Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku dana članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i članom II 1. (d) prethodno navedenog Sporazuma, koji od visokog predstavnika zahtijeva da olakša rješavanje bilo kojih poteškoća koje se pojave u vezi sa civilnom provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo kojih poteškoća kao što je gore rečeno „donošenjem obavezujućih odluka kakogod on ocijeni da je neophodno” o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) „mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na tačku 12.1. Deklaracije Vijeća za implementaciju mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;
Imajući u vidu učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu pravosuđa kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 28. februara 2002. godine;
Prisjećajući se Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1503 (2003) i izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti (S/ PRST /2002/21), od 23. jula 2002. godine kojom se daje podrška strategiji Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”) na osnovu koje će istrage biti završene do kraja 2004. godine, sve radnje u prvostepenom postupku do kraja 2008. godine, a kompletan rad Suda u 2010. godini (S/2002/678), s tim da će se Sud u svom radu koncentrirati na krivično gonjenje i suđenje najvišim vođama koje se sumnjiči da su najodgovorniji za zločine u okviru nadležnosti MKSJ-a, dok će suđenja onim koji su manje odgovorni biti ustupljena nadležnim domaćim sudovima uz jačanje sposobnosti tih sudova da obavljaju taj posao;
Konstatirajući da je Vijeće sigurnosti izjavilo da se prethodno pomenutom Strategijom okončanja rada MKSJ-a ni na jedan način ne ometa obaveza zemalja da provode istrage koje se odnose na optužene osobe kojima se neće suditi na MKSJ-u i da preduzimaju odgovarajuće radnje u vezi s podizanjem optužnica i krivičnim gonjenjem, imajući istovremeno na umu da MKSJ ima primat nad domaćim sudovima;
Konstatirajući takođe da je jačanje domaćih pravosudnih sistema od ključne važnosti za funkcioniranje pravne države općenito, a pogotovo za provedbu strategije okončanja rada MKSJ-a;
Konstatirajući nadalje da je u svom komunikeu donesenom nakon sastanka u Sarajevu 26. septembra 2003. godine, Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira uzeo u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1503, kojom se između ostalog, poziva međunarodna zajednica da podrži rad visokog predstavnika u uspostavljanju Vijeća za ratne zločine;
Imajući u vidu da su u komunikeu donesenom nakon sastanka Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira održanog 15. marta 2006. godine u Beču, politički direktori izrazili svoju stalnu podršku Državnom sudu koji će omogućiti vlastima u BiH da se optuženi za ratne zločine i optuženi za organizirani kriminal efikasno procesuiraju u Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući napredak postignut u razvoju kapaciteta Posebnog odsjeka za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine i Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine;
Konstatirajući takođe da je razvoj tog kapaciteta ponekad onemogućen usljed neprepoznavanja pravnih specifičnosti vezanih za ustupanje predmeta od strane MKSJ-a;
Svjesni naročito da određene odredbe domaćeg zakonodavstva u primjeni na predmete koje MKSJ ustupa Bosni i Hercegovini mogu predstavljati smetnju za efikasno suđenje u domaćim sudovima;
Uz žaljenje što, međutim, organi vlasti u Bosni i Hercegovini nisu posvetili odgovarajuću pažnju promjenama u zakonodavstvu neophodnim kako bi se olakšalo krivično gonjenje i suđenje u predmetima koje ustupa MKSJ;
Uzimajući u obzir pismo od 4. aprila 2007. koje su potpisali predsjednici Suda Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Republike Srpske i Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kojim se zahtijeva hitno postupanje s ciljem da se donesu određene izmjene i dopune Zakona o krivičnom postupku;
Posebno svjesni hitnosti da se ovakve odredbe izmijene i dopune;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno,
Visoki predstavnik donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
(“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
Zakon koji slijedi kao sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kao što je predviđeno u članu 6. tog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Ova Odluka se objavljuje na službenoj Internet stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah.
Ova odluka se odmah objavljuje u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1.
(Izmjena i dopuna člana 149.)
(1) U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06; u daljem tekstu: Zakon), u članu 149. (Trajanje pritvora u istrazi), iza stava (3) dodaje se novi stav (4), koji glasi:
“(4) Izuzetno i u izrazito složenom predmetu vezano za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, pritvor se može ponovo produžiti za još najviše tri (3) mjeseca nakon produžetka pritvora iz stava 3. ovog člana. Pritvor se može produžiti dva puta uzastopno, po obrazloženom prijedlogu tužioca za svako produženje, koji treba da sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama da bi se istraga okončala (član 240. stav 3.). Žalba protiv rješenja vijeća Vrhovnog suda Federacije o produženju pritvora ne zadržava izvršenje rješenja.”
(2) U dosadašnjem stavu (4) člana 149. Zakona, koji postaje stav (5), riječi “st. 1. do 3.” zamjenjuju se riječima “st.1. do 4.”.
Član 2.
(Izmjena i dopuna člana 151.)
(1) Stav (2) člana 151. (Pritvor nakon potvrđivanja optužnice) Zakona mijenja se i glasi:
“Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
a) jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;
b) jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina;
c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;
d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.
(2) Iza stava (2) člana 151. Zakona dodaje se novi stav (3), koji glasi:
“(3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.”
(3) U dosadašnjem stavu (3) člana 151. Zakona, koji postaje stav (4), prva i treća rečenica, riječi “šest (6) mjeseci” zamjenjuju se riječima “devet (9) mjeseci”.
(4) Dosadašnji stav (4) člana 151. Zakona postaje stav (5).
Član 3.
(Izmjena i dopuna člana 152.)
U stavu (3) člana 152. (Određivanje pritvora nakon izricanja presude) Zakona, riječi “pravomoćnosti presude” zamjenjuju se riječima “upućivanja osobe na izdržavanje kazne”, a riječi “u prvostepenoj presudi” zamjenjuju se riječima “u pravomoćnoj presudi”.
Član 4.
(Izmjena i dopuna člana 302.)
U članu 302. (Pritvor nakon izricanja presude) Zakona, riječi “do njene pravomoćnosti” brišu se.
Član 5.
(Primjena ovog zakona)
Ovaj zakon se primjenjuje na sve predmete u kojima pravomoćna presuda nije donesena prije dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 6.
(Stupanje na snagu ovog zakona)
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.