Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data
u članu V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora)
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki
predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje gore navedenog Sporazuma
o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir
član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada
ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi
sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije za implementaciju mira
održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju
mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet
u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog
ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore
navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”,
o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima
se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne
i Hercegovine i njenih entiteta, kao i nesmetano funkcioniranje zajedničkih
institucija”;
Konstatirajući da je, na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma i zaključaka,
visoki predstavnik koristio svoja ovlaštenja da smijeni dužnosnike sa javnih
funkcija u stotinu šezdeset (160) slučajeva;
Podsjećajući da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u više navrata potvrdilo
svojim rezolucijama donesenim na osnovu poglavlja VII Povelje Ujedinjenih naroda
da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji u pogledu provedbe
Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma uključuje «ovlaštenje za donošenje
obavezujućih odluka kada ocijeni da je to neophodno o pitanjima koja je Vijeće
za provedbu mira razmatralo u Bonnu 9. i 10. decembra 1997. godine» (Vidi, npr.
S/ RES /1247(1999), S/ RES /1305(2000), S/ RES /1357(2001), S/ RES /1396(2002)
ili S/ RES /1491(2003)), («Rezolucije»),
Uvjeren da se korištenje tih ovlaštenja pokazalo i da se i dalje pokazuje neophodno
u sprječavanju opstrukcije provedbe Dejtonskog mirovnog sporazuma;
Imajući na umu, međutim, da sankcija smjenjivanja sa funkcije koja je izrečena
zvaničnicima na osnovu ovlaštenja koja ima visoki predstavnik predstavlja vanrednu
mjeru koja utiče na određena prava osobe koja je u pitanju, i da, budući da
je sveobuhvatnog karaktera, ovakva sankcija može biti opravdana samo ako se:
(1) smatra privremenim sredstvom, primjenjuje u jednom periodu i važi za jedan
period u kojem služi unapređenju legitimnih ciljeva utvrđenih u Dejtonskom mirovnom
sporazumu i zaključcima; i (2) donosi odmjereno i promišljeno, nakon detaljnog
razmatranja svih relevantnih činjenica i faktora;
Konstatirajući zaključke Vijeća za opće poslove i vanjske odnose Vijeća Evropske
unije u kojem je ono «pozdravilo napredak koji je Bosna i Hercegovina postigla
za deset godina od kraja rata, (...) s radošću pozdravilo činjenicu da je napredak
koji je Bosna i Hercegovina postigla sada omogućio (Evropskoj) Komisiji da da
preporuku za početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju»
i «ovlastilo Komisiju da započne pregovore u najkraćem roku»;
Ubijeđen da početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju označava
historijski prag koji će, kad bude pređen, omogućiti Bosni i Hercegovini da
se pridruži zajednici evropskih država, kao i pružiti nove instrumente i mehanizme
za prevazilaženje zaostalog nasljeđa rata;
Konstatirajući takođe u vezi s tim izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu
mira izdatu u junu 2005. godine u kojoj izražava svoju «namjeru da nastavi proces
prenosa nadležnosti na vlasti Bosne i Hercegovine (...). Krajnja tačka ovog
procesa će predstavljati važan korak u razvoju Bosne i Hercegovine – to će biti
trenutak u kojem će Bosna i Hercegovina preuzeti odgovornost za svoju sudbinu
u svoje ruke i krenuti naprijed putem koji vodi ka integraciji u Evropsku uniju»;
Podsjećajući da sve odluke o smjenjivanju zvaničnika sa njihovih javnih funkcija
takođe uključuju i zabranu obavljanja javne funkcije u budućnosti;
Duboko uvjeren da je zabrana tako velikog obima bila neophodna kako bi se odgovorilo
na izazove koji su stajali pred Bosnom i Hercegovinom u njenom nastojanju da
vrati mir, izgradi institucije, objedini državni identitet, premosti etničke
podjele i djeluje u pravcu regionalne integracije, i to sve ubrzanim tempom
da bi se prevazišao retrogradni zamah prošlosti ove države, ali podjednako uvjeren
da takvu zabranu ubuduće treba izricati odmjereno budući da Bosna i Hercegovina
pokazuje sve veću političku zrelost, između ostalog, pristupanjem pregovorima
sa Evropskom unijom;
Pozdravljajući činjenicu da je Bosna i Hercegovina postigla veliki napredak
u tom smislu, što dokazuje započinjanje pregovora o stabilizaciji i pridruživanju;
Priznajući da se, s obzirom na ovaj napredak, privremena vanredna mjera kojom
se smijenjenim zvaničnicima zabranjuje učešće u javnom životu mora preispitati
i revidirati kako bi se osiguralo da predstavlja kontinuirani odgovor na aktuelne
okolnosti i da bude u skladu sa njima;
Izvršivši ovo preispitivanje i revidiranje i zaključivši da, uz određena ograničenja,
zabranu koja je izrečena smijenjenim zvaničnicima treba ukinuti («ukidanje zabrane»);
Imajući na umu dato treba posmatrati kao dalji korak u liberalizaciji dosadašnjih
smjenjivanja, što je u skladu sa progresivnom normalizacijom Bosne i Hercegovine
sada kada ona ulazi u evropske procese, može se smatrati testom za političare
Bosne i Hercegovine i kao takav, predstavlja proces koji se u narednom periodu
može ili proširiti ili vratiti na početak, prema rezultatima;
Ističući, međutim, da se ukidanje zabrane ne odnosi na zvaničnike koji su smijenjeni
sa svoje funkcije zbog onemogućavanja napora Međunarodnog krivičnog suda za
bivšu Jugoslaviju («MKSJ»), naročito u slučaju optuženih za ratne zločine Radovana
Karadžića i Ratka Mladića;
Uvjeren da je ovo ograničenje ukidanja zabrane nužno kao rezultat sljedećih
faktora: (1) bezrezervna saradnja sa MKSJ-om neophodna je radi dalje obnove,
pomirenja i integracije zemlje; (2) napredak Bosne i Hercegovine u tom smislu
nije bio toliko značajan kao u drugim oblastima i (3) vraćanje tih osoba u javni
život još uvijek predstavlja prijetnju da se unazade nedavno postignuti ograničeni
pomaci;
S obzirom da je Vijeće za opće poslove i vanjske odnose Vijeća Evropske unije
u svojim prethodno navedenim zaključcima ponovilo ovaj zaključak podvlačeći
potrebu za ubrzanom i intenzivnom saradnjom sa MKSJ-om kao preduvjet za brzo
i zadovoljavajuće zaključivanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju;
Uvjeren takođe da je razvoj u sigurnosnom sektoru ove zemlje još uvijek nedovoljno
stabilan da bi jamčio dalje isključivanje smijenjenih zvaničnika iz tih osjetljivih
područja vlasti;
Konstatirajući, konkretno, potrebu za daljom ključnom reformom u ovom sektoru
i izrazitu mogućnost da bi te reforme bile u ozbiljnoj opasnosti ako bi se ponovno
povjerile na upravljanje onima koji su dokazano vršili opstrukcije reformi;
Zaključujući stoga da se ovim obimom ukidanja zabrana neće omogućiti ili dozvoliti
profesioinalni angažman smijenjenih zvaničnika u sektoru sigurnosti;
Imajući u vidu daje proces liberalizacije dosadašnjih smjenjivanja stalan proces
i da je još uvijek suviše rano dozvoliti osobama koje su smijenjene da zauzimaju
više rukovodeće položaje u državnoj službi na svim nivoima vlasti u Bosni i
Hercegovini;
I dalje svjestan potrebe da se u odgovarajućoj mjeri uspostavi ravnoteža javnog
dobra sa pravima pojedinaca i potrebe da politika ide u korak s promjenama u
političkim okolnostima;
Iz prethodno utvrđenih razloga visoki predstavnik ovim donosi sljedeću:
ODLUKU KOJOM SE OGRANIČAVA OBIM ZABRANE OBAVLJANJA JAVNE
FUNKCIJE
U ODLUKAMA VISOKOG PREDSTAVNIKA O SMJENJIVANJU ZVANIČNIKA
Član 1.
(1) Izuzetno od odredaba odluke visokog predstavnika kojom se određenoj osobi
zabranjuje obavljanje javne funkcije, ovom Odlukom se osobama na koje se odnose
takve odluke daje pravo da se prijave i, ako budu postavljene, obavljaju dužnosti
na radnim mjestima u organima državne službe na svim nivoima vlasti u Bosni
i Hercegovini, ukoliko se ovom Odlukom drugačije ne odredi.
(2) U smislu ove Odluke, pod «organima državne službe» u stavu 1. ovog člana
podrazumijevaju se:
a) Institucije Bosne i Hercegovine iz člana 1. Zakona o državnoj službi u Institucijama
Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 12/02, 19/02, 8/03, 4/04, 17/04,
26/04, 37/04, 48/05);
b) organi državne službe iz člana 1. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne
i Hercegovine («Službene novine F BiH», br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04) i organi
iz člana 74. tog zakona;
c) organi iz člana 2. Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske
(«Službeni glasnik RS», br. 16/02, 62/02, 38/03, 42/04) i administrativne službe
jedinica lokalne samouprave iz Zakona o lokalnoj samoupravi Republike Srpske
(«Službeni glasnik RS», br. 101/04, 42/05);
d) organi Brčko Distrikta definirani kao «organi uprave» u skladu sa članom
2. Zakona o javnim službenicima i namještenicima («Službeni glasnik Brčko Distrikta»,
br. 41/04, 20/05).
(3) U smislu ove Odluke, pod «radnim mjestom» iz stava 1. ovog člana podrazumijevaju
se samo mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja prema važećim zakonima.
Član 2.
Na nivou Bosne i Hercegovine, pravo utvrđeno u stavu 1. člana 1. ove odluke
ne odnosi se na sljedeća radna mjesta:
a) sve vrste radnih mjesta u Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine, Ministarstvu
odbrane Bosne i Hercegovine, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu Bosne i
Hercegovine, Državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine, Uredu za saradnju
sa Interpolom, Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Oružanim
snagama Bosne i Hercegovine i svim ostalim agencijama, tijelima ili jedinicama
nadležnim za poslove vezane za javnu sigurnost, odbranu i obavještajne poslove;
b) sva rukovodeća radna mjesta u državnoj službi iz tačke a) stava 1. člana
7. Zakona o državnoj službi u Institucijama Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik
BiH», 12/02, 19/02, 8/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05), to jest radno mjesto
sekretara, sekretara sa posebnim zadatkom, pomoćnika ministra, pomoćnika direktora
i glavnog inspektora.
Član 3.
U Federaciji Bosne i Hercegovine, što uključuje nivo Federacije, kantona,
gradova i općina, pravo utvrđeno u stavu 1. člana 1. ove odluke ne odnosi se
na sljedeća radna mjesta:
a) sve vrste radnih mjesta u ministarstvima unutrašnjih poslova u Federaciji
Bosne i Hercegovine, Ministarstvu odbrane Federacije Bosne i Hercegovine i svim
ostalim agencijama, tijelima ili jedinicama nadležnim za poslove vezane za javnu
sigurnost;
b) sva rukovodeća radna mjesta iz tačke a) stava 1. člana 6. Zakona o državnoj
službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Federacije BiH”,
No. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04) to jest rukovodilac samostalne uprave i samostalne
ustanove, sekretar organa državne službe, rukovodilac uprave i ustanove koje
se nalaze u sastavu ministarstva, pomoćnik rukovodioca organa državne službe,
te glavni federalni i glavni kantonalni inspektori.
Član 4.
Na nivou Republike Srpske, pravo utvrđeno u stavu 1. člana 1. ove Odluke ne
odnosi se na sljedeća radna mjesta:
a) sve vrste radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske,
Ministarstvu odbrane Republike Srpske i svim ostalim agencijama, tijelima ili
jedinicama nadležnim za poslove vezane za javnu sigurnost;
b) sva radna mjesta u državnoj službi iz stava 1. člana 32. Zakona o administrativnoj
službi u upravi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 16/02,
62/02, 38/03, 42/04) tj. pomoćnik ministra, sekretar ministarstva, rukovodilac
upravne organizacije, zamjenik i pomoćnik rukovodioca upravne organizacije te
inspektor koji rukovodi inspektoratom ili inspektor koji rukovodi poslovima
koji se odnose na inspekciju nad provođenjem zakona i drugih propisa Republike
Srpske;
c) sva radna mjesta na nivou lokalne samouprave u Republici Srpskoj iz Zakona
o lokalnoj samoupravi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”,
br. 101/04, 42/05) tj. sekretar Skupštine jedinice lokalne samouprave, načelnik
odjeljenja i šef odsjeka.
Član 5.
Na nivou Brčko Distrikta, pravo utvrđeno u stavu 1. člana 1. ove Odluke ne
odnosi se na sljedeća radna mjesta:
a) sve vrste radnih mjesta u Policiji Brčko Distrikta i svim ostalim agencijama,
tijelima ili jedinicama nadležnim za poslove vezane za javnu sigurnost;
b) sva rukovodeća radna mjesta u državnoj službi u Brčko Distriktu uključujući:
i) radna mjesta iz tačke 1) stava 1. člana 8. Zakona o javnim službenicima i
namještenicima Brčko Distirkta (“Službeni glasnik Brčko Distrikta”, br. 41/04,
20/05) tj. rukovodeći javni službenici I-IV kategorije;
ii) radna mjesta direktora Uprave prihoda Distrikta, direktora Poreske uprave
i rukovodilaca svih ostalih jedinica i odjela u upravi Brčko Distrikta.
Član 6.
Pravo utvrđeno u stavu 1. člana 1. ove Odluke ne odnosi se na radno mjesto odnosno mjesta sa kojeg je osoba smijenjena Odlukom visokog predstavnika.
Član 7.
Ova Odluka se ni na koji način i ni u kakvom vidu ne primjenjuje, bilo neposredno ili posredno, na bilo koju osobu na koju se odnosi odluka visokog predstavnika o zabrani obavljanja javnih funkcija iz razloga koji su neposredno ili posredno vezani za nepostojanje saradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Član 8.
Prilikom prijavljivanja na radno mjesto u organu državne službe na koje ima pravo u skladu sa odrebama ove Odluke, osoba je dužna pismeno obavijestiti organ zadužen za postavljenje i organ zadužen za izbor o činjenici da se na nju odnosila odluka visokog predstavnika kojom joj se zabranjuje obavljanje javne funkcije i druge funkcije obuhvaćene navedenom odlukom, i dužna je proslijediti primjerak te odluke navedenom organu i/ili organima.
Član 9.
Radi otklanjanja svake sumnje, ova Odluka se ni na koji način i ni u kakvom
vidu ne primjenjuje na:
a) svaki položaj u zakonodavnom organu na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini
na koji se bira neposredno ili posredno;
b) svaku izvršnu funkciju na svim nivoima vlasti uključujući članove Predsjedništva,
predsjednike, potpredsjednike, predsjedavajućeg Vijeća ministara, premijere,
ministre, zamjenike ministara, gradonačelnike i načelnike općina, zamjenike
gradonačelnika i zamjenike načelnika općina i članove vlade Brčko Distrikta;
c) savjetnike osobama na položajima i funkcijama iz tačke a) ili b) ovog stava,
osim ako se ova mjesta popunjavaju putem javnog natječaja.
Član 10.
Radi otklanjanja svake sumnje, ova Odluka nema povratno dejstvo. Ova Odluka samo omogućava osobama na koje se odnosi da se od dana njenog donošenja prijavljuju i, ako budu postavljene, obavljaju dužnosti na radnim mjestima iz ove Odluke. Ova Odluka ni izričito niti upućivanjem ne daje pravo da osobe nastave vršiti poslove na radnim mjestima na kojima su se nalazile u suprotnosti sa bilo kojom odlukom o smjenjivanju i pratećom zabranom.
Član 11.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine, Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, Službenom
glasniku Republike Srpske i Službenom glasniku Brčko Distrikta.
Sarajevo, 28. novembar 2005.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik