Na temelju članka 6. stavak 2., članka 19. stavak 1. točka a), članka 48. stavak 3. i članka 49. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 29/03), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, d o n o s i
O POSLOVIMA OSNOVNE DJELATNOSTI
IZ NADLEŽNOSTI ORGANA DRŽAVNE SLUŽBE
KOJE OBAVLJAJU DRŽAVNI SLUŽBENICI, UVJETIMA ZA
VRŠENJE TIH POSLOVA I OSTVARIVANJU ODREĐENIH
PRAVA IZ RADNOGA ODNOSA
Članak 1.
Ovom uredbom, sukladno Zakonu o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o državnoj službi) i Zakonu o upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine, utvrđuju se poslovi osnovne djelatnosti iz nadležnosti federalnih, kantonalnih, gradskih i općinskih organa državne službe (u daljnjem tekstu: organ državne službe), koje obavljaju državni službenici iz odredbe stavka 1. članka 6. Zakona o državnoj službi, uvjeti za vršenje tih poslova i uvjeti za ostvarivanje određenih prava iz radnoga odnosa državnih službenika u organima državne službe.
Članak 2.
Poslovi koji su zakonom i drugim propisima stavljeni u nadležnost organa državne službe dijele se u dvije vrste, i to:
poslove osnovne djelatnosti,
poslove administrativno-tehničke i pomoćne djelatnosti.
Poslove osnovne djelatnosti obavljaju državni službenici, iz odredbe stavka 1. članka 6. Zakona o državnoj službi, a poslove administrativno-tehničke i pomoćne djelatnosti obavljaju namještenici (uposlenici) više, srednje i niže školske spreme, sukladno pravilniku o unutarnjoj organizaciji organa državne službe.
Članak 3.
U poslove administrativno-tehničke i pomoćne djelatnosti spadaju poslovi koji se odnose na računovodstveno-materijalne, administrativno-tehničke, operativno-tehničke i pomoćne poslove.
Bliži sadržaj poslova iz stavka 1. ovoga članka i način i uvjeti njihovoga vršenja regulirat će se posebnim propisom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije), sukladno posebnom federalnom zakonu o radnim odnosima namještenika u organima državne službe.
Članak 4.
Poslovi osnovne djelatnosti obavljaju se na način i pod uvjetima utvrđenim ovom uredbom, a sukladno odredbama Zakona o upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine, drugim zakonima i podzakonskim propisima i općim aktima.
II – VRSTE POSLOVA OSNOVNE DJELATNOSTI
I DRŽAVNI SLUŽBENICI KOJI VRŠE TE POSLOVE
Članak 5.
Poslovi osnovne djelatnosti dijele se u sljedeće skupine, i to:
upravno rješavanje,
upravno – nadzorne poslove,
normativno – pravne poslove,
studijsko – analitičke poslove,
stručno – operativne poslove,
informacijsko – dokumentacijske poslove i
poslove prekršajnog postupka u federalnim organima državne službe.
Članak 6.
Poslovi upravnoga rješavanja obuhvataju osobito:
vođenje upravnoga postupka i rješavanje u upravnim stvarima u drugom stupnju;
vođenje upravnoga postupka i rješavanje najsloženijih upravnih stvari u prvostupanjskome upravnome postupku (poseban ispitni postupak);
izrada ugovora i drugih akata koji se odnose na rješavanje imovinsko-pravnih, obligacijskih i dužničko-povjeriteljskih odnosa u upravnome postupku, kao i rad na realiziranju tih ugovora i akata;
izrada i donošenje pojedinačnih akata koja se odnose na prava, dužnosti i odgovornosti službenika i namještenika iz radnoga odnosa ili u svezi radnoga odnosa;
izrada i donošenje pojedinačnih akata koja se odnose na izdavanje odobrenja, suglasnosti, registraciju i drugih akata predviđenih zakonom i drugim propisima;
pružanje pravne pomoći građanima davanjem stučnih pravnih objašnjenja, sastavljanje podnesaka (zahtjeva, molbi, žalbi i sl.) i vršenje drugih poslova pravne pomoći, sukladno zakonu;
rješavanje jednostavnijih upravnih stvari u prvostupanjskome upravnome postupku (skraćeni upravni postupak);
vođenje postupka radi utvrđivanja činjenica o kojima se ne vodi službena evidencija i izdavanje odgovarajućih uvjerenja o tim činjenicama, i
sprovođenje administrativnoga izvršenja rješenja i zaključaka, sukladno zakonu.
Poslovi iz stavka 1. ovoga članka, po složenosti se razvrstavaju prema slijedećem, i to:
poslovi iz toč. 1. do 4. stavka 1. ovoga članka su najsloženiji i vrše ih državni službenici – stručni savjetnici,
poslovi iz toč. 5. i 6. stavka 1. ovoga članka su složeniji i vrše ih državni službenici – viši stručni suradnici,
poslovi iz toč. 7. do 9. stavka 1. ovoga članka su složeni i vrše ih državni službenici – stručni suradnici.
Članak 7.
Upravno-nadzorni poslovi obuhvataju osobito:
nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava u upravnim stvarima;
nadzor nad zakonitošću rada institucija (pravnih osoba) koje imaju javne ovlasti;
inspekcijski nadzor.
Poslovi iz stavka 1. ovoga članka, su najsloženiji i vrše ih slijedeći državni službenici, i to:
poslove iz toč. 1. i 2. stavka 1. ovoga članka – stručni savjetnici,
poslove iz točke 3. stavka 1. ovoga članka – inspektori.
Članak 8.
Normativno-pravni poslovi obuhvataju osobito:
izradu prednacrta ustavnih amandmana, odnosno izradu prednacrta i nacrta statuta općine i grada, kao i pripremanje izmjena i dopuna prednacrta tih statuta;
izradu prednacrta, nacrta i prijedloga zakona, drugih propisa i općih akata, nomotehničku obradu tih propisa, kao i pripremanje izmjena i dopuna tih propisa;
davanje stručnih mišljenja o prednacrtima ustavnih Amandamana, o prednacrtima, nacrtima i prijedlozima zakona, prednacrtima i nacrtima statuta općina i grada, drugih propisa i općih akata i o prednacrtima, nacrtima i prijedlozima međunarodnih sporazuma, ugovora i drugih akata s aspekta njihove usklađenosti s Ustavom i pravnim sustavom;
stručnu obradu sistemskih i drugih pitanja koja služe za izradu zakona, drugih propisa i općih akata;
pripremanje stručnih pravnih mišljenja i objašnjenja za primjenu zakona, drugih propisa i općih akata, povodom upita građana, pravnih osoba i drugih subjekata, ili po službenoj dužnosti i
pripremanje prečišćenih tekstova zakona i drugih propisa, kao i ispravke tih propisa.
Poslovi iz stavka 1. ovoga članka, po složenosti se razvrstavaju prema slijedećem, i to:
poslovi iz toč. 1. do 3. stavka 1. ovoga članka, su najsloženiji i vrše ih državni službenici – stručni savjetnici,
poslovi iz toč. 4. do 6. stavka 1. ovoga članka, su složeniji i vrše ih državni službenici – viši stručni suradnici.
Članak 9.
Studijsko-analitički poslovi obuhvataju osobito:
izradu analiza, izvješčća, informacija i drugih stručnih i analitičkih materijala na temelju odgovarajućih podataka;
izradu prednacrta, nacrta i prijedloga proračuna i završnoga računa (opći bilans sredstava);
izradu elaborata, studija, programa, projekata, planova i procjena u određenoj oblasti, kao i projektnih zadataka za odgovarajuću oblast;
izradu metodologija (klasifikacija, nomenklatura i sl.) za odgovarajuću oblast;
pripremanje programa istraživanja u pojedinoj oblasti i predlaganje metodoloških rješenja, kao i rad na tim programima;
stručnu obradu sistemskih rješenja od značaja za odgovarajuću oblast i
izradu analitičkih, informativnih i drugih materijala u okviru propisane metodologije (tipska izvješća, redovne ili periodične informacije i sl.).
Poslovi iz stavka 1. ovoga članka, po složenosti se razvrstavaju prema slijedećem, i to:
poslovi iz toč. 1. do 3. stavka 1. ovoga članka, su najsloženiji i vrše ih državni službenici – stručni savjetnici,
poslovi iz toč. 4. i 5. stavka 1. ovoga članka, su složeniji i vrše ih državni službenici – viši stručni suradnici,
poslovi iz toč. 6. i 7. stavka 1. ovoga članka, su složeni i vrše ih državni službenici – stručni suradnici.
Članak 10.
Stručno – operativni poslovi obuhvataju osobito:
provođenje politike i izvršavanje zakona, drugih propisa i općih akata i s tim u svezi utvrđivanje stanja u odgovarajućoj oblasti i posljedica koje mogu nastati u toj oblasti,
pripremanje i poduzimanje odgovarajućih mjera, radnji i postupaka radi izvršavanja poslova iz točke 1. stavak 1. ovoga članka, kao i poduzimanje mjera na sprečavanju nastanka štetnih posljedica, odnosno mjera, radnji i postupaka na otklanjanju štetnih posljedica;
izradu odgovarajućih materijala kojima se vrši informiranje nadležnih organa o stanju i problemima u određenoj oblasti i predlaganje mjera radi utvrđivanja politike i mjera za uređivanje određenih pitanja kojima se osigurava potpuno provođenje utvrđene politike i izvršavanje zakona, drugih propisa i općih akata;
praćenje i proučavanje stanja i pojava u određenoj oblasti na temelju prikupljanja podataka ili podataka koje dostavljaju drugi organi ili pravne osobe i obrađivanje tih podataka s prijedlogom mjera za rješavanje utvrđenih problema;
izradu odgovarajućih planova i programa za obučavanje i osposobljavanje građana i drugih osoba u oblastima u kojima je zakonom predviđena ta obuka i realizaciju tih planova i programa;
uspostavljanje, izradu, vođenje i održavanje evidencija u odgovarajućoj oblasti za koju je propisana takva evidencija;
praćenje i istraživanje promjena i pojava u odgovarajućoj oblasti i izrada potrebne dokumentacije i drugih materijala o tim pojavama i promjenama;
prikupljanje, sređivanje, evidentiranje, kontrolu, mjerenje, osmatranje i obradu podataka prema metodološkim i drugim uputstvima i uspostavljanje odgovarajućih dokumentacijskih materijala;
usmeno prevođenje i prevođenje tekstova na strane jezike i sa stranih jezika, i
lektoriranje zakona, drugih propisa i općih akata, analiza, izvješća i drugih pisanih materijala na službene jezike u Federaciji, odnosno u Bosni i Hercegovini.
Poslovi iz stavka 1. ovoga članka, po složenosti se razvrstavaju prema slijedećem, i to:
poslovi iz toč. 1. i 2. stavka 1. ovoga članka, su najsloženiji i vrše ih državni službenici – stručni savjetnici,
poslovi iz toč. 3. do 6. stavka 1. ovoga članka, su složeniji i vrše ih državni službenici – viši stručni suradnici,
poslovi iz toč. 7. do 10. stavka 1. ovoga članka, su složeni i vrše ih državni službenici – stručni suradnici.
Članak 11.
Informacijsko-dokumentacijski poslovi obuhvataju osobito:
izradu planova i programa za uspostavljanje, razvoj i povezivanje složenijeg informacijskog sustava, njegovo održavanje i nesmetano funkcioniranje;
izradu metodologija i standarda za formiranje, razvijanje i održavanje banke podataka, analizu tih podataka i njihovo publiciranje;
izradu projekata i programa informacijskog sustava za složenije poslove automatske obrade podataka i vršenje tih poslova;
prikupljanje, sređivanje i obrada podataka u odgovarajućoj oblasti i informiranje javnosti o radu organa državne službe, stanju u toj oblasti i mjerama koje se poduzimaju (portparoli), i
uređivanje i redakciju biltena, publikacija, brošura i drugih informativnih materijala i stručne literature i poslovi u svezi njihovoga izdavanja.
Poslovi iz stavka 1. ovoga članka po složenosti se razvrstavaju prema slijedećem, i to:
poslovi iz toč. 1. i 2. stavka 1. ovoga članka, su najsloženiji i vrše ih državni službenici – stručni savjetnici,
poslovi iz toč. 3. i 4. stavka 1. ovoga članka, su složeniji i vrše ih državni službenici – viši stručni suradnici,
poslovi iz točke 5. stavka 1. ovoga članka, su složeni i vrše ih državni službenici – stručni suradnici.
Članak 12.
Poslovi prekršajnog postupka u federalnim organima državne službe obuhvataju osobito:
1) vođenje prekršajnoga postupka i rješavanje prekršaja sukladno Zakonu o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi («Službene novine Federacije BiH», br. 9/96 i 29/00).
Poslovi iz stavka 1. ovoga članka, su najsloženiji i vrše ih državni službenici – stručni savjetnici.
III – POSLOVI RUKOVODEĆIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
I ŠEFOVA UNUTARNJIH ORGANIZACIJSKIH JEDINICA
Članak 13.
Rukovodeći državni službenici i šefovi unutarnjih organizacijskih jedinica, ovlasti iz svoje nadležnosti utvrđene u odredbama čl. 7. do 12. Zakona o državnoj službi, ostvaruju u obujmu i na način utvrđen u odredbama čl. 14. do 20. ove uredbe, ako zakonom nije drukčije određeno.
Članak 14.
Rukovoditelj samostalne uprave i samostalne ustanove, u vršenju ovlasti utvrđenih u odredbi stavka 1. članka 7. Zakona o državnoj službi, neposredno rukovodi upravom, odnosno ustanovom, zastupa i predstavlja upravu, odnosno ustanovu i vrši osobito slijedeće poslove: organizira vršenje svih poslova iz nadležnosti uprave, odnosno ustanove, donosi propise i druge opće i pojedinačne akte za koje je zakonom i drugim propisima ovlašten i sukladno zakonu i drugim propisima odlučuje o pravima, dužnostima i odgovornostima službenika i namještenika iz radnoga odnosa ili u svezi s radnim odnosom u državnoj službi i vrši druge poslove koji su mu zakonom i drugim propisima stavljeni u nadležnost.
Za vršenje poslova iz stavka 1. ovoga članka, rukovoditelj samostalne uprave, odnosno samostalne ustanove, odgovara organu iz odredbe stavka 2. članka 7. Zakona o državnoj službi.
Članak 15.
Tajnik organa državne službe, ovlasti iz svoje nadležnosti utvrđene u odredbi stavka 1. članka 8. Zakona o državnoj službi, vrši na način što, koordinira i usmjerava rad svih osnovnih organizacijskih jedinica koje postoje u organu državne službe, u cilju realiziranja poslova koji su utvrđeni u programu rada organa državne službe i osigurava izvršenje poslova po nalogu rukovoditelja organa državne službe, upoznaje rukovoditelja organa o stanju i problemima u vršenju planiranih poslova, te predlaže poduzimanje potrebnih mjera na rješavanju postojećih problema i na taj način on pomaže rukovoditelju organa državne službe u rukovođenju organom i neposredno vrši poslove koji su mu pravilnikom o unutarnjoj organizaciji stavljeni u nadležnost.
Poslove iz stavka 1. ovoga članka, tajnik organa državne službe ostvaruje u dogovoru s pomoćnicima rukovoditelja organa državne službe koji rukovode osnovnim organizacijskim jedinicama u organu državne službe, a pomoćnici su dužni postupiti po utvrđenome dogovoru.
Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka, tajnik organa državne službe neposredno odgovara rukovoditelju organa državne službe, kako je i predviđeno u odredbi stavka 2. članka 8. Zakona o državnoj službi.
Članak 16.
Rukovoditelj uprave, odnosno ustanove koja se nalazi u sastavu federalnoga, odnosno kantonalnoga ministarstva, poslove rukovođenja upravom odnosno ustanovom utvrđene u odredbi stavka 1. članka 9. Zakona o državnoj službi, vrši na način što organizira vršenje svih poslova iz nadležnosti uprave, odnosno ustanove kojom rukovodi, predstavlja i zastupa upravu, odnosno ustanovu u granicama ovlasti koje su mu zakonom i drugim propisima stavljene u nadležnost, odlučuje o korištenju financijskih i materijalnih sredstava za koja je nadležan, i odlučuje o pravima, dužnostima i odgovornostima službenika i namještenika iz radnoga odnosa ili u svezi s radnim odnosom, sukladno zakonu i drugim propisima.
Rukovoditelj uprave, odnosno ustanove iz stavka 1. ovoga članka, u vršenju poslova iz svoje nadležnosti, postupa u granicama ovlasti koje ta uprava, odnosno ustanova ima prema Zakonu o upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine i drugim zakonima i odnose prema rukovoditelju federalnoga, odnosno kantonalnoga ministarstva u čijem se sastavu nalazi ostvaruje na način uređen tim zakonima i drugim propisima.
Za vršenje poslova iz svoje nadležnosti, rukovoditelj uprave, odnosno ustanove iz stavka 1. ovoga članka, odgovara na način utvrđen u odredbi stavka 2. članka 9. Zakona o državnoj službi.
Članak 17.
Pomoćnik rukovoditelja organa državne službe, ovlasti iz svoje nadležnosti utvrđene u odredbi stavka 1. članka 10. Zakona o državnoj službi, vrši tako što neposredno rukovodi osnovnom organizacijskom jedinicom za koju je zadužen i u tom pogledu organizira vršenje svih poslova iz nadležnosti te jedinice, raspoređuje poslove na službenike i namještenike i daje im upute o načinu vršenja poslova, osigurava blagovremeno, zakonito i pravilno vršenje svih poslova iz nadležnosti organizacijske jedinice kojom rukovodi, redovno upoznaje rukovoditelja organa državne službe o stanju i problemima u svezi vršenja poslova iz nadležnosti organizacijske jedinice, predlaže poduzimanje potrebnih mjera, vrši najsloženije poslove iz nadležnosti organizacijske jedinice, izvršava poslove po nalogu rukovoditelja organa državne službe i odlučuje o pitanjima za koja je ovlašten posebnim rješenjem rukovoditelja organa državne službe.
Pomoćnik rukovoditelja organa državne službe, za vršenje poslova iz stavka 1. ovoga članka, neposredno odgovara rukovoditelju organa državne službe, kako je i utvrđeno u odredbi stavka 2. članka 10. Zakona o državnoj službi.
Članak 18.
Glavni federalni i glavni kantonalni inspektori, ovlasti iz svoje nadležnosti utvrđene u odredbi stavka 1. članka 11. Zakona o državnoj službi, ostvaruju na način što neposredno rukovode inspekcijom za koju su zaduženi, planiraju i neposredno na terenu organiziraju vršenje neposrednoga inspekcijskoga nadzora i u vršenju tih poslova odlučuju o pitanjima za koja su zakonom ovlašteni.
U vršenju poslova iz stavka 1. ovoga članka, glavni federalni inspektor, u odnosu na kantonalne, gradske i općinske inspekcije ima ovlasti utvrđene u odredbi stavka 2. članka 11. Zakona o državnoj službi. Te ovlasti glavni federalni inspektor ostvaruje neposredno ili pismenim putem, a sa ciljem da sve inspekcije poslove iz svoje nadležnosti vrše pravilno i zakonito i da se osigura pravilna i jedinstvena primjena federalnih zakona i drugih federalnih propisa na području cijele Federacije Bosne i Hercegovine.
Glavni federalni, odnosno glavni kantonalni inspektor, za vršenje poslova iz st. 1. i 2. ovoga članka, odgovorni su onome organu koji ih je postavio na radno mjesto glavnoga inspektora, s tim što je glavni federalni inspektor odgovoran i Vladi Federacije, a glavni kantonalni inspektor, vladi kantona.
Članak 19.
Šef unutarnje organizacijske jedinice, ovlasti iz svoje nadležnosti utvrđene u odredbi stavka 1. članka 12. Zakona o državnoj službi, ostvaruje tako što rukovodi tom jedinicom i ovlašten je da vrši slijedeće poslove: da organizira vršenje svih poslova iz nadležnosti organizacijske jedinice kojom rukovodi, da raspoređuje poslove na službenike i namještenike i da daje bliže upute o načinu vršenja tih poslova, da osigurava blagovremeno, zakonito i pravilno vršenje svih poslova iz nadležnosti organizacijske jedinice, da redovno usmeno ili pismeno upoznaje rukovoditelja osnovne organizacijske jedinice u čijem se sastavu nalazi unutarnja organizacijska jedinica o stanju vršenja poslova iz svoje nadležnosti, problemima koji postoje u vršenju tih poslova i predlaže mjere za njihovo rješavanje, postupa po nalozima rukovoditelja osnovne organizacijske jedinice i vrši najsloženije poslove iz nadležnosti unutarnje organizacijske jedinice kojom rukovodi.
Za vršenje poslova iz stavka 1. ovoga članka, šef unutarnje organizacijske jedinice odgovara na način predviđen u odredbi stavka 2. članka 12. Zakona o državnoj službi.
Članak 20.
Rukovodeći državni službenici i šefovi unutarnjih organizacijskih jedinica, koji su sukladno odredbama čl. 7. do 12. Zakona o državnoj službi, odgovorni za korištenje financijskih i materijalnih potencijala, te ovlasti ostvaruju na način što ta sredstva mogu koristiti isključivo za namjene za koje su dodijeljena i svojim vlastitim odlukama ne mogu mijenjati predviđene namjene, bez suglasnosti rukovoditelja organa državne službe.
U vršenju poslova iz stavka 1. ovoga članka, mora se dosljedno postupati sukladno važećim propisima koja se odnose na ta pitanja.
IV – NAČIN UTVRĐIVANJA POSLOVA ZA RADNA MJESTA
DRŽAVNIH SLUŽBENIKA U PRAVILNIKU O UNUTARNJOJ
ORGANIZACIJI ORGANA DRŽAVNE SLUŽBE
Članak 21.
Poslovi koji po zakonu i drugim propisima spadaju u nadležnost organa državne službe, a odnose se na poslove osnovne djelatnosti iz čl. 6. do 12. ove uredbe i poslovi rukovodećih državnih službenika utvrđeni u čl. 14. do 20. ove uredbe, razvrstavaju se na radna mjesta rukovodećih i ostalih državnih službenika u pravilniku o unutarnjoj organizaciji organa državne službe, u okviru sistematizacije radnih mjesta, na način predviđen u odredbama čl. 22. do 24. ove uredbe.
Članak 22.
Razvrstavanje poslova osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe na radna mjesta državnih službenika koji se odnose na pozicije stručnoga savjetnika, odnosno višega stručnog suradnika i stručnoga suradnika, vrši se na slijedeći način, i to:
prvo se utvrđuje opis poslova za svako radno mjesto, a onda se sukladno kriterijima koji su utvrđeni u odredbama stavka 1. odgovarajućeg čl. 6. do 12. ove uredbe, određuje skupina osnovne djelatnosti u koju spadaju poslovi svakoga radnoga mjesta, i
kada se na način predviđen u odredbi točke 1. stavka 1. ovoga članka, odredi skupina osnovne djelatnosti u koju spadaju poslovi radnoga mjesta, onda se na temelju kriterija utvrđenih u odredbi stavka 2. odgovarajućeg čl. 6 do 12. ove uredbe, određuje pozicija radnoga mjesta državnoga službenika u koju to radno mjesto spada (stručni savjetnik ili viši stručni suradnik ili stručni suradnik).
Pozicija radnoga mjesta državnoga službenika određuje se u nazivu radnoga mjesta, a skupina osnovne djelatnosti u koju spadaju poslovi radnoga mjesta i složenost poslova, određuje se iza opisa poslova radnoga mjesta.
Ako neki od poslova osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe nije obuhvaćen odredbama čl. 6. do 12. ove uredbe, njihovo razvrstavanje u određenu skupinu vrši se prema vrsti poslova u onu skupinu, kojoj, prema kriterijima predviđenim u čl. 6. do 12. ove uredbe, najbliže ili u najvećem obujmu pripadaju ti poslovi.
Ako su u opisu poslova nekoga radnoga mjesta predviđeni poslovi iz dvije ili više skupina iz članka 5. ove uredbe, u tom slučaju iza opisa poslova toga radnoga mjesta treba navesti svaku skupinu u koju spadaju opisani poslovi i za svaku skupinu odrediti onaj stupanj složenosti poslova koji odgovara kriterijima utvrđenim odredbama stavka 2. odgovarajućeg čl. 6. do 12. ove uredbe, a pozicija toga radnoga mjesta treba biti određena samo prema najvišem stupnju složenosti poslova koji su određeni za svaku od navedenih skupina poslova.
Članak 23.
Prilikom raspoređivanja poslova osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe na državne službenike na poziciji stručni savjetnik, odnosno viši stručni suradnik i stručni suradnik, pored kriterija utvrđenih u odredbama čl. 6. do 12. ove uredbe, polazi se i od kriterija utvrđenih u odredbama čl. 14. do 16. Zakona o državnoj službi, i to na slijedeći način:
da se za stručnog savjetnika određuju najsloženiji poslovi iz nadležnosti organizacijske jedinice u kojoj se nalazi to radno mjesto i za čije je vršenje potreban visok stupanj stručnosti i neovisnosti, odnosno samostalnosti u vršenju poslova i puna osobna odgovornost toga državnoga službenika;
da se za višeg stručnog suradnika određuju složeniji poslovi iz jedne ili više povezanih oblasti za čije je vršenje potreban veći stupanj stručne osposobljenosti, i
da se za stručnog suradnika određuju oni poslovi koji ne spadaju u poslove predviđene u toč. 1. i 2. stavka 1. ovoga članka, i za čije vršenje nije potrebna dodatna stručna osposobljenost.
Članak 24.
Za radna mjesta rukovodećih državnih službenika i šefove unutarnjih organizacijskih jedinica, u pravilniku o unutarnjoj organizaciji, u okviru sistematizacije radnih mjesta, osim radnoga mjesta tajnika organa državne službe, utvrđuje se bliži opis poslova koje će rukovodeći službenik, odnosno šef organizacijske jedinice osobno obavljati iz nadležnosti organizacijske jedinice kojom rukovodi, a u glavi pravilnika koja se odnosi na rukovođenje organizacijskim jedinicama, utvrđuju se ovlasti tih službenika koje će oni imati u rukovođenju organizacijskom jedinicom. Ove ovlasti utvrđuju se sukladno odredbama čl. 13. do 20. ove uredbe.
Radno mjesto tajnika organa državne službe utvrđuje se u glavi pravilnika o unutarnjoj organizaciji koja se odnosi na rukovođenje organom državne službe, iza radnoga mjesta rukovoditelja organa državne službe. Ovlasti tajnika u rukovođenju utvrđuju se sukladno odredbama čl. 15. i 20. ove uredbe.
V – UVJETI ZA VRŠENJE POSLOVA
OSNOVNE DJELATNOSTI I POSLOVA
RUKOVODEĆIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
Članak 25.
Poslove osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe utvrđene u čl. 6. do 12. ove uredbe i poslove rukovodećih državnih službenika, utvrđeni u odredbama čl. 14. do 20. ove uredbe, mogu vršiti samo oni rukovodeći i ostali državni službenici koji ispunjavaju uvjete propisane zakonom, drugim propisima i odredbama čl. 25. do 30. ove uredbe.
Uvjeti za vršenje poslova osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe i poslova rukovodećih državnih službenika predstavljaju: vrsta visoke stručne spreme, stručni ispit, radni staž, po potrebi odgovarajući oblik stručnoga osposobljavanja i drugi uvjeti propisani zakonom i drugim propisima, odnosno uvjeti utvrđeni u pravilniku o unutarnjoj organizaciji organa državne službe.
Članak 26.
Pod visokom stručnom spremom, u smislu ove uredbe, podrazumijeva se završena odgovarajuća visoko-obrazovna institucija najmanje VII stupnja stručne spreme, o čemu je izdata javna isprava (diploma), sukladno zakonu.
Članak 27.
Na radna mjesta državnih službenika na kojima se vrše poslovi osnovne djelatnosti iz odredaba čl. 6. do 12. ove uredbe, mogu biti postavljeni oni državni službenici koji ispunjavaju slijedeće uvjete, i to:
na poslove upravnoga rješavanja i normativno – pravne poslove iz čl. 6. i 8. ove uredbe - državni službenici koji imaju završen pravni fakultet i radni staž u trajanju, i to:
za stručnog savjetnika – tri godine radnoga staža,
za višeg stručnog suradnika – dvije godine radnoga staža,
za stručnog suradnika – godinu dana radnoga staža.
na poslove predviđene u odredbama čl. 7, 9, 10. i 11. ove uredbe – državni službenici koji imaju završenu odgovarajuću visoku školsku spremu i slijedeći radni staž, i to:
za stručnog savjetnika – tri godine radnoga staža,
za višeg stručnog suradnika – dvije godine radnoga staža,
za stručnog suradnika – godinu dana radnoga staža.
na poslove prekršajnog postupka u federalnim organima državne službe iz članka 12. ove uredbe - državni službenici koji ispunjavaju uvjete predviđene u Zakonu o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi.
Članak 28.
Kao radni staž predviđen u odredbi članka 27. ove uredbe, računa se radni staž koji je državni službenik ostvario na poslovima svoje struke nakon završene visoke stručne spreme, s tim što se u radni staž računa i vježbenički staž iz članka 37. Zakona o državnoj službi.
Članak 29.
Pod stručnim ispitom iz odredbe stavka 2. članka 25. ove uredbe, podrazumijeva se položen ispit općega znanja i stručni ispit iz članka 29. Zakona o državnoj službi, kao i stručni ispit položen po odredbama čl. 29. i 31. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 13/98), kao i položen javni ispit po Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 19/02 i 8/03).
Članak 30.
Na radna mjesta rukovodećih državnih službenika iz odredbi čl. 14. do 18. ove uredbe i šefa unutarnje organizacijske jedinice iz članka 19. ove uredbe, mogu biti postavljeni državni službenici koji imaju završenu odgovarajuću visoku stručnu spremu, položen stručni ispit i radni staž u struci, i to:
na radno mjesto rukovoditelja uprave i ustanove iz članka 14. ove uredbe – najmanje sedam godina radnoga staža,
na radno mjesto tajnika iz članka 15. ove uredbe – najmanje šest godina radnoga staža,
na radno mjesto rukovodećih službenika iz odredaba čl. 16, 17. i 18. ove uredbe – najmanje pet godina radnoga staža,
na radno mjesto šefa iz odredbe članka 19. ove uredbe – najmanje četiri godine radnoga staža.
U odnosu na stručni ispit i radni staž iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuju se odredbe čl. 28. i 29. ove uredbe.
Članak 31.
U pravilniku o unutarnjoj organizaciji organa državne službe, u okviru sistematizacije radnih mjesta, osim radnoga mjesta tajnika organa državne službe, konkretno se određuju vrste visoke stručne spreme (poimeničan naziv fakulteta ili druge visoko-obrazovne institucije), stručni ispit i radni staž za svako radno mjesto, a prema kriterijima utvrđenim u odredbama čl. 25. do 30. ove uredbe.
Određivanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, vrši se iza opisa poslova svakoga radnoga mjesta.
Uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, za radno mjesto tajnika organa državne službe, utvrđuju se iza opisa poslova toga radnoga mjesta, sukladno odredbama članka 24. stavak 2. ove uredbe.
VI – UVJETI ZA OSTVARIVANJE ODREĐENIH
PRAVA IZ RADNOGA ODNOSA
1. Uvjeti za obavljanje dopunske djelatnosti
Sukladno odredbi točke a) stavka 1. članka 19. Zakona o državnoj službi, d r ž avni slu ž benik mo ž e obavljati dopunsku djelatnost za koju se pla ć a naknada u slu č ajevima koji se odnose na pru ž anje raznih stru č nih usluga iz oblasti ekonomskih , tehni č ko – tehnolo š kih i pravnih poslova , kao š to je izrada programa , projektiranje , ra č unovodstveni , financijski i pravni poslovi , edukacija i izobrazba , rad u raznim stru č nim povjerenstvima ili radnim skupinama i vr š enje drugih sličnih intelektualnih poslova.
Poslovi iz stavka 1. ovoga članka, mogu se obavljati samo uz prethodno pribavljenu pismenu suglasnost rukovoditelja organa državne službe, koja se izdaje na pismeni zahtjev državnoga službenika.
Suglasnost iz stavka 2. ovoga članka može se dati samo pod uvjetom ako dopunska djelatnost iz stavka 1. ovoga članka, ne remeti obavljanje službenih poslova iz nadležnosti organa državne službe za koje je zadužen državni službenik.
Suglasnost iz stavka 2. ovoga članka, daje se rješenjem.
2. Kriteriji za utvrđivanje dužine godišnjega odmora
Dužina godišnjega odmora državnih službenika iz odredbe st. 1. i 2. članka 48. Zakona o državnoj službi, u rasponu od 20, odnosno 25 radnih dana do 36 radnih dana, utvrđuje se pravilnikom o radnim odnosima koji donosi rukovoditelj organa državne službe, a na temelju slijedećih kriterijuma, i to: uvjeta rada, rezultata rada koje službenik postigne na radnome mjestu na koje je postavljen, dužine radnoga staža, rukovođenje organizacijskom jedinicom, zdravstvenoga i socijalnoga stanja službenika i drugih uvjeta u kojima službenik živi i radi.
Vrednovanje kriterijuma iz stavka 1. ovoga članka, vrši se sukladno Kolektivnom ugovoru za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Sukladno odredbi stavka 4. članka 48. Zakona o državnoj službi, godišnji odmor po svim osnovama iz stavka 1. ovoga članka, ne može biti duži od 36 radnih dana.
Ako je nadležni organ odredio da radno vrijeme u organima državne službe traje pet radnih dana u tjednu, u tom slučaju u godišnji odmor ne računa se subota, nedelja i državni praznici.
3. Neplaćeno odsustvo
Članak 34.
Državnome službeniku može se odobriti neplaćeno odsustvo s rada do 30 radnih dana u kalendarskoj godini u slučajevima utvrđenim u kolektivnome ugovoru, a sukladno pravilniku o radnim odnosima organa državne službe.
Odsustvo iz stavka 1. ovoga članka, može se odobriti samo pod uvjetom ako odsustvo državnoga službenika s posla neće utjecati na blagovremeno obavljenje službenih poslova.
Za vrijeme odsustvovanja s rada, sukladno stavku 1. ovoga članka, prava i obveze državnoga službenika koja se stječu na radu, i po osnovu rada, miruju, osim prava i obveza za koja je zakonom drukčije određeno.
4. Rad sa skraćenim radnim vremenom
Članak 35.
Državni službenik može zasnovati radni odnos u organu državne službe s radnim vremenom kraćim od punoga radnoga vremena (skraćeno radno vrijeme), ako organ državne službe ocijeni da ima uvjeta za takvim radom s tim da to radno vrijeme ne može biti manje od tri sata u tijeku radnoga dana.
Radno mjesto sa skraćenim radnim vremenom utvrđuje se u pravilniku o unutarnjoj organizaciji organa državne službe i određuje dužina radnoga vremena.
Državni službenik koji zasnuje radni odnos na radnome mjestu za koje je predviđeno skraćeno radno vrijeme, ima prava i obveze državnoga službenika koji radi s punim radnim vremenom s tim što ta prava i obveze ostvaruje u obujmu koji ovisi od dužine radnoga vremena, odnosno srazmjerno broju sati utvrđenoga radnoga vremena, što se bliže utvrđuje kolektivnim ugovorom.
Državni službenik iz stavka 1. ovoga članka, prima se u državnu službu, kao i ostali državni službenici, na način reguliran Zakonom o državnoj službi.
Ako skraćeno radno vrijeme traje manje od pet sati u tijeku radnoga dana, u tom slučaju državni službenik nema pravo na dnevni odmor u tijeku radnoga dana, a ima pravo na topli obrok u visini od 50 % od punoga dnevnoga iznosa toploga obroka.
VII – PRIMJENA OVE UREDBE NA DRUGE
ORGANE I SLUŽBE
Članak 36.
Odredbe ove uredbe shodno se primjenjuju i na državne službenike koji taj status imaju u stručnim i drugim službama organa vlasti predviđenih u odredbi članka 74. Zakona o državnoj službi, ako posebnim zakonom i drugim propisom, sukladno zakonu, nije drukčije određeno.
VIII – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 37.
Organi državne službe dužni su u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ove uredbe, donijeti nove pravilnike o unutarnjoj organizaciji, sukladno odredbama ove uredbe, s tim što će se radna mjesta za namještenike, utvrditi prema uredbi iz članka 40. ove uredbe, ako do tada ne bude donesen novi odgovarajući propis za namještenike.
U roku od 30 dana od dana donošenja pravilnika iz stavka 1. ovoga članka, rukovoditelj organa državne službe dužan je donijeti rješenja kojima će, državne službenike koji se na dan stupanja na snagu ove uredbe zateknu na radu u organu državne službe, postaviti na radna mjesta utvrđena u novome pravilniku o unutarnjoj organizaciji za koja ispunjavaju uvjete utvrđene tim pravilnikom, a radna mjesta koja ostanu upražnjena popunjavat će se sukladno Zakonu o državnoj službi.
Članak 38.
Radni sta ž utvr đ en u odredbama č l . 26. i 29. ove uredbe , ne primjenjuje se na dr ž avne slu ž benike koji se na dan stupanja na snagu ove uredbe zateknu na radnom mjestu na kojem se obavljaju poslovi osnovne djelatnosti iz nadle ž nosti organa dr ž avne slu ž be , a koji su utvr đ eni u č l . 6. do 12. ove uredbe.
Članak 39.
Osobe iz odredbe stavka 2. članka 25. Zakona o državnoj službi, koje se na dan stupanja na snagu ove uredbe, zateknu na radnome mjestu na kojem se obavljaju poslovi osnovne djelatnosti iz čl. 6. do 12. ove uredbe, postavljaju se na radno mjesto državnoga službenika na kojem se obavljaju poslovi na kojima su zatečeni, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete utvrđene za to radno mjesto, u novome pravilniku o unutarnjoj organizaciji, osim uvjeta koji se odnosi na stupanj školske spreme.
Postavljenje državnoga službenika na radno mjesto iz stavka 1. ovoga članka, vrši se na vremenski period utvrđen u odredbi stavka 2. članka 25. Zakona o državnoj službi, što se u rješenju o postavljenju na radno mjesto mora konkretno odrediti.
Članak 40.
Danom stupanja na snagu ove uredbe prestaje da važi Uredba o poslovima osnovnih djelatnosti i pomoćno – tehničkim poslovima i uvjetima za njihovo vršenje u organima uprave i službama za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 42/98 i 12/00), za državne službenike, s tim da će se ta uredba primjenjivati na namještenike u organima državne službe do donošenja novoga odgovarajućega propisa kojim će se regulirati ta pitanja i za namještenike.
Članak 41.
Ova uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u «Službenim novinama Federacije BiH».
V. broj ___________________
______________2004. godine
S a r a j e v o
P R E M I J E R dr Ahmet Hadžipašić
IZ NADLEŽNOSTI ORGANA DRŽAVNE SLUŽBE
KOJE OBAVLJAJU DRŽAVNI SLUŽBENICI, UVJETIMA ZA
VRŠENJE TIH POSLOVA I OSTVARIVANJU ODREĐENIH
PRAVA IZ RADNOGA ODNOSA
I – ZAKONSKI TEMELJ
Zakonski temelj za donošenje ove odluke sadržan je u odredbama članka 6. stavak 2., članka 19. stavak 1. točka a), članka 48. stavak 3. i članka 49. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 29/03). Navedenim odredbama utvrđeno je da Vlada Federacije propisuje vrstu i složenost poslova koji se vrše u okviru radnih mjesta državnih službenika iz stavka 1. članka 6. navedenog zakona, slučajeve u kojima se može dati odobrenje da državni službenik obavlja dodatnu djelatnost za koju se plaća naknada, te utvrđuje uvjete za godišnji odmor u trajanju dužem od odmora predviđenog u članku 48. st. 1. i 2. Zakona o državnoj službi, kao i uvjete za ostvarivanje prava na neplaćeno odsustvo i rad sa skraćenim radnim vremenom.
II – RAZLOZI ZA DONOŠENJE
Zakonom o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine utvrđeno je da će Vlada Federacije BiH donijeti određeni broj podzakonskih akata, kojima bi se, u cilju omogućavanja njegove primjene, bliže uredila pojedina pitanja predviđena ovim zakonom.
Polazeći od naprijed navedenog, ocijenjeno je da bi, umjesto donošenja više posebnih propisa kojima bi se uredila pitanja iz članka 6. stavak 2., članka 19. stavak 1. točka a), članka 48. stavak 3. i članka 49. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, cjelishodnije i racionalnije rješenje bilo da se ta pitanja urede u okviru jednog propisa, što je ovom uredbom na odgovarajući način i urađeno.
III – OBRAZLOŽENJE PRAVNIH RJEŠENJA
Člankom 1. propisano je da se ovom uredbom utvrđuju poslovi osnovne djelatnosti iz nadležnosti federalnih, kantonalnih, gradskih i općinskih organa državne službe koje obavljaju državni službenici iz članka 6. stavak 1. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, uvjeti za vršenje tih poslova, te uvjeti za ostvarivanje određenih prava iz radnog odnosa državnih službenika u organima državne službe.
Člankom 2. utvrđeno je da se poslovi koji su zakonom i drugim propisima stavljeni u nadležnost organa državne službe dijele na poslove osnovne djelatnosti i poslove administrativno-tehničke i pomoćne djelatnosti, s tim da poslove osnovne djelatnosti obavljaju državni službenici iz članka 6. stavak 1. Zakona o državnoj službi, a poslove administrativno-tehničke i pomoćne djelatnosti namještenici više, srednje i niže školske spreme.
Odredbama čl. 5. do 12. utvrđene su skupine poslova osnovne djelatnosti, poslovi koje, prema njihovoj vrsti, obuhvata svaka od tih skupina, stupanj složenosti, kao i koji državni službenici mogu vršiti te poslove.
Glavom III (čl. 13. do 20.) utvrđene su ovlasti, obveze i odgovornost rukovodećih državnih službenika i šefova unutarnjih organizacijskih jedinica u rukovođenju organima državne službe i unutarnjim organizacijskim jedinicama.
Odredbama čl. 21. do 24. propisan je način na koji se u pravilniku o unutarnjoj organizaciji organa državne službe vrši utvrđivanje poslova za radna mjesta državnih službenika.
Glavom V utvrđeni su uvjeti za vršenje poslova osnovne djelatnosti i poslova rukovodećih državnih službenika, i to vrsta visoke stručne spreme, stručni ispit, radni staž, po potrebi odgovarajući oblik stručnog osposobljavanja i drugi uvjeti predviđeni zakonom i drugim propisima, odnosno pravilnikom o unutarnjoj organizaciji organa državne službe.
Člankom 32. propisani su slučajevi u kojima državni službenik, sukladno članku 19. stavak 1. točka a) Zakona o državnoj službi, može obavljati dodatnu djelatnost za koju se plaća naknada.
Člankom 33. utvrđeni su kriteriji pod kojima državni službenik može ostvariti pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od odmora predviđenog u članku 48. st. 1. i 2. Zakona o državnoj službi.
Odredbama članka 34. propisano je da se državnom službeniku može odobriti neplaćeno odsustvo s rada u trajanju do 30 radnih dana, samo pod uvjetom ako to odsustvo neće utjecati na blagovremeno obavljanje službenih poslova.
Odredbama članka 35. uređena je mogućnost zasnivanja radnog odnosa u organu državne službe s radnim vremenom kraćim od punog radnog vremena, s tim da to radno vrijeme ne može biti kraće od tri sata u tijeku radnoga dana.
Člankom 37. stavak 1. utvrđeno je da su organi državne službe dužni u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ove uredbe donijeti nove pravilnike o unutarnjoj organizaciji, sukladno odredbama ove uredbe. Prema stavku 2. istog članka, rukovoditelj organa državne službe dužan je u roku od 30 dana od dana donošenja navedenog pravilnika donijeti rješenja kojima će državne službenike koji se na dan stupanja na snagu ove uredbe zateknu na radu u organu državne službe, postaviti na radna mjesta utvrđena u novom pravilniku o unutarnjoj organizaciji za koja ispunjavaju uvjete predviđene tim pravilnikom.
Člankom 40. propisano je da d anom stupanja na snagu ove uredbe prestaje da važi Uredba o poslovima osnovnih djelatnosti i pomoćno – tehničkim poslovima i uvjetima za njihovo vršenje u organima uprave i službama za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 42/98 i 12/00), za državne službenike, s tim da će se ta uredba primjenjivati na namještenike u organima državne službe do donošenja novoga odgovarajućega propisa kojim će se regulirati ta pitanja i za namještenike.
IV – FINANCIJSKA SREDSTVA
Za provedbu ove uredbe u Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva.