Koristeći se ovlaštenjima koja su mu data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;

Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

S obzirom na tačku 12.1. Deklaracije Vijeća za implementaciju mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;

Uzimajući u obzir takođestav 3. Aneksa II (Vladavina zakona i ljudska prava) pomenute Deklaracije, prema kojem uspostava pravosudnih institucija na državnom nivou, koje zadovoljavaju Ustavom utvrđenu potrebu za procesuiranjem krivičnih djela koja su počinili javni zvaničnici Bosne i Hercegovine u toku obavljanja službene dužnosti, kao i kod upravnih i izbornih pitanja, predstavlja preduvjet za uspostavu vladavine prava u Bosni i Hercegovini;

Pozivajući se na Deklaraciju Vijeća za implementaciju mira, sa sastanka održanog u Briselu 23. i 24. maja 2000. godine, i njenog Aneksa, u skladu sa kojim je donošenje Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine predviđeno do septembra 2000. godine;

Imajući u vidu pospješenu strategiju za provođenje reforme pravosuđa u cilju ulaganja pojačanih napora na uspostavi vladavine zakona u Bosni i Hercegovini u periodu 2002/2003. godine, koju je odobrio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 28. februara 2002. godine, i konstatirajući da je navedena strategija osmišljena kao odgovor na zahtjeve organa vlasti u Bosni i Hercegovini za intenzivnijim angažiranjem međunarodne zajednice u pravcu rješavanja privrednog kriminala, korupcije i problema prisutnih u osnovi pravosudnog sistema;

Konstatirajući da se pozitivnim zakonima o pomilovanju u Bosni i Hercegovini ne poštuje nadležnost države u krivičnim stvarima i ne osigurava transparentan postupak putem kojeg se pomilovanje može dati;
Konstatirajući takođe da takvo stanje može dovesti do niza slučajeva diskrecionog davanja pomilovanja kojim se preinačuje ishod sudskog procesa, a čime se dodatno narušava povjerenje javnosti u vladavinu prava;
Vodeći stoga računa o potrebi da se osigura koherentnost, transparentnost i nužni uvid javnosti u proces davanja pomilovanja, a u kojem procesu će biti uključeni standardi koji će omogućiti da odluke izvršne vlasti ne utječu na odluke pravosudnih institucija neopravdano;

Uvjeren da je od vitalnog značaja za Bosnu i Hercegovinu da se osigura jačanje i poštivanje vladavine prava;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU
kojom se privremeno obustavlja ovlast za davanje pomilovanja za krivičnopravne sankcije

Član 1.

Ovom Odlukom se privremeno obustavlja ovlast bilo kojeg organa izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini da, u skladu s relevantnim ustavima odnosno zakonima, daje bilo koji oblik pomilovanja za krivična djela i krivičnopravne sankcije izrečene od strane bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini ili koje se izvršavaju u Bosni i Hercegovini.

Član 2.

Pomilovanjem iz člana 1. ove Odluke podrazumijeva se, između ostalog, potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjena izrečene kazne blažom kaznom ili uvjetnom osudom, ukidanje ili određivanje kraćeg trajanja izrečene mjere sigurnosti, ukidanje određene pravne posljedice osude ili određivanje njenog kraćeg trajanja ili brisanje osude.

Član 3.

Kao posljedica privremene obustave ovlasti za pomilovanje, od datuma stupanja na snagu ove Odluke ne može se dati nijedno pomilovanje za bilo koje krivično djelo i krivičnopravnu sankciju izrečenu od strane bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini ili koja se izvršava u Bosni i Hercegovini, dok ne stupi na snagu zakon o pomilovanju na svakom pojedinačnom nivou vlasti, kojim se dužno poštuje nadležnost Bosne i Hercegovine u krivičnim stvarima, i kojim se osigurava transparentnost, javnost i javna kontrola takvih vanrednih akata milosti izvršne vlasti.

Član 4.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske”, i “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.


Sarajevo, 6. septembra 2005.

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik