Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa
10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni
autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji
civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog
Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno,
u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog
dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane
u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira
pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet
u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog
ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore
navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”,
o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima
se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne
i Hercegovine i njenih entiteta”, koje “mogu uključivati preduzimanje mjera
protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili zvaničnika (...) za koje Visoki
predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom
odnosno uvjete za njegovu provedbu”;;
Konstatujući da je Upravni odbor, na svom sastanku na nivou političkih direktora,
održanom 26. septembra 2003. godine, zaključio da je rješenje pitanja Grada
Mostara od ključnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine;
Imajući u vidu poseban status dodijeljen Gradu Mostaru prema Dejtonskom sporazumu
o uspostavi Federacije Bosne i Hercegovine, potpisanom 10. novembra 1995. godine,
i njegovom aneksu kojim se utvrđuju principi za Privremeni statut Grada Mostara;
Imajući u vidu također da politički organi na nivou “Grada” i “gradskih općina”
do sada nisu uspjeli da izvrše ujedinjenje Grada Mostara u skladu s navedenim
Privremenim statutom, nego su, umjesto toga, iskoristili gradske općine u svrhu
stvaranja paralelnih institucija i podjele Grada;
Imajući na umu potrebu za učvršćivanjem administrativnog, funkcionalnog i pravnog
jedinstva Grada Mostara na način na koji se unapređuje efikasnost u pružanju
usluga građanima, garantira uživanje osnovnih prava svih građana, omogućava
uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprječava dominacija jednog
dijela stanovništva Mostara;
Cijeneći rad Komisije za reformu Grada Mostara, koju je uspostavio Visoki predstavnik
dana 17. septembra 2003. (u daljem tekstu: Komisija);
Pozdravljajući napore koje preduzimaju političke stranke angažirane u pomenutoj
Komisiji, koji su kulminirali donošenjem konkretnih prijedloga rješenja za različita
ključna pitanja koja se odnose na reorganizaciju Grada Mostara;
Uvjereni da navedena predložena rješenja osiguravaju čvrst osnov za utvrđivanje
navedenih garancija i zaštite, te da sadržavaju i odredbe o podjeli vlasti do
kojih se došlo detaljnim pregovorima, a čiji je cilj da se građanima Mostara
omogući da izgrade temelj za progresivnu budućnost zasnovanu na, pored ostaloga,
zaštiti vitalnih nacionalnih interesa;
Ohrabreni time što su predložena rješenja proistekla iz najšireg mogućeg konsenzusa
u pogledu reorganizacije Grada Mostara;
Uz žaljenje što stranke koje su bile uključene u rad Komisije nisu uspjele postići
konsenzus u vezi sa dva neriješena pitanja i uvjereni da bi rješavanje navedenih
pitanja dovelo do značajnih poboljšanja u pogledu primijenjenih standarda uprave
u Gradu dok bi se istovremeno održavao izborni sistem koji će odražavati svojevrsne
okolnosti koje vladaju u Mostaru, a koje proizilaze iz duboko ukorijenjenih
suprotnosti interesa između njegovih konstitutivnih naroda;
Podsjećajući na činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira,
na svom zasjedanju održanom u Briselu 11. decembra 2003. godine, preuzeo obavezu
da pruži punu podršku realizaciji rješenja pitanja Mostara koje je zasnovano
na jedinstvenoj i cjelovitoj gradskoj upravi sa efikasnim garantovanim mehanizmima
podjele vlasti, a kojima se sprječava da bilo koji narod ima većinsku kontrolu
nad Gradskim vijećem; te da će djelovati kako bi osigurao da realizacija plana
narednih mjeseci ima potrebnu političku i ekonomsku podršku;
Naglašavajući potrebu za održavanjem demokratskih izbora na lokalnom nivou u
Mostaru kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini prve subote mjeseca oktobra 2004.
godine, i imajući na umu potrebu da se počne sa pripremom tih izbora;
Imajući na umu sveukupnost gorenavedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi
slijedeću:
ODLUKU
Kojom se proglašavaju izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
Amandmani navedeni u daljnjem tekstu predstavljaju sastavni dio
ove Odluke i stupaju na snagu 15. marta 2004. godine.
Ovi amandmani imaju prioritet nad svim nedosljednim odredbama zakona, propisa
i akata. Daljnji normativni akti nisu potrebni da bi se osigurala pravna snaga
ovih amandmana. Navedeni amandmani su na snazi na privremenoj osnovi, sve dok
ih Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućoj formi,
bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se obavljuje u Službenim novinama Federacije
Bosne i Hercegovine.
Amandman XCV
U članu II.B.5, riječ “grada” se dodaje prije riječi “ili općine”;
Amandman XCVI
U članu IV.C.10 iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:
“(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak
pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruženja općina
i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između
jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev općinskog ili
gradskog vijeća, načelnika općine ili gradonačelnika grada, ili udruženja općina
i gradova Federacije Bosne i Hercegovine.”
Dosadašnji stavovi (3) i (4) postaju stavovi (4) i (5);
Amandman XCVII
U članu IV.C.12. (b), riječi “grada ili bilo koje” se dodaju prije
riječi “općine”;
Amandman XCVIII
U članu V.1.(b) riječi “gradu ili” dodaju se prije riječi “općini”;
Amandman XCIX
Član V.10. se stavlja van snage i zamjenjuje se novim članom
V.10 koji glasi:
U vršenju svojih nadležnosti u pogledu kantonalne policije, vlada kantona osigurava
da nacionalna struktura policije odražava nacionalnu strukturu stanovništva
kantona uz uslov da nacionalna struktura policije svake općine odnosno grada
odražava nacionalnu strukturu stanovništva tog grada ili općine.
Amandman C
Član VI.A. stav 4 se stavlja van snage i zamjenjuje se novim
stavom (4) koji glasi:
“(4) Osim ako nije drugačije propisano ovim Ustavom, grad ima gradsko vijeće
koje se sastoji od jednakog broja vijećnika iz svake općine, a broj vijećnika,
izborna procedura i dužina trajanja mandata se utvrđuje Statutom. Gradsko vijeće
ne može imati manje od 15 niti više od 31 vijećnika.”;
Amandman CI
Dodaje se novi član VI.C koji glasi:
“VI.C Organizacija Mostara
1) U Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Grad Mostar se organizuje kao jedna
teritorijalna jedinica uprave i lokalne samouprave.
2) Grad Mostar ima nadležnosti općine, osim ako zakonom nije drugačije propisano.
3) Organizacija Grada Mostara se reguliše zakonom i Statutom Grada Mostara.
Statutom se određuju gradska područja u kojima gradska uprava ima svoje podružnice
isključivo u svrhu pružanja usluga građanima u njihovom okruženju. Statutom
se određuje broj gradskih područja.
4) Gradska područja su izborne jedinice. Statutom se određuje sastav Gradskog
vijeća, a izborni postupak se reguliše Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine
i Statutom na način koji može odstupati od uslova propisanih u članu VI.A ovog
Ustava.
5) Postupak donošenja odluka se određuje Statutom Grada Mostara. Izuzetno od
odredaba bilo kojeg zakona koji propisuje postupke glasanja, Statutom Grada
Mostara može se odrediti poseban postupak glasanja Gradskog vijeća za usvajanje
određenih odluka.
6) Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda se zaštićeni u Gradu Mostaru.
Pitanja od vitalnog nacionalnog interesa su definisana u članu IV.A.17.a ovog
Ustava, pod uslovom da su klubovi poslanika iz člana IV.A.17.a , u svrhu Grada
Mostara, oni klubovi poslanika koji su određeni Statutom Grada Mostara. Postupak
zaštite vitalnih nacionalnih interesa se reguliše Statutom Grada Mostara. Taj
postupak uključuje mogućnost upućivanja pitanja od vitalnog interesa Ustavnom
sudu Federacije u skladu sa postupkom predviđenim u članu IV.A.18.a) tačke 5
do 8 ovog Ustava, u slučaju da se ne može doći do dogovorenog rješenja.
7) Svaki građanin Bosne i Hercegovine koji ispunjava uslove za glasanje u Gradu
Mostaru može biti izabran za gradonačelnika Grada Mostara. Gradonačelnika bira
i smjenjuje dvotrećinska većina izabranih vijećnika. Postupak izbora i smjenjivanje
gradonačelnika se detaljnije određuje Statutom Grada Mostara.
8) Konstitutivni narodi i Ostali su proporcionalno zastupljeni u gradskoj upravi.
Takva proporcionalna zastupljenost se bazira na popisu iz 1991. godine, dok
se Aneks 7 u potpunosti ne sprovede, u skladu sa članom IX.11.a ovog Ustava.”;
Amandman CII
Članovi IX.10 i IX.11. stav 3, stavljaju se van snage.
Sarajevo, 28. januar, 2004.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik