UREDBA O PROSTORNIM STANDARDIMA, URBANISTIČKO - TEHNIČKIM UVJETIMA I NORMATIVIMA
ZA SPREČAVANJE STVARANJA SVIH BARIJERA ZA OSOBE SA UMANJENIM TJELESNIM SPOSOBNOSTIMA
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovom uredbom određuju se prostorni standardi, urbanističko-tehnički uvjeti
i normativi za sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera,
koje mogu ometati ili spriječiti kretanje invalidnih osoba, bolesnih i starih
osoba, trudnica, male djece i drugih osoba pri zadovoljavanju njihovih životnih
i radnih potreba.
Odredbe ove uredbe ne mogu predstavljati ograničenje za primjenu uvjeta većeg
stupnja pristupačnosti kod planiranja i projektovanja bolnica, zgrada posebno
projektiranih za osobe sa teškoćama u kretanju, kao i pojedinačnih stanova ili
radnih mjesta prilagođenih potrebama tih osoba.
Članak 2.
Javne pješačke površine, prometnice i prometna sredstva javnog prijevoza, pristupi
do javnih objekata i javnih površina, do objekata kolektivnog stanovanja, horizontalne
i vertikalne komunikacije do javnih i zajedničkih prostorija u javnim objektima,
horizontalne i vertikalne komunikacije u objektima kolektivnog stanovanja te
posebni uređaji za invalidne osobe, moraju biti planirani, projektirani i izvedeni
na način da mogu služiti osobama pri upotrebi štapa, štaka, invalidskih kolica,
dječjih kolica, invalidskog automobila i drugih pomagala (štap i zvučni signali
za osobe oštećena vida, svjetlosni signali za osobe oštećena sluha i sl.), starim
i bolesnim osobama, u skladu s uvjetima koji su određeni ovom uredbom .
Uvjeti iz stava 1. ovog članka moraju biti sadržani u uvjetima uređenja prostora
za izgradnju novih ili rekonstrukciju postojećih objekata iz citiranog stava.
Kod izrade, izmjene i dopune dokumenta prostornog uređenja, ovisno o razini
razrade plana, moraju se u koncepciji i prostornim rješenjima dokumenta primjeniti
odredbe ove uredbe .
ELEMENTI
Članak 3.
Veličina invalidskih kolica i prostor potreban za njihovo korištenje, prostor potreban za korištenje štapa i štaka, rampa, stepenice malog nagiba, univerzalno dizalo, javni invalidski WC, univerzalna telefonska govornica, univerzalna električna instalacija i signalizacija te univerzalna radna ploha za okna i tezge, određuju se ovom uredbom kao standardni elementi za urbanističko i arhitektonsko planiranje, projektiranje i izvođenje.
Članak 4.
Urbanističko-tehnički uvjeti za korištenje invalidskih kolica temelje se na
njihovim standardnim dimenzijama (širina do 70 cm, dužina do 110 cm prikazanim
na slici 1. ) u zoni dohvata osobe, koja se služi kolicima,prikazanim na slici
2. i 3., te mogućnostima kretanja kolica, prikazanim na slici 4. i 5.
Podaci iz stava 1. ovog članka moraju se primijeniti za utvrđivanje urbnističko-tehničkih
uvjeta kada se radi o slučajevima za koje ovom uredbom nisu utvrđeni standardi.
Članak 5.
Za potrebe savladavanja manjih visinskih razlika invalidskim kolicima, izgrađuju
se rampe.
Rampom se, u smislu stavka 1.ovog članka smatra čvrsta, izravnana, hrapava površina
koja povezuje dvije razine, čiji je poželjni nagib 1:20 (5%), a najveći dopušteni
nagib 1:12 (8,3%), čija je najmanja dopuštena širina 130 cm i čije su nezaštićene
strane ograđene u visini od 90 cm:
dužina rampe po mogućnosti ne treba da bude veća od 6 m (najveća dozvoljena
dužina iznosi 15 m); rampe dulje od 6 m, a naviše do 9 m, moraju da budu razdvojene
odmorištima najmanje dužine 150 cm (izuzetno 140 cm);
namanja čista širina rampe za jednosmjeran prolaz iznosi 90 cm;
rampe moraju biti zaštićene sa spoljnih strana ivičnjacima visine 5 cm, širine
5 – 10 cm i opremljene sa obje strane sa dvovisinskim rukohvatima podesnog oblika
za prihvatanje, na visini od 70 cm, odnosno 90 cm; rukohvat mora biti dobro
pričvrćen za zid (nosač), a završetci rukohvata moraju biti okrenuti prema zidu,
odnosno prema nosaču; boja rukohvata treba da bude u kontrastu sa bojom pozadine;
površina rampe mora biti čvrsta, ravna i otporna prema klizanju; ako su rampe
predviđene za učestalo korištenje od strane osoba sa oštećenim vidom, površine
rampe moraju biti u bojama koje su u kontrastu sa podlogom;
za savlađivanje većih visinskih razlika mogu se u određenim slučajevima primjeniti
dvokrake rampe sa odmorištem između suprotnih krakova, koje moraju biti osigurane
ogradom, rukohvatima ili zidovima.
Članak 6.
Urbanističko-tehnički uvjeti za upotrebu štapa zasnivaju se na širini zauzete
trake kretanja od 70 cm, a za upotrebu štaka na širini od 90 cm.
Zbog svladavanja visinskih razlika za osobe koje koriste pomagala iz stava 1.
ovog članka, te za druge stare ili bolesne osobe, izvode se stepenice malog
nagiba.
Stepenice ne mogu biti jedini način savladavanja visinske razlike između dvije
razine, te je uz njih potrebno predvidjeti rampe ili dizala.
Stepenicama malog nagiba u smatraju se stepenice prikazane na slici 6.,slijedećih
karakteristika;
visina stepenice od 13 do 15 cm;
najmanja širina nastupne plohe 32 cm;
nastupna ploha nije izbačena preko čelne plohe stepenice (projektiranje otvorenih
stepenica treba izbjegavati);
površina čelne plohe treba da bude u kontrastnoj boji u odnosu na boju nastupne
plohe;
pristup stepeništu, zaštitne ograde sa rukohvatima i površinska obrada nastupne
plohe moraju ispunjavati odgovarajuće uvjete predviđene za rampe (članak 5);
površina poda na udaljenosti od 50 – 80 cm od početka silaznog kraka stepeništa
treba da ima različitu taktilnu i vizuelnu obradu u odnosu na boju podesta;
krakovi stepenica moraju biti podzidani na svim dijelovima gdje je visina prolaza
ispod stepenica manja od 220 cm (prva stepenica u dnu stepeništa kraka mora
biti uvučena u odnosu na površinu kojom se kreću pjašaci ispred spomenutog kraka);
nastupna ploha je na rubu obrađena na način, koji sprječava klizanje;
vidljivo su naglašene razlike između nastupne i čelne plohe stepenica;
najmanja širina stepenišnog kraka 120 cm;
zaštitna ograda je visine 90 cm.
Članak 7.
Uz stepenice malog nagiba i rampe treba postaviti na visini od 90 cm čvrsto
izvedeni rukohvat, koji se može obuhvatiti dlanom, izrađen od drveta, metala
ili drugih materijala. Uz stepenice malog nagiba treba izvesti i dodatni rukohvat
za malu djecu na visini od 60 cm.
Rukohvat iz stava 1.i 2. ovog članka mora se produžavati u smjeru kretanja na
početku i kraju stubišnog kraka u dužini od najmanje 30 cm sa zaobljenim završetkom.
Članak 8.
Podizne platforme (površine) su uređaji za savladavanje visinskih razlika od 90 cm; koriste se u slučajevima kada ne postoji mogućnost izgradnje rampe ili stepeništa (prema uvjetima iz članka 5 i 6), posebno pri rekonstrukciji objekta.
Podiznu površinu sačinjava platforma ( najmanjih dimenzija 110 x 140 cm ) i pogonski mehanizam; platforma je obložena materijalom koji nije klizav, ograđena je zaštitnom ogradom, opremljena prekidačima za poziv i sigurnosnim uređajem.
Članak 9.
Kada prostorna ograničenja ne omogućuju primjenu rampi i stepenica manjeg nagiba,
za potrebe savladavanja većih visinskih razlika invalidskim kolicima, te za
stare, bolesne i osobe sa štapom ili štakama, može se koristiti univerzalno
dizalo – lift.
Univerzalno dizalo ima slijedeće karakteristike :
- unutrašnje dimenzije jednake ili veće od 110 x 140 cm;
vrata automatska posmična ili se mehanički otvaraju prema van u odnosu na dizalo;
širina vrata je jednaka ili veća od 80 cm;
prilaz liftu treba da bude na istom nivou na kojem je ulaz u zgradu ili omogućen
na neki od ovdje opisanih načina;
kabina dizala je opremljena preklopnim sjedištem na visini od 50 cm i rukohvatom
na visini od 90 cm najmanje sa dvije strane;
komandna dugmad ispred dizala, kao i u kabini lifta, moraju biti montirana na
visini 90 – 120 cm od poda, 40 cm udaljena od ugla kabine, označena reljefnim
oznakama i obojena kontrastnom bojom;
dugme koje obilježava razinu na kojoj se nalazi ulaz u zgradu treba da bude
različit po dodiru i različite boje od ostalih dugmadi na kontrolnoj tabli;
preciznost pristajanja kabine u odnosu na ulazni podest ne smije biti veća niti
manja od 2 cm;
na prilazu dizalu osigurava se slobodan prostor čije su dimenzije najmanje 150
– 200 cm, a površina poda na udaljenosti od 50 – 80 cm od vrata dizala, treba
da ima različitu vizuelnu obradu u odnosu na okolni pod;
osigurati zvučnu i vizuelnu signalizaciju za označavanje kata na koji dizalo
pristiže;
minimalno vrijeme u kome vrata treba da ostanu otvorena u punoj širini je najmanje
8 sekundi što treba biti regulirano putem uređaja sa fotoćelijom ili infracrvenom
metodom;
pod u kabini treba da je otporan prema klizanju,
osvjetljenje u kabini treba biti dobro i bez odsjaja.
Osnovni prikaz dat je na slici 7.
Ako u objektu ima više dizala,barem jedno mora ispunjavati ove zahtjeve i on mora biti označen propisanimm znakom za invalide.
Članak 10.
Za fiziološke potrebe invalidnih osoba izvodi se javni invalidski WC.
Javnim invalidskim WC-om smatra se WC koji je izveden u jednom od tri standardizirana
tipa:
tlocrtne površine 225 x 225 cm, slika 8;
tlocrtne površine 155 x 225 cm, slika 9;
tlocrtne površine 190 x 190 cm, slika 10.
Sva tri tipa WC-a iz stava 2. ovog članka obavezno imaju:
vrata širine 90 cm, koja se otvaraju prema van ili automatska(posmična);
WC-školjku visine 50 cm s preklopnim dvostrukim naslonom za ruke ( slika 11.
);
u desnom naslonu vješalicu za kolut papira;
umivaonik 30 x 50 cm na visini od 80 cm, dobro učvršćen;
nagnuto ogledalo iznad umivaonika, čije se središte nalazi na visini od 125
cm;
vješalice za odjeću na visini od 120 cm;
klizne hvataljke (trokut) za izvlačenje, na prečki, koja je na visini 195 cm
( slika 12. );
alarmni uređaj s prekidačem na pritisak i vrpcom za povlačenje, na visini od
60 cm;
visoki vodokotlić iznad WC-školjke s poteznim lančićem na lijevoj strani vodokotlića,
koji seže do visine od 70 cm iznad poda;
reljefni znak za invalide na ulaznim vratima;
reljefni znak standardiziranog tipa ( ABC )WC-a na ulaznim vratima na visini
od 140 cm;
ovi objekti se lociraju u blizini mjesta na kojima postoji velika i česta koncentracija
i komunikacija ljudi u sklopu javnih zgrada ili kao slobodno stojeći objekti
ili na mjestima koja su lako uočljiva i također frekventna mjesta;
mora se osigurati pristupačnost ovim objektima za lica sa posebnim potrebama
u prostoru, tako što će pristup u njih biti u nivou terena ili preko pristupne
rampe.
ovi objekti u svemu se planiraju i projektuju u skladu sa uvjetima iz članka
36. ove uredbe .
Članak 11.
Univerzalna telefonska govornica služi za zajedničke potrebe invalidnih i ostalih
osoba.
Univerzalnom telefonskom govornicom smatra se:
u javnoj prostoriji, o zid obješen telefonski aparat na visini od 100 cm, uz
koji je ugrađeno preklopno sjedalo na visini 50 cm, kako je prikazano na slici
13;
telefonska kabina minimalne veličine 110 x 140 cm s ulaznim vratima minimalne
širine 90 cm, koja se otvaraju prema vani;
telefonski aparat sa mogućnošću slanja i primanja pisanih poruka (displej, digitalni
brojčanik );
telefonska kabina sa specijalnim telefonskim aparatom – računarom sa malom kamerom
na monitoru, koji omogućava gluhim osobama direktno komuniciranje na znakovnom
jeziku ( gestovima );
telefonski aparat sa mogućnošću pojačavanja zvuka i kompatibilan sa slušnim
aparatom;
pod kabine, odnosno prostora u neposrednoj blizini telefonskog aparata razlikuje
se po visini najviše 2 cm u odnosu na pristupni pješački plato. Minimalne dimenzije
ovog platoa su 150 – 150 cm. Ako je visinska razlika do 8 cm u odnosu na pristupni
pješački plato, potrebno je pristup osigurati rampom.
Članak 12.
Univerzalna električna instalacija, signalizacija, te vodovodni priključci
i odvod otpadne vode služi za zajedničke potrebe invalidnih i ostalih osoba.
Pod univerzalnom električnom instalacijom, signalizacijom, te vodovodnim priključcima
i odvodom otpadne vode smatra se:
parlafon na visini od 120 cm ( parlafon sa pisanim porukama – displej );
prekidač za svjetlo i zvonce na visini od 90 cm;
utičnica za svjetiljku, televizor, telefon i dr. na visini od 40 cm;
utičnica u kuhinji iznad radne plohe na visini od 100 cm;
utičnica iznad kreveta na visini od 80 cm;
potezni alarm i potezni prekidač čija vrpca seže do visine od 70 cm;
alarm sa svjetlosnom signalizacijom za gluhe;
na šalterima, ambulantama i slično, displej za pozivanje gluhih osoba.
svi uređaji su postavljeni 40 cm od uglova sobe;
svi vodovodni priključci,kao i odvod otpadne vode izvedeni su do visine od 100
cm od poda;
za osobe sa oštećenim vidom svi uređaji treba da budu u kontrastnim bojama prema
podlozi, a informacije na njima reljefne za čitanje dodirom;
skopke za automatsko otvaranje vrata treba da budu postavljene tako da se vrata
pri otvaranju ne nalaze na putu invalidskim i dječijim kolicima te drugim pomagalima
za hodanje;
kvake treba da budu lake za prihvat i okretanje, kako bi ih mogle koristiti
i osobe sa ograničenom snagom u rukama i štakama.
Članak 13.
Visina univerzalne radne plohe, okna (“šaltera”) i tezge (“pulta”) iznosi 80
cm.
Donji rub poštanskog sandučića treba se postaviti na visini od 92 cm.
Na šalterima i pultovima postaviti pisane upute službenicima o tome kako komunicirati
sa gluhom osobom (čitanje sa usana, pisanje, tumač i sl.)
PRIJEVOZ
Članak 14.
Pristupna ploha perona i stajališta za javni promet moraju biti uistoj razini
sa podom javnog prometnog sredstva ( autobus, tramvaj, vlak, trolejbus, itd.
).
Stajalište mora imati najmanju širinu 200 cm.
U slučaju gdje uvjete iz prethodnih stavova nije moguće osigurati prijevozno
sredstvo mora imati instalirani mehanizam, koji omogućava neometan pristup u
sredstvo, a do mjesta rezerviranog za osobe sa pomagalima za kretanje ( invalidska
kolica, itd. ).
Članak 15.
U slučaju izgradnje podzemne ili prigradske željeznice, stajališta putnika
moraju biti širine najmanje 300 cm i izvedena u visini poda vagona.
Svaki vagon mora imati najmanje jedna posmična vrata, minimalne širine 90 cm,
koja u istoj razini spajaju nastupnu plohu stajališta iz stava 1. ovog članka
s platformom vagona na kojoj nisu postavljenja sjedala u širini ne manjoj od
180 cm.
Stajalište iz stava 1. ovog članka mora biti u razini s rampom ili univerzalnim
dizalom povezano sa sistemom javnih pješačkih površina u naselju.
Članak 16.
Trajektna pristaništa i pristaništa za putničke brodove, u dijelu namijenjenom za ulaz i izlaz putnika te njihovo zadržavanje do dolaska plovila, moraju biti izvedena na način da se u tom dijelu mogu kretatati invalidska kolica, te da je taj dio u razini ili rampom povezan sa sistemom javnih pješačkih površina u naselju.
Članak 17.
Parkirališno mjesto za invalidski automobil mora biti veličine 300 x 500 cm
i vidljivo označeno.
Za mjesto iz stavka 1. ovog članka bira se parkirališno mjesto koje je najbliže
javnoj pješačkoj površini odnosno ulaznim vratima objekta kojem pripada i označava
se posebnim znakom.
Članak 18.
Na javnim parkiralištima treba izvesti najmanje 5% mjesta za invalidske automobile
od ukupnog broja parkirališnih mjesta.
Na parkirališima s manje od 20 mjesta koja se nalaze uz ambulantu, ljekarnu,
prodavaonicu proizvoda dnevne potrošnje, poštu, restoran i dječji vrtić, treba
biti osigurano najmanje jedno parkirališno mjesto za invalidski automobil.
Na parkiralištima uz domove zdravlja, bolnice, lječilišta, domove starih te
druge veće zdravstvene i socijalne ustanove, kao i druge objekte koji pretežno
služe invalidnim osobama, potrebno je povećati broj parkirališnih mjesta za
invalide, a u skladu sa standardima za takvu vrstu objekata.
Članak 19.
Parkiralište s parkirališnim mjestima za invalidske automobile mora biti sa ukošenim rubnikom (minimalne širirne 100 cm) povezano sa sistemom javnih pješačkih površina. Ostala parkirališta koja nemaju parkirališna mjesta za invalidske automobile, također moraju biti povezana s javnom pješačkom površinom na navedeni način na bilo kojem dijelu parkirališta.
Članak 20.
Benzinske crpke, restorani i moteli vezani na auto-putove, magistralne i regionalne
ceste moraju na svom parkiralištu imati 5% parkirališnih mjesta za invalidske
automobile, ali ne manje od jednog, koje je povezano u razini, skošenim rubnikom
ili rampom s javnim prostorijama tog objekta.
Objekti iz stava 1. ovog članka moraju imati najmanje jedan javni invalidski
WC.
U slučaju da objekti iz stava 1. ovog članka imaju javne prostorije koje služe
za potrebe gostiju u dvije ili više etaža, potrebno je etaže povezati univerzalnim
dizalom.
Članak 21.
Univerzalne telefonske govornice uz auto-cestu ili drugu prometnicu, koje služe
putnicima da u slučaju nezgode zatraže pomoć, moraju biti postavljene tako da
im se može približiti invalidskim kolicima te da je položaj mikrofona i zvučnika
u dohvatu osobe u invaliskim kolicima.
U slučaju da se telefon iz stavka 1. ovog članka nalazi iza zaštitne ograde
(odbojnika), potrebno je kraj telefona izvesti površinu za invalidska kolica,
a u zaštitnoj ogradi izvesti otvor kroz koji se u nivou ili rampom povezuje
kolnik i spomenuta površina, u širini ne manjoj od 100 cm.
Ako je u zaštitnoj ogradi ili zidu uz auto-cestu ili drugu prometnicu predviđen
otvor za napuštanje cestovnog pojasa u slučaju opasnosti, tada se takav otvor
mora izvesti na način da se u istoj razini ili rampom poveže kolnik s javnom
pješačkom površinom odnosno s površinom za sklanjanje.
JAVNE PJEŠAČKE POVRŠINE
Članak 22.
Svi pješački trgovi, pješačke ulice, nogostupi, uz kolnik, druge pješačke staze,
putovi i površine, ulični prijelazi u razini, podhodnici i nadhodnici moraju
se izvesti vodoravno ili nagiba do 5% (1:20) a iznimno do 8,3% (1:12).
Pješačke površine iz stavka 1. ovog članka moraju biti međusobno povezane i
ne mogu, ni na jednom dijelu, biti uže od 120 cm s protukliznom površinskom
obradom i obavezno su izdignute u odnosu na kolnik.
U slučaju kad su dijelovi površina iz stavka 1. ovog članka različitih razina,
obavezno se međusobno povezuju rampama.
Iznimno od stavka 3. ovog članka, kada visinsku razliku nije moguće svladati
rampom, ista se može svladati univerzalnim dizalom ili drugim mehaničkim uređajem.
Drugim mehaničkim uređajem iz stavka 4. ovog članka smatraju se uspinjače i
slični uređaji, čije je stajalište putnika povezano sa sistemom javnih pješačkih
površina, te je izvedeno u razini poda prometala u koje je moguće ući invalidskim
kolicima.
Dijelove javnih pješačkih površina, koji su međusobno povezani rampama, univerzalnim
dizalom ili drugim mehaničkim uređajem, poželjno je povezati stepenicama malog
nagiba.
Iznimno od stavka 1. ovog članka, kod rekonstrukcije izgrađenog dijela grada,
kada to nije moguće drugačije riješiti mogu se izvesti i nogostupi većeg nagiba
od 8,3% (1:12).
Članak 23.
Na pješačkom trgu ili drugoj širokoj pješačkoj površini treba posebnom površinskom
obradom i bojom istaknuti dio hodne površine koja označava glavne smjerove kretanja.
Smjerovi kretanja trebaju biti riješeni jednostavno, pod pravim kutem ili na
drugi odgovarajući način.
Članak 24.
Nogostup i pješačka staza ne mogu se izvesti širine manje od 120 cm odnosno
ne manje širine od 180 cm kada potrebe prometa zahtijevaju mimoilaženje invalidskih
kolica, kako to prikazuje slika 14.
Nogostup čija širina iznosi više od 200 cm mora se izvesti u širini od 200 cm
drugačijom površinskom obradom, koja označava zonu koja se ne smije privremeno
zauzimati parkiranjem automobila ili na drugi način.
Na pješačkim prijelazima u razini ulice, rubnjak mora biti skošen za širinu
prolaza od najmanje 100 cm.
Pješačka površina neposredno uz skošeni rubnjak iz stava 3. ovog članka mora
se izvesti u drugoj površinskoj obradi najmanje 100 cm od skošenog rubnjaka.
Pješački otoci na dijelovima gdje ih presijecaju pješački prijelazi moraju biti
upušteni na razinu kolnika u širini od najmanje 150 cm, kako je to prikazano
na slici 15.
Pješački prijelazi moraju biti u pravilu postavljeni okomito na smjer ulice
i moraju biti označeni posebnom bojom i površinskom obradom.
Osim svjetlosnih signala svi semafori na pješačkim prijelazima moraju emitirati
i zvučne signale.
Na vrlo prometnim križanjima i na drugim opasnim mjestima javna pješačka površina
mora se ograditi zaštitnom ogradom visine 90 cm, osim na dijelovima gdje su
uređeni prijelazi preko kolnika.
Dijelovi zgrada i drugi uređaji (stupovi) koji se nalaze na javnoj pješačkoj
površini ili s njom graniče, ne smiju imati istake (balkoni, prema van otvoreni
prozori, ploče prometnih znakova i reklama, tende, krovovi kioska i sl.) na
visini manjoj od 250 cm.
Na dijelu javne pješačke površine, koji je namijenjen za usmjereno kretanje,
nije dozvoljeno postavljanje stubova, reklamnih panoa ili drugih prepreka.Ukolilo
to ne može da se izbjegne, obavezna je primjena drugog (osjetno različitog)
materijala za obradu hodnih površina,na udaljenosti najmanje 100cm od prepreke.
Kada postoje promjene na površini tla i poda, materijali moraju biti sličnih
fizičkh karakteristika (trenje), kako bi se umanjio rizik od spoticanja pokretnih
invalidnih osoba.
Dijelovi zgrade kao što su balkoni, viseći reklamni panoi i sl., kao i donji
dijelovi krošnji postojećih stabala koji se nalaze neposredno uz pješačke koridore,
moraju biti uzdignuti najmanje 2,5 m u odnosu na površinu kretanja pješaka.
Članak 25.
Pothodnici i nathodnici moraju biti povezani sa sistemom javnih pješačkih površina: rampama, univerzalnim dizalom ili drugim mehaničkim uređajem.
PRISTUP OBJEKTIMA
Članak 26.
Tijekom cjelokupnog procesa planiranja, projektiranja, izgradnje i rekonstrukcije
objekata,moraju se osigurati neophodni uvjeti za pristupačnost objekata osobama
koje koriste invalidska kolica, osobama oštećenog vida i drugim licima koja
imaju teškoće u kretanju, a u zavisnosti od njihovog funkcionalnog ograničenja
i namjene objekta.
Svi javni objekti, javne površine, objekti kolektivnog stanovanja te objekti
u kojima se mogu zapošljavati invalidne osobe, moraju biti rampom ili u razini
povezani s javnom pješačkom površinom.
Objektima u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se i slobodno stojeći javni
WC-i, telefonske govornice, kiosci i prilazi skloništima.
Osim rampom, objekti iz stakva 1. ovog članka moraju se povezati i stepenicama
malog nagiba, kao što je to prikazano na slici 16.
Krakovi stepenica iz stakva 3. i 4. ovog članka iznimno mogu biti zavojiti,
ali pod uvjetom da širina nastupne plohe na najužem dijelu ne bude manja od
30 cm.Takođe,moraju biti podzidani na svim dijelovima gdje je visina prolaza
ispod stepenica manja od 220 cm.
Prva stepenica stepenišnog kraka iz stavka 3. i 4. ovog članka mora biti uvučena
u odnosu na površinu kojom se kreću pješaci ispred spomenutog kraka.
Članak 27.
Pred ulaznim vratima objekta iz članka 24. izvodi se podest potreban za okretanje
invalidskih kolica pri otvaranju vrata, veličine 150 x 150 cm, uvećan za površinu
koja je potrebna za otvaranje vratnog krila.
Ulazna vrata u objekte iz članka 25. ne smiju biti uža od 90 cm i trebaju biti
opremljena okruglim ručkama i kvakama koje se mogu obuhvatiti dlanom, prema
slici 17.
Sve staklene pregrade moraju se vidljivo označiti u donjem dijelu fizičkom zaprekom
(90 cm), a na visini 140 – 160 cm obojenim znakom.
Najmanja dubina vjetrobranskog prostora (kada se ovaj prostor predviđa), kod
koga se spoljna i unutrašnja vrata otvaraju u istom smjeru,iznosi 210 cm, u
koliko se oboja vrata otvaraju prema prostoru vjetrobrana, najmanje 300cm.
Vjetrobranski prostor će biti produžen prema unutrašnjem dijelu zgrade najmanje
za 91 cm od ravni unutrašnjih vrata.
Pod vjetrobrana je u razini ulaznog hola, odnosno stepenišnog prostora zgrada.
Ukoliko se visinske razlike podova ne mogu izbjeći, one se savladavaju pomoću
ravnog podesta u razini poda vjetrobrana ( koji je dugačak najmanje 150 cm )
i rampe. Pored rampe mogu se izvesti stepenice u skladu sa odredbama čl. 5 i
6.
Ukoliko se predviđa automatsko otvaranje vrata pomoću "kontakt" tepiha,
sa obje strane vrata osigurana je dužina "kontakt" tepiha od 152 cm.
Ulaz u zgradu treba da bude natkriven tako što bi bio uvučen ili imao nadstrešnicu,a
u cilju lakšeg uočavanja od strane osoba oštećenog vida.
Tamo gdje postoje otirači, treba da budu od čvrstog materijala i treba ih postaviti
tako da njihova površina bude u razini poda.
U slučaju da objekat ima više spoljnih ulaza, jedan ulaz mora ispunjavati odredbe
ovog članka i biti označeni oznakom za invalide.
Članak 28.
Kod sportskih i rekreativnih objekata treba izvesti prisup rampom do gledališta i do sportskih terena. U gledalištima na svakih 250 sjedećih mjesta treba osigurati po jedno mjesto za invalidska kolica veličine 140 x 110 cm.
JAVNI OBJEKTI
lanak 29.
U javnim objektima položaj vrata te minimalna veličina ulaza i prolaza moraju
omogućiti korištenje invalidskih kolica, kako je to prikazano na slici 18.
Širina hodnika ne može biti manja od 180 cm.
U objektima koji imaju više od jedne etaže mora se izvesti za javnu upotrebu
najmanje jedno univerzalno dizalo, stepenice moraju biti malog nagiba i mogu
se oblagati samo učvršćeni tepisi.
U slučaju da objekat ima denivelirane etaže, između kojih ne postoji mogućnost
korištenja rampe ili univerzalnog dizala, mora se izvesti pokretna platforma
za podizanje odnosno spuštanje invalidskih kolica.
Svi javni objekti koji imaju telefon moraju urediti najmanje jednu univerzalnu
telefonsku govornicu.
Tezge i okna treba izvesti s univerzalnom radnom plohom. U javnim prostorijama
treba izvesti univerzalnu električnu instalaciju i signalizaciju.
Prolaz između polica u trgovinama i sličnim javnim prostorima mora biti najmanje
širine 180 cm.
Članak 30.
U javnim objektima, u kojima se ogradama usmjerava kretanje ljudi (samoposluživanje, kolodvori, zračne luke, kina i sl.), razmak između takvih ograda ne može biti manji od 90 cm.
Članak 31.
Da bi se osigurao pristup u sve javne i zajedničke prostorije u javnim objektima,
ove prostorije moraju biti međusobno povezane hodnicima, rampama ili univerzalnim
dizalom, a vrata takvih prostorija ne mogu biti uža od 90 cm.
Hodne površine iz stavka 1. ovog članka moraju biti protuklizno obrađene, pragovi
moraju biti zaobljeni, a razlika u visinama ne smije biti veća od 2 cm.
Članak 32.
U parteru kina, kazališta, koncertnih dvorana i sličnih objekata, treba izvesti na svakih 50 sjedala prostor za jedna invalidska kolica veličine 140 x 110 cm, na kojem su stolice pomične.
Članak 33.
U WC-ima javnih objekata umjesto pisoara obavezno se izvode preljevne stijene.
Najmanje jednu jedinicu javnog invalidskog WC-a moraju imati:
svi gradski javni WC-i;
hoteli;
restorani i kavane s više od 50 sjedećih mjesta;
domovi zdravlja;
škole;
fakulteti;
željezničke i autobusne stanice, osim stajališta;
kao i drugi objekti gdje je obvezno izvođenje 4 ili više WC jedinica.
Članak 34.
U hotelima se mora izvesti najmanje 10% soba koje svojom organizacijom omogućavaju
korištenje i invalidnim osobama.
Sobe iz stavka 1. ovog članka moraju imati vrata minimalne širine 90 cm, bočni
pretprostor duž kreveta najmanje širine 150 cm, sa slobodnim pristupom do tog
prostora minimalne širine 90 cm.
Sanitarni čvor koji čini cjelinu sa sobom iz stavka 2. ovog članka mora biti
izveden u skladu s normativima koji omogućuju invalidnim osobama korištenje
tog sanitarnog čvora.
Za najmanje 5% u odnosu na broj soba, hoteli moraju biti opremljeni svjetlosno
- vibracionim budilicama za gluhe.
Postaviti pisane upute službenicima o tome kako komunicirati sa gluhom osobom
(čitanje sa usana, pisanje, tumač, i sl.).
Članak 35.
Oznake i brojevi soba i drugih prostorija trebaju se označavati reljefnim simbolima, koji se postavljaju na visini od 150 cm.
OBJEKTI KOLEKTIVNOG STANOVANJA
Članak 36.
Objekti kolektivnog stanovanja za koje je obavezno dizalo moraju imati univerzalno dizalo za siguran pristup invalidskim kolicima.
Članak 37.
U dijelu prizemlja objekta iz članka 36. ovog pravilnika izvode se stanovi
s vratima širine 90 cm i kupaonicama s WC-om koji može zadovoljiti potrebe osobe
koja koristi invalidska kolica te s univerzalnom električnom instalacijom i
signalizacijom.
Stanovi iz stavka 1. ovog članka moraju imati odgovarajuće prozore, s mehanizmom
za otvaranje na visini od 90 cm do 120 cm, kako je to prikazano na slici 19.
Hodnici, predsoblje i druge pomoćne prostorije moraju biti široke namanje 150
cm i duge 200 cm bez opreme. Svi prolazi između soba moraju biti bez pragova,
odnosno drugih visinskih razlika.
Površine spavaće i dnevne sobe, prostor za objedovanje i rad u dnevnoj sobi
u stanovima za invalide ne smije biti manji od 9 m2, a kraća stranica ne smije
biti manja od 240 cm. Sobe treba da budu tako funkcionalno opremljene i uređene
da je njima omogućeno nesmetano kretanje, život i rad osoba sa teškoćama u kretanju.
U kuhinji slobodni prostor oko opreme treba da dozvoljava manevriranje kolicima,
što se osigurava na sljedeći način:
slobodan prostor između ivica kuhinjskih elemenata i zida treba da bude najmanje
140 cm;
preporučuje se da donji kuhinjski elementi ispod ravnih površina budu uklonjeni
ili da se koriste specijalni kuhinjski elementi, koji omogućavaju podvlačenje
invalidskih kolica i to naročito kod radnih površina, gornjih površina sudopera
i štednjaka, gdje taj prostor treba da bude namanje 80 cm širok, 60 cm dubok
i 65 – 75 cm visok, dok se radna visina površine nalazi na najviše 80 – 85 cm
iznad poda;
elemente u kuhinji treba postaviti u obliku:
slova L, pri čemu su najmanje mjere potrebnog prostora 210 x 270 cm;
slova U, pri čemu su najmanje mjere potrebnog prostora 240 x 270 cm;
paralelnom obliku II, pri čemu su najmanje mjere potrebnog prostora 240 x 270
cm.
Sanitarne prostorije trebaju biti izgrađene tako da se osigura nesmetan pristup
invalidskim kolicima pojedinim sanitarnim uređajima, na sljedeći način:
1. WC prostorija:
veličina prostorije treba da osigurava okretanje invalidskih kolica za 360o
u samoj prostoriji;
najmanje dozvoljeno odstojanje ose simetrije WC školjke od zida sa strane WC
– školjke je 50 cm;
uz WC školjku se obvezno postavljaju odgovarajući fiksni ili sklapajući rukohvati;
mehanizam ili uzica za ispiranje WC školjke koja mora da bude na visini od 65
– 75 cm.
2. Kupatilo:
namanje mjere veličine prostora sa umivaonikom moraju biti 80 – 85 / 165 cm;
umivaonici se ne smiju postavljati na stalke ili maske, a namanja visina ispod
umivaonika je 65 cm;
namanje mjere manevarskog prostora oko kade su 90 x 160 cm, a ako je ugrađena
hidraulička stolica (prenosnik) 120 x 160 cm;
namanje mjere tuš prostora su 120 x 150 cm, a tuš prostor se izvodi bez standardne
tuš-kadice sa nagibom poda od namanje 1:50 prema izlivenom otvoru;
uz kadu i prostor za tuširanje montiraju se rukohvati, a uz prostor za tuš može
da se montira i preklopno sjedište.
Slobodni prolaz između sanitarnih objekata, odnosno između predviđenih elemenata
opreme kupatila širok je najmanje 100 cm, a u cijeloj prostoriji mora da postoji
dovoljna manipulativna površina za kretanje invalidskih kolica u krugu od 360o.
WC školjka i elementi kupatila se izvode u skladu sa uvjetima iz ovog članka.
U svim sanitarnim prostorijama iz ovog članka:
Vrata se otvaraju prema spoljnoj strani;
Alarmni uređaji sa prekidačima ugrađuju se na visini od 60 cm;
Podne površine treba da budu otporne prema klizanju.
Otvori za vrata i prozore u prostorijama koje koriste osobe sa teškoćama u
kretanju, trebaju biti:
svijetle širine svih unutrašnjih i balkonskih vrata najmanje 81 cm, a ulaznih
najmanje 90 cm;
svi pragovi maksimalne visine od 2 cm;
vrata po mogućnosti trebaju biti postavljena na šarke u uglovima prostorije;
otvaranje vrata prema hodnicima ili prostorima kroz koje se prolazi treba izbjegavati
kad god je to moguće;
prozori treba da budu konstruirani tako da se izbjegne bljesak, što predstavlja
poseban problem za osobe sa oštećenim vidom;
velike staklene površine koje su u blizini prometnih prostora treba da budu
obilježene neposredno ispod razine okana, obojenom trakom ili ramom;
prozorski parapet ima maksimalnu visinu 80 cm od razine poda ( da bi se osobama
u invalidskim kolicima omogućio nesmetan vidik kroz prozor );
prozori treba da budu laki za otvaranje i zatvarenje, a kvake na njima treba
da su smještene u zoni od 90 – 100 cm od poda;
ograda na balkonima i terasama u stanovima za odrasle u invalidskim kolicima,
koje ne izlaze često napolje, treba da budu transparentna od 30 cm od poda pa
naviše, a visina ograde ne treba da prelazi 90 cm.
Uređaji za upravljanje i regulaciju instalacijama u zgradi (sklopke, priključnice
i interfon) projektiraju se tako da omogućavaju nesmetano korištenje osobama
sa teškoćama u kretanju u skladu sa člankom 11.
Obavezan broj stanova, iz stavka 1. ovog članka, koji se treba izvesti u objektu
ili grupi objekata, određuje se provedbenom planskom dokumentacijom.
U slučaju da nije donesena provedbeno planska dokumentacija, odnosno da ista
ne sadrži definiran broj stanova iz stavka 1. ovog članka,stambena prizemlja
planiranih objekata moraju biti prilagodljiva ovim propisima, a planirani stambeno
poslovni objekti moraju imati najmanje 1%stanova iz stavka 1. ovog članka, ali
ne manje od jednog stana u tom objektu.
Neovisno od broja stanova za osobe sa ograničenim fizičkim sposobnostima, komunikacije
oko i u planiranom objektu moraju omogućiti neometano kretanje ovih osoba.
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 38.
U dijelovima naselja i pojedinim objektima za koje je posebnim zakonom ili
propisom utvrđena zaštita (kao npr. zaštita spomenika kulture, zaštita prirode
i sl.), ne primjenjuju se odredbe ove uredbe, koje bi mogle ugroziti ostvarenje
cilja zaštite.
U slučajevima iz stavka 1. ovog članka, kao zamjena za univerzalno dizalo i
rampu, ako to nije u suprotnosti s ciljevima zaštite, koriste se montažno-demontažni
i drugi uređaji.
U slučajevima da se za javne objekte posebne namjene kao što su zdravstveni,
obrazovni, odgojni i slični objekti, na osnovu posebnih zakona odrede normativi
i standardi za izgradnju ovakvih objekata, koji su različiti od normativa i
standarda određenih ovim pravilnikom, primjenjivati će se normativi i standardi
doneseni na osnovu posebnog zakona.
Članak 39.
U slučaju da doneseni dokument prostornog uređenja sadrži rješenja suprotna
članku 8. Zakona o prostornom uređenju, ( Sl. nov. FBiH broj 52, od 2002. godine
) rješenja suprotna odredbama ove uredbe, tada se neće na osnovi takvog plana
moći utvrditi uvjeti uređenja prostora, te se pristupa izmjeni ovih rješenja
odmah.
U slučaju kada dokumenti iz stavka 1. ovog članka nisu u suprotnosti s odredbama
ove uredbe, ali ne sadrže uvjete određene ove uredbe, tada se u uvjete uređenja
uključuju odgovarajući uvjeti određeni ovom uredbom, a provedbeni dio važećeg
dokumenta se dopunjava svim uvjetima ove uredbe.
Postojeće javne i sve druge izgrađene površine, gdje osobe sa umanjenim fizičkim
sposobnostima privremeno ili trajno borave, moraju se prilagoditi odrednicama
ove uredbe u najvišem stupnju izvodivosti u roku od pet godina od dana objave
Zakona o građenju ( Sl. nov. FBiH broj 55/2002 ).
Članak 40.
Realiziranje odredbi ove uredbe se osigurava u proračunu organa vlasti ovisno
o razini važnosti prostora odnosno objekta (Federacija Bosne i Hercegovine,
županija,grad i općina).
Sredstva za realiziranje odredbi ove uredbe za ostale prostore i objekte osiguravaju
njihovi vlasnici koji mogu biti pravne i fizičke osobe .
Članak 41.
Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u Službenim novinama Federacije BiH.
V broj 718/03
19.prosinca 2003. godine
Sarajevo
Premijer
Dr. Ahmed Hadžipašić, v. r.