 % korištenog temeljnog kapitala.
Uzimajući u obzir ova ograničenja, temeljni i dopunski kapital se koriste za pokriće prvo kreditnog rizika, zatim operativnog rizika i na kraju neiskorišteni dio za tržišni rizik. Kod izračuna stope neto-kapitala (adekvatnosti kapitala), Banka je dužna da iznosu rizika ponderirane aktive i kreditnih ekvivalenata i ponderiranom operativnom riziku (POR) doda i ponderirani tržišni rizik (PTR), koji se dobije kada se zbroj svih kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik pomnoži sa 8,33 (recipročna vrijednost minimalne stope neto kapitala -100% : 12% = 8,33).
Neto kapital čini iznos kapitala umanjen za odbitne stavke iz članka 20. ove Uredbe.

Članak 18.

Temeljni kapital Banke predstavlja razliku između ukupnog iznosa:
1. vlasničkog kapitala;
2. općih zakonskih rezervi Banke;
3. ostalih rezervi koje se ne odnose na procjenu kvalitete aktive i
4. zadržane, odnosno neraspodijeljene dobiti Banke iz prethodnih godina, umanjenog za ukupan iznos:
1. nepokrivenih gubitaka prenesenih iz prethodnih godina;
2. gubitka iz tekuće godine;
3. nematerijalne imovine: patenti, licencije, koncesije, ulaganja u istraživanje tržišta, trgovačko ime, trgovački znak, goodwill i sl.

Članak 19.

Dopunski kapital Banke sastoji se od:
1. općih rezervi Banke za pokriće kreditnih gubitaka za aktivu Banke procijenjenu kao kategorija A - Dobra aktiva u skladu sa člankom 57. ove Uredbe;
2. obračunate dobiti u tekućoj godini revidirane i potvrđene od strane eksternog revizora;
3. iznosa dobiti za koju je FBA izdala rješenje o privremenoj obustavi raspodjele;
4. subordiniranih dugova (uzeti krediti, izdane obveznice), a najviše do 50 % iznosa temeljnog kapitala Banke, pod sljedećim uvjetima:
a) da su sredstva od strane Banke u potpunosti iskorištena,
b) da Banka povjeritelju nije dala instrument za osiguranje naplate po toj osnovi i da isti nema status osiguranog duga,
c) da Banka s povjeriteljem nema aranžman sa suprotnom operacijom,
d) da je ugovorom utvrđen rok dospijeća duga od najmanje 5 (pet) godina i da se isti ne može otplatiti ni nakon isteka tog roka ako bi se tom operacijom kapital Banke smanjio ispod propisane razine,
e) da Banka, u svrhu obračuna dopunskog kapitala, iznos subordiniranog duga uredno smanjuje-otplaćuje u skladu s ugovorenom dinamikom, ako je ista ugovorena;
5. hibridnih odnosno konvertibilnih stavki - instrumenata kapitala do najviše 50% iznosa temeljnog kapitala Banke. U svrhu ove odredbe pod konvertibilnim stavkama -instrumentima kapitala podrazumijevaju se stavke -obveze Banke s ugovorenom klauzulom o konverziji u instrumente (trajnog) kapitala koja se ima izvršiti najkasnije na dan ugovorenog roka dospijeća konvertibilne stavke-instrumenta;
6. stavki - obveza trajnog karaktera bez obveze Banke za vraćanje (trajni namjenski ili nenamjenski depoziti i slične stavke), na čije se angažiranje u aktivnim poslovima primjenjuju politike i procedure Banke. U svrhu obračuna adekvatnosti kapitala iznos dopunskog i dodatnog kapitala zajedno ne može biti veći od iznosa temeljnog kapitala Banke.

Članak 20.

Neto-kapital (usklađeni kapital) Banke odnosno iznos koji služi za obračun stope adekvatnosti kapitala Banke, predstavlja razlika iznosa kapitala iz članka 17. ove Uredbe i odbitnih stavki koje čine:
1. ulozi (investicije) Banke u kapital drugih pravnih osoba koji prelaze 5% visine temeljnog kapitala Banke;
2. sva potraživanja od vlasnika Banke, odobrena od Banke suprotno zakonima, propisima i poslovnim politikama Banke i
3. sva velika izlaganja Banke kreditnom riziku (preko 15% iznosa temeljnog kapitala Banke) prema vlasniku kapitala.

Članak 21.

Rizičnu aktivu Banke predstavljaju stavke aktive bilance i izvanbilance Banke, koje su izložene riziku i koje se množe odgovarajućim ponderom standardnog rizika koji odgovara izloženosti pojedinačnih oblika aktive visini prirodnog rizika, u skladu sa člankom 24. ove Uredbe.

Članak 22.

U smislu ovoga članka aktivu bilance i izvanbilance Banke predstavlja ukupna knjigovodstvena neto vrijednost aktive bilance i kreditnih ekvivalenata njenih izvanbilančnih obveza koje predstavljaju njenu potencijalnu bilančnu aktivu.
Knjigovodstvena neto vrijednost aktive predstavlja knjigovodstvenu vrijednost aktive umanjenu za bilo koja umanjenja odnosno odbitne stavke.
Kreditni ekvivalent izvanbilančnih obveza predstavlja iznos koji se dobije množenjem knjigovodstvene - nominalne vrijednosti izvanbilančnih obveza s odgovarajućim koeficijentima konverzije iz članka 23. ove Uredbe.

Članak 23.

Koeficijenti konverzije za obračun kreditnih ekvivalenata izvanbilančnih obveza Banke iznose kako slijedi:

Za druge slučajeve izvanbilančnih obveza Banke, ovisno o njihovoj specifičnoj prirodi, FBA može pojedinačno odrediti koeficijent konverzije.

Članak 24.

Ukupan rizik aktive Banke predstavlja zbroj proizvoda (množenja) odgovarajućih stopa (pondera) rizika i stavki aktive odnosno kreditnih ekvivalenata izvanbilančnih stavki izloženih riziku, u skladu s pregledom kako slijedi:

Zemlje Zone A su zemlje članice OECD-a.

Članak 25.

Adekvatnost (stopa adekvatnosti) kapitala Banke predstavlja odnos neto-kapitala definiranog odredbom članka 17. stavak 4. ove Uredbe i zbroja visine ukupnog rizika aktive definiranog člankom 24. ove Uredbe, ponderiranog operativnog rizika (POR) i ponderiranog tržišnog rizika (PTR).

Članak 26.

Banka je dužna kvartalno (kalendarski) izvještavati FBA o stanju i strukturi svog kapitala, na obrascu koji je propisan ovom Uredbom u poglavlju 14. - Forma izvještaja za FBA.
Pored obveze iz stavka 1. ovoga članka, o nastalim promjenama u kapitalu i promjenama koje mogu značajno negativno utjecati na obračun adekvatnosti kapitala, Banka je dužna izvještaj iz stavka 1. ovoga članka, sa stanjem zadnjeg dana mjeseca u kom je bitna promjena nastala dostaviti FBA najkasnije 15 dana od zadnjeg dana tog mjeseca.

Članak 27.

Izvještaj iz članka 26. za prethodnu godinu je predmetom pregleda i ocjene od strane eksternog revizora Banke i njegov izvještaj treba dati informaciju o sljedećem:
1. pruža li izvještajni sustav Banke točne informacije o adekvatnosti kapitala Banke i
2. jesu li podatci o adekvatnosti kapitala sadržani u izvještaju Banke sa stanjem na dan 31. prosinca izvještajne godine korektni i realni, uzimajući u obzir kvalitetu kreditnog portfelja Banke i drugih relevantnih rizičnih kategorija.

2. UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM

Članak 28.

Ovim se definiraju minimalni standardi za upravljanje kreditnim rizikom Banke u smislu:
- dokumentiranja kreditnih aktivnosti;
- kreditni rizik, klasifikacija aktive i formiranje rezervi za kreditne gubitke;
- dodjela kredita zaposlenicima;
- upravljanje specijalnim kreditnim rizikom.

2.1. Dokumentiranje kreditnih aktivnosti

Članak 29.

Banka može dati kredit, izvršiti drugi plasman ili ulaganje i preuzeti potencijalnu obvezu (u daljnjem tekstu: kredit) samo na temelju odgovarajućeg ugovora u pisanoj formi.
Banka je dužna da od tražitelja kredita, čiji zahtjev razmatra, zahtijeva i pribavi najmanje podatke, informacije i dokumentaciju u skladu s odredbama ove Uredbe.
Banka koja je odobrila kredit može prenijeti svoja prava potraživanja po osnovi istog samo na temelju pismenog ugovora o prijenosu ili na drugi način predviđen zakonom.
Banka može izmijeniti rokove ili druge uvjete kredita samo u pisanoj formi putem odgovarajućih izmjena i dopuna (aneksa) ugovora.

Članak 30.

Banka je dužna za svaki odobreni kredit otvoriti kreditni dosje na dan odobrenja kredita i voditi ga sve dok kredit ne bude u potpunosti otplaćen ili likvidiran (reguliran) na drugi način, izuzev u slučajevima propisanim ovom Uredbom.
Vođenje i održavanje kreditnog dosjea je dužnost odgovornog kreditnog službenika čija je odgovornost osigurati potpunost i pouzdanost dokumenata u kreditnom dosjeu.

Članak 31.

Kreditni dosje mora sadržavati sve dokumente vezane za odobreni kredit, a najmanje sljedeće:
1. zahtjev za kredit potpisan od podnosioca zahtjeva u kojem je navedena svrha u koju će kredit biti korišten, sva prepiska i dokumentacija koja odražava kontakte između Banke i dužnika-korisnika nakon zaključenja ugovora o kreditu;
2. osnivački dokumenti podnosioca zahtjeva, ukoliko je riječ o pravnoj osobi;
3. dokumentacija kojom se potvrđuju ovlaštenje zastupnika, ukoliko je ugovor o kreditu potpisao zastupnik u ime podnosioca;
4. originalni primjerak ugovora o kreditu;
5. najnoviji financijski izvještaji, uključujući bilancu stanja, bilancu uspjeha, izvještaj o novčanim tijekovima, itd., potpisani od strane podnosioca zahtjeva na dan podnošenja zahtjeva;
6. potvrda o zaposlenju i plaći ili iznosu godišnjeg prihoda podnosioca zahtjeva, ukoliko je riječ o fizičkoj osobi;
7. dokumentacija koja se odnosi na kontrolu i ocjenu dužnikovog-korisnikovog financijskog stanja i njegove sposobnosti da izvrši otplatu kredita po ugovorenim uvjetima sa analizom koju je obavio, odnosno ovjerio odgovorni službenik Banke kojom je potvrđeno da su novčani tijekovi dužnika-korisnika odgovarajući za otplatu kredita;
8. odluka odgovarajućeg organa Banke o odobravanju kredita, koja sadrži rokove, kamatu i druge uvjete pod kojima je kredit odobren;
9. dokumentacija koja potvrđuje namjenu kredita;
10. ukoliko je podnosilac zahtjeva zastupnik druge osobe primjerak dokumenta kojim se to potvrđuje;
11. za kredit osiguran kolateralom ili jamstvom dokumenti navedeni u ovoj Uredbi;
12. gdje je to primjenjivo dokumenti koji navode novčani iznos na koji je kreditirana imovina osigurana kod osiguravajuće institucije;
13. za kredit odobren u svrhu izgradnje, obnove ili adaptacije nekretnina predračun radova, dokumente o stvarnom utrošku odobrenih sredstava, izvještaje o inspekcijama obavljenim od Banke ili dokumente o prijemu objekta kojim se potvrđuje završetak radova;
14. u slučaju izmjena i dopuna ugovora o kreditu, nakon odobrenja kredita, dokumenti koji to potvrđuju i definiraju;
15. dokumenti koji prate i potvrđuju otplatu kredita, u cijelosti ili djelomično, i prikazuju izvor (način) otplate kredita (uplate od strane dužnika-korisnika ili realizacija kolaterale);
16. dokumenti koji odražavaju financijsko stanje jamca za dani kredit;
17. dokumenti koji prikazuju mjere koje je Banka poduzela prema neurednom dužniku-korisniku;
18. dokumentacija iz gornjih točaka 5. i 9. koja kvartalno, u toku vijeka korištenja kredita, prikazuje financijsko i ekonomsko stanje korisnika kredita, odnosno namjensku upotrebu kredita;
19. dokumentacija o izvršenoj namjenskoj kontroli kredita na licu mjesta, kod korisnika kredita, od strane odgovornog službenika ili drugog ovlaštenog službenika Banke, u svim slučajevima izloženosti kreditnom riziku iz čl. 75. ove Uredbe, itd.

Članak 32.

U slučaju kada je Banka stekla pravo potraživanja po osnovi kredita, u cijelosti ili djelomično, dužna je otvoriti kreditni dosje za takav kredit na dan potpisivanja ugovora o prijenosu prava potraživanja.
U kreditni dosje iz stavka 1. ovoga članka Banka je dužna uložiti kompletnu dokumentaciju (ili njene ovjerene preslike od strane prodavaoca, odnosno prethodnog vlasnika potraživanja - u daljnjem tekstu: prodavalac potraživanja) koja se ranije nalazila u kreditnom dosjeu prodavaoca i usklađenu sa zahtjevima iz ove Uredbe.
Dokumentacija iz stavka 2. i vezana za pravo iz stavka 1. ovoga članka, mora uključivati najmanje i:
1. informaciju - izjavu prodavaoca potraživanja o stupnju urednosti dužnika u reguliranju njegovih obveza;
2. ugovor o prijenosu prava potraživanja koji, pored ostalog, uključuje i odredbe o uvjetima servisiranja kredita (ukoliko postoje) i o razmjeni podataka i dokumenata vezanih za otplate kredita između prodavaoca i banke kupca potraživanja;
3. preslike dokumenata u kojima su utvrđeni kriteriji odobrenog kredita (prava potraživanja) od strane prodavaoca potraživanja;
4. svi dokumenti vezani za kolateralu ili jamstvo vezano za stečeno pravo potraživanja.

Članak 33.

U slučaju kada Banka izvrši prodaju prava potraživanja (u daljnjem tekstu: banka prodavalac potraživanja) u kreditni dosje prodanog potraživanja dužna je uložiti zaključeni ugovor o prijenosu i dokumentaciju o svim obvezama povezanim s tim potraživanjem.
Ukoliko je ugovorom o prijenosu potraživanja predviđeno da banka prodavalac potraživanja garantira potpuno izvršenje obveza od strane dužnika po prodanom potraživanju, banka prodavalac potraživanja ne može zaključiti kreditni dosje takvog potraživanja sve dok dužnik u potpunosti ne izvrši sve obveze u skladu s ugovorom o prijenosu potraživanja.

Članak 34.

Dužnik-korisnik kredita može biti promijenjen samo uz suglasnost Banke (banke kreditora).
Banka je dužna da o kreditu kod kojeg je došlo do promjene dužnika-korisnika u kreditnom dosjeu osigura osnovnu dokumentaciju koja obuhvaća najmanje sljedeće:
1. dokumente koji se odnose na novog korisnika u skladu sa svim propisanim zahtjevima;
2. suglasnost Banke za prijenos duga na novog dužnika-korisnika u pisanoj formi, kao i ugovor o prijenosu duga između prethodnog i novog dužnika-korisnika i s njim svu povezanu dokumentaciju;
3. izmjene i dopune ugovora o kreditu, vezane za promjenu dužnika-korisnika, u pisanoj formi i potpisane od strane Banke i novog dužnika-korisnika;
4. odgovarajući dodatni dokumenti sačinjeni za novog dužnika-korisnika u slučaju da novi dužnik - korisnik osigura dodatnu ili novu kolateralu umjesto ranije.

Članak 35.

Za jamstva koja je izdala, Banka je dužna otvoriti kreditni dosje sve do potpunog izvršenja obveze od strane osobe za koju je Banka izdala jamstvo.

2.2. Kreditni rizik, klasifikacija aktive i formiranje rezervi za kreditne gubitke

Članak 36.

Utvrđene minimalne standarde i kriterije Banka je dužna osigurati i provoditi u ocjeni, preuzimanju, praćenju, kontroli i upravljanju kreditnim rizikom i klasifikaciji svoje aktive.
Nadzorni odbor i Odbor za reviziju Banke su dužni, u skladu s nadležnostima i odgovornostima iz Zakona, Zakona o bankama, Statuta i ove Uredbe, osigurati praćenje, obavljanje pregleda i klasifikaciju stavki aktive bilance i određenih stavki izvanbilance (u daljnjem tekstu: aktiva) Banke, odnosno izlaganja Banke riziku naplate odnosno riziku mogućih gubitaka po danim kreditima, drugim plasmanima, izvršenim ulaganjima i potencijalnim izvanbilančnim obvezama (u daljnjem tekstu: kreditni rizik) i izvještavanje FBA od strane Banke u skladu s ovom Uredbom.

Članak 37.

Aktivu Banke izloženu kreditnom riziku u smislu odredaba članka 36. stavak 2. ove Uredbom, čine sljedeće stavke:
1. u bilanci Banke: krediti, pozajmice, avansi, ulaganja odnosno investicije, dužnički vrijednosni papiri, potraživanja po medubankarskim saldima i sve druge stavke kod kojih je Banka izložena riziku nemogućnosti naplate odnosno poslovnog neuspjeha i
2. u izvanbilanci Banke: izdana jamstva koja nisu osigurana novčanom kolateralom, izdana ostala jamstva, nepokriveni akreditivi, neopozivo odobreni još neiskorišteni krediti i sve druge stavke koje predstavljaju potencijalne obveze Banke.

Članak 38.

Nadzorni odbor Banke je odgovoran za potpunost, kontinuiranost i uspješnost funkcije upravljanja kreditnim rizikom Banke. Kako bi ispunio svoju odgovornost Nadzorni odbor je dužan, kao minimum:
1. od članova Uprave s najvišim ovlastima i odgovornostima vezanim za pitanja kreditnog rizika i klasifikaciju aktive, u skladu sa Statutom, zahtijevati pripremu prijedloga za donošenje, održavanje i razvoj sveobuhvatnog programa Banke za upravljanje kreditnim rizikom (u daljnjem tekstu: program) s odgovarajućim politikama i procedurama za upravljanje kreditnim rizikom (u daljnjem tekstu: politike i procedure) Banke;
2. usvajati odnosno donositi program i razmatrati ga najmanje jedanput polugodišnje, odnosno pravovremeno ga prilagođavati ekonomskim i tržišnim uvjetima (promjenama u okruženju);
3. osigurati potpuno postupanje Banke po programu i upravljati održavanjem razumne strukture i kvalitete aktive, odnosno kreditnog portfelja Banke sa stajališta prihvatljivog nivoa kreditnog rizika za Banku i osigurava provođenje adekvatne kontrole i revizije u toj oblasti;
4. osigurati da periodično, odnosno redovno dobiva kvalitetne i vjerodostojne izvještaje od Uprave, sustava interne kontrole odnosno interne i eksterne revizije Banke, a radi praćenja i provjere provodi li Uprava zakon, druge propise i politike Banke iz oblasti kreditnog rizika i klasifikacije aktive;
5. osigurati izbor i imenovanje kvalificiranih članova Uprave i viših kreditnih službenika Banke te osigurati njihovu uspješnu daljnju obuku;
6. osigurati uvjete za organizaciju i funkcioniranje posebne specijalizirane službe u Banci za restrukturiranje kredita kao i za reorganizaciju ili likvidaciju loših korisnika (dužnika) s ciljem da se kreditni gubici Banke svedu na najmanju moguću mjeru;
7. osigurati uspostavljanje, održavanje i razvoj efikasnog sistema interne kontrole Banke i usvojiti adekvatan program interne revizije i eksterne revizije Banke i osigurati uvjete za njegovo provođenje. Nadzorni odbor je također dužan uspostaviti funkciju nezavisne interne revizije u Banci, s odgovarajućim sposobnostima i potrebnim brojem izvršitelja, koja će po utvrđenoj proceduri i neovisno, u odgovarajućim vremenskim intervalima obavljati pregled rizičnih aktivnosti Banke;
8. osigurati redovnu informaciju i sagledavanje kredita danih osobama povezanim s Bankom ili od njih garantiranih, u skladu s ovom Uredbom; 9. propiše sadržaj i rokove (vremensku dinamiku) izvanrednih i redovitih periodičnih izvještaja o upravljanju kreditnim rizikom koje je Uprava dužna podnositi Nadzornom odboru.

Članak 39.

Uprava Banke je odgovorna, kao minimum:
1. kreirati, razvijati i Nadzornom odboru pravovremeno podnositi prijedloge za donošenje programa i politika Banke, te osigurati procedure za njihovo provođenje:
2. provoditi program i politike Banke, uspostavljati linije komunikacija koje osiguravaju pravovremeno informiranje nižih ražina rukovodstva i izvršitelja Banke o politikama i procedurama za upravljanje kreditnim rizikom, nadzire, kontrolira i osigurava njihovu primjenu;
3. osigurati razvoj i uspostavljanje odgovarajućih sustava izvještavanja vezanih za aktivu banke i kreditni rizik, koji omogućava djelotvorne analize, oprezno i uspješno upravljanje te kontrolu postojećih i potencijalnih izlaganja Banke kreditnom riziku;
4. pratiti i kontrolirati strukturu i kvalitetu aktive i osigurati da se ista stručno, oprezno i strogo procjenjuje, da se za nenaplative stavke (djelomično ili u cjelini) formiraju adekvatne rezerve odnosno da se iste otpisuju;
5. omogućiti da sustav interne kontrole i interna revizija Banke provode svoje nadležnosti i izvršavaju svoje odgovornosti;
6. kalendarski kvartalno ili u kraćim vremenskim intervalima detaljno izvještavati Nadzorni odbor i FBA o značajnim kreditnim aktivnostima, strukturi i kvaliteti aktive odnosno kreditnog portfelja, kao i o uspješnosti u provođenju programa Banke.

Članak 40.

Adekvatno i uspješno upravljanje kreditnim rizikom generalno predstavljaju aktivnosti planiranja i održavanja prihvatljivog odnosa između preuzetog rizika i realnog stupnja naplativosti te aktivnosti kontrole i smanjenja na najmanju moguću mjeru svih oblika rizika vezanih za kvalitetu, koncentraciju, osiguranje naplate odnosno instrumente za osiguranje naplate (u daljnjem tekstu: kolaterala), dospjelost, valutu, itd.
Banka je dužna osigurati adekvatan program s minimumom formaliziranih standarda u pisanoj formi, koji, uzimajući u obzir činjenicu da se pojedini elementi tih standarda mogu razlikovati od drugih banaka ovisno o prirodi i složenosti konkretnih rizičnih funkcija i uspostavljenog portfelja, kao minimum, mora sadržavati:
1. definirane politike za identifikaciju kreditnog rizika i upravljanje tim rizikom;
2. utvrđene procedure za ocjenu zahtjeva za kredit, zahtjeva odnosno prijedloga za drugi plasman odnosno za vršenje ulaganja i zahtjeva vezanog za izlaganje Banke potencijalnoj izvanbilančnoj obvezi (u daljnjem tekstu: kreditni zahtjev);
3. utvrđene procedure za odobravanje kredita, drugog plasmana, ulaganje i preuzimanje potencijalne izvanbilančne obveze (u daljnjem tekstu: kredit), potrebnu dokumentaciju, praćenje odnosno naknadnu kontrolu te izvještavanje i naplatu.

Članak 41.

Program mora biti zasnovan na definiranom, odnosne utvrđenom shvaćanju (filozofiji) kreditnog rizika i uspostavi kontrolnih parametara, identifikaciji postojećeg i potencijalnog rizika vezanog za aktivu Banke te na razvoju i uspostavi jasnih i preciznih politika u pisanoj formi.
Ovisno o stupnju složenosti i opsega njenih aktivnosti Banku je dužna posjedovati razvijene politike, u pisanoj formi, kao osnovu za odobravanje kredita, drugih plasmana, ulaganje i preuzimanje izvanbilančnih potencijalnih obveza (u daljnjem tekstu: kreditne politike) koje, kao minimum, uključuju:
1. pristup, odnosno filozofiju kreditnog rizika koja definira (upravlja) opsegom rizika koji je Banka spremna preuzeti:
2. opće oblasti kredita u koje je Banka spremna da se angažira ili da se ne angažira;
l jasno utvrđene razine ovlasti za odobravanje kredita kao i tijela Banke nadležne za donošenje odluka o formiranju rezervi i vršenje otpisa;
4. adekvatne (razumne) i oprezne limite za koncentraciju ukupnog kreditnog portfelja Banke, najmanje u skladu sa Zakonom o bankama i limitima propisanim ovom Uredbom, a najmanje za: pojedinog komintenta, grupu povezanih komitenata. odnosno osoba, pojedinu stranu industrije, pojedinu geografsku regiju, pojedinu stranu zemlju ili klasu zemalja, pojedinu vrstu vrijednosnih papira, ročnost i oblik instrumenata, itd.

Članak 42.

Kako bi rizik kreditnih promašaja svela na najmanju moguću mjeru. Banka je dužna provoditi sveobuhvatnu i kvalitetnu ocjenu kreditnih zahtjeva, te prije odobrenja sredstava tražitelju kredita, donositi kvalitetne i pouzdane ocjene i zaključke o svakom pojedinom zahtjevu odnosno prijedlogu. Ocjene i zaključci moraju obuhvatiti najmanje stručnu obradu kvalitete tražitelja kredita, vrste kredita i razine kreditnog rizika koji sa sobom takav kredit nosi. Istovremeno, Banka je dužna osigurati da su svi odobreni krediti potpuno i ispravno dokumentirani, najmanje u skladu s ovom Uredbom.
Procedure za procjenu i dokumentiranje svakog kreditnog zahtjeva moraju biti popraćene jasno definiranim procedurama za redovno praćenje tijeka, kontrolu i naplatu odobrenog kredita.
U ispunjavanju svojih odgovornosti Uprava je dužna predlagati, razvijati i primjenjivati zdrave kriterije Banke za procjenu kredita, uključivo i informacije o realnim potrebama tražitelja kredita, potreban minimum financijskih analiza, pokazatelja i standarda.

Članak 43.

U analizi kreditnog zahtjeva odnosno pripremi prijedloga. Uprava je dužna osigurati da Banka, kao minimum, svoju pažnju usmjeri na:
1. cilj, odnosno namjenu kredita i izvore tražitelja kredita za otplatu kredita, pri čemu bitne faktore čine ocjena, odnosno procjena likvidnosti i solventnosti tražitelja u ranijem, tekućem i narednom razdoblju, a posebno u vrijeme dospijevanja traženog kredita te procjena kreiranja novčanih tijekova, odnosno prihoda i rashoda tražitelja u istom razdoblju kao i perspektive njegovih otplatnih sposobnosti;
2. karakter, poštenje i reputaciju tražitelja kredita odnosno korektnost njegovih namjera i ponašanja u poslovnim aktivnostima i prema Banci, pri čemu bitne faktore čine dostupne informacije o urednosti u ispunjavanju ranijih kreditnih i drugih obveza prema banci ili drugim suhjektima, eventualnim kašnjenjima ili financijskim prekršajima, ispunjavanju drugih ugovornih obveza, itd.;
3. kapital tražitelja kredita, pri čemu bitne faktore čine njegova razina u ukupnim izvorima, kvaliteta odnosno realna vrijednost i struktura aktive, razina i ročnost obveza tražitelja, itd.
4. adtekvatnost kolaterale, pri čemu bitan faktor čini realnost i ocjena stabilnosti njegove financijske vrijednosti, mogućnost osiguranja potpune pravne sigurnosti uzimanja i mogućnosi potpune kontrole Banke nad uzetom kolateralom:
5. stanje. trend i perspektive industrijske grane i relativnu poziciju tražitelja kredita u toj grani i na tržištu te njegove izglede za opstanak i
6. procjenu poslovnih i upravljačkih sposobnosti tražitelja kredita, odnosno njegovih upravnih organa i rukovodstva.

Članak 44.

Banka je dužna organizirati svoje kreditne aktivnosti (odobravanje kredita pravnim i fizičkim osobama) tako da osigura: adekvatne nivoe specijalizacije poslova, strogu nezavisnost analize rizika od drugih segmenata le stalni program obuke za unapređenje stručnosti njenih kreditnih službenika.
Uprava je dužna osigurali da su uvjeti svakog kredita adekvatno i točno dokumentirani te da Banka za \\aki kredit vodi i održava uredlan i kompletan kreditni dosje, kuji kronološki prati odobravanje i kvalitetu tijeka kredita sve do njegove konačne naplate odnosno likvidacije (reguliranja) na drugi način.
Kreditni dosje, kao minimum, mora sadržavati dokumente koji:
1. identificiraju korisnika, dužnika ili drugog subjekta (u daljnjem tekstu: korisnik) i ako postoje s njim povezane osobe, te njegovog jamca: 2. pružaju dokaz o pravnoj sposobnosti korisnika da uzima
kred ite odnosno uzajmljuje financijska sredstva:
3. pružanju dokaz o njegovom financijskom stanju i sposobnosti za vraćanje kredita, u dinamici i izvorima otplate kredita:
4. opisuju uvjete kreditne obveze, svrhu danog kredita i upotrebu utrošenih sredstava:
5. opisuju i daju procjenu vrijednosti kolaterale, prate kretanje njegove tržišne vrijednosti, njegovo stanje i lokaciju (mjesto pohrane):
6. opisuju tijek kretanja kvalitete kredita:
7. identificiraju kreditne ovlasti, odobrenja, dokaze i preglede;
8. proizlaze iz odredaba stavka 4. ovoga članka i odredaba poglavlja 2.1. Dokumentiranje kreditnih aktivnosti iz ove Uredbe.
Banka je dužna propisati i provoditi odgovarajuće interne procedure za proces naplate glavnice kredita, kamata i naknada (u daljnjem tekstu: procedure naplate), koje osiguravaju da naplata bude pravovremena i suglasna ugovorenim uvjetima i da se o tome vode odgovarajuće evidencije. Procedure naplate moraju osiguravati načine za brzo ispitivanje zakašnjenja otplate od strane dužnika, praćenje dužine vremena zakašnjenja u otplati i kvalificiranje realnim stupnjem izloženosti Banke kreditnom riziku prema dužnicima (korisnicima) koji kasne u ispunjavanju svojih obveza.
Pored ranog identificiranja pogoršanja kvalitete kredita. Uprava je dužna s posebnom pažnjom upravljati pogoršanim odnosno povećanim rizicima, predlagali i razvijati strategiju za njihovo što uspješnije rješavanje i organizirati poseban stručni tim ili specijaliziranu službu za ponovno ugovaranje odnosno restrukturiranje kredita, za reorganizaciju ili likvidaciju loših korisnika, čiji je cilj da se potencijalni kreditni gubitci odnosno gubitci Banke svedu na najmanju moguću mjeru.

Članak 45.

Kontrolne procedure Banke moraju obuhvatiti najmanje procese za:
1. praćenje karakteristika stavki aktive Banke;
2. klasifikaciju aktivo Banke;
3. pregled kredita i internu kreditnu kontrolu (kao poseban segment sustava interne kontrole banke) te internu reviziju (kao posebna vrsta kontrola koje osigurava Banka), s odgovarajućim minimumom obuhvatnosti i učestalosti.
Banka je dužna uspostaviti sustav (proces) koji omogućava grupiranje i praćenje stavki aktivte, odnosno kreditnog portfelja prema pojedinim korisnicima ili grupama povezanih osoba, prema vrsti kreditnih usluga, prema gospodarskoj grani i geografskom području korisnika, i to na takav način da koncentraciju rizika može uredno ispitivati, mjeriti i kontrolirati kao i da kreditni rizik prema grupama povezanih osoba može pravovremeno uočiti, pratiti i ograničavati.

Članak 46.

Banka je dužna uspostaviti sveobuhvatne procedure za uspješno praćenje i kontrolu karakteristika stavki svoje aktive odnosno kreditnog portfelja i načine izvještavanja o njima, najmanje u skladu s odredbama ove Uredbe i da posebno definira kriterije za identifikaciju, postupanje i izvještavanje o problematičnim stavkama uključivo češće kontrole popraćene brzim i efikasnim korektivnim mjerama kao što su: nepovoljnija/stroža klasifikacija, formiranje propisanih (adekvatnih) rezervi i otpis gdje je to potrebno, aktiviranje raspoloživih instrumenata, restrukturiranje stavki i dokumentacije, raspoloživih zakonskih akcija, itd.

Članak 47.

Banka je dužna uspostaviti vlastiti sustav za klasifikaciju stavki aktive koji precizno i jasno definira kriterije preuzimanja novog i procjene već postojećeg kreditnog rizika. Minimum tih kriterija predstavljaju kriteriji utvrđeni ovom Uredbom.

Članak 48.

Banka je dužna obavljati redovit pregled, pažljivu procjenu te klasifikaciju svakog pojedinačnog kredita.
Za klasifikaciju kredita danih vlasniku, Uprava je dužna osigurati primjenu i objektivnih i subjektivnih kriterija iz ove Uredbe, te preciznu kvantifikaciju i dokumentiranje argumenata koji pružaju podršku subjektivnim ocjenama.
Program Banke mora obuhvatiti procedure za obavljanje redovnih formalnih pregleda i klasifikacije aktive ali, kada je to potrebno, i za ponovnu, odnosno promjenu ranije izvršene klasifikacije pojedinih stavki aktive bez obzira na rokove redovne klasifikacije. Priroda, složenost i stupanj analiza ponovne redovne periodične ili izvanredne procjene i klasifikacije aktive trebaju se mijenjati ovisno o vrsti stavki aktive i iskustva s pojedinim kreditima odnosno korisnicima.
Klasifikaciju stavki aktive Banka mora provoditi ažurno i točno. Uz pregled (listu) o klasifikaciji aktive Banka je dužna sačiniti i voditi posebnu listu pojedinačne nekvalitetne aktive iz članka 49. stavak 1. točka 5. ove Uredbe (u daljnjem tekstu: nekvalitetna aktiva). Posebnu listu nekvalitetne aktive Banka je dužna kontinuirano dopunjavati i ažurirati i istovremeno usklađivati pregled klasifikacije aktive, odnosno u svakom trenutku kada takve stavke aktive identificira.
Kao minimum, Banka je dužna obavljati kontrolu, sastavljati pregled klasifikacije aktive i posebnu listu nekvalitetne aktive najmanje na zadnji dan svakog kalendarskog kvartala.

Članak 49.

U svrhu jedinstvenog postupanja prema ovoj Uredbi Banka je dužna primjenjivati sljedeće kategorije po definicijama koje slijede:
1. Kapitalizacija kamate predstavlja proces pripisivanja obračunate nenaplaćene kamate nenaplaćenoj glavnici kredita, proces refinanciranja, reprogramiranja ili proces konverzije obračunate nenaplaćene kamate u novi bankarski kredit, na dan dospijeća kamate ili na dan dospijeća kredita. Banka može vršiti kapitalizaciju kamate po kreditima (potraživanjima) samo kad:
a) prethodno utvrdi da je korisnik sposoban otplatiti dug u normalnom procesu poslovanja iz svojih vlastitih interno-stvorenih operativnih novčanih tijekova;
b) je kapitalizacija kamate predviđena inicijalnim ugovorom o kreditu i zasnovana na korisnikovom unaprijed planiranom mogućem privremenom neskladu operativnih novčanih tijekova;
c) je potraživanje Banke osigurano prvoklasnom ili kvalitetnom kolateralom u smislu ove Uredbe;
d) je naplata kredita, uključujući i kapitaliziranu kamatu, zasnovana na budućem, čvrsto predviđenom poslovnom događaju korisnika;
e) korisnik dokaže da može osigurati potrebna sredstva iz drugih izvora pod sličnim uvjetima;
f) je realna sumnja u konačnu naplatu cijele glavnice i kamate realno mala, što je dodatno potvrđeno i ocjenom interne kontrole i interne revizije Banke u pisanoj formi.
Kapitalizirana kamata u slučaju restrukturiranja i produljenja kredita ne može se oprihodovati dok se ne izvrši njena stvarna naplata iz vlastitih sredstava dužnika-klijenta.
2. Proces naplate predstavlja naplatu potraživanja:
a) na redovan način i pravovremeno;
b) kada je to moguće, putem ponovljenog (drugog) pokušaja od kojeg se očekuje sigurna i uspješna naplata potraživanja i njegovo vraćanje u ažurno stanje i to putem naplate dospjele glavnice i dospjele kamate (za što Banka mora raspolagati dokumentima i sigurnim dokazima), ali bez poduzimanja zakonskih aktivnosti, putem zakonskih aktivnosti koje obuhvaćaju i primjenu sudskog postupka prema dužniku (korisniku) uključivo i tužbu za pokretanje stečajnog postupka dužnika;
3. Suspendirana kamata predstavlja već obračunanu nenaplaćenu kamatu na aktivu koja se klasificira kao nekvalitetna aktiva. Ovakvu kamatu Banka je dužna u punom već obračunatom nenaplaćenom iznosu, istovremeno s klasifikacijom aktive, neutralizirati formiranjem "Posebne rezerve za kreditne gubitke - za suspendiranu kamatu" na teret "Troškova rezervi za kreditne gubitke - za suspendiranu kamatu", odnosno neutralizira se kao prihod u bilanci uspjeha Banke.
4. Obustava obračuna kamate znači procjenu i knjigovodstveno vođenje nekvalitetne aktive po gotovinskom načelu koji znači obvezu Banke da u službenim knjigama, tj. u bilanci Banke, obustavi daljnji obračun kamate na nekvalitetnu aktivu i daljnju kamatu ne unosi kao prihod u svoju bilancu uspjeha sve do trenutka dok dužnik (korisnik) ne izvrši njenu stvarnu gotovinsku uplatu. Banka je dužna suspendirati već obračunatu nenaplaćenu kamatu i obustaviti daljnji obračun kamate po nekvalitetnoj aktivi. Jedini izuzetak od ovog pravila može biti slučaj kada je nekvalitetna aktiva pokrivena prvoklasnom ili kvalitetnom kolateralom i istovremeno se već nalazi u postupku naplate, o čemu je Banka dužna osigurati čvrste argumente i dokumentaciju.
Kada Banka obustavi obračun kamate na nekvalitetnu aktivu u svojim službenim knjigama, dužna je da obračun kasnije dospjele kamate po istoj osnovi vodi u svojim izvanbilančnim evidencijama. Sve naknadno ostvarene naplate po toj osnovi tj. po aktivi za koju je ranije obustavila obračun kamate, Banka je dužna prvo upotrijebiti za naplatu-pokriće glavnice potraživanja, a eventualno preostali iznos za naplatu kamate, izuzev u slučaju ponovno ugovorenog kredita i obveze dužnika da izmiri dospjele kamate i naknade iz vlastitih sredstava u skladu s točkom 7. ovoga članka.
5. Nekvalitetna aktiva predstavlja aktivu koja, u pravilu, ne donosi prihod. Banka je dužna da nekvalitetnom aktivom tretira stavke aktive kada:
a) su glavnica i/ili kamata dospjele i nisu naplaćene dulje od 90 dana od dana njihovog inicijalno ugovorenog dospijeća odnosno kada su u skladu s odredbama čl. 50. i 51. ove Uredbe klasificirane u kategorije C, D i E; ili
b) su obveze korisnika po kamati, za koje je dužnik (korisnik) zakasnio s plaćanjem dulje od 90 dana od njihovog inicijalno ugovorenog dospijeća, kapitalizirane.
6. Dospjelu aktivu predstavlja aktiva kada:
a) su glavnica i/ili kamata dospjele, a nisu naplaćene na dan dospijeća ili duže ili
b) su dospjele obveze po kamati kapitalizirane u smislu stavka 1. točka 1. ovoga članka ili
c) je Banka izvršila plaćanje za komitenta po obvezama iz izvanbilance koje nisu imale novčano pokriće ili nisu imale kolateralu u obliku novčanog depozita, osigurane od komitenta.
7. Ponovo ugovoreni kredit predstavlja kredit koji je refmanciran, reprogramiran ili na neki drugi način konvertiran tj. kredit kod kojeg su, zbog korisnikovih promijenjenih uvjeta i otplatnih sposobnosti, odnosno zbog njegove nemogućnosti otplate prema inicijalno ugovorenom planu ili zbog izmijenjene (na niže) tekuće tržišne stope, ranije ugovoreni rokovi (rok ili otplatni plan) i/ili drugi uvjeti naknadno promijenjeni da bi banka dužniku (korisniku) omogućila lakše (a za sebe sigurnije) servisiranje duga. U ovakvom slučaju banka je dužna osigurati da korisnik prije ponovnog ugovaranja (reugovaranja) plati svu dospjelu obračunatu kamatu i sve dospjele naknade isključivo iz svojih vlastitih sredstava, jer je u suprotnom FBA dužna ponovo ugovoreni kredit smatrati problematičnim restrukturiranjem duga i postupiti u skladu s odredbama članka 52. i članka 58. ove Uredbe.
8. Rezerve za kreditne gubitke (u daljnjem tekstu: RKG) predstavljaju rezerve koje je banka, prilikom procjene kvalitete, odnosno klasifikacije stavki aktive, dužna formirati putem terećenja Troškova rezervi za kreditne gubitke (u daljnjem tekstu: TRKG) i koje, kada se za to steknu uvjeti u skladu s odlukama nadzornog odbora odnosno najmanje u skladu s odredbama ove Uredbe, služe za otpis loše klasificirane aktive, djelomično ili u cjelini. U skladu s ovom Uredbom, RKG formirane za stavke aktive klasificirane kao kategorija A - Dobra aktiva čine "Opće rezerve za kreditne gubitke" (u daljnjem tekstu: ORKG), a RKG formirane za stavke aktive klasificirane kao: kategorija B - Aktiva s posebnom napomenom, kategorija C -Podstandardna aktiva, kategorija D - Sumnjiva aktiva i kategorija E - Gubitak, čine "Posebne rezerve za kreditne gubitke" (u daljnjem tekstu: PRKG).
9. Prvoklasno osigurana aktiva predstavlja stavku aktive za čiju naplatu banka raspolaže osiguranjem u obliku kvalitetnog utrživog (koji imaju poznato-aktivno tržište i stabilne cijene) zaloga čija vrijednost, utvrđena pouzdanim i stabilnim cijenama, prelazi iznos potraživanja banke i koji je dovoljan da potpuno zaštiti banku od mogućeg gubitka glavnice, kamate, naknade i troškova naplate, odnosno kod kojeg je, u mogućem prinudnom programu likvidacije potraživanja banke odnosno likvidacije korisnika, osigurano njeno nesumnjivo zakonsko i fizičko raspolaganje (u daljnjem tekstu: prvoklasna kolaterala).
Prvoklasnom kolateralom, u smislu ove Uredbe, smatraju se:
a) novčani depoziti založeni kao kolaterala pri čemu je osigurano da:
- je novčani depozit deponiran kod Banke, kod druge banke u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBiH) ili u zemlji zone A;
- je zaključen ugovor o zalogu depozita kojim je preduvjet za primjenu
prava Banke na zalog da korisnik propusti ispuniti svoju obvezu prema Banci i da je zalog dan na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi;
- zalog može biti iskorišten na način da ni zalogodavac (dužnik-korisnik) niti bilo koja druga osoba ne mogu osporiti zakonsko pravo Banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu.
b) vrijednosni papiri izdanih od strane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), Federacija BiH, centralnih vlada zemalja zone A ili institucija koje one financiraju, međunarodnih razvojnih banaka, Centralne banke Bosne i Hercegovine i centralnih banaka država zone A, prvoklasnih banaka i kompanija zemalja zone A i FBiH, za koje Banka raspolaže s dokumentiranim dokazima da je izvršila sve potrebne financijske odnosno druge analize i utvrdila da je izdavalac vrijednosnog papira financijski zdrav, dobro kapitaliziran (gdje je to primjenljivo) i sposoban izvršiti obveze po vrijednosnom papiru, pri čemu je osigurano da:
- su deponirani kod Banke;
- nema sumnje da je dužnik-korisnik njihov zakoniti vlasnik;
- je zaključen ugovor o zalogu odnosnog vrijednosnog papira iz kojeg se vidi da je Banka jedina privilegirana osoba koja ima osiguran interes po tom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduvjet za primjenu prava Banke po zalogu da korisnik propusti ispuniti svoju obvezu prema Banci i daje zalog dan na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi;
- zalog može biti iskorišten na način da ni zalogodavac (korisnik) niti bilo koja druga osoba ne mogu osporiti zakonsko pravo Banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu;
- je vrijednost zaloga za najmanje 20% veća od iznosa zalogom osiguranog potraživanja banke.
c) neopoziva jamstva izdanih od strane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), FBiH, centralnih vlada zemalja zone A ili institucija koje one financiraju (budžetiraju), međunarodnih razvojnih banaka, Centralne banke Bosne i Hercegovine i centralnih banaka država zone A, prvoklasnih banaka i kompanija zemalja zone A i FBiH, za koje Banka raspolaže s dokumentiranim dokazima da je izvršila sve potrebne financijske odnosno druge analize i utvrdila daje izdavalac jamstva financijski zdrav, dobro kapitaliziran (gdje je to primjenljivo) i sposoban da na poziv izvrši plaćanje po jamstvu, pod uvjetom da je jamstvo uredno ovjereno od izdavaoca, neuvjetovano i plativo u slučaju kada korisnik ne izvrši svoju obvezu odnosno plaćanje.
d) plemeniti metali pod uvjetom da:
- je zalog deponiran kod Banke;
- je zaključen ugovor o zalogu iz kojeg se vidi da je Banka jedina privilegirana osoba koja ima osiguran interes po tom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduvjet za primjenu prava Banke po zalogu da korisnik propusti ispuniti svoju obvezu prema Banci i da je zalog dan na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi;
- nema sumnje da je dužnik-korisnik njihov zakoniti vlasnik;
- zalog može biti iskorišten na takav način da ni zalogodavac (dužnik-korisnik) niti bilo koja druga osoba ne mogu osporiti zakonsko pravo Banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu;
- je zalog u obliku koji može zadovoljiti uvjet kvalitete, stabilnosti cijena i lake utrživosti;
- je vrijednost zaloga procijenjenog od sudskog vještaka za najmanje 20% veća od iznosa zalogom osiguranog potraživanja Banke.
10. Kvalitetnim kolateralom u smislu ove Uredbe smatraju se sve druge vrste kvalitetnih i utrživih (koji imaju poznato-aktivno tržište i stabilne cijene) zaloga, osim vrsta navedenih u točki 9. stavak 2. podtočke a), b), c) i d) ovoga članka, i koji ispunjavaju sljedeće uvjete:
a) daje zalog deponiran kod Banke;
b) je zaključen ugovor po zalogu kojim je predviđeno da je Banka jedini privilegirani povjeritelj koji ima osiguran interes po odnosnom zalogu, da je zalog neopoziv, da je jedini preduvjet za primjenu prava Banke na zalog da korisnik propusti ispuniti svoju obvezu prema Banci i daje zalog dan na način koji ne pruža mogućnost da se po njemu uspostave dodatni interesi;
c) da zalog može biti iskorišten na takav način da ni zalogodavac (korisnik) niti bilo koja druga osoba ne mogu osporiti zakonsko pravo Banke koje proizlazi iz ugovora o zalogu.
d) je vrijednost zaloga za najmanje 50% veća od iznosa potraživanja Banke.

Članak 50.

Banka je dužna da stavke aktive, izložene kreditnom riziku i navedene u članku 37. ove Uredbe, periodično odnosno najmanje kalendarski kvartalno klasificira u sljedeće kategorije:
1. Kategorija A - Dobra aktiva
2. Kategorija B - Aktiva s posebnom napomenom
3. Kategorija C - Podstandardna aktiva
4. Kategorija D - Sumnjiva aktiva
5. Kategorija E - Gubitak
Nadzorni odbor je dužan osigurati i kontinuirano nadzirati da Banka, odnosno Uprava, provodi kontinuiran postupak praćenja i periodičnog pregleda visine kreditnog rizika koji je Banka preuzela, da vrši klasifikaciju stavki aktive i ažurno provodi formiranje i održavanje procijenjenih ORKG i PRKG, a najmanje u skladu s odredbama ove Uredbe.

Članak 51.

Banka je dužna klasifikaciju aktive obavljati po pravilima i kriterijima navedenim u ovom članku, bez obzira jesu li stavke dospjele ili nedospjele, pri čemu predmet razmatranja moraju biti:
1. objektivni kriteriji tj. poštovanje rokova u izvršavanju obveza i starost već dospjelih obveza korisnika Banke;
2. subjektivni kriteriji tj. kriteriji vezani za financijsko i ekonomsko stanje kao i uočene poslovne i moralne osobine korisnika.
Banka je dužna klasifikaciju aktive obavljati uzimanjem u razmatranje svih faktora vezanih za korisnikove osobine i njegovu sposobnost plaćanja. Ranije stečeno iskustvo Banke po pitanju rokova izvršavanja obveza od strane korisnika je samo jedan od pokazatelja za njegovu tekuću i buduću sposobnost plaćanja pa je Banka dužna, prilikom klasifikacije aktive, u razmatranje i ocjenu uzeti kriterije navedene u Članku 43. ove Uredbe odnosno sljedećih kriterija:
1. Kategorija A - Dobra aktiva: U ovu kategoriju Banka može klasificirati stavke aktive koje nisu predmetom kritike i to:
a) stavke aktive odnosno kredite koji su potpuno osigurani Prvoklasnom kolateralom iz članka 49. točka 9. ove Uredbe i to bez obzira na ostale neotplaćene dugove, dijelove dugova ili druge nepovoljne kreditne faktore korisnika;
b) stavke aktive kod kojih nema otkrivenih problema i prepreka koji bi ometali odnosno spriječili naplatu glavnice i kamate na dan dospijeća i kod kojih se ne očekuje da će Banka umjesto korisnika isplatiti bilo kakve eventualne obveze, odnosno ako:
- u vrijeme njihove klasifikacije postoje čvrsti dokumentirani argumenti za pretpostavku da će biti naplaćene u skladu s njihovim ugovorenim uvjetima i da Banka ne treba očekivati gubitke;
- su adekvatno strukturirane prema potrebama i sposobnostima korisnika za otplatu;
- su se ranije odvijale kako je to inicijalno planirano odnosno ugovoreno i ako se u tekućem razdoblju odvijaju na isti način;
- su i one i za njih uzeti kolaterali dobro dokumentirani, registrirani i usklađeni sa zakonom i ovom Uredbom;
- dužnik, ni službeno ni neslužbeno, nije obustavio potpuno uredno izvršavanje obveza prema Banci ili drugim osobama;
- ako je korisnikova sposobnost otplate dugova podržana njegovim dobrim i stabilnim financijskim stanjem i izgledima za vitalnost odnosno održivost njegove aktivnosti.
2. Kategorija B - Aktiva s posebnom napomenom: U ovu kategoriju banka je dužna klasificirati stavke aktive čija je naplata osigurana kvalitetnom kolateralom iz članka 49. točka 10. ove Uredbe, a istovremeno imaju potencijalne slabosti koje, ako se ne prate, ne provjeravaju i pravovremeno ne korigiraju, mogu pogoršati i oslabiti kreditnu sposobnost i solventnost Banke u budućnosti i uključuju:
a) stavke koje nisu dovoljno obrađene, praćene, kontrolirane i korigirane od kreditnih službenika Banke tj. koje nemaju kompletne i kvalitetne kreditne dosjee sa svim potrebnim dokazima o opravdanosti i kvaliteti danog kredita;
b) stavke koje nisu adekvatno i stručno strukturirane po rokovima, dokumentaciji ili drugim uvjetima.
Aktiva koja se uključuje u ovu kategoriju može u danom trenutku izgledati solidna, ali se mogu uočiti nepovoljni trendovi ili znakovi vezani za korisnikove obveze ili za ekonomske i tržišne uvjete u okruženju koji u budućnosti mogu nepovoljno utjecati i na korisnika. Pri tome, njegovi, dokazima podržani, operativni novčani tijekovi još uvijek mogu izgledati zadovoljavajući (dovoljni) za servisiranje njegovih obveza, ali postoji opasnost da se njihova razina i kvaliteta pogoršaju tako da postanu nedovoljni za vlastito pokriće korisnikovih potreba za samo-financiranje i reinvestiranje.
U ovu kategoriju Banka je dužna uključiti sve stavke za koje dužnik-korisnik kasni s plaćanjima ili ih odlaže prema Banci ili neovisno o Banci prema drugim osobama, službeno ili neslužbeno, ali ne dulje od 90 dana od dana inicijalno ugovorenog roka odnosno ugovorenih rokova. 3. Kategorija C - Podstandardna aktiva: U ovu kategoriju
Banka je dužna klasificirati stavke aktive koje nisu podržane uspješnim tekućim poslovanjem odnosno solidnom sposobnošću plaćanja od strane korisnika i obuhvaćaju sljedeće:
a) potraživanja od dužnika-korisnika čiji tekući novčani tijekovi nisu dovoljni za pokrivanje dospjelih dugova (obveza);
b) potraživanja od dužnika kod kojih je ciklus pretvaranja aktive (imovine) u gotovinu dulji od rokova za otplatu duga;
c) potraživanja od korisnika koji su nesolventni odnosno pod-kapitalizirani.
Ova kategorija obuhvaća potraživanja od korisnika koji su u situaciji da njihovi primarni izvori otplate nisu adekvatni za uredno servisiranje duga i da postoji opasnost ili se to već dogodilo odnosno već događa, da banka mora posegnuti za realizacijom korisnikovih sekundarnih izvora za naplatu svojih dospjelih potraživanja. Pod sekundarnim izvorima, u smislu ove odredbe, smatraju se:
a) realizacija kolaterala za naplatu potraživanja Banke;
b) refinanciranje, reprogramiranje i konverzija kredita na bilo koji drugi način;
c) pribavljanje svježeg dopunskog kapitala od strane korisnika.
Ovu kategoriju aktive čine i stavke za koje Banka nema potpune tekuće financijske izvještaje i informacije o korisniku, adekvatnu i kompletnu dokumentaciju o kreditu, dužniku-korisniku i uzetoj kolaterali kao i stavke za koje raspolaže lošim t.j. nezadovoljavajućim financijskim informacijama o dužniku-korisniku.
Istovremeno, Banka je dužna u ovu kategoriju uključiti sve stavke za koje korisnik kasni s plaćanjima ili ih odlaže prema
Banci ili neovisno o Banci prema drugim osobama, službeno ili neslužbeno, dulje od 90, a kraće od 180 dana od dana inicijalno
ugovorenog roka odnosno ugovorenih rokova.

4. Kategorija D - Sumnjiva aktiva: U ovu kategoriju Banka
je dužna klasificirati stavke aktive koje imaju sve slabosti
koje sadrži aktiva klasificirana kao kategorija C-Podstandardna aktiva, s tim da za osiguranje naplate Banka ne raspolaže kolateralom. Ove slabosti čine punu naplatu potraživanja veoma problematičnom, velikim
pitanjem i visokom mogućnosti gubitka za Banku, ali zbog određenih posebnih faktora koji bi ipak mogli dovesti do podizanja kvalitete ovakve aktive njena klasifikacija u kategoriju E-Gubitak može da se odloži sve dok se objektivnije ne utvrdi njen definitivni status.
Istovremeno, Banka je dužna u ovu kategoriju uključiti sve
stavke za koje korisnik kasni s plaćanjima ili ih odlaže prema
Banci ili neovisno o Banci prema drugim osobama, službeno ili
neslužbeno, dulje od 180, a kraće od 270 dana od dana inicijalno
ugovorenog roka odnosno ugovorenih rokova, osim u slučaju da
je Banka već pokrenula zakonsku aktivnost za realizaciju
kolaterale i da već raspolaže sigurnim argumentima odnosno
dokumentiranim dokazima da osnovano očekuje urednu,
pravovremenu i potpunu realizaciju kolaterale (u daljnjem
tekstu: dokazana realizacija kolaterale u tijeku).

5. Kategorija E - Gubitak: U ovu kategoriju Banka je dužna klasificirati stavke aktive koje se smatraju nenaplativim i za koje daljnje zadržavanje u kategorijama naplative aktive nije opravdano. Klasifikacija u ovu kategoriju ne znači da se ovoj aktivi ne može eventualno naknadno poboljšati kvaliteta ili da ne može biti eventualno spašena makar djelomično, ali odlaganje njenog potpunog otpisa više nije opravdano. Ovakve stavke u osnovi predstavljaju vrlo vjerojatno bezvrijednu (nenaplativu) aktivu, čak ako je njezin djelomičan oporavak u budućnosti i moguć. Ovakve stavke aktive Banka ne može zadržavati u svojim službenim poslovnim knjigama (bilanci) ni tijekom pokušaja za njen naknadni i možda mogući dugoročni oporavak.
Istovremeno, Banka je dužna u ovu kategoriju uključiti sve stavke za koje korisnik kasni s plaćanjima ili ih odlaže prema Banci ili neovisno o Banci prema drugim osobama, službeno ili neslužbeno, dulje od 270 dana od dana inicijalno ugovorenog roka odnosno ugovorenih rokova, osim u slučaju da Banka raspolaže dokazanom realizacijom kolaterale u tijeku.
Banka je dužna stavke aktive koje identificira odnosno klasificira kao kategorija E-Gubitak odmah u trenutku identifikacije, u cijelosti ili u iznosu koji nije pokriven dokazanom realizacijom kolaterale u tijeku, otpisati i ukloniti iz svojih službenih poslovnih knjiga na sljedeći način:
a) odobravajući račun PRKG i zadužujući račun TRKG;
b) odobravajući račune stavki aktive koje su identificirane kao kategorija E-Gubitak i zadužujući račun PRKG.

Članak 52.

Kada se izlaganje Banke jednom konkretnom kreditnom riziku ne može točno odrediti, odnosno kada je moguća njegova različita klasifikacija, Banka je dužna izvršiti izbor strože kategorije, osim u slučaju kada raspolaže uredno dokumentiranim i Čvrstim dokazom za suprotno.
Ponovno ugovoreni kredit po kojem je korisnik, a prije ponovnog ugovaranja, Banci uredno platio obračunatu dospjelu kamatu iz svojih vlastitih sredstava, Banka je dužna klasificirati u kategoriju C-Podstandardna aktiva, osim ako je osigurala uvjete i sigurne dokaze za njegovu moguću klasifikaciju u kategoriju B-Aktiva s posebnom napomenom.

Članak 53.

Ni jedan od kriterija iz ove Uredbe ne može spriječiti kontrolore (supervizore) FBA da izvrše i Banci nalože klasifikaciju stavki aktive Banke u strožu kategoriju ako to smatraju opravdanim. U slučaju kada su kontrolori FBA suglasni da je Banka izvršila klasifikaciju određene stavke aktive u odgovarajuću kategoriju, ali da nije pravilno odnosno korektno odredila postotak potencijalnog kreditnog gubitka u okviru te iste kategorije, primjenjuje se postotak koji se dobije zbrajanjem postotka kojeg je odredila Banka i 50% iznosa razlike između postotka kojeg je odredila Banka i postotka kojeg su odredili kontrolori FBA. Kada kontrolori FBA uoče da Banka, prilikom klasifikacije aktive, u svojim ocjenama pretežno neosnovano primjenjuje najniži ili približno najniži mogući nivo postotka potencijalnih kreditnih gubitaka, u svim slučajevima neslaganja s takvom ocjenom, su dužni odrediti postotak isključivo na temelju vlastite procjene.

Članak 54.

Kada je Banka izložena kreditnom riziku (rizicima) prema grupi povezanih osoba, definiranoj člankom 74. ove Uredbe-poglavlje 3. - Upravljanje koncentracijom kreditnog rizika, dužna je svoja potraživanja od svih članova te grupe klasificirati u jednu (istu) kategoriju tj. u kategoriju u koju je klasificirala potraživanje od najlošije klasificiranog korisnika. Od ovog pravila Banka može odstupiti samo iznimno kada kreditni dosje nekog od tih korisnika sadrži dokumentaciju i izvještaj odgovornog kreditnog službenika Banke koji podržava odvojenu klasifikaciju i potvrđuje svoje razloge jednom od prvoklasnih kolaterala i pripremljenom analizom koja jasno ide u prilog takvom zaključku. U ovakvom slučaju izuzetak mora biti unesen u izvještaj koji se redovno mjesečno podnosi Nadzornom odboru na uvid.
Razdoblje kašnjenja u naplati potraživanja Banke, a koji je utvrđen člankom 51. ove Uredbe, se ne može smatrati prekinutim samim ponovnim ugovaranjem, ako korisnici prije ponovnog ugovaranja nisu u potpunosti platili dospjelu obračunatu kamatu i dospjele naknade isključivo iz svojih vlastitih sredstava, niti kada nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni odredbama članka 49. točka 1. ove Uredbe niti uvjeti iznimke iz ovog stavka. U slučajevima iz ovog stavka isti moraju biti uneseni u izvještaje koji se redovno mjesečno podnosi Nadzornom odboru.
Nadzorni odbor je dužan osigurati da Uprava uspostavi i provodi internu kontrolu i omogući da interni revizor Banke nadzire provođenje politika koje osiguravaju primjenu odredaba ovog članka.

Članak 55.

Nadzorni odbor je dužan donijeti posebnu sveobuhvatnu odluku o definiranju, procjeni i tretmanu kolaterale za osiguranje naplate potraživanja Banke koja, kao minimum, mora sadržavati sljedeće elemente:
1. identifikaciju za Banku prihvatljivih i neprihvatljivih vrsta kolaterale;
2. definiranje osoba koje mogu obavljati procjenu za račun Banke, a ovisno o vrsti, relativne važnosti i složenosti kolaterale;
3. za Banku prihvatljivu odnosno validnu proceduru i metodologiju procjene;
4. uvjete za pribavljanje odnosno osiguranje ponovne procjene kolaterale, kada je to potrebno;
5. definiranje razumnih odnosno prihvatljivih kriterija za usklađivanje i tretman različitih oblika vrijednosti npr. knjigovodstvene, tržišne, itd;
6. definiranje opreznih ograničenja za procjenu realne odnosno tržišne vrijednosti kolaterale, tako da se osigura maksimalno realna procjena za Banku ostvarljive vrijednosti, u danom trenutku i u danoj situaciji.

Članak 56.

Banka je dužna i sve stavke izvanbilance, koje su izložene kreditnom riziku odnosno potencijalnim obvezama Banke u smislu ove Uredbe, klasificira prema kriterijima definiranim odredbama članka 51. ove Uredbe.

Članak 57.

Nadzorni odbor je dužan osigurati da Uprava formira potrebne rezerve, ovisno o ocjeni kvalitete stavki aktive i stavki izvanbilance, odnosno njihove klasifikacije u skladu s odredbama ove Uredbe.
Istovremeno, pri identifikaciji odnosno utvrđivanju moguće razine kreditnih gubitaka (u daljnjem tekstu: KG) tj. općeg kreditnog rizika (u daljnjem tekstu: OKR) i potencijalnih kreditnih gubitaka (u daljnjem tekstu: PKG) po stavkama aktive Banke u smislu odredaba ovoga članka. Uprava je dužna uložiti maksimalne napore da na vrijeme osigura procjenu, kvantifikaciju i klasifikaciju njihove naplativosti ili mogućnosti dobivanja zahtjeva za isplatu po preuzetim potencijalnim obvezama Banke (obveze po određenim stavkama izvanbilance Banke) u skladu s odredbama ove Uredbe.
Banka je dužna da procjenu i formiranje rezervi za stavke aktive i stavke izvanbilance obavlja pojedinačno po svakom korisniku odnosno grupi povezanih osoba, a najmanje u skladu s ovom Uredbom.
Rezerve koje je Banka dužna formirati za pokriće OKR predstavljaju ORKG.
Rezerve koje je Banka dužna formirati za pokriće PKG predstavljaju PRKG.
Banka je dužna da u svojim internim evidencijama KG i obje vrste rezervi iz ovog članka (ORKG i PRKG) identificira i vodi pojedinačno po: svakom pojedinom korisniku, svakoj njihovoj pojedinačnoj stavci aktive i svakoj grupi povezanih osoba.
Banka je dužna da ORKG i PRKG pravovremeno i uredno u smislu odredaba ove Uredbe formira i kontinuirano održava po kategorijama klasificirane aktive, a najmanje u postotcima kako slijedi:

Obveza Banke da formira i održava ORKG za OKR u postotku 2% za aktivu klasificiranu u Kategoriju A - Dobra aktiva ne odnose se na sljedeće stavke aktive i izvanbilance:
1. gotov novac;
2. novčana sredstva na rezervnom računu kod Centralne banke BiH;
3. novčana sredstva koja se nalaze na računu stranih banaka rangiranih s investicijskim rangom;
4. poslovni objekti i poslovni prostori za koje Banka ima urednu i kompletnu dokumentaciju o vlasništvu i policu o punom osiguranju kod osiguravajućih institucija;
5. plasmane ili dio plasmana i potencijalnih obveza Banke, koji su osigurani kolateralom u obliku novčanog depozita kod Banke, uz uvjet da je ugovorom regulirano kako je sve do naplate potraživanja banke ili prestanka potencijalne obveze Banke, novčani depozit kao kolaterala vezana za konkretan kreditno-jamstveni posao;
6. oprema koja je u vlasništvu Banke i za koju Banka posjeduje policu o punom osiguranju kod osiguravajućih institucija;
7. zemljište na kojem se nalaze poslovni objekti Banke u funkciji, koje je u vlasništvu Banke i o čemu Banka ima uredne ZK izvatke.

Članak 58.

U smislu ove Uredbe Banka je restrukturirala svoje potraživanje od korisnika kada mu je dala jednu ili više olakšica ili ustupaka, ali samo u slučajevima potraživanja kod kojih dužnik Banke ima ekonomske odnosno financijske teškoće i iz tih razloga Banka ima (ili bi mogla imati) probleme u naplati (u daljnjem tekstu: Restrukturiranje problematičnih potraživanja -skraćeni naziv: RPP). Pod olakšicama i ustupcima pri RPP, se smatraju:
1. uzimanje druge aktive odnosno imovine korisnika kao potpunu ili djelomičnu naplatu potraživanja banke;
2. produžavanje rokova otplate za glavnicu potraživanja i/ili kamatu;
3. smanjenje kamatne stope na potraživanje;
4. smanjenje iznosa duga, dospjele glavnice i/ili kamate;
5. drugi slični ustupci korisniku.
Knjigovodstvena pravila: U slučajevima koji su navedeni u stavku 1. ovog članka, Uprava Banke je dužna primijeniti oprezna knjigovodstvena pravila i osigurati adekvatne informacije o rezultatima RPP, odnosno:
1. definirati i utvrditi vrijednost po kojoj će Banka knjigovodstveno evidentirati materijalnu i financijsku aktivu stečenu u procesu RPP i obvezno utvrditi gubitak koji je povezan sa svakom takvom transakcijom, ako ga ima i
2. osigurati uredno knjigovodstveno evidentiranje svih elemenata transakcija koje su obavljene u procesu pretvaranja ranijeg oblika aktive u novi.
Stečena materijalna aktiva: Za procjenu stečene materijalne aktive, primljene kao potpunu ili djelomičnu otplatu dugova od strane korisnika, Banka je dužna primijeniti koncept fer vrijednosti tj. realne vrijednosti (u daljnjem tekstu: RV). Za materijalnu aktivu za koju postoji stabilno aktivno tržište RV predstavlja ekvivalent vrijednosti takve aktive po tržišnim cijenama. U nedostatku takvog tržišta RV se mora utvrditi putem neovisne, formalizirane i profesionalne ocjene. Nadzorni odbor je dužan osigurati primjenu profesionalnih i strogih standarda za procjenu takve aktive, da ih precizno specificira u pisanim kreditnim procedurama Banke i da osigura da ih eksperti procjenitelji, kada su angažirani, u potpunosti primjenjuju. Za stečenu materijalnu aktivu za koju ne može dokazati RV odnosno nepobitnu i stabilnu vrijednost, Banka, u svrhu knjigovodstvenog evidentiranja može koristiti samo tehničku vrijednost od 1 KM (skraćeni naziv: TV).
Banka je dužna da u svojim poslovnim knjigama stečenu materijalnu aktivu knjiži po njenoj RV ili TV. Ako je vrijednost stečene materijalne aktive manja od iznosa na takav način reguliranog potraživanja banke, za razliku vrijednosti odnosno gubitak Banka je dužna, u trenutku kada je iznos gubitka konstatiran tj. u trenutku kada je takva materijalna aktiva stečena, formirati PRKG putem terećenja TRKG i izvršiti njezin otpis. Vrijednost stečene materijalne aktive koja je viša od neto vrijednosti postojećeg potraživanja za koje se uzima materijalna aktiva, odnosno tako nastala razlika je odgođeno (razgraničeno) razdoblje koje FBA može priznati Banci samo nakon prodaje i naplate. Iznimka je stjecanje materijalne aktive koja će biti u poslovnoj funkciji Banke.
Stečena financijska aktiva: Stečenu financijsku aktivu tj. aktivu koju Banka može primiti u procesu naplate svojih potraživanja čine vlasnički i dužnički vrijednosni papiri, kreditna i druga slična potraživanja. Pri procjeni vrijednosti takve aktive Banka je dužna pridržavati se sljedećih načela:
1. kada stječe dionice i udjele u kapitalu (u daljnjem tekstu: dionica) pri potpunom reguliranju inicijalnog dugovanja korisnika ili kao dio u procesu RPP, dužna je da takve dionice knjigovodstveno evidentira po najnižoj opreznoj vrijednosti;
2. najniža oprezna vrijednost ne može biti niža od iznosa potraživanja (glavnica i kamata) Banke (koje se u potpunosti naplaćuje primljenom dionicom), a ako je dionica primljena samo kao dio u procesu RPP najniža oprezna vrijednost ne može biti niža od iznosa potraživanja (glavnice i kamate) umanjenog za uknjiženu vrijednost novog odnosno restrukturiranog kredita i eventualno uzete materijalne aktive;
3. najniža oprezna vrijednost može biti:
a) kotirana vrijednost za dionice koje se aktivno prodaju na organiziranom tržištu ili
b) najviše do 75 % nominalne vrijednosti dionica koje ne ispunjavaju uvjet iz podtočke a) ove točke.
4. u slučaju u kojem Banka prezentira materijalne dokaze da je neka treća osoba, koja nije povezana ni s korisnikom ni s bankom, najmanje tri mjeseca ranije kupila više od 25% udjela u kapitalu korisnika, Banka može izvršiti knjigovodstveno evidentiranje najniže oprezne vrijednosti stečenih dionica po cijeni koju je ta treća osoba platila gotovinom kao izuzetak od načela pod 1, 2. i 3. ovoga stavka.
Promjena uvjeta potraživanja: Banka je dužna, u procesu RPP koji je zasnovan na procjeni sadašnje vrijednosti budućih novčanih tijekova korisnika i kod kojeg je visina novog ili restrukturiranog potraživanja niža od vrijednosti inicijalnog zaduženja koje je podvrgnuto RPP, formirati PRKG i izvršiti otpis identificiranog PKG.
Kombinacija materijalne i financijske aktive: Generalno, u svim slučajevima kada Banka stječe materijalnu ili financijsku aktivu kao djelomičnu naplatu inicijalnog potraživanja i zatim vrši daljnje restrukturiranje preostalog problematičnog potraživanja, knjigovodstvenu vrijednost inicijalnog problematičnog potraživanja dužna je prethodno umanjiti za RV ili TV stečene materijalne i/ili financijske aktive.
Financijska aktiva-potraživanje od treće osobe: Kada Banka, kao potpunu ili djelomičnu naplatu svojih potraživanja, stječe potraživanje koje dužnik Banke ima prema trećoj osobi, dužna je primijeniti načela i pravila iz ovoga članka i istovremeno izvršiti ocjenu kreditne sposobnosti te treće osobe isključivo na temelju njegovih tekućih financijskih i ekonomskih informacija te na takav način spriječi precjenjivanje realne vrijednosti korisnikovih potraživanja.
Ažurnost ponovnih procjena: Nadzorni odbor je dužan osigurati da Uprava Banke uspostavi politike i procedure za najmanje kvartalnu procjenu odnosno ponovnu procjenu i adekvatno knjigovodstveno reevidentiranje sve stečene materijalne i financijske aktive. Ova obveza se prvenstveno odnosi na stečenu materijalnu aktivu koju Banka ne koristi u svom redovnom bankarskom poslovanju.
Klasifikacija i rezerve za restrukturirane stavke aktive: Nova potraživanja koja su rezultat procesa RPP Banka je dužna podvrgnuti istoj vrsti pregleda i istom postupku klasifikacije koji važe za sve ostale redovne stavke aktive, s tim da ova potraživanja ne može klasificirati u bolju kategoriju od kategorije "C" najkraće tijekom sljedeća dva kvartalna izvještajna razdoblja, ako se radi o obročnoj otplati, ili u roku od šest mjeseci ako se radi o jednokratnom povratu kredita i da formira adekvatne nove PRKG.
Ako se u navedena dva kvartalna izvještajna razdoblja pokaže da dužnik ima bilo kakvih problema u otplati po novoutvrđenim rokovima otplate ili ako Banka tijekom šest mjeseci spozna da dužnik ima problema u poslovanju koji ga mogu onemogućiti da uredno jednokratno vrati kredit, Banka ne može poboljšati klasifikaciju takvih kredita ni nakon isteka dva izvještajna razdoblja, odnosno isteka šest mjeseci.

Članak 59.

Banka je dužna, u skladu s odredbama ove Uredbe, o izvršenoj klasifikaciji svoje aktive FBA dostavljati kvartalne (kalendarski) izvještaje kao i posebnu listu nekvalitetne aktive na obrascima koji su propisani u poglavlju 14. - Forma izvještaja za FBA.

Članak 60.

Nadzorni odbor je odgovoran da osigura da Uprava uspostavi i održava informacijski sistem koji je adekvatan za praćenje i upravljanje kreditnim rizikom i za klasifikaciju aktive Banke, u skladu s ovom Uredbom, i da o tome redovno izvještava Nadzorni odbor.

Članak 61.

Nadzorni odbor je dužan osigurati da, od momenta klasifikacije određenih stavki aktive Banke u kategorije: C-Podstandardna aktiva, D-Sumnjiva aktiva i E-Gubitak, Uprava:
1. iz prihoda Banke isključi svu prethodno tijekom godine obračunanu, a nenaplaćenu kamatu i naknadu po tim stavkama;
2. stavke takve aktive vodi u statusu u kojem se ne obračunava kamata i/ili u statusu suspendirane kamate.
Ako se nijedan od uvjeta iz članka 49. točka 1. ove Uredbe ne može primijeniti, za iznos kamate koju je kapitalizirala, a nije je naplatila, Banka je dužna formirati PRKG.

2.3. Dodjela kredita zaposlenicima

Članak 62.

Banka je dužna uspostaviti i održavati utvrđene minimalne standarde za dodjelu kredita zaposlenicima Banke u smislu članka 46. stavak 3. Zakona o bankama.

Članak 63.

Banka može dodjeljivati kredite zaposlenicima Banke koji su u Banci u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, samo u skladu sa Zakonom o bankama, ovom Uredbom i politikama Banke za dodjelu kredita zaposlenicima Banke, koje na prijedlog Uprave donosi i prati njihovu primjenu Nadzorni odbor Banke.

Članak 64.

Politike trebaju, kao minimum, uključiti i sljedeće uvjete:
1. krediti zaposlenicima Banke mogu se odobravati samo s namjerom zadovoljavanja njihovih osobnih potreba (stambenih, potrošačkih i sl.). Krediti se ne mogu odobravati za financiranje drugih poslovnih aktivnosti zaposlenika Banke,
2. ukoliko je zaposlenik Banke član tijela Banke koji predlaže ili donosi odluku o dodjeli kredita, ne može sudjelovati u glasovanju prilikom donošenja odluke po njegovom zahtjevu za dodjelu kredita.
3. visina odobrenog kredita po jednom zaposleniku, ne može preći iznos od 0,5% temeljnog kapitala Banke.

Članak 65.

Banka je dužna FBA kvartalno dostavljati izvještaj o stanju dodijeljenih kredita zaposlenicima Banke na izvještajni datum, najkasnije 30 dana od zadnjeg dana izvještajnog kvartala.
Izvještaj iz stavka 1. ovoga članka treba sadržavati iznos ukupnog stanja kredita danih zaposlenicima banke s iskazanim postotkom u odnosu na temeljni kapital banke.
Izvještaj se sačinjava u okviru Obrasca 3 tablice F iz ove Uredbe - Poglavlje 14. Forma izvještaja za FBA.

2.4. Upravljanje specijalnim kreditnim rizikom

Članak 66.

Stavke bilance i određene stavke izvanbilance Banke, koje predstavljaju specijalni kreditni rizik su:
1. dani krediti, drugi plasmani, izvršena ulaganja i potencijalne (izvanbilančne) obveze Banke kod kojih je Banka izložena ozbiljnoj nemogućnosti naplate i uočenih ozbiljnih financijskih problema u poslovanju dužnika-komitenta, koji su u skladu s ovom Uredbom - Poglavlje 2.2. - Kreditni rizik, klasifikacija aktive i formiranje posebnih rezervi, klasificirani u kategoriju E - Gubitak;
2. izdana jamstva i druga jamstva po kojima je Banka izvršila plaćanja i po kojoj osnovi korisnici-dužnici nisu izvršili svoju obvezu prema banci najkasnije za 15 (petnaest) dana od dana kada je Banka izvršila plaćanje;
3. bilo koje potraživanje, bilo koja pokretna ili nepokretna kolaterala ili druga poslovna operacija kod kojih je Banka utvrdila da joj je dužnik-komitent pokušao ili dostavio ili na bilo koji drugi način prezentirao bilo kakvu nekorektnu ili lažnu dokumentaciju ili informaciju.

Članak 67.

Nadzorni odbor je dužan donijeti odnosno osigurati adekvatan i uspješan program za upravljanje specijalnim kreditnim rizikom Banke što uključuje planiranje, donošenje i provođenje:
1. politike za identifikaciju specijalnog kreditnog rizika;
2. procedure za upravljanje specijalnim kreditnim rizikom;
3. sustav odnosno način izvještavanja o specijalnom kreditnom riziku.
Nadzorni odbor je dužan osigurati uspostavu sistema stalnog praćenja specijalnog kreditnog rizika koji:
1. obuhvaća kontrolu adekvatnosti i provođenja programa;
2. osigurava neovisan nadzor nad stavkama aktive bilance i odgovarajućih stavki izvanbilance koje se smatraju specijalnim kreditnim rizikom, utvrđuje njihovo postojanje, njihovu razinu i nositelje (dužnike-komitente);
3. obuhvata predlaganje korektivnih aktivnosti za eliminiranje identificiranih problematičnih stavki i poduzimanje zakonskih mjera.

Članak 68.

Banka je obvezna u okviru svog informacijskog sustava uspostaviti i sustav za identificiranje, praćenje i upravljanje specijalnim kreditnim rizikom, u skladu s ovom Uredbom.

3. UPRAVLJANJE KONCENTRACIJOM KREDITNOG RIZIKA

Članak 69.

Banka je dužna osigurati i provoditi minimalne standarde u izlaganju riziku naplate odnosno riziku mogućih gubitaka po danim kreditima, drugim plasmanima, izvršenim ulaganjima i potencijalnim izvanbilančnim obvezama (u daljnjem tekstu: kreditni rizik) tj. minimalni standardi najvećeg dopuštenog opsega izlaganja Banke kreditnom riziku prema jednom korisniku, dužniku ili drugom subjektu (u daljnjem tekstu: korisnik) i grupi povezanih korisnika u smislu članka 74. ove Uredbe (u daljnjem tekstu: grupa povezanih osoba) kao i najvećeg dopuštenog zbroja svih velikih izlaganja kreditnom riziku (u daljnjem tekstu: ZVIKR).

Članak 70.

Oprezno upravljanje i strukturiranje odgovarajućih stavki aktive bilance i određenih stavki izvanbilance (u daljnjem tekstu: kreditni portfelj) i njihova kontrola predstavljaju osnovne instrumente koje je Banka, putem posebnih politika i procedura za osiguranje diversifikacije, dužna koristiti za minimiziranje koncentracije kreditnog rizika u svom poslovanju.

Članak 71.

Nadzorni odbor je odgovoran osigurati da Banka preuzima samo rizik kojim može uspješno upravljati i ispunjavati uvjete iz odredaba Zakona, Zakona o bankama i ove Uredbe.
U cilju ispunjavanja minimalnih odgovornosti iz stavka 1. ovoga članka Nadzorni odbor je dužan:
1. Upravi naložiti da mu kontinuirano podnosi na usvajanje prijedloge za donošenje i unapređenje akata Banke u skladu s ovim poglavljem Uredbe;
2. na temelju prijedloga i akata iz točke 1. ovoga stavka donijeti program za upravljanje koncentracijom rizika Banke s politikama za upravljanje koncentracijom rizika Banke, procedure za uspostavljanje i primjenu procesa praćenja koncentracije rizika Banke, te planove tekućih i budućih potreba Banke za kapitalom vezanim za takve koncentracije;
3. osigurati sve potrebne uvjete u skladu sa Zakonom, Zakonom o bankama, ovom Uredbom, programom, politikama, procedurama i planovima;
4. periodično ponovno procjenjuje program, a najmanje jedanput godišnje;
5. ocjenjuje stavke kreditnog portfelja koje predstavljaju velika izlaganja kreditnom riziku (u daljnjem tekstu: VIKR) Banke iz članka 75. ove Uredbe prema dužnicima-korisnicima i grupama povezanih osoba, uključujući s tim vezane politike;
6. ocjenjuje kredite koje je Banka dala svojim službenicima ili kredite koji su od njih garantirani, uključujući s tim vezane politike;
7. ocjenjuje kredite dane tvrtkama u kojima članovi Nadzornog odbora imaju značajan vlasnički interes ili kod kojih oni mogu značajno utjecati i kredite koji su od njih garantirani, uključujući s tim vezane politike;
8. ocjenjuje kredite dane tvrtkama u kojima Banka ima značajan vlasnički interes ili u kojim ostvaruje značajan utjecaj, uključujući s tim vezane politike;
9. ocjenjuje kredite koje je Banka dala vlasniku kapitala ili kredite koji su od njega garantirani, tvrtkama u kojima on ima značajan vlasnički interes, uključujući s tim vezane politike;
10. ocjenjuje deponirana sredstva, dane kredite i ulaganja u povezane banke;
11. definira glavne elemente sadržaja i učestalost izvještavanja Nadzornog odbora o koncentraciji rizika prema različitim vrstama dužnika-korisnika i grupama povezanih osoba navedenih u ovome članku.

Članak 72.

Uprava Banke je odgovorna da osigura provođenje ograničenja koncentracije kreditnog rizika Banke u skladu sa Zakonom, Zakonom o bankama, ovom Uredbom, programom i politikama Nadzornog odbora.
Uprava banke je dužna, kao minimum:
1. kreirati i predlagati Nadzornom odboru program, politike, planove i procedure;
2. provoditi program, politike, procedure i ostale akte Banke vezane za koncentraciju kreditnog rizika Banke i osiguravati da se njihovo provođenje prati i kontrolira u okviru Zakona, Zakona o bankama, ove Uredbe, programa i politika;
3. osiguravati primjenu i razvoj odgovarajućih izvještajnih sustava o koncentraciji kreditnog rizika Banke u okvirima elemenata koje utvrđuje Nadzorni odbor;
4. održavati uspješnu metodu koja omogućava sagledavanje i grupiranje informacija o izlaganju Banke kreditnom riziku kod jednog dužnika-korisnika ili grupe povezanih osoba, po vrstama kreditnih instrumenata odnosno kreditni portfelj, industrijskim granama, geografskim regijama, vrstama kolaterala, financijskim jamstvima, itd.;
5. najmanje kalendarski tromjesečno detaljno izvještava Nadzorni odbor i FBA o značajnim koncentracijama rizika odnosno VIKR, njihovom sastavu i obliku.

Članak 73.

U smislu ove Uredbe ukupno izlaganje kreditnom riziku (u daljnjem tekstu: UIKR) Banke prema jednom korisniku ili jednoj grupi povezanih osoba predstavlja zbroj svih već nastalih (u stavkama bilance) i svih potencijalnih (u stavkama izvanbilance) izlaganja kreditnom riziku prema jednom korisniku ili jednoj grupi povezanih osoba i obuhvaća ukupno knjigovodstveno stanje:
1. svih potraživanja od korisnika ili grupe povezanih osoba po osnovi glavnice danih kredita odnosno drugih plasmana, dospjelih i nedospjelih;
2. svih obračunatih dospjelih kamata i naknada korisnika ili grupe povezanih osoba;
3. svih vrijednosnih papira (dužničkih i vlasničkih) izdanih od strane korisnika ili grupe povezanih osoba;
4. svih vrsta neopozivih obveza za plaćanje ili izvršenje koje je Banka preuzela u ime i/ili za račun korisnika ili grupe povezanih osoba, a u korist trećih osoba.

Članak 74.

Dva ili više korisnika Čine grupu povezanih osoba, kada zbog ovih međusobnih odnosa izloženost Banke prema njima predstavlja jedinstvenu izloženost kreditnom riziku, odnosno i jedan od njih, ili međusobno, imaju izravnu ili neizravnu mgućnost kontrole odnosno utjecaja nad drugim koja je, u financijskih teškoća kod jednog od njih ili više njih, izazvala ili može izazvati financijske probleme i kod ostalih, Odnosi koji čine osnovu za identifikaciju grupe povezanih osoba u smislu ovog stavka su:
1. isti vlasnik i/ili suvlasnik pravne osobe;
2. vlasništvo i/ili suvlasništvo bračnog druga ili osobe koje
žive u istom kućanstvu ili imaju međusobno povezane ili zajedničke investicije;
3. zajednički članovi Nadzornog odbora i/ili Uprave;
4. dane ukrštene odnosno međusobne garancije;
5. izravna proizvodna i/ili komercijalna i/ili financijska (izravna poslovna) povezanost i međuovisnost.
Dva ili više korisnika u kojima vlasnik kapitala Banke ima značajan vlasnički interes čine grupu povezanih osoba. Banka će izloženost prema ovim osobama tretirati kao jedinstvenu (UIKR) | samo kada utvrdi postojanje njihovih međusobnih odnosa po osnovi danih ukrštenih odnosno međusobnih jamstava i po osnovi izravnih proizvodnih i/ili komercijalnih i/ili financijskih (izravnih poslovnih) povezanosti i međuovisnosti.
Banka je dužna da kao UIKR prema jednom korisniku tretira:
1. zbroj pojedinačnih izlaganja kreditnom riziku prema korisnicima, kako je definirano u stavku 1. i stavku 2.
2. zbroj izlaganja kreditnom riziku prema osobama povezanim s Bankom:
- osobama povezanim s Bankom smatrat će se Predsjednik i članovi Nadzornog odbora, članovi Uprave, članovi Odbora za reviziju, te članovi njihovih užih obitelji do trećeg stupnja po krvnom srodstvu ili braku, ili osobe koje žive u istom kućanstvu ili imaju međusobno povezane ili V zajedničke investicije;
- pravne osobe u kojima Banka ima značajne vlasničke interese;
- pravne osobe u kojima imateli značajnog vlasničkog interesa, član Nadzornog odbora ili Uprave jeste jedna od osoba spomenutih u prethodne dvije podtočke ove točke.

Članak 75.

Prema odredbama članka 42. stavak 2. Zakona o bankama i ovoj Uredbi VIKR banke predstavlja svako UIKR banke koje prelazi 15% iznosa temeljnog kapitala Banke definiranog člankom 18. ove Uredbe.

Članak 76.

UIKR Banke prema pojedinačnom korisniku ili grupi povezanih osoba ne smije preći iznos od 40% iznosa temeljnog kapitala Banke, koji predstavlja najveće ukupno dopušteno izlaganje kreditnom riziku (u daljnjem tekstu: NIKR) Banke. Banka može dostignuti NIKR prema pojedinačnom korisniku ili grupi povezanih osoba samo ako osigura njegovu sljedeću strukturu i ograničenja:
1. da izlaganje Banke kreditnom riziku prema pojedinačnom korisniku ili grupi povezanih osoba, koje nije pokriveno instrumentima za osiguranje naplate (ui daljnjem tekstu: kolaterala), ne smije da prijeđe iznos od 5% iznosa temeljnog kapitala Banke;
2. da izlaganje Banke kreditnom riziku prema pojedinačnom korisniku ili grupi povezanih osoba koje prelazi 5% do najviše 25% iznosa temeljnog kapitala Banke mora biti pokriveno kolateralom;
3. da izlaganje Banke kreditnom riziku prema pojedinačnom korisniku ili grupi povezanih osoba koje prelazi 25% iznosa temeljnog kapitala Banke do iznosa NIKR mora biti pokriveno kvalitetnim utrživim zalogom čija vrijednost, utvrđena pouzdanim i stabilnim cijenama, prelazi iznos tog izlaganja Banke, tj. prvoklasnim kolateralom u smislu odredaba članka 49. ove Uredbe;
4. da ukupno izlaganje Banke kreditnom riziku u obliku izdanih jamstava prema pojedinačnom korisniku ili grupi povezanih osoba, osim jamstava za dobro izvršenje posla, ne smije da prijeđe iznos od 20% iznosa temeljnog kapitala Banke, a izuzetno do 40% iznosa temeljnog kapitala, ako je ta razlika pokrivena superjamstvom Vlade FBiH.

Članak 77.

UIKR Banke ne uključuje akreditive i jamstva pokrivene u novčanom obliku do iznosa njihovog pokrića.

Članak 78.

ZVIKR banke, uključivo i sve NIKR, ne smije prijeći iznos od 300% iznosa temeljnog kapitala Banke.
Zbroj svih izlaganja Banke kreditnom riziku u obliku izdanih jamstava, osim jamstava za dobro izvršenje posla, ne smije prijeći iznos od 100% iznosa temeljnog kapitala Banke.

Članak 79.

Banka je dužna da o svojoj izloženosti koncentracijama kreditnog rizika FBA dostavlja kvartalne (kalendarski) izvještaje na obrascu propisanom u Poglavlju 14. ove Uredbe - Forma izvještaja za FB A.

Članak 80.

Uprava Banke je dužna uspostaviti i održavati informacijski sustav koji je adekvatan za praćenje i upravljanje kategorijama iz ove Uredbe i da o njima redovno izvještava nadzorni odbor.

Članak 81.

Nadzorni odbor banke je dužan osigurati da program, operativne politike i procedure Banke u odgovarajućoj pisanoj formi definiraju interna ograničenja, najmanje u skladu s odredbama iz ovog poglavlja ove Uredbe, te da se ista uredno usklađuju u odgovarajućim vremenskim intervalima.

Članak 82.

Ograničenja po osnovi koncentracije kreditnog rizika Banka je dužna uspostaviti i održavati u skladu sa Zakonom o bankama i ovoj Uredbi.

4. POSLOVANJE S OSOBAMA POVEZANIM S BANKOM

Članak 83.

Povezanim osobama s Bankom smatraju se osobe u smislu članka 46. Zakona o bankama, i u skladu s člankom 74. ove Uredbe.
Banka je obvezna voditi evidencije osoba povezanih s Bankom iz prethodnog stavka.

Članak 84.

Banka može obavljati poslovne transakcije u ime ili za račun osobe koja je povezana s Bankom samo u skladu sa Zakonom o bankama, ovom Uredbom i posebnim politikama Banke za poslovanje s osobama povezanim s Bankom koje je, na prijedlog Uprave, dužan donijeti i pratiti njihovu primjenu Nadzorni odbor Banke.
Nadzorni odbor je odgovoran za postupanje Banke i pridržavanju odredaba koji reguliraju poslovanje s osobama povezanim s Bankom.

Članak 85.

Politike trebaju, kao minimum, uključivati i sljedeće uvjete:
1. da Banka može obavljati poslovne transakcije s osobom povezanom s Bankom samo uz odobrenje Nadzornog odbora ili drugog tijela za odobravanje takvih transakcija (u daljnjem tekstu: drugo tijelo) koju imenuje Nadzorni odbor;
2. da osoba povezana s Bankom koja je član Nadzornog odbora ili drugog tijela ne može sudjelovati u glasovanju prilikom donošenja odluke o poslovnim transakcijama između Banke i nje same ili bilo koje druge s njom povezane osobe iz odredaba članka 74. ove Uredbe;
3. da odobrenje Nadzornog odbora ili drugog organa mora biti zasnovano na svim relevantnim informacijama, detaljima i uvjetima transakcija za koje se daje, posebno kada su u pitanju kreditne transakcije i izvanbilančne obveze, a naročito, po pitanjima iznosa kredita i jamstava, kamatnih stopa, naknada, financijskih izvještaja zajmoprimca koji dokazuju njegovu sposobnost za urednu otplatu kredita, pitanja kolaterale, itd.;
4. da za transakcije povezane s prodajom ili kupnjom aktive (sredstava) relevantne informacije uključuju informacije i dokaze koji potvrđuju vrijednost te aktive (tih sredstava), njihovu kupoprodajnu cijenu, itd.;
5. da Banka formira i održava uredne evidencije, dokumentaciju i dosjee o odobrenjima Nadzornog odbora ili drugog tijelo;
6. da Banka fizičkim osobama koje su povezane s Bankom može odobriti transakcije samo u okviru sljedećih ograničenja:
a) jednoj fizičkoj osobi najviše do 1% iznosa temeljnog kapitala Banke iz članka 19. ove Uredbe;
b) svim fizičkim osobama ukupno najviše do 10% iznosa temeljnog kapitala banke.
7. daje Banka, a u skladu s člankom 73, 74. i 76 ove Uredbe -Poglavlje 3. Upravljanje koncentracijom kreditnog rizika, dužna zbroj izlaganja kreditnom riziku prema svim osobama povezanim s Bankom tretirati kao najveće dopušteno ukupno izlaganje kreditnom riziku (UIKR) prema jednom dužniku-korisniku;
8. da je Banka dužna održavati poslovanje s povezanim bankama u skladu s člankom 77. ove Uredbe.

Članak 86.

Banka je dužna FBA dostavljati kvartalne izvještaje o svim transakcijama s osobama povezanim s Bankom obavljenim u izvještajnom kvartalu, najkasnije 15 dana od zadnjeg dana izvještajnog kvartala, propisane u poglavlju 14. Forma izvještaja za FBA.
Izvještaji iz stavka 1. ovog članka za sve transakcije iznad 1% iznosa temeljnog kapitala Banke, kao minimum, trebaju sadržavati sljedeće informacije: ukupan iznos takvih transakcija, ime/naziv i osnovu povezanosti s bankom osobe sudionika u transakciji, pojedinačan iznos transakcije, vrstu transakcije i osnovne uvjete - visina kamate, rok i vrsta kolaterale, a za sve ostale transakcije: broj obavljenih transakcija, ukupan iznos transakcija, najniži i najviši iznos transakcija, zbirno po vrstama osoba sudionika u transakcijama i opće uvjete transakcija.

5. UPRAVLJANJE RIZIKOM LIKVIDNOSTI

Članak 87.

Banka je dužna osigurati i održavati utvrđene minimalne standarde u procesu upravljanja rizikom likvidnosti, odnosno minimalne standarde za kreiranje i provođenje politike likvidnosti koja osigurava sposobnost Banke da potpuno i bez odlaganja izvršava sve obveze na dan dospijeća.
Proces upravljanja rizikom likvidnosti Banke, trebaju činiti harmonizirane aktivnosti koje osiguravaju usklađenost strukture aktive i pasive bilance i izvanbilance (u daljnjem tekstu: aktiva i pasiva) Banke odnosno njenih novčanih tijekova (priljeva i odljeva) i koncentracija i treba daje zasnovan na kontinuiranom planiranju potencijalnih budućih likvidnosnih potreba uzimajući u obzir promjene u operativnim, ekonomskim, regulativnim ili ostalim uvjetima poslovnog okruženja Banke.
Planiranje potreba Banke za likvidnim sredstvima mora uključivati identifikaciju poznatih - redovnih (očekivanih) i izvanrednih (neočekivanih) novčanih odljeva i moguću strategiju za upravljanje aktivom i pasivom za osiguranje sposobnosti Banke da ostvaruje odnosno raspolaže novčanim priljevima koji su u svakom trenutku adekvatni njezinim tekućim potrebama.

Članak 88.

Nadzorni odbor odgovoran je da osigura da Banka ima i provodi adekvatan program za upravljanje rizikom likvidnosti (u daljnjem tekstu: program).
Nadzorni odbor je dužan i odgovoran, kao minimum:
1. donijeti program koji uključuje i politike likvidnosti (u daljnjem tekstu: politike) na temelju prijedloga Uprave Banke;
2. u oblasti likvidnosti Banke osigurati postupanje Banke po zakonu, ovoj Uredbi, drugim propisima, programu i politikama;
3. periodično analizirati program i politike i prilagođavati ih promjenama ekonomskih i tržišnih uvjeta, a najmanje jedanput godišnje;
4. na temelju prijedloga Uprave o pitanjima likvidnosti Banke propisati sadržaj i periodičnost izvještavanja Nadzornog odbora;
5. osigurati da o pitanjima likvidnosti Banke od Uprave, sustava interne kontrole i internog revizora Banke dobiva potrebne informacije i izvještaje;
6. osigurati selekciju i imenovanje kvalificiranih i kompetentnih članova Uprave za obavljanje funkcije upravljanja likvidnošću Banke;
7. u programu utvrditi obvezu Uprave da provodi kontinuirano praćenje, kontrolu i adekvatno upravlja strukturom i tijekovima aktive i pasive Banke.

Članak 89.

Uprava Banke je, kao minimum, dužna:
1. pripremati i Nadzornom odboru davati prijedloge programa i politika;
2. provoditi program i politike koje je donio Nadzorni odbor odnosno pratiti, upravljati i kontrolirati likvidnost Banke;
3. utvrditi metodu za točnu procjenu tekuće i projekciju buduće likvidnosti Banke;
4. osigurati kreiranje i uspostavu odgovarajućih sustava izvještavanja koji uključuju sadržaj, oblik i periodičnost informacija vezanih za poziciju likvidnosti Banke na način koji daje mogućnost za sveobuhvatnu analizu, uspješnu kontrolu i oprezno upravljanje tekućim i mogućim potencijalnim potrebama Banke za likvidnim sredstvima;
5. najmanje jednom kvartalno sveobuhvatno izvještavati Nadzorni odbor o stanju i perspektivama likvidnosti Banke;
6. pratiti ekonomske i druge uvjete u okruženju koji su bitni za prognozu budućih (potencijalnih) pitanja i likvidnosnih potreba Banke;
7. osigurati uvjete da sustav interne kontrole i interna revizija Banke mogu pratiti, pregledavati i procjenjivati program i politike te njihovo provođenje.

Članak 90.

Program Banke mora biti sačinjen u pisanoj formi i, kao minimum, sadržavati:
1. strategiju likvidnosti Banke kao osnovne pretpostavke za njenu održivost i uspjeh na financijskom tržištu, zasnovanu na sadržaju i ciljevima njene poslovne politike i uvjetima ekonomskog okruženja, koja uključuje i adekvatnu kompoziciju strategija za uspostavu i rješavanje pitanja likvidnosti i to:
a) za upravljanje usklađenošću aktive i pasive;
b) za upravljanje likvidnošću aktive;
c) za upravljanje pasivom u kontekstu likvidnosti.
2. racionalne i oprezne politike Banke tj. politike za realizaciju strategija iz točke 1. ovoga članka, a najmanje u skladu s odredbama ove Uredbe;
3. efikasne procedure i tehnike za projekciju, ocjenu, praćenje i kontrolu likvidnosti Banke,
4. odredbe o mjerenju i praćenju pozicija likvidnosti (koeficijenti likvidnosti, višak ili nedostatak likvidnih sredstava u određenim vremenskim intervalima i dr. po ocjeni Banke);
5. postavljanje odgovarajućih ograničenja upotrebe likvidnosti za osnovne bankarske aktivnosti, a naročito za poslove trgovanja;
6. mjere opreza za potencijalni sukob interesa u smislu podjele međusobno nespojivih funkcija (omjer i monitoring pozicija likvidnosti, postavljanje limita i njihova kontrola i izvještavanje Uprave i Nadzornog odbora mora biti neovisno od organizacijskih dijelova Banke koji se izravno bave poslovima trgovanja).

Članak 91.

Politike Banke moraju identificirati izvore i opseg likvidnih sredstava koja su potrebna za osiguranje njenog kontinuiranog i stabilnog poslovanja kao i za zadovoljenje propisanih zahtjeva pri čemu se, u reguliranju svojih dospjelih obveza, Banka ne može oslanjati na posebnu kategoriju likvidne aktive koju kao rezervu, u svrhu obavljanja platnog prometa, drži kod Centralne Banke Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CB BiH) osim isključivo kao izvanrednu (neočekivanu) i privremenu kratkoročnu mjeru.
U definiranju i provođenju politika Banka je dužna kontinuirano procjenjivati:
1. ročni profil tekućih i budućih tokova aktive i pasive Banke;
2. opseg u kojem su, u određenom budućem vremenskom razdoblju, novčani odljevi pokriveni novčanim priljevima uz analizu stavki aktive koje dospijevaju za naplatu s procjenom vjerojatnosti za njihovu naplatu i raspoloživih novčanih sredstava i/ili ostale likvidne aktive u istom razdoblju;
3. opseg u kojem bi potencijalna likvidnosna neusklađenost mogla biti pokrivena mogućnostima Banke da uzajmljuje iz raspoloživih financijskih izvora na tržištu;
4. očekivane novčane tijekove neto-dobiti.

Članak 92.

U vođenju politike likvidnosti osnovnu brigu Banke treba činiti striktno provođenje načela racionalne diversifikacije porijekla i ročne strukture izvora njenih sredstava, koji čine njene obveze (vlasnički kapital se ne smatra obvezom) s jedne, i plasmana odnosno ulaganja, s druge strane.
Banka je dužna kreirati, provoditi i održavati jasne i racionalne politike koje osiguravaju da njene stavke aktive odnosno plasmani i ulaganja (u daljnjem tekstu: plasmani) nisu neoprezno i pretjerano koncentrirani uzimajući u obzir najmanje sljedeće elemente:
1. strukturu (vrste) instrumenata aktive i pasive Banke;
2. velike stavke pasive;
3. strukturu stabilnih i nestabilnih stavki pasive;
4. stavke pasive Banke s ponovo ugovorenim rokovima dospijeća i stavke za koje se osnovano očekuje daljnja mogućnost ponovnog ugovaranja;
5. strukturu cijena i postojanost cijena instrumenata pasive;
6. valutnu strukturu instrumenata aktive i pasive Banke;
7. raspoložive (potencijalne) regionalne i globalne tržišne izvore sredstava Banke.
Politike iz stavka 2. ovoga članka moraju uključivati i sljedeće zahtjeve:
1. ročno usklađivanje preostalih rokova do ugovorenih dospijeća instrumenata aktive i obveza pri čemu Banka mora:
a) najmanje 85% izvora sredstava s rokom dospijeća do 30 dana angažirati u plasmane (instrumente aktive) s rokom dospijeća do 30 dana; b) najmanje 80% izvora sredstava s rokom dospijeća do 90 dana angažirati u plasmane (instrumente aktive) s rokom dospijeća do 90 dana;
c) najmanje 75% izvora sredstava s rokom dospijeća do 180 dana angažirati u plasmane (instrumente aktive) s rokom dospijeća do 180 dana.
2. održavanje prosječnog desetodnevnog (u daljnjem tekstu: dekadni) minimuma likvidnosti u novčanim sredstvima u visini od najmanje 20% iznosa kratkoročnih izvora sredstava prema knjigovodstvenom stanju na zadnji dan prethodnog kalendarskog mjeseca, s tim da ni na jedan dan visina novčanih sredstava ne može iznositi manje od 10%, pri čemu se:
a) pod novčanim sredstvima Banke u smislu odredaba ove točke podrazumijevaju sljedeća sredstva:
- KM u trezoru-blagajni Banke;
- stanje računa rezervi kod CB BiH;
- devize u trezoru-blagajni Banke;
- stanje KM i deviznih depozita po viđenju kod korespondentnih banaka
b) pod kratkoročnim izvorima sredstava Banke u smislu odredaba ove točke podrazumijevaju se obveze iz pasive bilance Banke, i to:
- depoziti po viđenju;
- kratkoročne obveze po oročenim depozitima;
- kratkoročne obveze po sredstvima novčanog tržišta;
- kratkoročne obveze po obveznicama;
- ograničeni depoziti.
c) prosječni dekadni minimum likvidnosti Banke u novčanim sredstvima obračunava na način da se utvrdi zbroj stanja novčanih sredstava svih radnih dana u dekadi i isti podijeli s tim brojem radnih dana, pri čemu se radnim danom ne smatra nedjelja i dani državnog praznika. U smislu ove podtočke dekadu čine od l. do zaključno 10. dana u mjesecu, od 11. do zaključno 20. dana u mjesecu i od 21. do zaključno zadnjeg dana u tekućem mjesecu.

Članak 93.

Banka je dužna poslovne transakcije knjigovodstveno evidentirati istog dana kada su obavljene i kreirati adekvatne informacije koje omogućavaju provođenje politika i procedura Banke vezanih za pripremu strategije razvoja poslovanja zajedno sa strategijom razvoja izvora sredstava kako bi:
1. izbjegla planove rasta bez poznate i izvjesne financijske podloge i
2. ograničila strukturne nesklade između različitih profila dospijeća aktive i obveza.
Pri upravljanju likvidnošću Banke Uprava je, pored ostalih uvjeta iz ove Uredbe, dužna kontinuirano pripremati projekcije budućih novčanih priljeva i novčanih odljeva, koje moraju biti zasnovane na osnovnim preduvjetima i to:
1. ažurnom i točnom evidentiranju svih knjigovodstvenih operacija i
2. adekvatnom informacijskom sustavu zasnovanom prvenstveno na knjigovodstvu Banke.

Članak 94.

Banka je dužna definirati, primjenjivati i kontinuirano razvijati detaljne i efikasne procedure za praćenje, kontrolu i upravljanje likvidnošću Banke u skladu s usvojenim politikama i njima pripadajući informacijski sustav.
Procedure i sustavi iz stavka 1. ovoga članka moraju biti proporcionalni veličini i složenosti Banke i odgovarati njenim politikama i politici plasmana.
Ako Banka ima podružnice u inozemstvu ili kontrolira neku drugu banku, kao svoje supsidijarno lice, dužna je u obzir uzimati politike likvidnosti i informacijske sustave i tih podružnica i/ili banaka.
Sustav upravljanja likvidnošću Banke mora biti podvrgnut kontinuiranim i povremenim kontrolama od strane sustava interne kontrole i interne revizije Banke.
Banka je dužna imenovati Komisiju za likvidnost koja je odgovorna za:
1. predlaganje i provođenje politike likvidnosti Banke vezane za tekuću poziciju likvidnosti Banke i donošenje planova i politika likvidnosti;
2. praćenje razvoja u oblasti likvidnosti Banke;
3. kontrolu upravljanja likvidnošću Banke s posebnom pažnjom na novčanim rezervama i/ili drugoj visoko likvidnoj aktivi koji povećavaju troškove Banke. Istovremeno, Uprava Banke je dužna imenovati izvršnog službenika za likvidnost, koji će provoditi politike likvidnosti i odluke Komisije za likvidnost, vezane za tekuću likvidnost i donositi za to vezane svakodnevne odluke.

Članak 95.

Kako bi osigurala stabilnost u održavanju likvidnosti Banke Uprava je dužna poduzeti zaštitne mjere u skladu s politikama Banke polazeći, kao minimum, od:
1. načela za što veće oslanjanje na stabilne izvore sredstava odnosno ugovorne profile dospijeća;
2. načela za maksimalnu diversifikaciju izvora sredstava po dospijeću, vrsti i broju komitenata, tržištu i instrumentima;
3. organizacijskih mjera za uspješno upravljanje likvidnošću vezanih za: imenovanje kompetentnih osoba odgovornih za pitanja likvidnosti, uspostavljanje efikasne kontrole likvidnosti od strane interne kontrole odnosno interne revizije, pitanja supsidijarnih osoba u zemlji i inozemstvu i podružnica u inozemstvu, itd.;
4. stupnja uključenosti Banke u tržišta novca i razvoja kratkoročnih vrijednosnih papira i njenog marketinga;
5. jasnih definicija njenih poslovnih politika zajedno s planiranjem sigurnih odnosno izvjesnih izvora za planove razvoja i minimiziranja bilo kakvog strukturnog nesklada između dospijeća dijelova aktive i obveza;
6. obveznog redovnog pripremanja planova za izvanredne (neočekivane) situacije i udare koji mogu da ugroze likvidnost Banke, uključujući glavne smjernice rada Banke, njene aktivnosti, rezerve likvidnosti i moguće procedure za osiguranje likvidnih sredstava po različitim alternativnim scenarijima, polazeći od uspješnog, a završavajući sa scenarijem posebne krize likvidnosti.
Planovi za izvanredne odnosno krizne situacije iz stavka 1. točka 6. ovoga članka moraju obuhvatiti naročito:
1. točnost i pravovremenost protoka informacija vezanih za likvidnost i upravljanje likvidnošću u Banci;
2. jasno definiranje i razdvajanje ovlasti i odgovornosti vezanih za upravljanje likvidnošću Banke u uvjetima krizne situacije;
3. mogućnosti i opcije za promjenu ponašanja stavki aktive i stavki obveza;
4. način i vrste komunikacije s vlasnikom Banke, najvažnijim povjeriteljima, poslovnim partnerima, drugim klijentima i javnošću u realizaciji ove strategije;
5. specifikaciju financijskih izvora koji mogu i koji će biti dostupni u hitnim slučajevima s određenjem stupnja pouzdanosti;
6. moguće scenarije kriznih situacija sa konkretnim odgovorima na pitanje "što ako" koja će opisati akcije Banke na situaciju tih mogućih scenarija kriznih situacija (testiranje simuliranih mogućih stresnih situacija);
7. druge elemente za koje Banka ocijeni da su adekvatni njenom profilu poslovanja i rizika likvidnosti, bilo da se radi o problemima urednosti naplate plasiranih sredstava ili neočekivanih većih odljeva sredstava, kao i kombinaciji oba scenarija.
Planove za izvanredne odnosno krizne situacije iz prethodnog stavka, Banka je dužna redovno, a najmanje jedanput godišnje ažurirati. Pri tome je dužna procjenjivati promjenljivost poslovnih uvjeta u njenom okruženju, kao i uvjeta poslovanja u samoj Banci.

Članak 96.

Banka je dužna da uspostavi i održava informacijski sustav koji je adekvatan njenoj potrebi za upravljanje likvidnošću, konzistentan opsegu i složenosti njenih aktivnosti i koji mora obuhvatiti aktivu i pasivu Banke prema sljedećim elementima odnosno kriterijima:
1. dospijeću stavki aktive i pasive s fiksnim rokovima dospijeća;
2. očekivanom ponašanju aktive i pasive s fiksnim rokovima dospijeća uzimajući u obzir realna očekivanja banke da deponenti refinanciraju svoje depozite na dan njihovog dospijeća;
3. iskustvu o ponašanju grupa deponenata pod određenim uvjetima;
4. stupnju likvidnosti stavki aktive mjerenom prema mogućnostima:
a) da se iskoriste kao raspoloživi novac za potencijalna plaćanja;
b) da se trenutno pretvore u novac kod CB BiH;
c) da se trenutno prodaju na financijskom tržištu po cijenama bliskim njihovoj tržišnoj vrijednosti, ili po cijenama koje su jednake ili više od njihove knjigovodstvene vrijednosti;
d) da se prodaju ili smanji njihova vrijednost zajedno sa smanjenjem vrijednosti s njom povezane pasive (potrebne rezerve);
5. vrsti i stupnju obveze preuzetih izvanbilančnih (potencijalnih) obveza;
6. valuti u kojoj su aktiva i pasiva denominirane (izražene) s posebnim osvrtom na njihovu strukturu: domaća valuta, konvertibilne ili nekonvertibilne strane valute;
7. zemljama na koje se aktiva i pasiva odnose (ako Banka ima podružnice u inozemstvu);
8. identitetu vlasnika računa, njihovim geografskim regijama i vrsti instrumenata u kojima su obveze banke nastale.
Obveza je Banke da organizira stalan, redovan i pouzdan informacijski tok koji za Nadzorni odbor i Upravu osigurava točne i kvalitetne informacije o poziciji likvidnosti Banke.

Članak 97.

Banka je dužna o poziciji svoje likvidnosti dekadno izvještavati FBA najkasnije 5 (pet) kalendarskih dana od posljednjeg dana izvještajne dekade i kvartalno o ročnoj usklađenosti aktive i pasive i strukturi najvećih izvora, na obrascima definiranim u Poglavlju 14. Forma izvještaja za FBA.

6. UPRAVLJANJE DEVIZNIM RIZIKOM

Članak 98.

U procesu upravljanja deviznim rizikom Banka je dužna osigurati i održavati utvrđene minimalne standarde i donose i provodi program, politiku i proceduru za preuzimanje, praćenje, kontrolu i upravljanje deviznim rizikom.

Članak 99.

Devizni rizik predstavlja izloženost Banke mogućem utjecaju promjena deviznih tečajeva i opasnost da nepovoljne promjene rezultiraju gubitcima Banke u KM (domaćoj valuti), pri čemu razina deviznog (u daljnjem tekstu: FX) rizika predstavlja funkciju visine i dužine trajanja izloženosti Banke mogućim promjenama deviznih tečajeva i ovisi o visini zaduženja Banke u inozemstvu i stupnja valutne usklađenosti aktive i pasive bilance i izvanbilance Banke, odnosno stupnja usklađenosti njenih valutnih novčanih tijekova.

Članak 100.

Nadzorni odbor je odgovoran za donošenje, potpunost i osiguranje primjene programa za obavljanje deviznih aktivnosti ( u daljnjem tekstu: FX aktivnosti) i upravljanje FX rizikom (u daljnjem tekstu: program) koji uključuje i uspostavljanje ograničenja za preuzimanje i smanjenje izloženosti FX riziku odnosno mogućim gubitcima, a najmanje u
skladu s odredbama ove Uredbe.
Nadzorni odbor je, kao minimum, dužan:
1. Upravi Banke naložiti izradu prijedloga programa i sveobuhvatnih i detaljnih politika za upravljanje FX rizikom (u daljnjem tekstu: politike), kreiranje i primjenu procedura za praćenje, mjerenje, upravljanje i kontrolu u okvirima programa i politika;
2. donijeti i najmanje jedanput godišnje, ovisno o promjeni ekonomskih i tržišnih uvjeta, usklađivati program i aktualizirati politike i kontinuirano razmatrati prijedloge Uprave;
3. osigurati da sustav interne kontrole i interna revizija Banke kontinuirano prate i provjeravaju da li Banka FX aktivnosti obavlja u skladu sa zakonom, ovom Uredbom, drugim propisima, programom, politikama i procedurama;
4. osigurati selekciju i imenovanje kompetentnih članova Uprave za FX aktivnosti Banke;
5. na prijedlog Uprave Banke propisati oblik, sadržaj i učestalost izvještavanja Nadzornog odbora o FX aktivnostima Banke.

Članak 101.

Uprava je dužna, kao minimum:
1. pripremati i Nadzornom odboru predlagati program i politike;
2. kreirati i primjenjivati procedure za praćenje, mjerenje, upravljanje i kontrolu FX rizika Banke u okvirima programa i politika;
3. uspostaviti i primjenjivati adekvatnu metodu za precizno praćenje i mjerenje izloženosti Banke FX riziku;
4. uspostaviti i primjenjivati adekvatnu metodu za precizno praćenje i mjerenje dobitaka i gubitaka u FX aktivnostima;
5. pratiti ekonomske i druge poslovne uvjete radi predviđanja mogućih promjena u FX aktivnostima, deviznim tečajevima i FX riziku;
6. osigurati da sustav interne kontrole i interna revizija Banke kontinuirano prate i ocjenjuju program i politike i njihovo provođenje;
7. davati preporuke Nadzornom odboru vezane za ograničenja FX rizika po pitanju valuta, komitenata, rokova, valutnih neravnoteža, itd.;
8. pripremati i Nadzornom odboru predlagati oblik, sadržaj i učestalost izvještavanja Nadzornog odbora o FX aktivnostima Banke odnosno o poziciji Banke po pitanjima FX rizika, koji omogućavaju efikasno praćenje, analize, oprezno upravljanje i kontrolu postojeće i potencijalne izloženosti Banke FX riziku.

Članak 102.

Oprezno upravljanje FX rizikom predstavlja kontrolirano preuzimanje obveza prema inozemstvu i vođenje pozicija stranih valuta na način da se prate, kontroliraju i eliminiraju mogući negativni utjecaji promjena deviznih tečajeva na stabilnost financijske pozicije Banke.
Program treba, kao minimum, sadržavati odnosno obuhvaćati:
1. opis FX aktivnosti koje banka obavlja i koje planira u Budućnosti obavljati;
2. politike koje trebaju obuhvaćati najmanje:
a. pregled ciljeva i načela banke u obavljanju FX aktivnosti i preuzimanju FX rizika;
b. jasna, oprezna i precizna ograničenja za izlaganje banke FX riziku, usklađena s financijskim i operativnim mogućnostima banke i s ovom Uredbom, ali detaljnije razrađena posebno po pitanju razine do koje je banka spremna da se zadužuje u inozemstvu, po pitanju valuta u kojima se banka može izlagati riziku, po pitanju pojedinačnih preko-noći i terminskih limita za svaku valutu i ukupnih preko-noći i terminskih limita za sve strane valute, itd.;
c. jasno definirane razine ovlasti vezanih za FX aktivnosti i preuzimanje FX rizika, s preciznim opisom eventualno neograničenih, najviših i viših razina, sektora i odjeljenja, pojedinaca i eventualnih komisija kojima su dane takve ovlasti, ovlasti nositelja takvih ovlasti da ih dalje prenose i jasna i konkretna ograničenja za nositelje ovlasti, itd.
3. procedure za upravljanje i kontrolu FX aktivnosti i FX rizika, proporcionalno veličini, složenosti i frekvenciji FX aktivnosti banke, koje trebaju uključivati najmanje sljedeće oblasti:
a. sustave knjigovodstva i informiranja Uprave i Nadzornog odbora, vezane za praćenje i procjenu: zaduženja u inozemstvu, devizne pozicije Banke, preuzetog FX rizika, ostvarenih dobitaka i gubitaka, a koji su podobni za mjerenje, ocjenu i izvještavanje o:
- stupnju zaduženja Banke u inozemstvu u odnosu na temeljni kapital Banke i u odnosu na druge elemente poslovanja Banke uključivo bilančne i izvanbilančne pozicije Banke,
- neto preko-noći i terminskoj poziciji svake valute (aktiva/pasiva) s kojom Banka posluje,
- neto preko-noći i terminskoj poziciji ukupno svih valuta s kojima Banka posluje,
- dobitcima i gubitcima vezanim za FX aktivnosti i izlaganja Banke FX riziku,
b. kontrole FX aktivnosti koje obuhvaćaju najmanje:
- organizacijske kontrole za provjeru je li uspostavljeno i provode li se jasno razdvajanja nadležnosti i odgovornosti između osoba koje donose odluke za obavljanje FX aktivnosti (transakcija) i osoba koje su odgovorne za njihovu realizaciju odnosno ugovaranje, izvršavanje i knjigovodstveno evidentiranje,
- proceduralne kontrole za provjeru jesu sve transakcije u potpunosti evidentirane istog dana kada su obavljene, korektno obavljene i za hitno otkrivanje propusta i neovlaštenih poslova,
- kontrole za praćenje i česte provjere da li se poštuju propisana i od tijela Banke postavljena ograničenja za preuzimanje FX rizika.

Članak 103.

"Individualna devizna pozicija" (otvorena pozicija) predstavlja razliku između stavki koje se odnose na pojedinu stranu valutu (u daljnjem tekstu: stavke) u aktivi i pasivi bilance Banke (zlato se smatra stranom valutom), denominiranih (izraženih) u KM, s potencijalnom dobiti ili gubitkom (pozitivnom ili negativnom tečajnom razlikom). Potencijalna dobit ili gubitak se pojavljuju u slučaju kada se devizni tečaj po kojem je izvršeno knjiženje stavki (u poslovnim knjigama banke) razlikuje od deviznog tečaja, kojeg objavljuje Centralna banka Bosne i Hercegovine, na dan na koji se utvrđuje njihova devizna pozicija.
Individualna devizna pozicija obračunava se kao zbroj iznosa stavki aktive uzetih s predznakom + (plus) i stavki pasive uzetih s predznakom - (minus), pri čemu se u obračun obavezno uključuju i izvanbilančne obveze Banke.
Banka ima "dugu poziciju" određene valute ako je vrijednost stavki aktive veća od vrijednosti stavki pasive, tj. ako je njihova razlika s predznakom + (plus).
Banka ima "kratku poziciju" određene valute ako je vrijednost stavki aktive manja od vrijednosti stavki pasive, tj. ako je njihova razlika s predznakom - (minus).
"Devizna pozicija" Banke predstavlja zbroj vrijednosti svih dugih i svih kratkih individualnih deviznih pozicija Banke.
"Devizna pozicija u toku dana" Banke predstavlja deviznu poziciju Banke u nekom trenutku u toku radnog dana.
"Devizna pozicija preko-noći" Banke predstavlja deviznu poziciju Banke nakon zaključenja radnog dana i koja se prenosi na sljedeći radni dan.

Članak 104.

Banka je dužna FX aktivnosti obavljati samo u okvirima ograničenja iz ovoga članka, obračunatih u odnosu na visinu temeljnog kapitala Banke definiranog člankom 18. ove Uredbe.
Ograničenja FX aktivnosti Banke u odnosu na temeljni kapital, u smislu ovog članka, iznose:
1. za Individualnu deviznu poziciju preko-noći Banke, osim u eurima, najviše do iznosa 20%;
2. za Individualnu deviznu poziciju preko-noći Banke u eurima najviše do iznosa 30%;
3. za Deviznu poziciju Banke najviše do iznosa 30%. U obračun FX aktivnosti Banka je dužna uključiti i stavke i obveze koje su ugovorene s valutnom klauzulom.

Članak 105.

Banka je dužna dostavljati FBA izvještaj definiran u skladu s Poglavljem 14. ove Uredbe, Forma izvještaja za FBA, prvog radnog dana tekućeg mjeseca za posljednji dan prethodnog mjeseca.

7. SUSTAV INTERNIH KONTROLA

Članak 106.

Banka je dužna osigurati, kontinuirano provoditi i održavati minimalne standarde sustava internih kontrola.

Članak 107.

Nadzorni odbor je odgovoran da, na temelju prijedloga Uprave, donese odluku o uspostavljanju, održavanju i unapređenju djelotvornog sustava interne kontrole u Banci i osigura da Uprava osigura uvjete za njegovo provođenje, odnosno da Uprava i drugi zaposleni u Banci uspostavljaju i provode detaljne procedure i postupke vezane za sveobuhvatni sustav praćenja i provjera izvršavanja poslovnih aktivnosti i operacija na svim poslovnim (funkcionalnim i operativnim) razinama i područjima poslovanja Banke. Istovremeno Nadzorni odbor je dužan, na prijedlog Uprave, utvrditi ciljeve te donijeti i kontinuirano pratiti provođenje politika vezanih za sustav internih kontrola Banke koje, između ostalog, trebaju osigurati i to da se ovlasti za donošenje poslovnih odluka, ovisno o njihovoj prirodi, prenose na odgovarajuće rukovodne razine Banke i da se te ovlasti u potpunosti provode odnosno, izvršavaju kroz cijelu organizacijsku shemu Banke.

Članak 108.

U cilju osiguranja minimalnih zahtjeva sustava internih kontrola Banke u skladu s ovom Uredbom, Nadzorni odbor je dužan:
1. donijeti i osigurati uspostavu efikasne organizacijske strukture Banke;
2. donijeti poslovni plan Banke, u pisanom obliku, s jasnim ciljevima i poslovnim politikama koje obuhvaćaju i definiranje (utvrđivanje) prihvatljivih i neprihvatljivih rizika s odgovornostima Uprave Banke za osiguranje uvjeta za identifikaciju, praćenje i kontrolu tih rizika;
3. osigurati da poslovni plan Banke sadrži strateški i operativne planove;
4. osigurati da poslovni plan Banke jasno i precizno definira linije nadležnosti i odgovornosti kao i sustav odnosno linije izvještavanja;
5. osigurati da više rukovodne razine Banke provode stalno praćenje i kontrolu izvršavanja funkcija nižih rukovodnih razina Banke;
6. osigurati da Banka uspostavi odgovarajuće računovodstvene procedure;
7. osigurati da Banka uspostavi odgovarajuće procedure za zaštitu aktive;
8. osigurati da je sustav interne kontrole Banke pod stalnim nadzorom interne i povremenim nadzorom eksterne revizije;
9. donijeti plan za stalni nadzor i periodičnu kontrolu funkcioniranja sustava internih kontrola od strane Odbora za reviziju kao i program za njegov razvoj i unapređenje.

Članak 109.

Sustav internih kontrola prvenstveno obuhvaća računovodstveno i financijsko poslovanje Banke, uključujući posebnu kontrolu financijskog plana i planiranja, standardnih i nestandardnih troškova, statističkih analiza i njihovu objavu, periodičnih operativnih i poslovnih izvještaja te programa obuke za poboljšanje izvršnih funkcija svih službenika Banke i ima usku vezu sa internom revizijom koja: a) vrši nadzor nad funkcioniranjem sustava internih kontrola Banke i b) Odboru za reviziju i Upravi pruža pravovremenu informaciju o njegovoj adekvatnosti i efikasnosti.

Članak 110.

Sustav internih kontrola Banke obavezno sadrži administrativnu i računovodstvenu kontrolu. Administrativna kontrola obuhvaća:
1. uspostavu, praćenje, razvoj i kontrolu organizacijske strukture odnosno sheme Banke;
2. kontrolu procedura i evidencija vezanih za procese donošenja odluka o odobravanju poslovnih transakcija Banke od strane različitih razina rukovodstva.
Administrativna kontrola predstavlja polaznu točku u uspostavljanju računovodstvene kontrole.
Računovodstvena kontrola obuhvaća plan procedura, procedure i evidencije vezane za zaštitu aktive i pouzdanost financijskih evidencija Banke i mora osigurati da:
1. se poslovne transakcije Banke izvršavaju u skladu s općim ili posebnim odlukama odnosno odobrenjima nadležnog rukovodstva Banke;
2. se poslovne transakcije Banke knjigovodstveno evidentiraju bez odlaganja i točno;
3. se poslovne transakcije Banke knjigovodstveno evidentiraju u skladu sa zakonom i na način da je moguća izrada financijskih izvještaja u skladu s usvojenim računovodstvenim načelima, međunarodnim računovodstvenim standardima i ostalim kriterijima koji se primjenjuju na financijsko izvještavanje;
4. se poslovne transakcije Banke knjigovodstveno evidentiraju na način daje odgovornost za aktivu Banke prepoznatljiva i transparentna;
5. je pristup aktivi Banke dopušten samo u skladu s odobrenjem nadležnog rukovodstva;
6. se knjigovodstvene evidencije aktive provjeravaju i uspoređuju sa stvarnim stanjem aktive u određenim, najmanje propisanim, vremenskim intervalima i da se, u slučaju bilo kakvih razlika, poduzimaju odgovarajuće mjere i aktivnosti.

Članak 111.

Sustav internih kontrola mora osigurati da ni jedna osoba zaposlena u Banci ne može biti u poziciji da učini značajne pogreške ili počini prekršaje utvrđene zakonom, drugim propisima i internim aktima Banke, a koji se u kratkom roku ne mogu otkriti.

Članak 112.

Sustav internih kontrola Banke mora osigurati sljedeće osnovne procedure:
1. za uspostavu i održavanje efikasne organizacijske strukture Banke;
2. za uspostavu i održavanje odgovarajućeg računovodstva Banke;
3. za efikasnu zaštitu aktive Banke;
4. za omogućavanje uspostave i provođenja efikasnog programa interne i eksterne revizije Banke
5. za efikasnu zaštitu Banke od zloupotreba u kriminalne svrhe (pranje novca, pljačke, terorizam i drugo).

Članak 113.

Plan organizacijske strukture Banke, donesen od strane Nadzornog odbora, mora uspostaviti jasne razine i linije nadležnosti kao i odgovornosti s jasnim razgraničenjima između funkcija upravljanja, nadzora i rukovođenja u Banci.
Po pitanju organizacijske strukture Banke sustav internih kontrola, kao minimum, treba osigurati da:
1. su ovlasti i ograničenja službenika Banke jasno i precizno utvrđena u aktu o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova Banke donesenom od strane Nadzornog odbora. Kao minimum kontrolnog aspekta ovog pitanja treba osigurati izvještavanje Odbora za reviziju o sljedećim pitanjima:
a) likvidnosti Banke;
b) adekvatnosti kapitala Banke;
c) kvaliteti i klasifikaciji aktive Banke;
d) dospjelim nenaplaćenim kreditima;
e) svim novim plasmanima i novim izvanbilančnim stavkama;
f) novim velikim izlaganjima kreditnom riziku pojedinačno;
g) novim kreditnim izlaganjima prema osobama povezanim s Bankom;
h) transakcijama sa vrijednosnim papirima;
i) transakcijama u platnom prometu;
j) bilanca stanja Banke;
k) prihodima i rashodima, odnosno bilanci uspjeha Banke;
1) realizaciji financijskog plana Banke;
m) izvještaju interne i eksterne revizije Banke;
n) poziciji banke u odnosu na strateški plan Banke,
2. se u Banci provodi kadrovska politika na način da se radnici zapošljavaju na radna mjesta koja odgovaraju njihovim stručnim kvalifikacijama, sposobnostima i odgovarajućem radnom iskustvu;
3. se provodi sveobuhvatna, kontinuirana i uspješna obuka radnika Banke;
4. se provodi kontinuirana kontrola i ocjena kvalitete poslova izvršenih od strane svakog zaposlenog radnika Banke;
5. je u Banci osigurano razdvajanje obavljanja nespojivih poslova tako da jedna osoba ne može istovremeno imati dužnosti vezane za zaštitu aktive i dužnosti vezane za njeno knjigovodstveno evidentiranje odnosno ne može istovremeno obavljati određene poslovne aktivnosti i imati ovlast za kontrolu tih istih aktivnosti, a naročito u sljedećim slučajevima:
a) kreditni službenik ne smije isplaćivati sredstava kredita;
b) kreditni službenik ne smije obavljati i poslove vezane s funkcijom knjigovodstva kredita;
c) osobe ovlaštene za potpisivanje naloga i čekova po računima kod korespondentnih banaka ne mogu obavljati i poslove usuglašavanja računa kod tih banaka;
d) da poslove usuglašavanja podataka s glavnom knjigom obavezno obavlja samo osoba koja nije vršila prvobitna knjiženja;
e) se u svim ostalim slučajevima poštuje princip razdvajanja nespojivih dužnosti.
6. se, gdje je to primjenljivo, u određenim vremenskim intervalima provodi načelo planiranih i nenajavljenih rotacija svakodnevnih dužnosti zaposlenog osoblja u Banci što mora biti predviđeno i ukupnim programom obuke službenika banke.
7. se osigura zaposlenom osoblju Banke korištenje godišnjeg odmora u neprekidnom trajanju od najmanje dva tjedna svake godine.

Članak 114.

Kako bi osigurao uvjete za efikasno i kvalitetno upravljanje Bankom Nadzorni odbor je dužan osigurati da knjigovodstveni sustav banke pruža mogućnost za izradu svih potrebnih redovnih i povremenih internih izvještaja i informacija za njegove i potrebe ostalih korisnika.

Članak 115.

Knjigovodstvene evidencije Banke moraju biti vodene u skladu sa svim propisanim i uspostavljenim računovodstvenim i bankarskim načelima kao i međunarodnim standardima.
Knjigovodstvene evidencije i računi banke moraju u svakom trenutku odražavati njeno stvarno financijsko stanje i precizne rezultate njenog poslovanja, a posebno u pogledu:
1. operativnih odgovornosti koje moraju osigurati da računovodstveni sustav omogućava pripremu internih izvještaja za potrebe kontrole. Evidencije moraju biti dnevno ažurne i imati (analitičke) pomoćne kontrolne račune koji su usklađeni sa stanjem u glavnoj knjizi;
2. kontrolnih traka i elektronski zapisi, diskovi i drugo) koje moraju biti kreirane tako da se svaka pojedina stavka može ispitali - slijediti (pratiti) kroz poslovne knjige Banke;
3. obveznog prethodnog numeriranju financijskih instrumenata koje olakšava procese dokazivanja, usuglašavanja i kontrole iskorištenih i neiskorištenih stavki;
4. obveznog računovodstvenog priručnika koji sadrži upute za obradu svakodnevnih transakcija. Priručnik treba, kao minimum, sadržavati standardne procedure za:
a) knjigovodstveno evidentiranje poslovnih operacija;
b) dnevno usuglašavanje stavki, zbrojeva i glavne knjige:
c) pripremu i kontrolu izvorne dokumentacije:
d) kontrolu kretanja dokumentacije od korisnika do elektronske obrade (ukoliko ista postoji) i njen povratak:
e) promjene u glavnom elektronskom registru;
f) čuvanje odnosno arhiviranje izvorne dokumentacije za knjiženje: itd.

Članak 116.

Osnovna metoda za zaštitu specifičnih stavki aktive Banke mora predstavljati posebnu ovlast za pristup takvoj aktivi.
Banka je dužna, u okviru svog sustava interne kontrole, izraditi plan za zaštitu fizičke aktive koji, kao minimum, mora uključivati:
1. kontrolu gotovog novca na način da blagajnici imaju samo pojedinačan pristup gotovinskim sredstvima koja su njima osobno stavljena na raspolaganje za obavljanje poslovnih operacija. Zajedničko raspolaganje gotovinskim sredstvima nije dopušteno:
2. u poslovima koji su vezani za gotovinu u trezoru, utržive zaloge, ostave, neizdane čekove i druge vrijednosnice, rezervne brave i ključeve depozita građana, rezervne ključeve blagajničkih kasa i sličnim poslovima uspostavu sustava zajedničke zaštite od dvije osobe istovremeno u kojem su aktivnosti samo jedne osobe onemogućene putem dviju različitih brava ili kombinacija i raspolaganjem samo s jednini ključem ili jednom kombinacijom:
3. u poslovima gdje je neophodna provjera i potvrda kao što su usuglašavanje glavne knjige i analitičkih evidencija, transfer sredstava, izdavanje jamstvenih pisama i sličnim poslovima uspostavu sustava dvostruke kontrole koji se od zajedničke kontrole razlikuje po tome što aktivnost jedne osobe mora biti verificirana od strane druge osobe radi osiguranja da samo ovlaštena osoba obavlja određenu transakciju, da je transakcija na odgovarajući način evidentirana i/ili da je usuglašavanje obavljeno na odgovarajući način:
4. planove za izvanredne situacije i čuvanje pomoćnih registara i dosjea za sve ključne evidencije i podatke izvan prostorija Banke;
5. sustav (način) izvještavanja o nedostacima koji treba predstavljati proces za trenutno podnošenje izvještaja i pokretanje istrage o manjku gotovine i ostalim nedostacima ili nepravilnostima u trenutku kada se otkriju. Ovaj sustav mora osigurati da se rezultati istrage predaju nadležnom osoblju i organima Banke, a kada je to potrebno i osiguravajućim kućama, kontrolnim institucijama i drugim nadležnim državnim organima;
6. procedure za zapošljavanje osoblja koje, posebno za specifična radna mjesta u Banci, moraju uključivati obavezu rukovodstva Banke za prethodnu provjeru pouzdanosti, obrazovanja i preporuka o ranijim zaposlenjima budućih radnika Banke;
7. procedure za fizičko i elektronsko osiguranje.

8. INTERNA I EKSTERNA REVIZIJA

Članak 117.

Banka je dužna osigurati, kontinuirano provoditi i održavati minimum standarda interne i eksterne revizije. Osnovni cilj interne i eksterne revizije je sprječavanje nastajanja gubitaka Banke, osiguranje višeg nivoa objektivnosti i točnosti financijskih izvještaja i otkrivanje uvjeta unutar Banke koji mogu negativno utjecati na njeno poslovanje i samoodrživost i utvrđivanje već nastalih gubitaka Banke praćenjem kvalitete uspostavljenog sustava interne kontrole Banke, njegovu ocjenu i informiranje Nadzornog odbora Banke i Odbora za reviziju Banke s odgovarajućim prijedlozima za njegovo unapređenje.
Banka je dužna da ima uspostavljene efikasne funkcije kontrola koje čine njenu vlastitu odgovornost putem kombinacije elemenata sustava internih kontrola, neovisne interne revizije i neovisne eksterne revizije, pri čemu interna i eksterna revizija trebaju osigurati viši nivo objektivnosti i točnosti financijskih izvještaja koje Banka dostavlja vlasniku kapitala i drugim korisnicima, kao i otkrivanje uvjeta koji mogu negativno utjecati kako na njeno poslovanje tako i na stabilnost ukupnog bankarskog sustava.

Članak 118.

Nadzorni odbor Banke je dužan u pisanoj formi donijeti (usvojiti) adekvatan program interne i eksterne revizije Banke, osigurati uvjete za njegovo provođenje i uspostavi funkciju nezavisne interne revizije u Banci.
Nadzorni odbor imenuje neovisnog internog revizora Banke, određuje visinu njegove plaće i druge uvjete koji trebaju osigurati najviše standarde u realizaciji odgovornosti internog revizora.

Članak 119.

Interni revizor neovisno vrši ocjenu adekvatnosti, efikasnosti i uspješnosti sustava internih kontrola i informira Odbor za reviziju o provođenju tog sustava i daje prijedloge za njegovo unapređenje.
Program interne revizije Banke, kao minimum, mora:
1. obuhvatiti sljedeće elemente:
a) jasno definiran cilj interne revizije i odgovornost internog revizora da Odboru za reviziju predloži program interne revizije, te da ga razvija i izvršava (provodi);
b) definiranje svih područja poslovanja Banke koji nose rizik;
c) stupanj obuhvatnosti i detaljnosti interne revizije po određenim područjima poslovanja Banke koja nose rizik;
d) listu prioriteta za internu reviziju (praćenje) i procjenu rizika s obrazloženjem;
e) način i rokove (periodičnost) izvještavanja Odbora za reviziju o svim elementima iz nadležnosti interne revizije;
f) definiranje uvjeta kada interni revizor može davati prijedloge za sazivanje sjednice Odbora za reviziju.
2. detaljno razraditi elemente plana rada i postupaka interne revizije uključivo:
a) periodičnost odnosno učestalost aktivnosti interne revizije;
b) predmet operativnih radnih programa interne revizije;
c) dokumentacijsku osnovu o obavljenim aktivnostima interne revizije;
d) izradu izvještaja o izvršenim aktivnostima interne revizije, način i rokove (periodičnost) izvještavanja Odbora za reviziju;
e) davanje prijedloga Odboru za reviziju.

Članak 120.

Kako bi se postigli odnosno ostvarili ciljevi interne revizije predmet aktivnosti interne revizije mora biti dovoljno obuhvatan i detaljan. Učestalost aktivnosti interne revizije treba osigurati ostvarivanje njenih ciljeva, s tim daje neophodno osigurati veću učestalost aktivnosti vezanih za područja Banke s višim stupnjem rizika.

Članak 121.

U provođenju procedura interne revizije radni programi trebaju predstavljati uputu za rad internom revizoru. Svaki operativni radni program mora pružiti jasan i sažet opis predstojeće aktivnosti kao i logičnu prezentaciju pojedinačnih procedura. Obuhvaćene procedure mogu varirati ovisno o veličini Banke, područja koja su predmetom konkretnog postupka interne revizije i složenosti poslovnih operacija Banke. U sadržaj radnih programa interne revizije moraju, kao mini-mum, biti uključene i procedure za:
1. iznenadnu nenajavljenu reviziju, gdje i kada je to provedivo;
2. preuzimanje kontrole nad evidencijama i dokumentacijom koja je odabrana za reviziju;
3. pregled i ocjenu politika i procedura Baanke i njezin sustav internih kontrola;
4. usuglašavanje pomoćnih i analitičkih evidencija s glavnom knjigom;
5. provjeru odabranih transakcija i stanja.

Članak 122.

Zaključci internog revizora moraju biti formalizirani u pisanim izvještajima koji sadrže i prijedloge za neophodne korektivne aktivnosti. Izvještaji internog revizora moraju biti pravovremeni, jasni, sažeti i dostavljaju se Odboru za reviziju, a informira Uprava.
Odbor za reviziju u skladu sa svojom procjenom i odlukom najmanje kvartalno informira Nadzorni odbor o nalazu internog revizora.
U slučaju neslaganja s odlukom Odbora za reviziju, interni revizor obavještava i Nadzorni odbor.
Ukoliko je predmet revizije rad Uprave, izvještaj internog revizora dostavlja se Odboru za reviziju i Nadzornom odboru.

Članak 123.

Konačnu mjeru djelotvornosti i uspješnosti provođenja programa interne revizije mora predstavljati brzina i efikasnost postupaka članova Uprave Banke na prijedloge koje je dao interni revizor. U okviru svojih prijedloga interni revizor je dužan odrediti razuman rok za provođenje predloženih aktivnosti.
Radi osiguranja djelotvornog i uspješnog programa interne revizije Nadzorni odbor i Uprava su dužni osigurati punu podršku funkciji interne revizije i internom revizoru.

Članak 124.

Interni revizor Banke je dužan osigurati djelotvorno provođenje programa interne revizije, koje kao minimum, mora obuhvatiti:
1. procjenu kvalitete sustava internih kontrola Banke i davanje odgovarajućih prijedloga;
2. pomoć Nadzornom odboru i Upravi u kreiranju poslovnih politika, uvođenju novih i revidiranju postojećih;
3. praćenje usklađenosti poslovanja Banke sa zakonom, drugim propisima i općim aktima;
4. praćenje i ocjenu djelotvornosti poslovnih operacijaBanke;
5. praćenje i ocjenu točnosti i adekvatnosti sustava informiranja Banke.

Članak 125.

Interni revizor i odjel (osoblje) interne revizije su potpuno neovisni o Upravi i odgovorni su izravno Odboru za reviziju.
Internom revizoru i odjelu interne revizije mora biti osiguran slobodan i potpun pristup svim poslovnim knjigama, informacijama, podatcima i dokumentaciji Banke koji su neophodni za potpuno i kvalitetno obavljanje interne revizije Banke.
Utvrđeni rezultati interne revizije moraju biti u kratkoj formi evidentirani u zapisnicima sa sjednica Odbora za reviziju, na kojima su prezentirani.
Dužnosti internog revizora moraju biti jasno utvrđene u aktu banke o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova banke.
Uz internog revizora Banke, za poslove interne revizije, Nadzorni odbor može angažirati i vanjskog konzultanta ili suradnika sa zadatkom pružanja dodatne stručne pomoći internom revizoru. Stručne kvalifikacije i iskustvo vanjskog konzultanta za poslove interne revizije moraju biti najmanje na razini uvjeta koje mora ispuniti interni revizor Banke.

Članak 126.

Odgovornosti i kvalifikacije internog revizora Banke mogu varirati u zavisnosti od veličine i složenosti Banke.
Interni revizor Banke odnosno članovi osoblja odjela interne revizije koji obavljaju poslove interne revizije moraju imati visoke stručne kvalifikacije (VSS) u pravilu ekonomskog smjera i iskustvo od najmanje 3 (tri) godine na najsloženijim bankarskim i poslovima kontrole, supervizije ili revizije banaka ili drugih financijskih organizacija, da pokazuje visoku sklonost nastavku obrazovanja i profesionalnog razvoja, da ima organizacijske i tehničke sposobnosti u skladu s odgovornostima internog revizora i razvijenu sposobnost za komunikaciju.

Članak 127.

Nadzorni odbor Banke, za Banku i supsidijarne osobe Banke, dužan je imenovati neovisnog eksternog revizora koji, kao minimum, obavlja sljedeće aktivnosti:
1. Banci daje savjete o primjeni računovodstvenih standarda;
2. vrši reviziju godišnjih financijskih izvještaja i Odboru za reviziju podnosi izvještaj s mišljenjem da li financijski izvještaji daju potpun, točan i vjerodostojan pregled financijskog stanja Banke u skladu s odredbama zakona i ovom Uredbom;
3. informira Odbor za reviziju o nezakonitim poslovima, aktivnostima, nepravilnostima i nedostacima u upravljanju i poslovanju Banke i/ili njenih supsidijarnih osoba koje im mogu uzrokovati gubitke, a posebno po pitanju:
a) kvalitete i efikasnosti sustava interne kontrole, računovodstvenih politika i procedura i kvalitete dokumentacije Banke;
b) adekvatnosti programa i efikasnosti interne revizije banke;
u godišnjem izvještaju daje komentare Nadzornom odboru, Odboru za reviziju, Upravi banke i FBA o efikasnosti internog revizora i sustava internih kontrola.

Članak 128.

Primarnu odgovornost Uprave predstavlja priprema financijskih izvještaja Banke i njihova prezentacija.
Primarnu odgovornost neovisnog eksternog revizora predstavlja izražavanje mišljenja o financijskim izvještajima Banke.

Članak 129.

U svom izvještaju neovisni eksterni revizor je dužan navesti jesu li financijski izvještaji Banke prezentirani u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima, međunarodnim standardima financijskog izvještavanja i pružaju li pouzdane informacije ) aktivi i obvezama Banke.
Neovisini eksterni revizor je dužan u procesu revizije obuhvatiti naročito sljedeće financijske izvještaje: bilanca stanja, bilanca uspjeha, izvještaj o promjenama u vlasničkom kapitalu i izvještaj o novčanim tijekovima.

Članak 130.

Proces neovisne eksterne revizije podrazumijeva planiranje i provođenje - revizorskih procedura koje na najbolji mogući način pružaju razumnu sigurnost da su iz financijskih izvještaja otklonjene materijalne greške.
Proces iz stavka 1. ovoga članka uključuje vlastitu i neovisnu ocjenu korištenih računovodstvenih načela i ocjenu svih značajnijih stavki i elemenata izvještaja koji su predmet revizije, sveobuhvatnu i opću ocjenu financijskih izvještaja, a revizorski radni material i dokaze koji predstavljaju podršku kvantifikacija i kvalifikacija navedenih u financijskim izvještajima.

Članak 131.

Neovisnost eksternog revizora podrazumijeva da je savjestan i objektivan i da tijekom angažmana od strane Banke ne može imati:
1. bilo kakav izravan ili neizravan financijski interes u Banci ili kod bilo koje povezane osobe s Bankom; ili
2. bilo kakav drugi odnos koji može kompromitirati njegovu neovisnu ocjenu.

Članak 132.

Mišljenje, izraženo u izvještaju neovisnog eksternog revizora može biti samo:
1. pozitivno ili neuvjetovano odnosno mišljenje da su financijski izvještaji Banke točno i objektivno sačinjeni, da su u skladu s propisima, međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS) i međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) i da je revizija u potpunosti obavljena;
2. uvjetovano, odnosno mišljenje da postoje određeni problemi vezani za izvještaje Banke kao što su nedostatak dokaznog materijala, odstupanje financijskih izvještaja ili njihovih dijelova od propisa, međunarodnih računovodstvenih standarda i međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, ograničenja u obimu postupka revizije, itd.;
3. negativno, odnosno mišljenje da financijski izvještaji Banke nisu točno i objektivno sačinjeni i da nisu u skladu s propisima, međunarodnim računovodstvenim standardima i međunarodnim standardima financijskog izvještavanja;
4. suzdržano, odnosno suzdržavanje od davanja mišljenja o financijskim izvještajima Banke kada revizor zaključi da postoji ozbiljna sumnja u sposobnost Banke za daljnje uspješno poslovanje, i sadrži napomenu da revizor ne preuzima nikakvu odgovornost za točnost i objektivnost izvještaja koji su bili predmetom postupka revizije.

8.1. Izvještaj o ekonomsko-financijskoj reviziji

Članak 133.

Ovim se bliže propisuje minimum opsega, oblika i sadržaja programa i izvještaja o ekonomsko-financijskoj reviziji Banke, koju obavlja eksterni revizor.
Opseg, oblik i sadržaj programa čine sva ispitivanja i ocjene financijskih izvještaja, sa stanjem na dan 31. prosinca poslovne godine koji su predmetom ekonomsko-financijske revizije, potrebnih za stjecanje realne slike o financijskom stanju i uspjehu poslovanja Banke, a posebno o tome da li:
1. su obaveze i kapital Banke pokriveni ocijenjenom realnom vrijednosti njene aktive;
2. je kapital Banke adekvatan opsegu rizika koji je u svom poslovanju preuzela;
3. Banka rizicima koje je preuzela upravlja na način koji osigurava sigurnost i stabilnost njenog poslovanja;
4. Banka posluje u skladu sa Zakonom, Zakonom o bankama, drugim primjenjivim zakonima i propisima koji uređuju poslovanje Banke.

Članak 134.

Revizija se obavlja u skladu sa zakonom, računovodstvenim standardima i drugim propisima koji ureduju poslovanje Banke.

Članak 135.

Izvještaj revizora o izvršenoj ekonomsko-financijskoj reviziji Banke sadrži:
1. izvještaj i mišljenje revizora;
2. analize uz financijske izvještaje;
3. prikaz i ocjenu kvalitete poslovanja Banke;
4. prikaz vlasničke i organizacijske strukture Banke;
5. sažetak izvještaja o ekonomsko-financijskoj reviziji Banke;
6. priloge uz izvještaje o ekonomsko-financijskoj reviziji.

Članak 136.

Izvještaj i mišljenje revizora sadrži:
1. opis opsega izvršene revizije uz navođenje punog naziva Banke, financijskih izvještaja koji su ispitani od strane revizora s obrazloženjem načela odnosno standarda po kojima su isti sastavljeni i standarda revizije koji su u tom postupku primijenjeni, s obrazloženjem razloga ako određeni standardi nisu primijenjeni i
2. mišljenje revizora daju li financijski izvještaji realnu sliku o financijskom stanju i uspjehu poslovanja Banke, koje mora biti definirano u skladu s odredbama članka 132. ove Uredbe.

Članak 137.

Analize uz financijske izvještaje obuhvaćaju:
1. analizu bilance uspjeha (računa dobiti i gubitka) Banke;
2. analizu bilance stanja Banke i
3. analizu novčanih tijekova Banke.

Članak 138.

Prikaz i ocjena kvalitete poslovanja Banke obuhvaćaju:
1. Kvalitetu aktive Banke - ocjena u smislu odredaba ove Uredbe i ocjene kvalitete kreditne funkcije Banke s posebnim osvrtom na:
a) opis i ocjenu organizacije kreditne funkcije, razdvojenosti funkcija obrade kreditnih zahtjeva i donošenje odluka za odobrenje kredita i procedura za obradu kreditnih zahtjeva i upravljanje kreditnim rizicima;
b) primjenu odredaba ove Uredbe vezane za dokumentiranje kreditnih aktivnosti banaka i odgovarajućih odredaba iz ove Uredbe vezanih za kreditnu funkciju banke;
c) adekvatnost i primjenu internih politika vezanih za instrumente za osiguranje naplate (kolaterala);
d) adekvatnost i primjenu politika za ograničenje izlaganja banke kreditnim i sličnim rizicima;
e) izloženost banke potencijalnim (izvanbilančnim) obvezama;
f) preporuke revizora za poboljšanje politika i postupaka za upravljanje kreditnim rizikom.
2. Kapital i adekvatnost kapitala Banke - ocjene s posebnim osvitom na odredbe ove Uredbe, vezane za upravljanje kapitalom Banke;
3. Likvidnost Banke - ocjene s posebnim osvrtom na odredbe ove Uredbe vezano za upravljanje rizikom
likvidnosti Banke, s preporukom revizora za poboljšanje politika i procedura za upravljanje rizikom likvidnosti Banke;
4. Obavljanje unutarnjeg platnog prometa i provođenje Zakona o sprječavanju pranja novca u FBiH ("Službene novine Federacije BiH", broj: 8/00), s preporukom revizora za poboljšanje politika i procedura,
5. Kamatni rizik Banke - s ocjenom politika Banke za upravljanje kamatnim rizikom, prikazom i ocjenom kamatne osjetljivosti strukture aktive i pasive Banke i preporukom revizora;
6. Devizni rizik Banke - ocjene s posebnim osvrtom na odredbe ove Uredbe vezano za upravljanje deviznim rizikom Banke;
7. Izvanbilančni rizik Banke;
8. Poslovi u ime i za račun drugih osoba;
9. Informacijski sustav Banke;
10. Pravni postupci Banke i protiv Banke u tijeku;
11. Sustav internih kontrola Banke - ocjene s posebnim osvrtom na odredbe ove Uredbe vezane za sustav internih kontrola;
12. Interna revizija Banke - ocjene s posebnim osvrtom na odredbe ove Uredbe vezane za internu i eksternu reviziju u Banci;
13. Pravni okvir Banke - s posebnim osvrtom na usklađenost akata Banke s propisima;
14. Izvještavanje FBA i Centralne banke Bosne i Hercegovine.

Članak 139.

Prikaz vlasničke i organizacione strukture Banke obuhvaća:
1. strukturu vlasničkog kapitala Banke - s posebnim osvrtom na odgovarajuće odredbe iz Zakona i ove Uredbe;
2. organizacijsku strukturu Banke - s posebnim osvrtom na razvojnu strategiju Banke i ulogu Banke na tržištu.

Članak 140.

Sažetak izvještaja o ekonomsko-financijskoj reviziji Banke sadrži:
1. sažetak nalaza iz članova 137. i 138. ove Uredbe;
2. "Izvještaj revizora u skraćenom obliku" koji je Banka dužna objaviti u jednim od dnevnih novina na teritoriju Federacije BiH i koji se sastoji od:
a) osnovne informacije o Banci i to: 1) naziv Banke, adresa Banke, broj telefona Banke, broj telefaksa Banke i SWIFT kod Banke; 2) sastav Nadzornog odbora; 3) sastav Odbora za reviziju; 4) imena članova Uprave; 5) ime internog revizora Banke; 6) broj organizacijskih dijelova Banke; 7) broj zaposlenih radnika Banke; 8) naziv vanjskog revizora Banke; 9) ime vlasnika Banke;
b) mišljenja revizora;
c) bilancu stanja Banke;
d) bilancu uspjeha Banke.
Za objavljivanje iz stavka 1. točka 2. ovoga članka potrebna je prethodna suglasnost revizora u pisanoj formi.

Članak 141.

Prilozi uz izvještaj o ekonomsko-financijskoj reviziji iz članka 135. točka 6. ove Uredbe su izvještajni obrasci u tabelarnoj formi propisani ovom Uredom - Poglavlje 14. - Forma izvještaja za FBA.
Iskazi u "izvještaju revizora u skraćenom obliku" iz članka 140. stavak 1. točka 2. pod c) i d) ove Uredbe sastavljaju se u tabelarnoj formi koja je propisana ovom Uredbom, u stavku 1. ovoga članka.

9. EFEKTIVNA KAMATNA STOPA

Članak 142.

Ovim se propisuje jedinstveni način obračuna i iskazivanja aktivne efektivne kamatne stope na kredite koje daje Banka, odnosno pasivne efektivne kamatne stope na primljene depozite kod Banke.

Članak 143.

Efektivnom kamatnom stopom u smislu ove Uredbe smatra se dekurzivna kamatna stopa koja se obračunava na godišnjoj razini, i to primjenom složenog kamatnog računa, na način da se diskontirana novčana primanja izjednačavaju s diskontiranim novčanim izdatcima odobrenih kredita, odnosno primljenih depozita.
U obračun efektivne kamatne stope na kredite koji se odobravaju uz polaganje depozita uključuju se kamate i novčana sredstva tog depozita (novčani tijekovi depozita).

Članak 144.

Pri diskontiranju, tj. svođenju na sadašnju vrijednost svih budućih primanja i izdataka novčanih sredstava po ugovoru o kreditu, odnosno ugovoru o depozitu, primjenjuje se kalendarski broj dana u mjesecu i 365/366 dana u godini.

Članak 145.

Efektivna kamama stopa iskazuje se u postotcima s dvije decimale, uz zaokruženje druge decimale i važi od dana izračuna.
Pri iskazivanju efektivne kamatne stope banka je dužna koristiti izraz "efektivna kamatna stopa" i skraćenicu "EKS".

Članak 146.

Podatci o kreditima koje banka daje i depozitima koje Banka prima su:
a) podatci koji se uključuju u obračun efektivne kamatne stope:
- visina nominalne kamatne stope na kredite, odnosno depozit;
- iznos naknada i provizija koje Banka izračunava klijentu u postupku odobravanja kredita, odnosno polaganja depozita kod Banke;
- iznos naknada i provizija poznatih na dan izračuna, koje Banka izračunava klijentu u toku realizacije ugovora o kreditu, odnosno ugovora o depozitu;
b) podatci koji se ne uključuju u obračun efektivne kamatne stope:
- kriteriji za revalorizaciju i za indeksiranje kredita, odnosno depozita, podatci o stranoj valuti kojom se kredit indeksira ili drugi kriteriji za revalorizaciju i za indeksiranje kredita, odnosno depozita;
- troškovi koji nisu poznati na dan izračuna, a mogu nastati u toku realizacije ugovora o kreditu, odnosno ugovora o depozitu. Podatke iz ovog članka Banka dostavlja klijentima pismeno na njihov zahtjev.

Članak 147.

Banka je dužna izračunati efektivnu kamatnu stopu i učiniti je dostupnom klijentima i javnosti.
Efektivnu kamatnu stopu Banka iskazuje jasno i uočljivo u prostorijama Banke, u reklamnim oglašavanjima i u sredstvima javnog informiranja, a na isti način iskazuje i stranu valutu kojom vrši indeksiranje kredita ili drugi kriterij za revalorizaciju i za indeksiranje kredita, odnosno depozita.
Efektivna kamatna stopa ne smije biti manje uočljiva od drugih podataka.

Članak 148.

S efektivnom kamatnom stopom Banka je dužna upoznati klijente prije primanja zahtjeva za odobravanje kredita, odnosno polaganja depozita, kao i prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno depozitu.

Članak 149.

Ugovor o kreditu, odnosno depozitu, mora sadržavati odgovarajuću odredbu iz koje će biti jasno daje klijent upoznat s uvjetima kredita, odnosno depozita i efektivnom kamatnom stopom, te da mu je uručen plan otplate kredita, odnosno plan isplate depozita.

Članak 150.

Pri zasnivanju kreditnog odnosa, odnosno depozitnog odnosa s klijentom Banka je dužna klijentu uručiti otplatni plan s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom. Otplatni plan banka je dužna odložiti u kreditni, odnosno depozitni dosje.

Članak 151.

Ako se efektivna kamatna stopa promijeni zbog promjene elemenata na temelju kojih se izračunava, Banka je dužna o toj promjeni pismeno obavijestiti klijenta, i to prije početka primjene promijenjene efektivne kamatne stope.

Članak 152.

Metodologija za izračunavanje efektivne kamatne stope na kredite i depozite, te minimalni sadržaj otplatnog plana, propisani su uputom za izračunavanje efektivne kamatne stope.

Članak 153.

Odredbe o efektivnoj kamatnoj stopi iz ove Uredbe ne primjenjuju se na kredite koje Banka odobrava drugoj banci, odnosno na depozite koje Banka polaže kod druge banke.

Članak 154.

Za ugovore o kreditu, odnosno depozitu, koji su zaključeni prije primjene ove Uredbe Banka je, na zahtjev klijenta, dužna izraditi otplatni plan za preostalo razdoblje do dospijeća.

Članak 155.

Banka je dužna da FBA dostavlja mjesečne izvještaje o ponderiranim nominalnim i efektivnim kamatnim stopama i u roku od 15 dana po isteku izvještajnog mjeseca, na obrascima propisanim u Poglavlju 14. Forma izvještaja za FBA.

10. UPRAVLJANJE OPERATIVNIM RIZIKOM

Članak 156.

Banka je dužna u svom poslovanju osigurati i primjenjivati minimalne standarde u upravljanju operativnim rizikom (u daljnjem tekstu: OR).
Upravljanje OR iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća njegovu identifikaciju, mjerenje, kontrolu, praćenje i formiranje adekvatnog kapitala za ovu vrstu rizika.

Članak 157.

OR u smislu ove Uredbe, predstavlja mogućnost nastanka gubitaka za Banku i negativnih efekata na kapital Banke zbog neadekvatnih internih sustava, procedura i kontrola, slabosti i propusta u izvršavanju poslovnih aktivnosti, nezakonitih radnji i vanjskih događaja koji Banku mogu izložiti gubitku.

Članak 158.

Banka je dužna uspostaviti sustav za upravljanje svojim OR, koji kao minimum, mora obuhvatiti:
1. politike i procedure za upravljanje OR, kojim će osigurati:
a) identifikaciju postojećih potencijalnih izvora OR i izvora koji mogu nastati uvođenjem novih poslovnih proizvoda, sustava ili aktivnosti;
b) mjerenje OR, točnom i pravovremenom procjenom tog rizika;
c) kontinuiranu kontrolu OR koja osigurava njegovo održavanje do razine koje je prihvatljiva za rizični profil Banke, njegovo smanjenje i svođenje na najmanju moguću mjeru;
d) kontinuirano praćenje OR analizom stanja, promjena i trendova izloženosti Banke tom riziku;
e) formiranje iznosa minimalnog adekvatnog kapitala za zaštitu od nastanka gubitaka iz osnova OR (u daljnjem tekstu: MAKOR).
2. jasno definirane ovlasti i linije odgovornosti u procesu preuzimanja i upravljanja OR;
3. sustav kojim se osigurava da se svi zaposlenici Banke upoznaju sa svojim obvezama u procesu upravljanja OR;
4. sustav za redovno izvještavanje Nadzornog odbora i Uprave Banke o funkcioniranju sustava za upravljanje OR;
5. obvezu periodičnog preispitivanja kao i obvezu Nadzornog odbora da najmanje jednom godišnje vrši analizu i ocjenu adekvatnosti uspostavljenog sustava za upravljanje OR Banke.

Članak 159.

U postupku identifikacije potencijalnih izvora OR, Banka je dužna identificirati rizike koji proizlaze naročito iz:
1. neadekvatnog informacijskog i drugih sustava u Banci;
2. poremećaja u poslovanju i kvarova u sustavima kao što su kvarovi vezani za informacijsku tehnologiju, telekomunikacijski problemi, prekidi u radu, i sl.;
3. problemi adekvatnog integriranja ili održivosti informacijskih i drugih sustava, u slučaju razvoja mreže različitih organizacijskih dijelova i/ili statusnih promjena Banke;
4. nezakonitosti i neadekvatnih postupanja zaposlenika Banke, kao što su pronevjera i neovlašteni pristup računima klijenata, zloupotreba povjerljivih informacija, davanje lažnih ili pogrešnih informacija o stanju Banke, neažurnost u izvršavanju poslova, greške pri unosu podataka, nepridržavanje dobrih poslovnih praksi u radu i sl.;
5. činjenja ili nečinjenja koji mogu ili jesu uzrokovala sudske i druge sporove protiv Banke;
6. vanjskih nezakonitih radnji, kao što su pljačke, neovlašteni ulazak u bazu podataka Banke, neovlašteni prijenos sredstava, nezakonito pribavljanje dokumenata Banke, i sl.;
7. šteta na fizičkoj aktivi i događaja koji se ne mogu predvidjeti, kao što su elementarne i druge nepogode, terorizam, i sl.

Članak 160.

Banka je dužna da nakon identifikacije konkretnog izvora OR, primjenom odgovarajućih metoda mjerenja, izvrši adekvatnu procjenu razine tog rizika.
U ovisnosti o prirodi i razini konkretnog OR, banka je dužna primijeniti odgovarajuće metode za njegovo praćenje, kontrolu, smanjenje i otklanjanje.
Izvore OR Banka je dužna pratiti po njezinim organizacijskim dijelovima, naročito po sljedećim segmentima:
1. poslovanje s gospodarstvom;
2. poslovanje s financijskim institucijama;
3. poslovanje s fizičkim osobama;
4. agentski poslovi;
5. poslovi platnog prometa;
6. poslovi upravljanja imovinom;
7. poslovi trgovine financijskim instrumentima, itd.

Članak 161.

Banka je dužna da prije uvođenja novih proizvoda, sustava i procedura ili prije poduzimanja novih poslovnih aktivnosti, identificira i procijeni OR koji je s njima povezan ili bi mogao biti povezan.

Članak 162.

Banka je dužna osigurati dnevne sigurnosne preslike elektronskih podataka o obavljenim poslovnim transakcijama i knjigovodstvenim promjenama i njihovo sigurno čuvanje na sigurnoj rezervnoj lokaciji.

Članak 163.

Banka je dužna sačiniti plan za izvanredne situacije u pisanoj formi s ciljem osiguranja kontinuiranog rada Banke u slučaju nastanka ozbiljnih poremećaja u poslovanju uzrokovanih situacijama koje su izvan kontrole Banke, kao i za slučaj nesavjesnog rada zaposlenika, a naročito zaposlenika s visokim stupnjem raspolaganja sredstvima i upravljanja Bankom.
Planom iz stavka 1. ovoga članka, kao minimum, moraju biti utvrđeni:
1. ključne poslovne aktivnosti za koje je neophodno očuvati kontinuitet obavljanja i u neočekivanim izvanrednim situacijama;
2. pretpostavljeni scenariji mogućih događaja koji mogu uzrokovati prekid ključnih poslovnih procesa u Banci;
3. alternativna rješenja za očuvanje kontinuiteta obavljanja ključnih poslovnih aktivnosti u izvanrednim situacijama;
4. aktivnosti za uspostavljanje redovnog funkcioniranja poslovanja, a posebno osiguranja funkcioniranja informacijskog sustava Banke, i sl.
Plan iz stavka 1. ovoga članka Banka je dužna testirati najmanje jednom godišnje, a rezultate tog testiranja da u pisanoj formi prezentirati Nadzornom odboru.

Članak 164.

Banka je dužna utvrditi metodologiju za interno evidentiranje svih gubitaka, po kategorijama utvrđenim prema njihovim izvorima i formira posebnu bazu podataka o svim nastalim gubitcima po osnovi OR.
Kada gubitci nastali iz OR ukupno prekorače iznos od 2% neto kapitala Banke, Banka je dužna o tome u pismenom obliku obavijestiti FBA najkasnije u roku osam dana od dana prekoračenja navedenog iznosa.
Obavijest iz stavka 2. ovoga članka mora sadržavati strukturu izvora - uzroka s pripadajućim iznosima gubitaka, aktivnosti koje je Banka već poduzela za pokriće tih gubitaka kao i aktivnosti koje je Banka već poduzela ili namjerava da poduzme s navođenjem konkretnih rokova za njihovo poduzimanje u cilju sprječavanja nastanka sličnih gubitaka u budućnosti.

Članak 165.

Banka je dužna za potencijalne gubitke po osnovi izloženosti OR, formirati i održavati iznos MAKOR.
Iznos MAKOR iz prethodnog stavka ovoga članka banka je dužna obračunavati i formirati po "Metodi osnovnog pokazatelja" koji čini 15% prosječnog iznosa bruto dobiti ostvarene u posljednje tri poslovne godine. Ovaj obračun se vrši po sljedećoj formuli:
Kor =[?(GBD1...nxa)]/n
Pri Čemu su:
Kor = potreban minimalni iznos kapitala za izloženost banke OR
GBD = godišnja bruto dobit koju čine neto kamatni prihod i neto nekamatni prihod
n = broj godina u posljednje tri godine kada je dobit bila pozitivna
? = 15% koji predstavlja faktor koji je odredio Bazelski komitet za superviziju banaka
Pri obračunu prosjeka u formuli iz prethodnog stavka ovoga članka iznos za bilo koju od posljednje tri godine u kojoj je godišnja bruto dobit bila negativna ili nula (Banka nije ostvarila dobit) treba isključiti i iz brojnika i iz nazivnika formule.

Članak 166.

U slučaju kada Banka, u skladu s odredbama ove Uredbe, sama utvrdi potrebu za većim iznosom kapitala ili je već nastao gubitak iz osnova OR u iznosu većem od iznosa dobivenog po obračunu primjenom formule iz prethodnog članka ove Uredbe, dužna je u svrhu svoje zaštite od OR formirati MAKOR u tako utvrđenom ili nastalom većem iznosu.

Članak 167.

FBA može Banci naložiti da formira veći iznos MAKOR za potencijalne ili već nastale gubitke po osnovi OR, kada ocijeni da iznos MAKOR koji je Banka formirala nije formiran u skladu s odredbama čl. 165. i 166. ove Uredbe.

Članak 168.

U svrhu obračuna i izvještavanja ukupne visine svojih rizikom ponderiranih stavki Banka je dužna izvršiti poseban dodatni obračun ponderiranog operativnog rizika (POR) Banke tako što će iznos MAKOR-a dobiven na način opisan u članku 165. odnosno članku 166. ove Uredbe pomnožiti sa brojem 8,33 (recipročna vrijednost minimalne stope neto kapitala dobivena po formuli 100% : 12% = 8,33).
Iznos POR-a Banke dobiven na način iz prethodnog stavka ovog članka kod izračuna stope neto-kapitala (adekvatnosti kapitala), Banka je dužna dodati iznosu rizika ponderirane aktive i kreditnih ekvivalenata i ponderiranom tržišnom riziku (PTR).

Članak 169.

Banka je dužna upravljanje svojim OR uskladiti s odredbama ove Uredbe, najkasnije do 31. prosinca 2009.

11. UPRAVLJANJE TRŽIŠNIM RIZICIMA

Članak 170.

Banka je dužna u svom poslovanju pridržavati se minimalnih standarda za upravljanje tržišnim rizicima.
Pod upravljanjem tržišnim rizicima iz stavka l. ovoga članka podrazumijevaju se identifikacija, mjerenje, kontrola i praćenje tržišnih rizika i osiguranje kapitala za pokriće tih rizika.

11.1 Knjiga trgovanja

Članak 171.

Knjiga trgovanja Banke obuhvaća sljedeće instrumente:
1. financijske instrumente i drugu utrživu aktivu (robe) koji se drže radi preprodaje i/ili koje je Banka kupila/preuzela kako bi ostvarila zaradu od razlike između njihove nabavne i prodajne cijene, ili od drugih fluktuacija cijena, kamatnih stopa ili pozicija uspostavljenih za zaštitu (hedžing) drugih elemenata ovako definiranih stavki koje se vode u knjizi trgovanja;
2. izloženosti koje su proizašle iz nepodmirenih transakcija, isporuka ili neuvrštenih derivatnih instrumenata koji se vode u izvanbilanci (ugovori o kamatnim stopama, valutni ugovori i ugovori koji su slični kamatnim i valutnim ugovorima);
3. instrumenti koji su po prirodi slični onima navedenim u točkama 1. i 2. ovog članka uključivo repo i reverse repo ugovore kao i ugovore o posuđivanju vrijednosnih papira ili robe (u zamjenu za odgovarajuću kolateralu) koji su uključeni u knjigu trgovanja;
4. izloženosti u obliku plaćanja naknada, provizija, kamata, dividendi i marži po uvrštenim derivatnim instrumentima, koje su izravno povezane sa stavkama uključenim u knjigu trgovanja;
5. financijske instrumente ostvarene na temelju ugovora o agentskoj ulozi Banke pri izdavanju vrijednosnih papira, odnosno ugovora kojima se Banka obvezala da će za emitenta organizirati i provesti izdavanje vrijednosnih papira te upisati i uplatiti sve ili samo dio vrijednosnih papira koji je ostao neupisan, a radi njihove daljnje prodaje potencijalnim kupcima.
Vrijednosti svih instrumenata koji se nalaze u knjizi trgovanja moraju se evidentirati, odnosno voditi na dnevnoj osnovi po tržišnim cijenama.
Vrijednost financijskih derivata se vodi po nižoj vrijednosti osnovnih financijskih instrumenata na kojima su zasnovani, bila to nominalna vrijednost ili tržišna cijena, a drugih financijskih instrumenata po njihovoj nižoj vrijednosti bila to nominalna vrijednost ili tržišna cijena. Duge i kratke pozicije se prikazuju u zbirnom iznosu, bez obzira jesu li pozitivne ili negativne.
Bankarska knjiga obuhvaća svu aktivu Banke i sve transakcije Banke koje nisu obuhvaćene knjigom trgovanja.
Banka je dužna izračunavati kapitalne zahtjeve za rizike koje nose financijski instrumenti raspoređeni u knjizi trgovanja u skladu s odredbama ove Uredbe, ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
- ako je ukupna tržišna vrijednost stavki u knjizi trgovanja tijekom više od 3 dana u jednom kalendarskom mjesecu veća od 5% ukupne rizične aktive Banke;
- ako je ukupna nominalna vrijednost stavki u knjizi trgovanja tijekom više od 3 dana u jednom kalendarskom mjesecu veća od 30 milijuna KM; - ako je ukupna tržišna vrijednost stavki u knjizi trgovanja bilo koji dan u toku jednog kalendarskog mjeseca veća od 6% ukupne rizične aktive Banke ili ako je ukupna nominalna vrijednost stavki u knjizi trgovanja veća od 40 milijuna KM.
Ukoliko Banka ima manji opseg aktivnosti u knjizi trgovanja od naprijed navedenog, kapitalne zahtjeve za rizike koje nose financijski instrumenti izračunava putem kreditnih ekvivalenata izvanbilančnih obveza, u skladu s odredbama ove Uredbe iz Poglavlja 1. Upravljanje kapitalom.
Ukupni iznosi svih vrsta i vrste instrumenata koji su po kriterijima iz stavka 1. ovog članka uključeni u knjigu trgovanja i maksimalni zbirni iznos uključen u knjigu trgovanja, moraju biti usklađeni s internom strategijom, politikama i procedurama za investiranje i trgovanje koje je Banka dužna da dostavi FBA i čija se primjena može provjeriti. O svakoj promjeni ovih dokumenata s razlozima za njihovu promjenu FBA mora biti u pismenom obliku odmah obaviještena. Ponovno razvrstavanje i prijenos pozicija između knjige trgovanja i bankarske knjige mora biti dokumentirano, dokazivo i potkrijepljeno u evidencijama Banke.
Kao dio godišnje revizije Banke, obveza Banke je da od vanjskog revizora zahtijeva, a revizor je dužan da izvrši provjeru i potvrdi usklađenost postupanja Banke sa internim kriterijima Banke za razvrstavanje pozicija u knjigu trgovanja, odnosno bankarsku knjigu.
Banka je dužna dostavljati FBA mjesečni izvještaj - Detaljnu knjigu trgovanja - Obrazac br. 7, propisan u skladu s ovom Uredbom - Poglavlje 14. Forma izvještaja za FBA. U okviru navedenog obrasca Banka dostavlja FBA podatke o opsegu trgovanja u knjizi trgovanja sa stanjem na posljednji dan u mjesecu, kao i prosječna stanja u toku mjeseca. Banka prati dnevno opseg trgovanja u knjizi trgovanja i ukoliko dođe do promjena koje mogu utjecati na prekoračenje navedenih limita vezano za opseg aktivnosti u knjizi trgovanja, dužna je izvijestiti FBA u smislu obveze za izračunom kapitalnih zahtijeva koje nose financijski instrumenti raspoređeni u knjizi trgovanja u skladu s odredbama ove Uredbe.

Sustavi upravljanja tržišnim rizicima

Članak 172.

Banka je dužna uspostaviti sustave za upravljanje tržišnim rizicima, kojima će osigurati:
1. identifikaciju postojećih tržišnih rizika i tržišnih rizika koji mogu proizaći iz novih poslovnih proizvoda ili aktivnosti;
2. mjerenje tržišnih rizika kroz uspostavljanje mehanizama i procedura za točnu i blagovremenu procjenu tržišnih rizika;
3. kontrolu tržišnih rizika;
4. praćenje tržišnih rizika kroz analizu stanja, promjena i trendova;
5. osiguranje kapitala za pokriće tržišnih rizika.
Sustavi za upravljanje tržišnim rizicima moraju biti adekvatni rizičnom profilu Banke, odnosno razini preuzetih rizika i složenosti proizvoda i usluga Banke.

Članak 173.

Banka je dužna upravljati svim tržišnim rizicima kojima je u svom poslovanju izložena, a naročito:
1. rizikom kamatne stope;
2. deviznim rizikom;
3. cjenovnim rizikom.
Tržišni rizici, u smislu ove Uredbe, uključuju i rizike koji su povezani s kreditnim rizikom i to: rizik druge ugovorne strane, rizik izdavatelja i rizik plasmana.

Članak 174.

Banka je dužna, ovisno o opsegu i složenosti poslovanja, u svojoj organizacijskoj strukturi, formira organizacijski dio, odnosno odredi osobu koja će biti neposredno odgovorna za upravljanje tržišnim rizicima iz članka 172. stavak 1. ove Uredbe.
Tržišnim rizicima iz članka 173. ove Uredbe, upravlja organizacijski dio, odnosno osoba koja je neposredno odgovorna za upravljanje kreditnim rizikom u Banci.
Organizacijski dijelovi, odnosno osobe iz st. 1. i 2. ovog članka, dužne su da najmanje jednom kvartalno Nadzornom odboru Banke dostavljaju izvještaje o aktivnostima vezanim za upravljanje tržišnim rizicima.

Članak 175.

U procesu upravljanja tržišnim rizicima Banka je dužna osigurati da:
1. Nadzorni odbor Banke na prijedlog Uprave donese strategiju investiranja i trgovanja koja najmanje uključuje:
a) kratak opis svih vrsta proizvoda za trgovinu,
b) prihvatljivu razinu odnosa prinosa i rizika za ukupni portfelj proizvoda za trgovinu, s kratkim obrazloženjem za svaku pojedinačnu vrstu proizvoda za trgovinu,
c) ciljeve koje banka želi ostvariti u poslovanju s odobrenim proizvodima,
d) opće kriterije za izbor druge ugovorne strane s kojom se trguje;
2. Nadzorni odbor Banke na prijedlog Uprave donese politike i utvrdi procedure u skladu sa strategijom iz točke 1) ovoga članka, i to najmanje o:
a) uspostavljanju ograničenja (limita) i procesima kontrole,
b) metodama i sredstvima za mjerenje rizika,
c) ovlastima i odgovornostima u procesu preuzimanja i upravljanja tržišnim rizicima,
d) sustavu informiranja i izvještavanja;
3. Uprava Banke uspostavi sustav koji će osigurati da procesi i transakcije budu usklađeni sa strategijom, politikama i procedurama iz točaka 1) i 2) ovog članka i sustav za informiranje Nadzornog odbora o odstupanjima od utvrđene strategije, politika i procedura;
4. Uprava Banke poveže aktivnosti Banke vezane za upravljanje tržišnim rizicima s aktivnostima koje se obavljaju u supsidijarnim i drugim pravnim osobama koja podliježu kontroli na konsolidiranoj osnovi, te da iste na adekvatan način inkorporira u strukturu upravljanja rizikom na konsolidiranoj osnovi;
5. Uprava Banke redovno podvrgava naknadnom testiranju i provjerama učinke upravljanja tržišnim rizicima, ukoliko se sustav upravljanja tržišnim rizicima iz članka 173. ove Uredbe, pored ostalog, u značajnoj mjeri oslanja i na pretpostavke.

11.2.1. Rizik kamatne stope

Članak 176.

Banka je dužna mjerenje rizika od promjena kamatnih stopa vršiti jednom mjesečno.
Izuzetno od stavka 1. ovog članka, Banka je dužna mjerenje rizika kamatne stope vršiti u kraćim intervalima ukoliko utvrdi da postoje značajnije promjene kamatnih stopa, opsega i/ili vrste Bančine aktive, pasive ili izvanbilančnih stavki.
Sve neto pozicije u dužničkim vrijednosnim papirima moraju se dnevno iskazivati u KM, odnosno denominirane po promptnom tržišnom tečaju.

Članak 177.

Banka je dužna odrediti limit za rizik kamatne stope koji obuhvaća sve bitne izloženosti riziku od promjene kamatnih stopa.
Banka je dužna mjeriti i limitirati rizik od promjene kamatnih stopa po pojedinim valutama i na agregatnoj osnovi.

Članak 178.

Obveza Banke je da redovno ocjenjuje utjecaj promjene kamatnih stopa na prihod Banke, kamatni spred, trošak sredstava izražen kamatnom stopom i neto kamatnu maržu Banke.

Članak 179.

Banka je dužna obračunavati kapitalni zahtjev za rizik kamatne stope u skladu s ovom Uredbom samo za dužničke financijske instrumente koji se vode u knjizi trgovanja, ali je dužna uspostaviti i sustav za praćenje i kontrolu kamatnog rizika kojem su izloženi svi njeni poslovi.
Banka je obavezna klasificirati svoje neto otvorene pozicije u svakom dužničkom financijskom instrumentu (obveznici, instrumentu tržišta novca, komponenti derivatnih instrumenata u skladu s poglavljem koje regulira postupanje s derivatima i svakoj drugoj poziciji koja je osjetljiva na promjenu kamatnih stopa), a u skladu s valutama u kojim su oni nominirani i izračunati kapitalni zahtjev za specifični i opći kamatni rizik u svakoj valuti posebno.

11.2.1.1. Metodologija za izračunavanje specifičnog kamatnog rizika

Članak 180.

Banka vrši raspored svojih neto pozicija u dužničkim instrumentima u odgovarajuće kategorije na temelju preostalog roka dospijeća te ih množi s propisanim ponderima, kako je to prikazano u tablici koja slijedi. Kapitalni zahtjev za specifični kamatni rizik predstavlja zbroj svih ponderiranih pozicija.

U skladu s ovim člankom, pod stavkama koje ne nose rizik podrazumijevaju se dužnički vrijednosni papiri izdani ili u cijelosti osigurani od subjekata kojima je u skladu s ovom Uredbom, podnaslov Upravljanje kapitalom, dodijeljen ponder kreditnog rizika od O %, a pod kvalificirajućim stavkama dužnički vrijednosni papiri izdani ili u cijelosti osigurani od subjekata kojima je dodijeljen ponder kreditnog rizika od 20 %.
Banka ne obračunava specifični kamatni rizik za vlastite dužničke instrumente koje drži u svom posjedu.
Banka je dužna izračunavati kapitalni zahtjev za specifični kamatni rizik i da dostavlja FBA kvartalni izvještaj - Specifični kamatni rizik po pojedinoj valuti - na obrascu propisanom u Poglavlju 14, ove Uredbe, Forma izvještaja za FBA.

11.2.1.2. Metodologija za izračunavanje općeg kamatnog rizika

Članak 181.

Za izračunavanje općeg kamatnog rizika banka je dužna koristiti: "Pristup zasnovan na dospijeću", ili "Pristup zasnovan na trajanju". Po oba pristupa kapitalni zahtjev za opći kamatni rizik se obračunava kao zbroj sljedećih elemenata:
- Dijela izraženog u % od zbroja usklađenih ponderiranih pozicija po svim vremenskim razredima dospijeća (IZNIMKA: ne izračunava se po pristupu zasnovanom na trajanju);
Dijelova izraženih u % od usklađenih ponderiranih pozicija u svim pojedinačnim zonama dospijeća (zona 1, zona 2 i zona 3);
- Dijelova izraženih u % od usklađenih ponderiranih pozicija između različitih zona dospijeća (zone 1 i zone 2; zone 2 i zone 3; zone 1 i zone 3);
- Preostale neusklađene ponderirane pozicije.

11.2.1.2.1. Pristup zasnovan na dospijeću

Članak 182.

U skladu s ovim pristupom banka vrsi raspored svojih neto pozicija u dužničkim instrumentima primjenjujući tablicu koja slijedi, i to prema:
1. preostalom roku dospijeća (ili prema vremenu preostalom do slijedećeg određivanja kamate kod instrumenata čija je kamatna stopa promjenljiva) i
2. kamatnoj stopi.

(A) POZICIJE RAZREDA DOSPIJEĆA: Banka množi svaku poziciju s ponderom za taj vremenski razred dospijeća koji je dan u zadnjoj koloni tablice. U svakom vremenskom razredu dospijeća sve ponderirane duge pozicije i sve ponderirane kratke pozicije se posebno zbrajaju. Manji zbroj iznosa ponderiranih pozicija (bilo dugih ili kratkih) u svakom vremenskom razredu dospijeća se smatra usklađenom ponderiranom pozicijom u tom vremenskom razredu dospijeća. Razlika ta dva zbroja se smatra neusklađenom (dugom ili kratkom) ponderiranom pozicijom tog vremenskog razreda dospijeća. Banka izračunava ukupnu usklađenu ponderiranu poziciju u svim razredima dospijeća kao zbroj usklađenih ponderiranih pozicija za svaki razred dospijeća.
(B) POZICIJE ZONA DOSPIJEĆA: Zbroj neusklađenih (dugih i kratkih) ponderiranih pozicija svih vremenskih razreda dospijeća u istoj zoni dospijeća predstavlja dugu ili kratku ponderiranu poziciju te zone. Banka je dužna usporediti duge i kratke ponderirane pozicije dospijeća za svaku pojedinačnu zonu dospijeća i utvrdi neusklađene (duge ili kratke) ponderirane pozicije dospijeća za sve zone dospijeća. Uvijek manji iznos ili duge ili kratke ponderirane pozicije zone dospijeća predstavlja usklađenu poziciju te zone dospijeća. Razlika između duge i kratke ponderirane pozicije zone dospijeća čini neusklađenu (dugu ili kratku) ponderiranu poziciju te zone dospijeća.

(C) USPOREDBA POZICIJA RAZLIČITIH ZONA DOSPIJEĆA:
Nakon postupaka navedenih u gornjim točkama (A) i (B) banka je dužna izvršiti usporedbu neusklađenih dugih i kratkih ponderiranih pozicija između slijedećih zona dospijeća i da utvrdi neusklađene pozicije tih usporedbi, i to:
a) zone 1 i zone 2;
b) zone 2 i zone 3;
c) zone l i zone 3.
Prednje usporedbe Banka je dužna izvršiti po navedenom redoslijedu. Uvijek manji iznosi ili duge ili kratke neusklađene ponderirane pozicije, dobivene usporedbom različitih zona po prethodnim točkama a), b) i c), predstavljaju usklađene ponderirane pozicije tako uspoređenih različitih zona dospijeća.
U gornjem postupku, preostalu neusklađenu ponderiranu poziciju čini zbroj svih neusklađenih (dugih i/ili kratkih) pozicija između tako uspoređenih različitih zona dospijeća.
Kapitalni zahtjev za opći kamatni rizik, u skladu s ovim pristupom, izračunava se kao zbroj:
1. 10% zbroja usklađenih ponderiranih pozicija po svim vremenskim razredima dospijeća;
2. 40% usklađene ponderirane pozicije zone 1;
3. 30% usklađene ponderirane pozicije zone 2;
4. 30% usklađene ponderirane pozicije zone 3;
5. 40% usklađene ponderirane pozicije između zone 1 i zone 2;
6. 40% usklađene ponderirane pozicije između zone 2 i zone 3;
7. 100% usklađene ponderirane pozicije između zone 1 i zone 3 i
8. 100% preostale neusklađene ponderirane pozicije.
Banka može izračunavati kapitalni zahtjev za opći kamatni rizik putem pristupa zasnovanog na dospijeću. Banka je dužna da u skladni s tim dostavlja kvartalni izvještaj - Opći kamatni rizik po pojedinoj valuti (pristup zasnovan na dospijeću) - Obrazac br. 8 -Tabela B, propisan u skladu sa Poglavljem 14. Forma izvještaja za FBA.

11.2.1.2.2. Pristup zasnovan na trajanju

Članak 183.

Ukoliko se Banka opredijeli za primjenu izračunavanja kapitalnog zahtjeva za opći kamatni rizik putem pristupa zasnovanog na trajanju, dužna ga je dosljedno primjenjivati.
U skladu s ovim pristupom Banka je dužna da:
a) za dužničke financijske instrumente sa fiksnom kamatnom stopom izračunava prinos do njihovog dospijeća po njihovoj tržišnoj vrijednosti (koju čini predviđena ili očekivana kamatna stopa); a
b) za dužničke financijske instrumente s promjenljivom kamatnom stopom izračunava prinos do njihovog dospijeća po njihovoj tržišnoj vrijednosti (prilagođeni prinos s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu).
Banka je zatim dužna izračunavati modificirano trajanje svakog dužničkog instrumenta na temelju sljedeće formule:

pri čemu je:
Dmod = modificirano trajanje
D = trajanje
r = prinos po dospijeću
Ct = gotovinsko plaćanje u vremenu
m = ukupno dospijeće
t = vrijeme
Banka vrši alokaciju svakog dužničkog instrumenta pojedinačno u odgovarajuće zone navedene u tablici koja slijedi. Tu alokaciju Banka provodi na temelju modificiranog trajanja svakog instrumenta.
Pozicija poinderirana trajanjem za svaki pojedinačni instrument izračunava se množenjem njegove tržišne vrijednosti s njegovim modificiranim trajanjem i pretpostavljenom promjenom kamatne stope instrumenta s tim trajanjem u skladu sa sljedećom tablicom:

(A) POZICIJE ZONA: Za svaku zonu Banka je dužna izračunavati posebno svoje duge i kratke pozicije ponderirane modificiranim trajanjem i odgovarajućim pretpostavljenim promjenama kamatne stope, a onda izvršiti njihovu usporedbu. Uvijek manji iznos bilo duge ili kratke ponderirane pozicije predstavlja usklađenu poziciju zone. Razlika između duge i kratke ponderirane pozicije čini neusklađenu (dugu ili kratku) ponderiranu poziciju te zone.
(B) USPOREDBA POZICIJA RAZLIČITIH ZONA: Nakon postupaka navedenih u gornjoj točki (A) Banka je dužna izvršiti usporedbu neusklađenih dugih i kratkih ponderiranih pozicija između sljedećih zona i da utvrdi neusklađene pozicije tih usporedbi, i to:
a) zone 1 i zone 2;
b) zone 2 i zone 3;
c) zone 1 i zone 3.
Prednje usporedbe Banka je dužna izvršiti po navedenom redoslijedu. Manji iznosi, bilo to duge ili kratke neusklađene ponderirane pozicije, dobivene usporedbom različitih zona po prethodnim točkama a), b) i c), predstavljaju usklađene ponderirane pozicije tako uspoređenih različitih zona dospijeća.
U gornjem postupku, preostalu neusklađenu ponderiranu poziciju čini zbroj svih neusklađenih (dugih i/ili kratkih) pozicija između tako uspoređenih različitih zona dospijeća.
Kapitalni zahtjev za opći kamatni rizik, u skladu s ovim pristupom, izračunava se kao zbroj:
1. 2 % usklađene pozicije za svaku zonu;
2. 40% usklađene ponderirane pozicije između zone 1 i zone 2;
3. 40% usklađene ponderirane pozicije između zone 2 i zone 3;
4. 100% usklađene ponderirane pozicije između zone 1 i zone 3; i
5. 100 % preostale neusklađene ponderirane pozicije.
Ukoliko Banka primjenjuje izračun kapitalnog zahtijeva za opći kamatni rizik putem pristupa zasnovanog na trajanju, dužna je dostavljati kvartalni izvještaj - Opći kamatni rizik po pojedinoj valuti (pristup zasnovan na trajanju) - Obrazac br. 8 - Tabela C, propisan u Poglavlju 14. Forma izvještaja za FBA

11.2.2. Devizni rizik

Članak 184.

Devizni rizik nastaje kada Banka ima otvorenu deviznu poziciju koja može dovesti do nastanka gubitaka zbog promjene međuvalutnih odnosa, promjene vrijednosti KM u odnosu na druge strane valute i promjenu cijene zlata.
Upravljanje deviznim rizikom Banke je propisano Poglavljem 6. ove Uredbe - Upravljanje deviznim rizikom.

Članak 185.

Pored odredaba propisa navedenih u prethodnom članku ove Uredbe, Banka je pri mjerenju deviznog rizika minimalno dužna:
1. devizni rizik mjeriti i ograničavati dnevno i to na agregatnoj osnovi i individualno po valutama;
2. mjerenje rizika vršiti na bazi pretpostavki o normalno očekivanim kao i velikim promjenama u deviznim tečajevima, radi ocijene utjecaja tih promjena na prihod i kapital Banke;
3. dnevnu dobit ili gubitak iz aktivnosti poslovanja sa stranim valutama izračunavati po valuti;
4. pojedinačno identificirati rezultate iz utjecaja konverzije na neto otvorenu poziciju, spred iz poslovanja, dobitak odnosno gubitak iz prethodno zatvorenih pozicija i sve naknade odnosno provizije iz konverzija sa stanovništvom;
5. vrši dnevnu valorizaciju korištenjem tržišnog deviznog tečaja na kraju dana, koja se vrši neovisno od organizacijskog dijela, odnosno osobe koje su neposredno odgovorne za upravljanje deviznim rizikom u Banci.

Članak 186.

Kapitalni zahtjev za deviznu poziciju izračunava se množenjem ukupne otvorene devizne pozicije Banke (uključujući zlato) sa 12 %.
Banka je dužna izračunavati kapitalni zahtjev za devizni rizik i dostavljati FBA kvartalni izvještaj - Kapitalni zahtjev za devizni rizik, propisan u Poglavlju 14. ove Uredbe, Forma izvještaja za FBA

11.2.3. Cjenovni rizik

11.2.3.1. Rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire

Članak 187.

Rizik pozicije u vlasničkim vrijednosnim papirima (vlasničkim instrumentima) sastoji se od dvije komponente: specifičnog rizika i općeg rizika.
Specifični rizik predstavlja rizik promjene cijene nekog vlasničkog instrumenta zbog razloga koji su vezani za njegovog izdavatelja, a u slučaju derivatnog instrumenta izdavatelja osnovnog vlasničkog instrumenta kojeg podržava taj derivatni instrument.
Opći rizik predstavlja rizik promjene cijene vlasničkog instrumenta zbog većih promjena na tržištu vlasničkih instrumenata koje nisu vezane za bilo koje specifične karakteristike pojedinačnih vlasničkih instrumenata.
Kapitalni zahtjev za rizik ulaganja u vlasničke instrumente utvrđuje se samo za vlasničke vrijednosne papire koji se nalaze u knjizi trgovanja.
Pod vlasničkim instrumentima se u skladu s ovom Uredom smatraju: dionice, potvrde depozitnih institucija, burzovni indeksi, konvertibilne obveznice i derivatni financijski instrumenti koji se odnose na dionice ili burzovne indekse.

Članak 188.

Pozicije u vlasničkim vrijednosnim papirima razvrstavaju se po nacionalnim tržištima na kojima je vlasnički vrijednosni papir uvršten na burzi, a standardni postupak obračuna koji je opisan u nastavku, primjenjuje se za svako nacionalno tržište odvojeno.
Banka je dužna izračunavati svoju neto dugu ili neto kratku poziciju u svakom vlasničkom instrumentu. Neto duge i neto kratke pozicije zbrajaju se odvojeno.
Netiranje dugih i kratkih pozicija u vlasničkim instrumentima Banka može vršiti samo ako su ti instrumenti istovjetni. Vlasnički instrumenti su istovjetni ako su izdani od istog izdavatelja, ako imaju isti tretman u slučaju likvidacije ili stečaja izdavatelja i ako glase na istu valutu.
Ukupna bruto pozicija Banke u vlasničkim instrumentima jednaka je zbroju apsolutnih iznosa neto dugih i neto kratkih pozicija.
Ukupna neto pozicija Banke u vlasničkim instrumentima jednaka je apsolutnom iznosu razlike između neto dugih i neto kratkih pozicija.

Članak 189.

Kapitalni zahtjev za rizik pozicije u vlasničkim instrumentima obračunava se kao: a) zbroj kapitalnog zahtjeva za specifični rizik, b) kapitalnog zahtjeva za opći rizik i c) kapitalnog zahtjeva za kamatni rizik ugrađen u vlasničke derivate.
Kapitalni zahtjev za specifični rizik ulaganja u vlasničke instrumente iznosi 6% ukupne bruto pozicije Banke u vlasničkim instrumentima.
Kapitalni zahtjev za opći rizik ulaganja u vlasničke instrumente iznosi 12% ukupne neto pozicije Banke u vlasničkim instrumentima.
Kapitalni zahtjev za kamatni rizik ugrađen u vlasničke derivate izračunava se kako slijedi:
- prvi korak: Banka izračunava kapitalni zahtjev za svaku pretpostavljenu poziciju prije bilo kakvog netiranja, kao tržišnu vrijednost odnosne pozicije pomnoženu postotcima prikazanim u sljedećoj tablici

- drugi korak: Banka izračunava kapitalni zahtjev za sve pretpostavljene kamatne pozicije kao zbroj apsolutnih iznosa individualnih kapitalnih zahtjeva izračunatih u skladu s prethodnom podtočkom.
Banka je dužna izračunavati kapitalni zahtjev za rizik pozicije u vlasničkim instrumentima i dostavljati FBA kvartalni izvještaj - Kapitalni zahtjev za rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire propisan u Poglavlju 14. ove Uredbe, Forma izvještaja za FBA.

11.2.4. Rizik isporuke i rizik druge ugovorne strane

Članak 190.

Ovim je definiran način obračuna kapitalnih zahtjeva za rizik | isporuke i rizik druge ugovorne strane, koji nastaju u stavkama 1 knjige trgovanja.
Rizik isporuke (namire) i rizik druge ugovorne strane su i rizici koji nastaju zbog razloga vezanih za drugu ugovornu 1 stranu, a ne uz izdavatelja instrumenta.

11.2.4.1. Rizik isporuke

Članak 191.

Banka je dužna izračunati svoju izloženost riziku isporuke ako transakcije u knjizi trgovanja, koje se odnose na dužničke, vlasničke i robne instrumente između Banke i njene druge ugovorne strane, nisu izvršene u roku 5 ili više radnih dana nakon datuma isporuke.
Izloženost riziku isporuke čini razlika između ugovorene i tekuće tržišne cijene za određeni dužnički, vlasnički ili robni instrument, ali samo u slučaju kada ta razlika predstavlja gubitak za Banku.
Kapitalni zahtjev za rizik isporuke obračunava se tako da se izloženost banke, koja je utvrđena u skladu s prethodnim stavkom, pomnoži s odgovarajućim faktorom iz kolone A u sljedećoj tablici.

Banka ne izračunava izloženost riziku isporuke u slučaju "repo" i "reverso repo" ugovora.
Banka može izračunati kapitalni zahtjev za ovaj rizik tako da, za razdoblja nakon datuma isporuke od 5 - 45 dana, ugovoreni iznos namire svake transakcije pomnoži s odgovarajućim faktorom iz kolone B.
Banka je dužna izračunavati kapitalni zahtjev za rizik isporuke i dostavljati FBA kvartalni izvještaj - Kapitalni zahtjev za rizik isporuke a A, na obrascu propisanom u Poglavlju 14. ove Uredbe- Forma izvještaja za FBA

11.2.4.2. Rizik druge ugovorne strane

11.2.4.2.1. Slobodne isporuke

Članak 192.

Banka izračunava kapitalni zahtjev za rizik druge strane koji nastaje u slobodnim isporukama, odnosno u sljedećim isporukama:
- ako je platila vrijednosne papire ili robu prije nego što ih je primila ili - ako je isporučila vrijednosne papire ili robu prije nego što su joj plaćeni i
- u slučaju transakcija s inozemstvom, ako je prošao jedan ili više dana od kada je izvršeno plaćanje ili izvršena isporuka opisana u prethodnoj podtočki. Kapitalni zahtjev iznosi 12% iznosa vrijednosnog papira, robe ili novčanih sredstava koji se duguju Banci pomnoženog odgovarajućim ponderom kreditnog rizika (0%, 20%, 50% ili 100%) iz Poglavlja 1. - Upravljanje kapitalom, koji se primjenjuje ili bi se mogao primijeniti na odnosnu drugu ugovornu stranu.

11.2.4.2.2. "Repo" i "reverse repo" ugovori za vrijednosne papire ili robe

Članak 193.

U slučaju "repo" ugovora, na temelju vrijednosnih papira ili robe uključenih u knjigu trgovanja, Banka izračunava razliku između tržišne cijene vrijednosnih papira ili robe koje je prenijela na drugu ugovornu stranu i iznosa koji duguje drugoj ugovornoj strani ili tržišne vrijednosti kolaterale koju je primila od druge ugovorne strane, i to samo kada je ta razlika pozitivna.
U slučaju "reverse repo" ugovora, Banka izračunava razliku između iznosa koji duguje druga ugovorna strana ili tržišne vrijednosti kolaterale koju je prenijela na tu drugu ugovornu stranu i tržišne cijene vrijednosnih papira ili roba koje je primila od druge ugovorne strane, i to samo kada je ta razlika pozitivna.
Obračunata kamata se uključuje u izračunavanje tržišne vrijednosti iznosa koji je pozajmljen ili uzajmljen i u izračunavanje tržišne vrijednosti kolaterala.
Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane koji proizlazi iz "repo" i "reverse repo" ugovora o vrijednosnim papirima ili robi iznosi 12% iznosa izračunatog u prethodnim stavcima ovog članka, pomnoženog s odgovarajućim ponderom kreditnog rizika (0%, 20%, 50% ili 100%) iz Poglavlja 1. -Upravljanje kapitalom, koji se primjenjuje ili bi se mogao primijeniti na odnosnu drugu ugovornu stranu.

11.2.4.2.3. Ostali rizici druge ugovorne strane

Članak 194.

Banka izračunava kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane i za izloženosti u obliku naknada, provizija, kamata, dividendi i marži za fjučers ugovore i opcije kojima se trguje na burzama, a koji se izravno odnose na stavke uključene u knjigu trgovanja, ali nisu uzeti u obzir prilikom obračuna kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike ili rizik druge ugovorne strane.
Kapitalni zahtjev za ostale rizike druge ugovorne strane iznosi 12% zbroja izloženosti navedenih u prethodnom stavku, pomnoženog odgovarajućim ponderom kreditnog rizika (0%, 20%, 50% ili 100%) iz Poglavlja l. - Upravljanje kapitalom, koji se primjenjuje ili bi se mogao primijeniti na odnosnu drugu ugovornu stranu.
Banka je dužna izračunavati kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane i dostavljati FBA kvartalni izvještaj - Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane na obrascu propisanom u Poglavlju 14. ove Uredbe- Forma izvještaja za FBA.

Postupanje s derivatima i drugim financijskim instrumentima

Članak 195.

Derivati su financijski instrumenti čija se cijena mijenja prema promjeni utvrđene kamatne stope, cijene vrijednosnog papira, cijene robe, valutnog tečaja, burzovnog indeksa ili slične varijable.
Za izračunavanje kapitalnog zahtjeva za pozicijske rizike derivati se tretiraju kao kombinacija pretpostavljenih dugih i kratkih pozicija koje zatim služe za obračun kapitalnog zahtjeva za specifični i opći rizik.

Članak 196.

(1) Kamatni "fjučers" (futures) i "forvard" (forward) ugovori i (2) terminska obveza za kupnju ili prodaju dužničkog instrumenta u budućnosti tretiraju se kao kombinacija duge pozicije (pozicija u kojoj je Banka utvrdila iznos kamate koji će primiti u nekom trenutku u budućnosti) i kratke pozicije (pozicija u kojoj je Banka utvrdila iznos kamate koji će platiti u nekom trenutku u budućnosti). Kamatni fjučers (futures) i forvard (forward) ugovori se tretiraju kao kombinacija dugih i kratkih pozicija u državnim obveznicama bez kupona s odgovarajućim dospijećem. Terminska obveza tretira se kao kombinacija duge/kratke pozicije u državnim obveznicama bez kupona i duge/kratke pozicije u dužničkom instrumentu koji je predmet ugovora (osnovni instrument). Ovi instrumenti se iskazuju po tržišnoj vrijednosti iznosa glavnice osnovnog instrumenta ili pretpostavljenog iznosa osnovnog instrumenta.

Članak 197.

Vlasnički "fjučers" (futures) i "forvard" (forward) ugovori koji se odnose na pojedinačne vlasničke vrijednosne papire ili burzovne indekse, tretiraju se kao kombinacija duge ili kratke pozicije u dotičnom vlasničkom vrijednosnom papiru i duge ili kratke pozicije u državnim obveznicama bez kupona. Pozicija u određenom vlasničkom vrijednosnom papiru iskazuje se po njegovoj tržišnoj cijeni. Pozicija u državnim obveznicama bez kupona koja je rezultat razvrstavanja vlasničkih derivata uključuje se u izračunavanje kamatnog rizika navedenog pod točkom "Rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire".

Članak 198.

Robni "fjučers" (futures) i "forvard" (forward) ugovori i terminske obveze za kupnju ili prodaju robe se tretiraju kao kombinacije duge ili kratke pozicije u određenoj robi i duge i kratke pozicije u državnim obveznicama bez kupona. Oni se iskazuju prema pretpostavljenom iznosu u standardnim mjernim jedinicama, te sa dospijećem u skladu s datumom isteka roka.

Članak 199.

Valutni "fjučers" (futures) i "forvard" (forward) ugovori se tretiraju kao duge pozicije u državnim obveznicama bez kupona u kupljenoj valuti i kratke pozicije u državnim obveznicama bez kupona u prodanoj valuti. Pozicije u državnim obveznicama bez kupona koje su rezultat razvrstavanja vlasničkih derivata uključuju se u izračunavanje kamatnog rizika u skladu s odgovarajućim dospijećem.

Članak 200.

"Svop" (swap) ugovori se tretiraju kao dvije pozicije pretpostavljenog iznosa u državnim vrijednosnim papirima s relevantnim dospijećima:
- svop (swap) ugovori na kamatnu stopu se tretiraju kao dvije pozicije pretpostavljenog iznosa u državnim obveznicama bez kupona s promjenljivom ili fiksnom kamatnom stopom i relevantnim dospijećem; medu valutni svop (swap) ugovori na kamatnu stopu se tretiraju kao kombinacija duge pozicije u državnim obveznicama bez kupona u određenoj valuti s fiksnom ili promjenljivom kamatnom stopom (ovisno o tome koja se odnosi na tu valutu) i kratke pozicije u državnim obveznicama bez kupona u određenoj valuti s fiksnom ili promjenljivom kamatnom stopom; svop (swap) ugovori na vlasničke vrijednosne papire se tretiraju kao kombinacija duge pozicije u vlasničkom vrijednosnom papiru (portfelju vlasničkih vrijednosnih papira ili burzovnih indeksa) na temelju kojeg Banka prima iznos koji je zasnovan na promjeni cijene tog vrijednosnog papira (portfelja ili burzovnih indeksa) i kratke pozicije takvog vrijednosnog papira (portfelja ili indeksa) na temelju kojeg Banka plaća iznos koji je zasnovan na promjeni vrijednosti tog vrijednosnog papira (portfelja ili indeksa);
- robni svop (swap) ugovori se tretiraju kao kombinacija dugih pozicija u robi na temelju kojih Banka plaća fiksnu cijenu, a prima promjenljivu cijenu i kratkih pozicija u robi na temelju kojih Banka prima fiksnu cijenu, a plaća promjenljivu cijenu.

Članak 201.

Pozicije u burzovnim indeksima podliježu izračunavanju specifičnog i općeg rizika u skladu s odredbama točke o riziku ulaganja u vlasničke vrijednosne papire. Pozicije o burzovnim indeksima raščlanjuju se na dionice koje čine osnovu danog indeksa. Nakon raščlambe svakog indeksa na pojedine dionice, te se dionice mogu prebijati s pozicijama u istim dionicama s različitim predznakom. Forvard (forward) ugovori na burzovne indekse raščlanjuju se za potrebe izračunavanja kapitalnog zahtjeva za pozicijske rizike na duge i kratke pozicije (ovisno o tome je li banka kupila ili prodala) u tom burzovnom indeksu ili dionicama koje čine osnovu danog indeksa i duge ili kratke pozicije u državnim obveznicama bez kupona.
Pozicije u burzovnim indeksima kojima se trguje na burzama i koji su široko diversificirani, mogu se tretirati kao pozicije u tom indeksu (odnosno tako da se ne raščlanjuju na sastavne dionice), te kao takve podliježu izračunu kapitalnog zahtjeva za opći. ali ne i specifični rizik.

Članak 202.

Pozicije u konvertibilnim vrijednosnim papirima tretiraju se kao pozicije u odnosnim kamatama ili vlasničkim vrijednosnim papirima. Konvertibilni dužnički vrijednosni papiri moraju se tretirati kao pozicije u vlasničkim vrijednosnim papirima:
- ako je preostalo manje od tri mjeseca do prvog datuma na koji se može obaviti konverzija ili je preostalo manje od jedne godine do slijedećeg datuma ako je prvi datum već protekao;
- ako je tržišna vrijednost dužničkog vrijednosnog papira za manje od 10 % viša od tržišne vrijednosti vlasničkog vrijednosnog papira koji čini osnovni instrument i
- ako je Banka neto kapitalom pokrila bilo kakav gubitak koji može nastati zbog konverzije.
Ostali konvertibilni dužnički vrijednosni papiri, koji ne zadovoljavaju uvjete navedene u prethodnom stavku, mogu se tretirati kao pozicije u dužničkim ili odnosnim vlasničkim vrijednosnim papirima.

Članak 203.

Vrijednosni papiri koji su osnova "repo" ugovora, koji zadovoljavaju sve uvjete navedene u točki ove Uredbe o knjizi trgovanja, cedent tretira kao duge pozicije u tom određenom vrijednosnom papiru i kratku poziciju u državnoj obveznici s rokom dospijeća ugovora i s kamatnom stopom jednakom stopi ponovnog otkupa.

Članak 204.

Banka izračunava kapitalni zahtjev za opcije kojima se trguje na burzama, neuvrštene opcije (options) i proizvode slične opcijama (jamstva-varanti, engl. waranti), opcija gornje granice-kap (cap), istovremena kupovina "put" opcije i prodaje "kol" (call) opcije-kolar, engl. collar, i slični instrumenti) u skladu s jednom od dvije osnovne metode:
(a) simplificiranom metodom ili (2) metodom delta-plus, i to:
(a) Simplificirana metoda: Banka koja ima malu poziciju samo u kupljenim opcijama može, u svrhu ove Uredbe, da koristi ovu metodu. Ako koristi ovu metodu za pozicije u opcijama, te se pozicije ne uključuju u izračunavanje kapitalnih zahtjeva za ostale pozicijske rizike. Za kupljene "kol" ("call") i "put" opcije kapitalni zahtjev predstavlja iznos koji je manji od:
- tržišne vrijednosti odnosnog vrijednosnog papira pomnožene sa zbrojem faktora za specifični i opći rizik za odnosnu varijablu (osnovni instrument), ili
- tržišne vrijednosti opcije.
Za pozicije koje su kombinacija kupljenih "put" opcija i dugih pozicija u odnosnom (osnovnom) vrijednosnom papiru ili stranoj valuti ili za pozicije koje su kombinacija kupljenih "kol" call) opcija i kratkih pozicija u odnosnom (osnovnom) vrijednosnom papiru ili stranoj valuti, kapitalni zahtjev se izračunava tako da se tržišna vrijednost odnosnog (osnovnog) vrijednosnog papira (ili strane valute) pomnoži sa zbrojem faktora za specifični i opći rizik za odnosnu varijablu (osnovni instrument), i zatim umanji za iznos u kojem opcija nosi prihod svom kupcu.
(b) Metoda delta-plus: U skladu s ovom metodom opcije i proizvodi slični opcijama (jamstva-varanti, engl. waranti, opcija gornje granice-kap, engl. cap, opcija donje granice-flor, engl. floor i slični instrumenti) se tretiraju kao pozicije koje su po svojoj vrijednosti jednake odnosnom (osnovnom) instrumentu pomnoženom njegovim delta koeficijentom. Delta koeficijent mora biti izračunat od strane priznate burze.
Prilikom izračunavanja općeg pozicijskog rizika i valutnog rizika delta ekvivalenti pozicija u opcijama mogu se netirati sa svim pozicijama u opcijama suprotnog predznaka, s istovjetnim odnosnim (osnovnim) vrijednosnim papirima ili derivatima, i to na sljedeći način:
- kupljene "kol" (call) opcije kao duge pozicije,
- prodane "kol" (call) opcije kao kratke pozicije,
- kupljene "put" opcije kao kratke pozicije,
- prodane "put" opcije kao duge pozicije.
Pošto delta ne pokriva ukupan rizik povezan s opcijama, Banka je dužna izračunati dodatni kapitalni zahtjev za "gama" rizik i za "vega" rizik. Banka treba koristiti "gama" i "vega" koeficijente, izračunane od strane priznate burze.
Banka je dužna izračunavati kapitalni zahtjev za rizik pozicije u opcijama i dostavljati FBA kvartalni izvještaj -Kapitalni zahtjev za rizik pozicije u opcijama na obrascu propisanom u Poglavlju 14. ove Uredbe- Forma izvještaja za FBA

Netiranje

Članak 205.

Iznos dugih (kratkih) pozicija Banke koji prelazi iznos njenih kratkih (dugih) pozicija u istim vlasničkim i dužničkim vrijednosnim papirima smatra se njenom neto pozicijom u svakom od tih različitih instrumenata.
Prilikom izračunavanja neto pozicije derivatni se instrumenti u skladu s ovim poglavljem tretiraju kao pozicije u odnosnim (osnovnim) vrijednosnim papirima.
Netiranje pozicija izračunanih u navedenu svrhu je dopušteno samo ako je izdavatelj vrijednosnog papira isti, ako nose istu kamatnu stopu, imaju isti rok dospijeća, nominirani su u istoj valuti i imaju isti tretman u slučaju likvidacije ili stečaja.

Članak 206.

Banka može međusobno netirati bilo koje pozicije u derivatnim instrumentima (definiranim u prethodnom poglavlju ove Uredbe) koje zadovoljavaju najmanje sljedeće uvjete:
1. ako su pozicije iste vrijednosti i nominirane u istoj valuti;
2. ako im se referentna stopa (za pozicije s promjenljivom stopom) ili kuponska stopa (za pozicije s fiksnom stopom) značajno ne razlikuju;
3. ako sljedeći datumi određivanja kamate (za pozicije s promjenljivom stopom) ili preostali rokovi do dospijeća (za pozicije s fiksnom kamatom), odgovaraju sljedećim ograničenjima:
- ako gore spomenuti rokovi padaju na isti dan kod pozicija kojima su ti rokovi kraći od mjesec dana;
- ako se gore spomenuti rokovi ne razlikuju za više od sedam dana kod pozicija kojima su ti rokovi između jednog mjeseca i jedne godine dana i
- ako se gore spomenuti rokovi ne razlikuju za više od trideset dana kod pozicija kojima su ti rokovi duži od jedne godine;

Članak 207.

Banka je dužna uskladiti upravljanje tržišnim rizicima s odredbama ove Uredbe i propisane upute najkasnije do 31. prosinca 2009.

12. OBAVLJANJE PLATNOG PROMETA

Članak 208.

Ovim poglavljem Uredbe utvrđuju se obveze Banke, koja obavlja unutarbankarske i međubankarske platne transakcije (u daljnjem tekstu: unutarnji i vanjski platni promet) i minimum uvjeta koje Banka treba ispunjavati za obavljanje međubankarskih platnih transakcija u plamom prometu.

Članak 209.

Banka obavlja unutarbankarske platne transakcije, odnosno transakcije između dužnika i povjerioca kada su njihovi računi u Banci.
Pod međubankarskim platnim transakcijama podrazumijevaju se transakcije između dužnika i povjeritelja kada su njihovi računi otvoreni u različitim bankama.

Članak 210.

Banka obavlja međubankarske platne transakcije pod uvjetom da:
1. ispunjava tehničke uvjete za izvršavanje međubankarskih platnih transakcija, kao i kadrovsku osposobljenost, što se utvrđuje kontrolom,
2. svi organizacijski dijelovi Banke posluju preko jednog računa,
3. ima od strane Nadzornog odbora usvojene politike i procedure za obavljanje međubankarskih platnih transakcija,

Članak 211.

Politike i procedure iz članka 210. točka 3. ove Uredbe naročito sadržavaju:
- konkretne transakcije koje će Banka obavljati;
- precizne upute u međusobnim odnosima banaka za obavljanje bilateralnog kliringa;
- adekvatnu informatičku podršku za obavljanje međubankarskih platnih transakcija;
- precizne upute za nadgledanje i praćenje vlastite likvidnosti kako bi Banka bila u mogućnosti uredno i ažurno ispunjavati obveze u međubankarskim platnim transakcijama.

Članak 212.

Banka je dužna voditi evidencije o transakcijama u unutarnjem i vanjskom platnom prometu (u daljnjem tekstu: evidencija) kako bi se adekvatno dokumentirali svi platni nalozi njenih komitenata.
Evidencije iz stavka 1. ovog članka moraju obuhvatiti sve zahtjeve iz instrukcija Agencije, Centralne banke Bosne i Hercegovine, Ministarstva financija i drugih nadležnih institucija.
Evidencije se vode u Banci i moraju biti na raspolaganju institucijama iz stavka 2. ovog članka, koje imaju pravo u okviru svoje nadležnosti zahtijevati od Banke podnošenje izvještaja o aktivnostima platnog prometa.

Članak 213.

Nadzorni odbor i Uprava Banke odgovorni su da Banka obavlja platni promet na način i prema uvjetima utvrđenim propisima kojima se regulira ova materija.

13. SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA

Članak 214.

Ovim poglavljem ove Uredbe se bliže propisuje minimum opsega, oblika i sadržaja aktivnosti Banke za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.

Članak 215.

Banka je dužna da u pisanom obliku ima program za upravljanje rizikom od pranja novca l financiranja terorizma te provođenje adekvatnih kontrolnih procedura (u daljnjem tekstu: Program).
Odredbe Programa, kao i sve politike i procedure Banka je dužna u potpunosti provoditi u svom sjedištu i u svim organizacijskim dijelovima u zemlji i u inozemstvu, ako ih osnuje. Posebnu pažnju Banka je dužna posvećivati aktivnostima svih organizacijskih dijelova.
Aktima iz prethodnog stavka i u njihovom provođenju Banka je dužna osigurati visoke etičke i profesionalne standarde svog odgovornog osoblja i efikasno sprječavanje mogućnosti da kriminalni elementi zloupotrebljavaju Banku, bila ona toga svjesna ili ne, što podrazumijeva sprječavanje, otkrivanje i izvještavanje nadležnih institucija o kriminalnim aktivnostima ili prevarama odnosno o propisanim ili sumnjivim informacijama i aktivnostima.

Članak 216.

Obvezni dio Programa su i sljedeće politike:
1. politika o prihvatljivosti klijenta,
2. politika o identifikaciji klijenta,
3. politika o stalnom monitoringu (praćenju) računa i transakcija i
4. politika o upravljanju rizikom od pranja novca i financiranja terorizma.

Članak 217.

Banka je dužna ne samo utvrditi identitet svojih klijenata nego i stalno pratiti aktivnosti koje se odvijaju na računima i provjeravati i utvrđivati da li se za prirodu računa transakcije odvijaju na normalan i očekivan način karakterističan prirodi računa.
"Upoznaj svog klijenta" treba biti centralni element procedura za upravljanje rizikom i provođenje kontrola, ali je isti potrebno dopuniti s redovnim internim pregledima i internom revizijom usklađenosti rada Banke sa zahtjevima postavljenim Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma i drugim propisima (zakon i drugi propisi).
Programom i politikama o upravljanju rizikom od pranja novca i financiranja terorizma, Banka je dužna predvidjeti, pored ostalog, i izradu i dosljednu primjenu jasnih i preciznih procedura za izvještavanje odgovarajućih internih organa Banke kao i nadležnih institucija u skladu sa zakonom i propisima o svim propisanim i sumnjivim transakcijama klijenata.

13.1. Politika o prihvatljivosti klijenta

Članak 218.

Politikom o prihvatljivosti klijenta Banka je dužna uspostaviti jasnu politiku o tome koji i kakvi klijenti su prihvatljivi za Banku, kao i propisati sveobuhvatne procedure za provođenje te politike. Ovom politikom je potrebno posebno obuhvatiti i opis vrsta klijenata koji za Banku nosi rizik viši od prosječnog i najvišu razinu. Pored toga politikom se moraju obuhvatiti i elementi kao Što su povijest i reputacija klijenta, zemlja podrijetla klijenta, javna ili neka druga visoka pozicija ako se radi o fizičkoj osobi, povezani računi, vrste i priroda poslovnih aktivnosti te ostali mogući pokazatelji rizika.
Politike i procedure za njihovo provođenje trebaju biti prilagođeni tako da zahtjevi za ispitivanjem klijenata budu gradirani/stupnjevani ovisno o razini visine rizika klijenta tako da se za klijente s najvišim stupnjem rizika provode najoštrija i najdetaljnija ispitivanja i dokumentiranja.

13.2. Politika o identifikaciji klijenta

Članak 219.

Politika o identifikaciji klijenta treba biti glavni element standarda "upoznaj svog klijenta". U smislu ove Uredbe klijenti Banke su:
l . fizičke i pravne osobe koje uspostavljaju poslovni odnos s Bankom ili imaju otvoren račun kod Banke;
2. fizičke i pravne osobe u čije ime ili korist se uspostavlja ili je uspostavljen poslovni odnos s Bankom t.j. krajnji vlasnik - korisnik;
3. fizičke i pravne osobe koje žele ili obavljaju financijske transakcije putem Banke;
4. fizičke i pravne osobe koje obavljaju transakcije putem različitih vrsta posrednika;
5. bilo koje fizičke i pravne osobe koje su povezane s financijskom transakcijom koja Banci može nanijeti rizik reputacije ili je izložiti nekom drugom riziku.

13.2. 1. Identifikacija klijenta

Članak 220.

Banka je dužna utvrditi detaljne i sveobuhvatne procedure za identifikaciju novih klijenata i ne može uspostaviti poslovne odnose s njima sve dok identitet novih klijenata nije utvrdila na potpuno zadovoljavajući način.
Banka je obvezna dokumentirati i primijeniti politike za identifikaciju klijenata i osoba koje djeluju u njezino ime ili korist. Dokumenti iz kojih Banka utvrđuje identitet klijenata generalno trebaju biti takve prirode da ih je najteže pribaviti na nezakonit način ili falsificirati, kao i dokumenti koji su propisani drugim odgovarajućim propisom. Posebnu pažnju Banka treba posvetiti nerezidentnim klijentima i ne smiju suziti ili nepotpuno obaviti procedure za utvrđivanje identiteta u slučajevima kada novi klijent nije u mogućnosti da se predstavi na intervjuu.
Kada je klijent nerezident Banka treba uvijek postaviti pitanje i sebi i klijentu: zašto je takav klijent za otvaranje računa izabrao baš banku u stranoj zemlji.
Postupak identifikacije se provodi na početku uspostave poslovnih odnosa. Međutim, kako bi se osiguralo da su dokumenti još uvijek važeći i relevantni, Banka je dužna provoditi redovite preglede već postojećih dokumenata. Isto tako Banka je dužna provoditi ovakve preglede u svim slučajevima kada se obavljaju značajne transakcije, kada se pojavljuju značajne promjene u načinu na koji klijent koristi račun za obavljanje transakcija i kada Banka značajno mijenja standarde za dokumentiranje identiteta ili transakcija klijenta. U slučajevima kada Banka sazna da nema dovoljne informacije o nekom postojećem klijentu dužna je poduzeti hitne mjere da dobije takve informacije na najbrži mogući način, i dok ih ne dobije ne može obaviti tražene transakcije.
Kod uspostave poslovnih odnosa s novim klijentima kao i u slučajevima iz prethodnog stavka, Banka je dužna izvršiti provjere i tražiti informacije o klijentima i od specijaliziranih uslužnih (kreditnih) biroa ako isti postoje i ako su takve usluge Banci dostupne, ali da koristi i sve druge moguće izvore kao što su npr. reference koje se mogu dobiti od treće strane, putem usluga za određene provjere, telefonskih imenika, drugih mogućih imenika i adresara, web-stranica i slično.

Članak 221.

Banka je dužna za identifikaciju klijenta i svaku pojedinačnu transakciju propisati standarde o vrsti potrebne dokumentacije i vremenskom razdoblju za čuvanje te dokumentacije, a najmanje u skladu s odgovarajućim propisima za čuvanje dokumenata.

13.2.2. Opći zahtjevi za identifikaciju klijenta

Članak 222.

Banka je dužna tražiti sve informacije koje su potrebne za potpunu i sigurnu identifikaciju svakog novog klijenta kao i za utvrđivanje svrhe i namjeravane prirode poslovnog odnosa sa Bankom.
Za fizičke osobe koje žele biti klijenti Banke, Banka je dužna utvrditi identitet i zahtijevati sljedeće informacije i dokumente:
1. ime i prezime;
2. stalnu adresu stanovanja;
3. datum i mjesto rođenja;
4. jedinstveni matični broj građanina ili broj putovnice i zemlja izdanja za nerezidente;
5. ime tvrtke u kojoj je osoba zaposlena;
6. opis izvora sredstava;
7. specimen potpisa;
8. osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu, putovnicu ili neki drugi službeni dokument kojim se može utvrditi njegov identitet uz uvjet da postoji fotografija lica;
9. podatke i dokumente (kao i za klijenta) o opunomoćenim
zastupnicima;
10. drugo u skladu s odgovarajućim propisima.
Banka je dužna izvršiti provjeru svih informacija i podataka uvidom u originale dokumenata koje su izdali za to nadležni organi, uključivo osobnu iskaznicu i putovnicu. U kontaktima lice u lice mora biti obavljena provjera klijentove fotografije na dokumentu Svaka naknadna promjena gornjih informacija ili dokumenata mora biti provjerena i dokumentirana.
Za sve originalne dokumente koji ne mogu biti ostavljeni Banci, Banka je dužna tražiti njihove preslike uredno ovjerene od nadležnog organa.
Za pravne osobe koje žele biti klijenti Banke, Banka je dužna zahtijevati sljedeće informacije i dokumente:
1. dokaz o njihovom zakonskom statusu - izvod iz registra t.j. registracija kod registracijske institucije;
2. identifikacijski broj dodijeljen od Porezne uprave i Uprave za neizravno oporezivanje;
3. ugovor-dokument o osnivanju;
4. licenciju za rad ako je za takvu vrstu posla ista potrebna;
5. financijske izvještaje o poslovanju;
6. dokument u kojem su opisane osnovne poslovne djelatnosti klijenta;
7. specimen potpisa ovlaštenih potpisnika;
8. podatke i identifikacijske dokumente s fotografijom o opunomoćenim zastupnicima i specimen njihovih potpisa;
9. drugo u skladu s odgovarajućim propisima.
U svim slučajevima Banka je dužna izvršiti provjeru dokumenata kao i provjeru da li firma zaista postoji, je li na registriranoj adresi, obavlja li doista navedene poslovne aktivnosti. Originalnu dokumentaciju ili od strane nadležnog organa ovjerene preslike Banka je dužna zadržati za svoje potrebe i čuvati ih u skladu sa zakonskim propisima.
Banka ne može otvoriti račun niti obavljati poslovanje sa klijentom koji insistira na njegovoj anonimnosti ili koji se predstavlja lažnim imenom.
Banka može odbiti otvaranje računa klijentima bez obveze davanja obrazloženja.

13.2.3. Posebna identifikacijska pitanja

Članak 223.

U svim slučajevima utvrđivanja identiteta klijenta Banka je dužna postupati u skladu sa svojim politikama i procedurama kao i svim primjenjivim propisima. Naročitu pažnju, pored ostalih elemenata. Banka je dužna posvetiti i slučajevima koji slijede:

Starateljski i zastupnički računi

Pošto starateljski (skrbnički) i zastupnički računi mogu biti korišteni za izigravanje ili zaobilaženje procedura Banke za identifikaciju klijenata, Banka mora uspostaviti takve procedure da efikasno mogu utvrditi pravi identitet stvarnog korisnika ili vlasnika računa. Pri tome su obavezne tražiti i dobiti zadovoljavajuće dokaze o identitetu svakog posrednika, staratelja i zastupnika, ali i osobe koju oni predstavljaju odnosno stvarnog korisnika ili vlasnika računa.

Posrednici sa specijalnom svrhom

Banka je dužna da bude posebno oprezna u sprječavanju poslovnih firmi (sa specijalnom svrhom), naročito internacionalnih poslovnih kompanija, koje fizička osobe koriste kao metodu za rad anonimnih računa. Kako je efikasna identifikacija ovakvih klijenata ili krajnjih vlasnika izuzetno teška, Banka je dužna da sa posebnom pažnjom shvati i otkrije strukturu organizacije takve kompanije, da utvrdi koji su stvarni izvori sredstava i da identificira krajnje korisnike ili vlasnike ili osobe koje imaju stvarnu kontrolu nad sredstvima.

Specijalizirane tvrtke za kontrolu i ocjenu (due dilligence) klijenata

Kada za kontrolu i procjenu klijenta Banka angažira specijalizirane tvrtke za kontrolu i ocjenu (due diligence) klijenata mora pažljivo procijeniti je li ta firma solidna i provodi li takvu kontrolu i ocjenu u skladu sa standardima koji se dalje navode. Bez obzira na angažman specijalizirane tvrtke krajnja odgovornost o poznavanju klijenta leži na Banci. Iz navedenih razloga Banka je dužna koristiti sljedeće kriterije kako bi utvrdila je li specijalizirana tvrtka prihvatljiva:
1. specijalizirana tvrtka se mora pridržavati najmanje minimuma praksi o kontroli i ocjeni klijenta koji su navedeni u ovom poglavlju Odluke;
2. procedure za kontrolu i ocjenu klijenta koje provodi specijalizirana tvrtka moraju biti rigorozne najmanje u mjeri u kojoj bi bile rigorozne procedure Banke da ih sama Banka provodi;
3. Banka mora biti zadovoljena u pogledu pouzdanosti sustava koji specijalizirana tvrtka koristi za provjeru identiteta klijenta;
4. sa specijaliziranom tvrtkom Banka mora imati ugovorenu dozvolu da u bilo kojoj fazi izvrši provjeru obavljanja kontrole i ocjene od strane specijalizirane tvrtke;
5. sve relevantne identifikacijske podatke i dokumentaciju koja se odnosi na klijentov identitet specijalizirana tvrtka odmah mora predati Banci. Banka je dužna da iste odmah pažljivo pregleda. Takva informacija mora biti dostupna za kontrolu i od strane bankarskih supervizora i drugih ovlaštenih osoba i organa u skladu sa zakonom.

Računi klijenata koje su otvorili profesionalni posrednici

Kada Banka otkrije ili ima razloga vjerovati daje račun koji je otvorio profesionalni posrednik otvoren u korist klijenta pojedinca, dužna je izvršiti identifikaciju tog klijenta. U slučajevima kada profesionalni posrednik otvara zbirni račun za više klijenata, i u slučaju kada se ne otvaraju i u slučaja kada se otvaraju podračuni zbirnog računa. Banke su dužne utvrditi identitet svih pojedinačnih klijenata.
U slučajevima koji slijede Banka je dužna odbiti zahtjev za otvaranje računa:
1. kada posrednik nije ovlašten da Banci pruži potrebne informacije o pravim vlasnicima sredstava, npr. odvjetnici ograničeni kodeksom profesionalne tajne i
2. kada posrednik nije podvrgnut standardima kontrole i ocjene koji su ekvivalentni standardima postavljenim ovom Uredbom.

Korespondentno bankarstvo

Da se ne bi našla u situaciji daje izložena rizicima da otkrije kako je uvučena u držanje i/ili transfere novca koji su povezani s nezakonitim odnosno kriminalnim aktivnostima Banka je, prilikom uspostavljanja korespondentnih odnosa s drugim bankama, naročito s bankama u inozemstvu, odnosno otvaranja korespondentnih računa, dužna izvršiti kontrolu i ocjenu vezanu za takve račune.
Banka je dužna prikupiti potrebne informacije o njihovim korespondentnim bankama s ciljem da u potpunosti upozna prirodu poslovanja svoje korespondentne banke. Faktori i informacije koji moraju biti obuhvaćeni su:
1. lokacija (zemlja) korespondentne banke;
2. menadžment korespondentne banke:
3. glavne poslovne aktivnosti korespondentne banke;
4. nastojanja korespondentne banke u sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma kao i adekvatne politike za prihvaćanje klijenata i poznavanje svojih klijenata:
5. svrha odnosno cilj zbog kojeg se otvara račun;
6. identitet trećih osoba koje će koristiti usluge korespondentnog bankarstva;
7. situacija bankarskih propisa i supervizije u zemlji korespondentne banke, itd.
Banka smije uspostavljati korespondentne odnose samo sa bankama u čijim zemljama postoje odgovarajuće institucije koje provode efikasnu superviziju banaka.
Banka je dužna spriječiti rizik da se korespondentni računi koriste izravno od trećih strana radi obavljanja aktivnosti u svoju vlastitu korist.

Kurirske i/ili slične transakcije "prijenosom gotovine u torbama"

Banka je dužna uspostaviti posebne procedure provjere i monitoringa za slučajeve gotovinskih transakcija poznatih pod nazivom "prijenos gotovine u torbama" koje klijenti obavljaju osobno, putem kurira ili drugih fizičkih osoba "prenosilaca". Kako je ova vrsta transakcija, bilo one "dolazeće" ili "odlazeće", visoko rizična, potrebno je da Banka ovoj vrsti aktivnosti posveti izuzetan oprez i pažnju.

Neaktivni računi

U slučajevima neaktivnih računa Banka je dužna biti posebno oprezna ako se desi da se isti neočekivano aktiviraju, naročito ako njihovo aktiviranje čine transakcije u značajnijim iznosima ili pokazuju neke od pokazatelja sumnjivih aktivnosti. U ovakvim slučajevima, pored ostalog, potrebno je da banka vrši ponovnu provjeru identiteta klijenata.

Ostave-čuvanje u sefovima

U aktivnostima za poslove ostave tj. čuvanja stvari, kasa, zapečaćenih kuverata ili paketa u sefovima za čuvanje, Banka je dužna uspostaviti posebne procedure za adekvatnu identifikaciju fizičkih osoba i/ili tvrtki koji nisu njezini klijenti i koji kod nje nemaju račune. Bitan element ovih procedura mora biti osiguranje stvarne mogućnosti za identifikaciju pravog vlasnika stvari u ostavi.

13.2.4. "Upoznaj svog klijenta" i formiranje profila klijenata

Članak 224.

U svakodnevnom poslovanju i odnosima s klijentima, Banka mora saznati i upoznati klijentove aktivnosti, sistematski razumjeti njihovo poslovanje, upoznati financijske i platežne navike, bitne informacije i dokumentaciju o klijentovim poslovnim vezama i novčanim tijekovima, vrste poslovnih odnosa koje klijenti imaju i upoznati njihove poslovne kontakte, njihove domaće i međunarodne tržišne prakse, uobičajene izvore zaduženja i odobrenja njihovih računa, korištenih valuta, učestalost i veličine odnosno opsege transakcija, itd. Banka je naročito dužna:
1. u slučaju poslovnih tvrtki upoznati i vlasničku strukturu firme, ovlaštene izvršne donosioce odluka i sve one koji su pravovaljano ovlašteni da djeluju u njihovo ime;
2. obvezati svoje klijente da im unaprijed i na vrijeme dostavljaju informacije i dokumentaciju o očekivanim i namjeravanim promjenama oblika i obavljanja svojih poslovnih aktivnosti;
3. posebnu pažnju posvetiti dobro poznatim klijentima i javnim ličnostima i osigurati da njihovo eventualno nezakonito ili sumnjivo poslovanje ne ugrozi reputaciju Banke.
Na temelju elemenata iz prethodnog stavka Banka je dužna formirati i profil svojih klijenata. Ovaj profil će biti sadržan u posebnom registru profila klijenata, a kako to Banka sama uredi. Utvrđeni profil klijenata od strane Banke, Banka će koristiti kao generalni dopunski pokazatelj u monitoringu poslovanja s klijentima za utvrđivanje:
1. urednosti, kontinuiteta i lakoće u poslovanju i odnosima između Banke i klijenata za lako i brzo ocjenjivanje u bilo koje vrijeme i
2. svakog neuobičajenog ponašanja i odstupanja od klijentovih profiliranih ponašanja ili prometa po računima za lako i brzo prepoznavanje i pokretanje odgovarajućih procedura.

13.2.5. Neobična i neuobičajena ponašanja koja čine osnovu za sumnju

Članak 225.

Banka je dužna zahtijevati od klijenata objašnjenje za svaku uočenu značajniju promjenu ponašanja. U slučaju da klijenti m mogu dati ili daju objašnjenje neuvjerljivo i bez argumenata banka takvo ponašanje treba smatrati sumnjivim i aktivirati svoji procedure za detaljnije istraživanje uključivo kontaktiranje nadležnih institucija.
Neobična i neuobičajena ponašanja koja čine osnovu za sumnju
sumnju, pored ostalih, su:
1. neočekivana promjena u financijskom ponašanju klijenta koja se ne može objasniti poslovnim ili financijskim motivima;
2. neočekivana pojava nove osobe, posla i/ili geografskog područja kod bankama već poznatog načina i vrst poslovanja, poslovne i financijske mreže klijenta;
3. posebna karakteristika neke transakcije koja se ne uklapa u uobičajenu praksu klijenta;
4. upotreba sredstava sa računa klijenta za svrhu koja nije uobičajena i obuhvaćena aranžmanom banke i klijenta;
5. objašnjenje transakcije od strane klijenta nije uvjerljivo i izgleda lažno;
6. kada se učestalo ponavljaju transakcije u iznosima koji su ispod iznosa zakonom propisanog za izvještavanje i prijavu nadležnim institucijama;
7. kada klijent zatvara svoj račun uzimanjem cjelokupnog iznosa u gotovom novcu ili distribucijom tog iznosa na više manjih iznosa na više novootvorenih računa;
8. kada osoblje banaka nema jasne dokaze da se radi o kriminalnim aktivnostima, ali imaju sumnju da takva mogućnost postoji.
Sastavni dio ove Uredbe čini i Prilog o pokazateljima sumnjivih financijskih transakcija.

13.3. Politika o stalnom monitoringu računa i transakcija

13.3.1. Monitoring s ciljem sprječavanja pranja novca

Članak 226.

Banka je dužna provoditi stalni monitoring računa i transakcija kao osnovni aspekt efikasnih procedura za upoznavanje svog klijenta. Iz ovoga razloga Banka je dužna da prethodno dobije i definira odgovore na jedno od najhitnijih pitanja kakva je priroda normalnih i razumnih ili normalnih ili uobičajenih aktivnosti po računima svojih klijenata. Kada to postigne dužna je osigurati sredstva ili instrumente, načine ili procedure kako bi otkrila koje se transakcije ne uklapaju u takvu prirodu ponašanja i kako tim postupcima efikasno kontroliraju i minimiziraju svoj rizik u poslovanju s klijentima.
Opseg do kojeg Banka razvija svoje praćenje ponašanja računa svojih klijenata mora biti prilagođen potrebama adekvatne osjetljivosti na rizik. Za sve račune Banka je dužna uspostaviti takav sustav koji će omogućiti otkrivanje svih neobičnih, neuobičajenih i sumnjivih vrsta aktivnosti.

Članak 227.

Kako bi osigurala ispunjenje ciljeva iz prethodnog članka Banka je dužna:
1. uspostaviti limite transakcija po određenim vrstama ili kategorijama računa;
2. obavezno posvetiti pažnju i provjere sve transakcije po računima koje prekoračuju uspostavljene limite;
3. definirati vrste transakcija koje moraju upozoriti Banku kako postoji mogućnost da klijenti obavljaju neke neobične, neuobičajene ili sumnjive transakcije;
4. definirati vrste transakcija koje po svojoj prirodi prvenstveno nemaju ekonomski ili komercijalni smisao;
5. definirati prag ili prirodu velikih iznosa novčanih depozita koji nisu konzistentni normalnim ili očekivanim transakcijama od određene vrste klijenata;
6. definirati postupanje Banke u slučajevima velikog prometa po računima čija salda uobičajeno nisu na visokoj razini;
7. sačine službenu što sveobuhvatniju listu primjera sumnjivih transakcija i primjera i načina mogućih oblika pranja novca i financiranja terorizma.

Članak 228.

Za račune koji predstavljaju višu razinu rizika Banka je dužna uspostaviti intenzivniji postupak praćenja. Kako bi identificirala kategoriju računa s višom razinom rizika potrebno je da Banka uspostavi i set ključnih pokazatelja prema kojima će se računi kategorizirati u ovu grupu, uzimajući u obzir podatke o povjesti i saznanjima o klijentu kao što su izvor sredstava za račun, vrstu i prirodu samih transakcija, zemlja porijekla klijenta i druge. Za račune više razine rizika Banka je dužna:
1. kreirati adekvatan sustav za upravljanje informacijama kojim će osigurati da uprava i odgovorni službenici Banke za praćenje usklađenosti rada Banke sa zahtjevima propisanim zakonom i propisima u ovoj oblasti pravovremeno imaju potrebne informacije za identifikaciju, za efikasno praćenje računa klijenata s višom razinom rizika i za njihove analize. Ovaj sustav treba obuhvatiti najmanje:
a) izvještavanje o dokumentaciji koja nedostaje za potpuno sigurnu identifikaciju klijenata,
b) izvještavanje o neobičnim, neuobičajenim i sumnjivim transakcijama koje su obavljene putem računa klijenata i
c) izvještavanje o sveobuhvatnim informacijama o ukupnim poslovnim odnosima klijenata s Bankom.
2, osigurati da menadžment odgovoran za poslovanje Banke u oblasti privatnog bankarstva dobro poznaje situaciju klijenata banke koji predstavljaju višu razinu rizika, da bude budan i da cijeni i informacije koje se mogu dobiti od neke treće strane. Značajne transakcije ovih klijenata trebaju biti odobrene od strane uprave,
3. usvojiti jasnu politiku, donijeti interne upute i procedure i uspostaviti kontrolu čiji je cilj posebno oprezno poslovanje u odnosima s politički izloženim ličnostima, drugim osobama i tvrtkama za koje je potvrđeno ili je jasno da su s njima povezani.

13.3.2 Monitoring s ciljem sprječavanja financiranja terorizma

Članak 229.

Informiranje nadležne institucije i blokiranje financijskih sredstava za koja Banka sumnja ili zna da služe za financiranje terorizma ili osobe koje podržavaju terorizam je osnovni za borbu protiv terorizma. Najveću pažnju Banka treba posvetiti:
1. provjerama u opsegu koji je to moguć da li se sredstva iz zakonskih izvora ili poslova u većem ili manjem dijelu usmjeravaju u podržavanje terorističkih aktivnosti;
2. na temelju obavijesti nadležnih institucija praćenju i ažuriranju lista organizacija i osoba koje su povezani s teroristima ili terorizmom;
3. primjeni procedura za sprječavanje financiranja terorista i terorističkih organizacija uključivo urgentno izvještavanje nadležnih institucija o uočenim sumnjivim transakcijama;
4. pokušajima da otkriju stvarni identitet i/ili svrhu naročito malih transfera kada svrha transfera i/ili pošiljalac i/ili primatelj nisu jasno navedeni;
5. slučajevima kada se nalogom klijenata račun neočekivano prazni;
6. kao i u slučajevima pranja novca u kojima se prima ili šalje novac elektronskim putem a popraćeni su neobičnim ili neuobičajenim aspektima, kao što su veličina iznosa, zemlja u koju se novac šalje, zemlja porijekla podnosioca naloga, vrsta valute, i sl.;
7. neprofitnim i dobrotvornim organizacijama naročito ako obavljanje aktivnosti nije u suglasnosti s registriranom djelatnošću, ako izvor sredstava nije jasan, ako organizacija prima sredstva iz neobičnih i sumnjivih izvora.

13.4. Politika o upravljanju rizikom od pranja novca i financiranja terorizma

13.4.1. Odgovornost organa Banke i izvještavanje

Članak 230.

Nadzorni odbor Banke je odgovoran za donošenje efikasnog Programa te da osigura da se u Banci provode adekvatne kontrolne procedure kojima će se osigurati da se program, politike i procedure, kao njegov sastavni dio, u potpunosti provode u praksi.
Politike i procedure Banke "upoznaj svog klijenta" trebaju biti efikasne i obuhvaćati redovne postupke za odgovarajući i uspješan nadzor od strane Uprave, sustave internih kontrola, internu reviziju, podjelu dužnosti, obuku odgovarajućeg osoblja i ostale segmente koji su u uskoj vezi s ovom oblasti.
Za provođenje politika i procedura Banke Programom moraju biti jasno definirane odgovornosti i podijeljene na odgovarajuće nositelje tj. na odgovarajuće organizacijske dijelove ili funkcije. Upravu, ostalo rukovodstvo i drugo osoblje Banke.

Članak 231.

Linije za izvještavanje o zakonom propisanim, neobičnim, neuobičajenim i sumnjivim transakcijama klijenata moraju biti jasno definirane u pisanom obliku. Ovo izvještavanje u praksi mora biti redovno, djelotvorno i dostupno svim dijelovima Banke i licima, i potpuno u skladu s interno propisanim izvještajnim politikama i procedurama.

Članak 232.

Usporedo s obvezom iz prethodnog članka ove Uredbe, Banka je dužna donijeti i interne procedure za izvještavanje nadležnih organa izvan Banke, u skladu s odgovarajućim zakonom i propisima, o svim propisanim informacijama i podatcima.
Banka je dužna u potpunosti izvršavati svoje izvještajne obveze prema zakonom propisanim institucijama.

Članak 233.

Banka je dužna čuvati dokumentaciju o svim transakcijama obavljenim od strane klijenata i u odnosima sa klijentima, po vrsti, na način i na rok kako je to propisano odgovarajućim zakonom.

13.4.2. Imenovanje osoba za koordinaciju aktivnosti

Članak 234.

Nadzorni odbor Banke je dužan osigurati da se u Banci na rukovodnoj razini imenuju osobe koje će imati odgovornost za koordiniranje svih aktivnosti Banke u praćenju usklađenosti Banke sa svim zakonskim i drugim propisanim zahtjevima koji su predmet ove Uredbe i djelotvorno provođenje Programa.
Koordinator za usklađivanje Banke s propisanim zahtjevima za aktivnosti protiv pranja novca i financiranja terorizma (KUPIT) treba:
1. biti odgovoran za osiguranje urednog funkcioniranja izvještajne funkcije prema nadležnim institucijama, propisane zakonom i drugim propisima, o svim transakcijama preko propisanog iznosa, svim povezanim i sumnjivim transakcijama;
2. biti odgovoran za osiguranje urednog funkcioniranja linija izvještavanja u skladu s Programom;
3. imati odgovarajuće kvalifikacije, znanja, iskustva i dobru radnu i moralnu reputaciju;
4. imati odgovarajuća potrebna sredstva za obavljanje svoje funkcije, uključivo najmanje dva izvršitelja od kojih jedan odgovoran za monitoring otkrivanja sumnjivih klijenata, a drugi za monitoring linije izvještavanja nadležnih institucija i interne linije izvještavanja kao i ovlasti za donošenje i samostalnih odluka i traženje pravne podrške. Banka procjenjuje potrebu za više izvršitelja;
5. imati svakodnevni potpuni pristup sustavu monitoringa klijenata;
6. svakodnevno primati izvještaje o sumnjivim aktivnostima klijenata;
7. imati ovlasti da izda nalog osoblju za provođenje procedura iz zakona, propisa i Programa i o tome izvijesti Upravu i Nadzorni odbor Banke;
8. moći pratiti domaće i procedure u odnosima s inozemstvom radi provjere potencijalnih sumnji;
9. poduzimati korake za unapređenje svojih znanja i sposobnosti i znanja i sposobnosti osoblja koje je njemu podređeno i ostalog relevantnog osoblja Banke;
10. najmanje jedanput kvartalno podnositi izvještaj Nadzornom odboru i Upravi Banke o postupanju Banke i njenoj usklađenosti sa zahtjevima za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma kao i aktivnostima koje su poduzete protiv otkrivenih sumnjivih klijenata;
11. najmanje jedanput godišnje izvršiti procjenu adekvatnosti postojećeg Programa, politika i procedura i Nadzornom odboru daje prijedloge za njihovo ažuriranje ili unapređenje;
12. pružati punu potrebnu podršku u aktivnostima koje provodi interna revizija Banke;
13. u svoje procedure uključi i elemente za internu istragu o odgovornosti osoblja Banke koje je zanemarilo svoje dužnosti u ovoj oblasti.

13.4.3. Interna i vanjska revizija Banke

Članak 235.

Interna revizija Banke je dužna provoditi redovnu procjenu i osigurati da se program, njegove politike i procedure za sprječavanje aktivnosti pranja novca i financiranja terorizma, odnosno politike i procedure "upoznaj svog klijenta" u potpunosti provode i budu usklađene sa svim zahtjevima zakona i drugih propisa.
Usklađenost poslovanja Banke sa zahtjevima zakona i propisa treba biti predmetom neovisne procjene od strane funkcije interne revizije u Banci, što uključuje procjenu adekvatnosti Bančinih politika i procedura sa stajališta zakonskih zahtjeva i drugih propisa.
Obvezu funkcija interne revizije u Banci čine i stalni monitoring da li i kako odgovarajuće osoblje Banke obavlja i provodi zahtjeve programa, politika i procedura i to putem testiranja usklađenosti u slučajevima adekvatno izabranih uzoraka klijenata, računa i transakcija kao i korektnosti izvještavanja o neobičnim, neuobičajenim, sumnjivim i transakcijama koje su propisane zakonom i drugim propisima.

Članak 236.

Funkcija interne revizije u Banci treba predstavljati potpuno neovisnu procjenu upravljanja rizikom i funkcioniranja sustava internih kontrola u Banci. Interna revizija je dužna o svojim nalazima i ocjenama uredno odnosno periodično izvještavati Odbor za reviziju i/ili Nadzorni odbor Banke u skladu sa Zakonom. Ovi izvještaji trebaju obuhvaćati nalaze i ocjene djelotvornosti Banke po svim pitanjima propisanim zakonom i propisima, programom, politikama i procedurama Banke kojim su regulirane obveze Banke za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma. Jedno od bitnih poglavlja u ovim izvještajima treba biti i ocjena o adekvatnosti obuke osoblja Banke u ovoj oblasti.

Članak 237.

Nadzorni odbor Banke je dužan osigurati da je interna revizija Banke stručno i tehnički osposobljena naročito kadrovima koji su veoma dobro upoznati s programom, politikama i procedurama kao i da posjeduju visoke moralne i stručne sposobnosti naročito u oblasti "upoznaj svog klijenta".
Pored ostalog, osoblje interne revizije u Banci mora biti izuzetno proaktivno kada se radi o praćenju aktivnosti koje je Banka dužna poduzeti na temelju nalaza i ocjena interne revizije, eksterne revizije i institucija koje provode zakon.

Članak 238.

U postupku obavljanja neovisne vanjske revizije njihovih financijskih izvještaja Banka je dužna da s neovisnim vanjskim revizorskim firmama ugovori i obavljanje revizije i ocjene provođenja zakonskih i propisanih obveza Banke, provođenju programa, politika, procedura, sustava internih kontrola funkcioniranja interne revizije Banke i ocjene je li Banka uskladila svoje poslovanje sa zahtjevima za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma uz obvezno korištenje tehike testiranja.

13.4.4. Obuka osoblja Banke

Članak 239.

Banka je dužna osigurati stalnu obuku svojih zaposlen koji su obuhvaćeni njihovim programom za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma. Sadržaj ove obuke mora da obuhvati najmanje sljedeće teme iz oblasti koja je predmet Uredbe:
1. zakonske obveze Banke i obveze iz drugih propisa;
2. program, politike i procedure Banke;
3. detaljne elemente politike "upoznaj svog klijenta";
4. opasnosti od pranja novca i rizici za Banku i osobne odgovornosti osoblja;
5. mogućnosti i slabosti financijskih institucija u sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma;
6. odgovornosti i ovlasti KUPIT-a;
7. sustav internih kontrola;
8. sustav interne revizije;
9. preporuke Bazelskog komiteta za superviziju banaka posebno kontrola i ocjena (due diligence) klijenata;
10. preporuke za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma međunarodne institucije FATF.
Periodičnost i teme obuke iz prethodnog stavka Banka treba prilagoditi realnim potrebama svojih određenih organizacijskih dijelova, funkcija i/ili osoblja, ali radi pravovremenog usklađivanja s novim zahtjevima i upoznavanja s novim pojavama, kao održavanja već stečenog znanja i iskustava svojih zaposlenika Banka je dužna uspostaviti program redovnih vidova obuke.
U odlučivanju o potrebama, vrsti i opsegu obuke prethodnog stavka Banka je dužna prilagoditi fokus obuke ovisno o tome radi li se o novozaposlenom osoblju, osoblju koje ima izravni kontakt s klijentima, osoblju koje radi s novim klijentima, osoblju koje kontrolira je li rad Banke usklađen sa zahtjevima zakona i drugih propisa, ostalom rukovodstvu, Upravi i/ili Nadzornom odboru, itd.
Putem programa obuke Banka je dužna osigurati da relevantno osoblje u potpunosti razumije važnost i potrebe za uspješnijim provođenjem politike "upoznaj svog klijenta" takvo razumijevanje bude ključ uspjeha u njenoj provedbi.

Članak 240.

Kako bi povećala stručne sposobnosti i efikasnost s osoblja Banka je dužna izraditi sveobuhvatan priručnik kojim će biti obuhvaćeni: Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma u FBiH, Pravilnik o načinu i rokovima obavještavanja Financijske policije na sprječavanju pranja novca te načinu vođenja popisa prikupljenih podataka, Zakon o bankama, drugi propisi kojim je regulirano sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, Program Banke sa svim politikama i procedurama, pravila za ponašanje osoblja, metod otkrivanja nezakonitih i sumnjivih aktivnosti, odgovorne ovlasti KUPIT-a, opisi nekih upečatljivih primjera zloupotreba i prijevod publikacije Bazelskog komiteta "Kontrola i (X klijenata (Customer due dilligence)", prijevod Preporuka za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma izdanih od međunarodne institucije FATF, program za obuku osoblja.

14. IZVJEŠTAJA ZA FBA

Članak 241.

U ovom poglavlju Uredbe se propisuje forma izvještaja o poslovanju koje je Banka dužna dostavljati FBA, i to:
1. U skladu s člankom 26. ove Uredbe, poglavlje 1. Upravljanje kapitalom, Banka dostavlja kvartalni "Izvještaj o stanju kapitala Banke" - Obrazac broj l (tablice A, B i C). Izvještaj o kapitalu za operativni rizik na dan - Obrazac br. l - Tablica E i Izvještaj o kapitalu za tržišni rizik na dan - Obrazac br. l - Tablica F;
2. U skladu s člankom 59. i 65. ove Uredbe, poglavlje 2. Upravljanje kreditnim rizikom, Banka dostavlja kvartalni "Izvještaj o klasifikaciji aktive i listu nekvalitetne aktive Banke" - Obrazac broj 2 (tablice A i B); 3. U skladu s člankom 79. ove Uredbe, poglavlje 3. Upravljanje koncentracijom rizika, Banka dostavlja kvartalni "Izvještaj o koncentraciji rizika Banke - Obrazac broj 3 (tablice A, B, C, D, E, F, G i H);
4. U skladu s Člankom 97. ove Uredbe, poglavlje 5. Upravljanje rizikom likvidnosti, Banka dostavlja dekadni "Izvještaj o poziciji likvidnosti Banke" - Obrazac broj 4 (tablica A) i kvartalni "Izvještaj o ročnoj usklađenosti aktive i pasive i strukturi najvećih izvora Banke" -Obrazac broj 4 (tablice B, C i D);
5. U skladu s člankom 105. ove Uredbe, poglavlje 6. Upravljanje deviznim rizikom, Banka dostavlja "Izvještaj o deviznoj poziciji Banke" - Obrazac broj 5 i Obrazac broj 5 - Tablica A.
6. Obrazac bilance stanja banaka BS, Banka dostavlja prema uputi FBA, čiji je rok za dostavu FBA 15 kalendarskih dana nakon isteka izvještajnog mjeseca, a kvartalno sa popratnim obrascima: Obrazac BS-NS, Obrazac BS-K, Obrazac BS-D. Obrazac BS-ST i Obrazac BS-VB u roku 30 kalendarskih dana nakon posljednjeg dana izvještajnog kvartala.
7. Obrazac bilance uspjeha BU, Banka dostavlja prema uputi FBA, čiji je rok za dostavu FBA 30 kalendarskih dana nakon isteka posljednjeg dana izvještajnog kvartala.
8. Izvještaj o novčanim tijekovima, Banka dostavlja prema obrascu NT, čiji je rok za dostavu 30 kalendarskih dana nakon posljednjeg dana izvještajnog kvartala.
9. U skladu s člankom 155. ove Uredbe, poglavlje 9. Efektivna kamatna stopa, a prema važećoj Uputi za izračunavanje ponderirane nominalne i efektivne kamatne stope, Banka dostavlja mjesečne izvještaje o ponderiranim nominalnim i efektivnim kamatnim stopama po kreditima, (Krediti: kamatne stope - Tablica A), depozitima (Depoziti: kamatne stope - Tablica B) i izvještaj Krediti, depoziti: kamatne stope - Tablica C, čiji je rok za dostavu 15 dana po isteku izvještajnog mjeseca, a kvartalno 30 dana nakon posljednjeg dana izvještajnog kvartala.
10. U skladu s člankom 171. ove Uredbe, poglavlje 11. Upravljanje tržišnim rizicima, Banka dostavlja mjesečni izvještaj - Detaljna knjiga trgovanja - Obrazac br. 7.
11. U skladu s člankom 180. ove Uredbe, Banka dostavlja kvartalni izvještaj - Specifični kamatni rizik po pojedinoj valuti - Obrazac br. 8 - Tablica A.
12. U skladu s čl. 182. i 183. ove Uredbe, poglavlje 11. Upravljanje tržišnim rizicima, Banka dostavlja kvartalni izvještaj - Opći kamatni rizik po pojedinoj valuti (pristup zasnovan na dospijeću) - Obrazac br. 8 - Tablica B ili ako primjenjuje pristup zasnovan na trajanju - Opći kamatni rizik po pojedinoj valuti (pristup zasnovan na trajanju) -Obrazac br. 8 - Tablica C.
13. U skladu s člankom 186. ove Uredbe, poglavlje 11. Upravljanje tržišnim rizicima, Banka dostavlja kvartalni izvještaj - Kapitalni zahtjev za devizni rizik - Obrazac br. 5 -Tablica B.
14. U skladu s člankom 189. ove Uredbe, poglavlje 11. Upravljanje tržišnim rizicima, Banka dostavlja kvartalni izvještaj - Kapitalni zahtjev za rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire - Obrazac br. 9 - Tablica A.
15. U skladu s člankom 191. ove Uredbe, poglavlje 11. Upravljanje tržišnim rizicima, Banka dostavlja kvartalni izvještaj - Kapitalni zahtjev za rizik isporuke - Obrazac br. 10 - Tablica A.
16. U skladu s člankom 194. ove Uredbe, poglavlje 11. Upravljanje tržišnim rizicima, Banka dostavlja kvartalni izvještaj - Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane - Obrazac br. 10 - Tablica B.
17. U skladu s Člankom 204. ove Uredbe, poglavlje 11. Upravljanje tržišnim rizicima, Banka dostavlja kvartalni izvještaj - Kapitalni zahtjev za rizik pozicije u opcijama -Obrazac br. 11.
18. U skladu s člankom 47. Zakona o bankama i članka 232 ove Uredbe, poglavlje 13. Sprječavanje pranja novca, Banka je dužna da automatski i brzo izvijesti FBA o transakcijama iz članka 47. stavak 3. Zakona o bankama (financiranje terorističkih aktivnosti i financiranje aktivnosti kojima se vrši opstrukcija mirovnog sporazuma), na obrascu broj 6 - Tablica E, te da dostavlja mjesečni "Izvještaj o transakcijama od 30.000,00 KM ili više i transakcijama koje su u suprotnosti s odredbama stavaka 1., 2. ili 3. iz članka 47. Zakona o bankama" na obrascu broj 6 - Tablica A, B, C i D u roku od deset dana po isteku mjeseca.
Uz izvještaje iz stavka 1. ovoga članka, izuzev točke 5 i 10. i 19, Banka je dužna dostavljati i obvezni popratni "Obrazac BFBIH - FBA", a koji dokazuje da su izvještaji:
a) prihvaćeni od strane Nadzornog odbora i
b) ovjereni od strane internog revizora čime se potvrđuje da su kompletni i točni.
Izvještaje iz stavka 1. ovoga članka Banka dostavlja u elektronskoj i pisanoj formi, u rokovima koji su propisani ovom Uredom.
Obrasci za sačinjavanje izvještaja iz st. 1. i 2. ovog članka, sastavni su dio ove Uredbe.

Članak 242.

Banka je u skladu s ovom Uredom dužna dekadno dostavljati Izvještaj o poziciji likvidnosti najkasnije 5 (pet) kalendarskih dana od posljednjeg dana izvještajne dekade.

Članak 243.

Banka je u skladu s ovom Uredom dužna mjesečno dostavljati: Izvještaj o deviznoj poziciji prvog radnog dana tekućeg mjeseca za posljednji dan prethodnog mjeseca, bilancu stanja 15 kalendarskih dana nakon isteka izvještajnog mjeseca, izvještaj o ponderiranim nominalnim i efektivnim kamatnim stopama čiji je rok za dostavu 15 dana po isteku izvještajnog mjeseca i Detaljnu knjigu trgovanja.

Članak 244.

Banka je u skladu s ovom Uredom dužna kvartalno (kalendarski) izvještavati FBA o: stanju i strukturi svog kapitala, o izvršenoj klasifikaciji svoje aktive kao i posebnu listu nekvalitetne aktive, izvještaj o stanju dodijeljenih kredita zaposlenicima, izloženosti koncentracijama kreditnog rizika, izvještaje o svim transakcijama s osobama povezanim s Bankom obavljenim u izvještajnom kvartalu, izvještaju o ročnoj usklađenosti aktive i pasive i strukturi najvećih izvora, bilanci stanja s popratnim obrascima iz točke 6. članka 241., bilanci uspjeha i novčanim tijekovima, Općem kamatnom riziku po pojedinoj valuti, Specifičnom kamatnom riziku po pojedinoj valuti, Izvještaju o kapitalnom zahtjevu za devizni rizik, Kapitalnom zahtjevu za rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire, Kapitalnom zahtjevu za rizik isporuke, Kapitalnom zahtjevu za rizik druge ugovorne strane, Kapitalnom zahtjevu za rizik pozicije u opcijama.
Svi mjesečni izvještaji podrazumijevaju izvještavanje za kvartal.
Oni izvještaji koji se dostavljaju mjesečno, dostavljaju se i kvartalno.
Za vlasnički kapital, u svrhu izvještavanja FBA, na propisanim obrascima, koristi se termin "dionički kapital".
Kvartalni izvještaji se dostavljaju najkasnije jedan mjesec (kalendarski) nakon posljednjeg dana izvještajnog kvartala.
Izvještaj za zadnji kvartal prethodne godine, pripremljen na temelju preliminarnih podataka, Banka je dužna dostaviti FBA najkasnije jedan mjesec nakon posljednjeg dana izvještajnog kvartala.
Izvještaj iz stavka 5. ovoga članka, pripremljen na temelju konačnih podataka, Banka je dužna dostaviti FBA najkasnije 5. ožujka tekuće godine.

Članak 245.

Ova Uredba stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

V broj 696/08
6. kolovoza 2008. godine
Sarajevo

Premijer
dr. Nedžad Branković, v.r.