Koristeći se ovlastima koja su mi data člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik "pruža pomoć, kada to ocijeni potrebnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi s civilnom provedbom";

Pozivajući se na stavak XI. 2. Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao potrebnim”, u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) i "mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta";

Pozivajući se nadalje na točku 12.1. Deklaracije Vijeća za provedbu mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. prosinca 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrživo gospodarstvo koje je u stanju privući i zadržati strane i domaće ulagače;

Imajući u vidu sve učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu sudstva kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 28. veljače 2002. godine, napore koji se, između ostalog, ogledaju u donošenju novih kaznenih zakona i jačanju sudačkih i tužiteljskih institucija u cijeloj Bosni i Hercegovini;

Konstatirajući da u Zakonu o pomilovanju nedostaju zahtjevi demokratskih načela transparentnosti, opravdanosti  i izvršne odgovornosti u slučaju kada se postupak za davanje pomilovanja pokreće po službenoj dužnosti;

Konstatirajući također da takva situacija može dovesti do toga da se određeni broj pomilovanja daje radnjom izvršnog organa po službenoj dužnosti, čime se vrši uplitanje u sudske procese, a da prethodno nije zaprimljena odgovarajuća molba u te svrhe;

Vodeći stoga računa o potrebi da se osigura poštovanje sudskih odluka transparentnost i javnost u kaznenopravnom sustavu;

Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama

Zakona o pomilovanju  

(“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 9/96, 47/01, i  28/04)

koji se nalazi u privitku Odluke i čini njen sastavni dio.

Taj zakon se objavljuje na službenoj internet stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

Sarajevo, 26. studeni 2004. godine 

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pomilovanju

Zakon o pomilovanju (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 9/96, 47/01, i 29/04) mijenja se i dopunjuje kao slijedi:

Članak 1 .

U članku 8. stavak 1. riječi: “ili po službenoj dužnosti” brišu se. 

Članak 2.

Članak 9.  briše se.

Članak 3.

U članku 12. stavak 3. briše se.

Članak 4.

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje.