Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik "pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom";

Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i "mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";

Pozivajući se dalje na tačku 12.1. Deklaracije Vijeća za provođenje mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduslov za dugotrajni mir i samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;

Imajući u vidu sve učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu sudstva kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za provođenje mira 28. februara 2002. godine, napore koji se, između ostalog, ogledaju u donošenju novih krivičnih zakona i jačanju sudskih i tužilačkih institucija u cijeloj Bosni i Hercegovini;

Konstatirajući da se odredbom o pomilovanju Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine omogućava da lice bude oslobođeno čak i krivičnog gonjenja;

Konstatirajući takođe da bi se takvom definicijom pomilovanja moglo omogućiti da izvršna vlast da pomilovanje unaprijed, što bi značilo imunitet od gonjenja i krajnju neodgovornost;

Vodeći računa o potrebi da se osigura poštivanje sudskih odluka, kao i transparentnost  i javnost krivičnopravnog sistema;

Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

(“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 36/03, 37/03 i 21/04)

koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.

Taj zakon se objavljuje na službenoj stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

Sarajevo, 26. novembar 2004. godine    

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik

Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona
Federacije Bosne i Hercegovine

Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 36/03, 37/03 i 21/04) mijenja se i dopunjuje kako slijedi:

Član 1.

U članu 123. stav 1, riječi: “oslobođenje od krivičnog gonjenja ili” brišu se.

U stavu 2. riječi: “propisana krivičnim zakonodavstvom u Federaciji”, zamjenjuju se riječima: “koja spadaju u nadležnost Federacije”, a riječi: “u skladu sa zakonom”, zamjenjuju se riječima: “na osnovu posebnog zakona”.

Član 2.

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje.