Koristeći se ovlastima koja su visokom predstavniku data člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, sukladno kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja narečenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II. 1. (d) prethodno narečenog Sporazuma, sukladno kojem visoki predstavnik "pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi s civilnom provedbom";

Pozivajući se na stavak XI. 2. Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno podstavku (c) ovog stavka) i "mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";

Uvjeren u  suštinski značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorio osnov za gospodarski rast i strana ulaganja;

Imajući u vidu Kominike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 2. i 3. prosinca 2004. godine u kojem je Upravni odbor izrazio svoju potporu radu domaćih i međunarodnih sudaca i tužitelja u Bosni i Hercegovini, naglašavajući da učinkovito provođenje pravde, kao jedan od ključnih osnova poslijeratnog oporavka Bosne i Hercegovine, ovisi o funkcionalnom i adekvatno nagrađenom pravosuđu; 

Konstatirajući nadalje da Upravni odbor “u potpunosti daje potporu žurnoj potrebi revizije plaća u pravosuđu kako bi se osigurala odgovarajuća raspodjela financijskih sredstava, te omogućio učinkovit rad pravosudnog sustava”;

Uočavajući potrebu da se zaustavi dalje povećanje plaća za suce i tužitelje do stupanja na snagu novog zakona kojim će se regulirati ove plaće,

Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, donosim slijedeću

ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine

(Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 22/00, 20/01, 37/01, 57/01 i 63/03),

koji se nalazi u privitku kao sastavni dio ove Odluke.

Ovaj zakon se objavljuje na službenoj web-stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, na privremenom osnovu, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odlaganja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDAČKOJ I TUŽITELJSKOJ FUNKCIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Članak 1

U Zakonu o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 22/00, 20/01, 37/01, 57/01 i 63/03) stavak 1 članka 35 se mijenja i glasi:

“Početna osnovica za izračunavanje sudačkih plaća ili plaća zamjenika tužitelja za sve suce i zamjenike tužitelja je jednaka i iznosi 2,5 prosječne neto plaće uposlenika u FBiH za mjesec prosinac 2003. godine.”

Članak 2

Ovaj Zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje