Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku dana člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Opći okvirni sporazum), prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i člankom II 1. (d) prethodno navedenog Sporazuma, koji od visokog predstavnika zahtijeva da olakša rješavanje bilo kojih poteškoća koje se pojave u vezi sa civilnom provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo kojih poteškoća kao što je gore rečeno "donošenjem obvezujućih odluka kakogod on ocijeni da je neophodno" o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) "mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta";

Imajući u vidu Odluku visokog predstavnika od 28. siječnja 2004. godine br. 183/04 kojom je proglašen Statut Grada Mostara ("Gradski službeni glasnik Grada Mostara" br. 4/04);

Smatrajući da se spomenutim Statutom, skupa sa amandmanima na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Hercegovačko-neretvanske županije i Izborni zakon Bosne i Hercegovine, osigurava zakonski okvir kojim se učvršćuje administrativno, funkcionalno i pravno jedinstvo Grada Mostara na način koji se unapređuje učinkovitost u pružanju usluga, garantira uživanje osnovnih prava svih građana, omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprečava dominacija jednog dijela stanovništva Mostara;

Zapažajući da je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud FBIH), odlučujući po zahtjevu premijera Hercegovačko-neretvanske županije za ocjenu ustavnosti određenih odredbi Statuta Grada Mostara, na sjednici održanoj o predmetu br. U-31/06 ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 31/07 od 9. svibnja 2007. godine) utvrdio da su stavci 1 i 3 članka 44. Statuta Grada Mostara u nesuglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te da su članak 16, članak 17, stavci 1 i 2, članci 23 i 24, članak 38, stavak 1 i članak 44, stavci 2, 4, 5 i 6 suglasni sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

Tumačeći, kao konačni autoritet u zemlji prema članku V Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, da je Bosna i Hercegovina obvezna priznati imunitete visokom predstavniku te da akti visokog predstavnika ne mogu biti naknadno kontrolirani od strane bilo kojeg organa vlasti u Bosni i Hercegovini, osim ako visoki predstavnik ne pristane na takvu kontrolu;

Imajući u vidu teoriju funkcionalne dualnosti koju je razvio Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj Odluci U-9/00 od 3. studenog 2000. godine, u kojoj je Sud izrazio mišljenje da akti visokog predstavnika, kada visoki predstavnik djeluje supstituirajući domaće vlasti, mogu biti predmetom kontrole Ustavnog suda utoliko ukoliko bi ovi akti inače bili podložni kontroli po domaćem pravu, dok ovlasti koje se vrše isključivo prema Aneksu 10 ne mogu biti podložne takvoj kontroli;

Podsjećajući da je visoki predstavnik već ranije, na osnovu svojih ovlasti koje proizilaze iz Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odlučio da pristane na kontrolu nekih od njegovih akata u okviru gore spomenute domaće teorije o funkcionalnoj dualnosti;

Imajući u vidu da je visoki predstavnik, u pogledu predmetnog slučaja, pristao na to da Ustavni sud FBIH ocjenjuje ustavnost njegove Odluke kojom se proglašava Statut Grada Mostara te da je u skladu s tim 23. veljače 2007. godine poslao Ustavnom sudu FBIH pisana zapažanja s ciljem pružanja pomoći Sudu u njegovoj ocjeni predmeta br. U-31/06;

Zapažajući da je dio presude Suda u predmetu br. U-31/06 u vezi sa člankom 44, stavci 1 i 3 Statuta Grada Mostara bio u potpunosti zasnovan na Amandmanu CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine kojim je dodat, između ostalog, novi članak VI.C stavak 7 na spomenuti Ustav;

Nadalje zapažajući da spomenuti Amandman na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine predstavlja sastavni dio Odluke visokog predstavnika kojom se proglašavaju izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine od 28. siječnja 2004. godine, koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" br. 9/04 od 16. veljače 2004. godine;

Žaleći zbog nedosljednosti koja je pronađena poređenjem zvanične verzije teksta na engleskom jeziku Odluke visokog predstavnika kojom se proglašavaju izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koju je visoki predstavnik potpisao 28. siječnja 2004. godine, sa prevedenom verzijom koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" br. 9/04 of 16. veljače 2004. godine;

Zapažajući da amandmani doneseni spomenutom Odlukom visokog predstavnika još uvijek nisu usvojeni od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine;

S obzirom da, do usvajanja amandmana donesenih spomenutom Odlukom od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, zvanična verzija na engleskom jeziku koju je potpisao visoki predstavnik ima prednost u odnosu na prevedenu verziju;

Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, svjestan potrebe da se ispravi tehnička greška u prijevodu i spreman da provede odluku Ustavnog suda FBIH, visoki predstavnik donosi sljedeću:

ODLUKU
Kojom se ispravlja prijevod zvanične Odluke visokog predstavnika kojom se proglašavaju izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine

Članak 1.

U članku VI.C, stavak 7 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prva rečenica koja glasi: "Svaki građanin Bosne i Hercegovine koji ispunjava uvjete za glasovanje u Gradu Mostaru može biti izabran za gradonačelnika Grada Mostara", zamjenjuje se sljedećom rečenicom: "Samo vijećnici izabrani u Gradsko vijeće mogu biti birani za gradonačelnika Grada Mostara".

Članak 2.

Radi otklanjanja sumnje, ovim se izričito izjavljuje i ukazuje da se smatra da je ispravljena odredba spomenuta u članku 1. ove Odluke na snazi od 15. ožujka 2004. godine.

Članak 3.

Radi otklanjanja sumnje, ovim se izričito ukazuje da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine dužan, prilikom usvajanja amandmana proglašenih Odlukom visokog predstavnika kojom se proglašavaju izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koju je potpisao visoki predstavnik 28. siječnja 2004. godine, usvojiti tekst spomenutih amandmana u obliku u kojem je ispravljen ovom Odlukom.

Članak 4.

Ova odluka stupa na snagu bez odlaganja i objaviće se u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine".