Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa
10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni
autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji
civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog
Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno,
u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog
dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane
u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira
pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet
u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog
ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore
navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”,
o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima
se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne
i Hercegovine i njenih entiteta”,
Konstatirajući da je Upravni odbor, na svom sastanku na nivou političkih direktora,
održanom 26. septembra 2003. godine, zaključio da je rješenje pitanja Grada
Mostara od ključnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine;
Imajući u vidu donošenje novog Statuta Grada Mostara, dana 28. januara 2004.,
koji zajedno sa izmjenama i dopunama Ustava Federacije, Ustava Hercegovačko-neretvanskog
kantona i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine osigurava novi zakonski okvir
koji učvršćuje administrativno, funkcionalno i pravno jedinstvo Grada Mostara
na način na kojim se unapređuje efikasnost u pružanju usluga građanima, garantira
uživanje osnovnih prava svih građana, omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih
naroda i sprječava dominacija jednog dijela stanovništva Mostara;
Imajući u vidu dalje da navedeni zakoni stupaju na snagu 15. marta 2004. godine;
Potvrđujući da član 33. stav 2. gore pomenutog Statuta osigurava da usvajanje
odluka, strane Gradskog vijeća, o davanju naziva ulicama, trgovima i mostovimazahtijeva
dvotrećinsku većinu glasova izabranih vijećnika;
Uvjereni da je takva odredba neophodna da bi se održala ravnoteža među konstitutivnim
narodima u gradu u kojem još uvijek preovladavaju suštinski suprostavljeni interesi
među konstitutivnim narodima;
Konstatirajući da će uspješna realizacija reformi gradskih struktura i, naročito,
reorganizacija gradskih organa vlasti u kontekstu novih nadležnosti iziskivati
učešće svih konstitutivnih naroda te da će izgradnja povjerenja uveliko doprinijeti
uspostavi novih institucija na bazi povjerenja;
Konstatirajući također da su vijeća pojedinih gradskih općina donijela, nakon
donošenja novog Statuta Grada Mostara, odluke o davanju naziva koji mogu imati
dalekosežane posljedice na uzajamno povjerenje između konstitutivnih naroda;
Imajući na umu sveukupnost gorenavedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi
slijedeću:
ODLUKU
KOJOM SE ZABRANJUJE GRADSKIM OPĆINAMA GRADA MOSTARA DAVANJE NAZIVA ILI PROMJENA
POSTOJEĆIH NAZIVA ULICA, TRGOVA, MOSTOVA I OSTALIH SLIČNIH JAVNIH MJESTA
Član 1.
Ovom Odlukom proglašava se moratorijum na donošenje odluka o davanju naziva i odluka o promjeni naziva ulica, trgova, mostova i ostalih sličnih javnih mjesta od strane bilo koje gradske općine Grada Mostara.
Član 2.
Provedba odluka donesenih nakon 28. januara 2004. godine i davanje novih naziva ili promjena postojećih naziva ulica, trgova, mostova i ostalih sličnih javnih mjesta ovim se suspenduju sve dok Gradsko vijeće ne usvoji navedene odluke u skladu s članom 33. stav 2, tačka g) Statuta Grada Mostara donesenog 28. januara 2004. godine.
Član 3.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona” i “Gradskom službenom glasniku Grada Mostara”.
Član 4.
Visoki predstavnik zadržava pravo da suspenduje svaku odluku ili propis koje donese bilo koji organ vlasti bilo koje od gradskih općina, ukoliko utvrdi da se navedenom odlukom ili propisom nanosi šteta reorganizaciji Grada Mostara, kako je utvrđeno u seriji odluka počevši od Odluke br. 179. do Odluke br. 186. od 28. januara 2004. godine, time što se narušava međusobno povjerenje između konstitutivnih naroda.
Broj 194/04
Sarajevo, 25. februara 2004.
Paddy Ashdown