Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”, koje “mogu uključivati preduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili zvaničnika (...) za koje Visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;
Konstatujući da je Upravni odbor, na svom sastanku na nivou političkih direktora, održanom 26. septembra 2003. godine, zaključio da je rješenje pitanja Grada Mostara od ključnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine;
Imajući u vidu poseban status dodijeljen Gradu Mostaru prema Dejtonskom sporazumu o uspostavi Federacije Bosne i Hercegovine, potpisanom 10. novembra 1995. godine, i njegovom aneksu kojim se utvrđuju principi za Privremeni statut Grada Mostara;
Imajući u vidu također da politički organi na nivou “Grada” i “gradskih općina” do sada nisu uspjeli da izvrše ujedinjenje Grada Mostara u skladu s navedenim Privremenim statutom, nego su, umjesto toga, iskoristili gradske općine u svrhu stvaranja paralelnih institucija i podjele Grada;
Imajući na umu potrebu za učvršćivanjem administrativnog, funkcionalnog i pravnog jedinstva Grada Mostara na način na koji se unapređuje efikasnost u pružanju usluga građanima, garantira uživanje osnovnih prava svih građana, omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprječava dominacija jednog dijela stanovništva Mostara;
Cijeneći rad Komisije za reformu Grada Mostara, koju je uspostavio Visoki predstavnik dana 17. septembra 2003. (u daljem tekstu: Komisija);
Pozdravljajući napore koje preduzimaju političke stranke angažirane u pomenutoj Komisiji, koji su kulminirali donošenjem konkretnih prijedloga rješenja za različita ključna pitanja koja se odnose na reorganizaciju Grada Mostara;
Uvjereni da navedena predložena rješenja osiguravaju čvrst osnov za utvrđivanje navedenih garancija i zaštite, te da sadržavaju i odredbe o podjeli vlasti do kojih se došlo detaljnim pregovorima, a čiji je cilj da se građanima Mostara omogući da izgrade temelj za progresivnu budućnost zasnovanu na, pored ostaloga, zaštiti vitalnih nacionalnih interesa;
Ohrabreni time što su predložena rješenja proistekla iz najšireg mogućeg konsenzusa u pogledu reorganizacije Grada Mostara;
Uz žaljenje što stranke koje su bile uključene u rad Komisije nisu uspjele postići konsenzus u vezi sa dva neriješena pitanja i uvjereni da bi rješavanje navedenih pitanja dovelo do značajnih poboljšanja u pogledu primijenjenih standarda uprave u Gradu dok bi se istovremeno održavao izborni sistem koji će odražavati svojevrsne okolnosti koje vladaju u Mostaru, a koje proizilaze iz duboko ukorijenjenih suprotnosti interesa između njegovih konstitutivnih naroda;
Podsjećajući na činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, na svom zasjedanju održanom u Briselu 11. decembra 2003. godine, preuzeo obavezu da pruži punu podršku realizaciji rješenja pitanja Mostara koje je zasnovano na jedinstvenoj i cjelovitoj gradskoj upravi sa efikasnim garantovanim mehanizmima podjele vlasti, a kojima se sprječava da bilo koji narod ima većinsku kontrolu nad Gradskim vijećem; te da će djelovati kako bi osigurao da realizacija plana narednih mjeseci ima potrebnu političku i ekonomsku podršku;
Naglašavajući potrebu za održavanjem demokratskih izbora na lokalnom nivou u Mostaru kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini prve subote mjeseca oktobra 2004. godine, i imajući na umu potrebu da se počne sa pripremom tih izbora;
Imajući na umu sveukupnost gorenavedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću:
ODLUKA
kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine
Izmjene i dopune utvrđene u daljem tekstu čine sastavni dio ove Odluke i stupaju na snagu dana utvrđenog u članu 4. ove Odluke. Ova Odluka se odmah objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.
Član 1.
U stavu 5, člana 4.19. ovog zakona iza riječi “Narodnu skupštinu Republike Srpske” dodaju se riječi “i Vijeće Grada Mostara”.
Član 2.
Novo poglavlje 19 se uvodi u Izborni zakon Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj 23/01, 7/02, 9/02, 20/02 i 25/02): iza poglavlja 18. “Distrikt Brčko” dodaje se novo poglavlje pod nazivom “Grad Mostar” u kojem stoji:
Član 19.1.
Ovim zakonom se uređuje izbor vijećnika u Vijeće Grada Mostara (u daljem tekstu: Gradsko vijeće). Izuzetno od odredaba poglavlja 13. ovog zakona, principi utvrđeni ovim poglavljem primjenjuju se na izbore u Gradu Mostaru.
Član 19.2.
U sastav Gradskog vijeća ulazi tridesetpet (35) članova. Vijećnici u Gradskom vijeću se biraju u gradskoj izbornoj jedinici i izbornim jedinicama gradskog područja, na način utvrđen u članu 19.4 ovog zakona.
“Gradska izborna jedinica” u smislu prethodnog stava obuhvata cijelo područje Grada definirano u članu 5. Statuta Grada Mostara.
“Izborne jedinice gradskog područja” u smislu stava 1. ovog člana su bivše gradske općine kako je to definirano članom 7. i članom 15. Statuta Grada Mostara.
Član 19.3.
Grad Mostar ima jednu Izbornu komisiju uspostavljenu u skladu sa odredbama ovog zakona u dijelu u kojem se ovaj zakon odnosi na općinske izborne komisije.
Član 19.4
Sedamnaest (17) vijećnika se bira iz gradske izborne jedinice. Minimalno četri (4) vijećnika iz svakog od konstitutivnih naroda i jedan (1) vijećnik kao pripadnik skupine “ostalih” se bira iz gradske izborne jedinice.
Tri (3) vijećnika se biraju iz svake od 6 izbornih jedinica gradskog područja.
Izborna jedinica gradskog područja 1 sastoji se od bivše gradske općine Mostar Sjever.
Izborna jedinica gradskog područja 2 sastoji se od bivše gradske općine Mostar Stari Grad.
Izborna jedinica gradskog područja 3 sastoji se od bivše gradske općine Mostar Jugoistok.
Izborna jedinica gradskog područja 4 sastoji se od bivše gradske općine Mostar Jug.
Izborna jedinica gradskog područja 5 sastoji se od bivše gradske općine Mostar Jugozapad.
Izborna jedinica gradskog područja 6 sastoji se od bivše gradske općine Mostar Zapad.
Nijedan od konstitutivnih naroda niti iz grupe “ostalih” ne mogu imati više od petnaest (15) svojih predstavnika u Gradskom vijeću.
Član 19.5
Prvo se vrši dodjela mandata koji se popunjavaju iz gradske izborne jedinice, prema formuli utvrđenoj u stavu 1, člana 9.6 ovog zakona. Ako dodjela mandata iz gradske izborne jedinice ne omogućuje minimalnu zastupljenost bilo kojeg od konstitutivnih naroda i/ili skupine “ostalih” na način utvrđen u skladu s stavom 1, člana 19.4 ovog zakona, primjenjivat će se slijedeći metod:
1. jedan ili više posljednjih mandata koji će se dodjeljivati iz gradske izborne jedinice potreban za ispunjavanje kvota bilo kojeg od konstitutivnih naroda odnosno grupe “ostalih” dodjeljuje se jednom ili više kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda i/ili grupe “ostalih” koji je tj. koji su dobili najveći broj glasova sa liste političke stranke, sa liste nezavisnih kandidata ili sa liste koalicije kojima je mandat dodijeljen prema stavu 1, člana 9.6 ovog zakona. Ukoliko se mandat utvrđen prema formuli iz stava 1, člana 9.6 ovog zakona dodijeli nezavisnom kandidatu, primjenjuje se tačka 2 ovog člana.
2. Ako politička stranka, lista nezavisnih kandidata ili koalicija kojima je mandat dodijeljen na način utvrđen u stavu 1 člana 9.6 ovog zakona ne posjeduje dovoljan broj odgovarajućih kandidata na listi svoje gradske izborne jedinice, ili ako bi mandat, prema članu 9.6 ovog zakona, bio dat jednom ili više nezavisnih kadidata, mandat se prenosi:
ili
3. Ako se nijedan kandidat iz reda jednog ili više datih konstitutivnih naroda ili skupine “ostalih” ne nađe u skladu sa tačkom 1 i 2 ovog člana, mandat se prenosi na:
ili
Stav 2, člana 9.6 se ne primjenjuje kada se dodjeljuju mandati iz ovog člana.
Član 19.6
Mandati koji se popunjavaju iz izbornih jedinica gradskih područja nakon toga se dodjeljuju prema formuli utvrđenoj u članu 9.6 ovog zakona. Mandati se dodjeljuju pojedinačno počevši sa najviše rangiranim kandidatom u svakoj izbornoj jedinici gradskog područja i nastavlja se na sličan način kako bi se popunilo svako dostupno mjesto iz svake izborne jedinice gradskog područja. Redoslijed popunjavanja mandata dodijeljenih svakoj izbornoj jedinici gradskog područja za svaki od tri uzastopna koraka određuje se žrijebanjem. Žrijebanje organizuje Izborna komisija Bosne i Hercegovine.
Ukoliko bi dodjela mandata iz izborne jedinice gradskih područja vodila ka zastupljenosti jednog konstitutivnog naroda i/ili skupine ostalih preko kvote koja je utvrđena prema članu 19.4, stav 4. ovog zakona, primjenjivat će se slijedeći metod:
1. Mandat će biti preraspodijeljen kandidatu koji ne pripada datom konstitutivnom narodu i/ili skupini “ostalih” koji je dobio najveći broj glasova na listi političke stranke, liste nezavisnih kandidata ili koalicije kojima je mandat dodijeljen u skladu sa članom 9.6 stav 1. ovog zakona. Ako bi se mandat prema formuli iz člana 9.6 stav 1. ovog zakona dodjeljivao nezavisnom kandidatu, primjenjivat će se tačka 2. ovog člana.
2. Ako takav kandidat ne postoji ili ako bi se mandat prema formuli iz člana 9.6 stav 1. ovog zakona dodjeljivao nezavisnom kandidatu, mandat se prenosi u istu izbornu jedinicu gradskog područja ili :
ili
3. Ako ne postoji takav kandidat u skladu sa tačkama 1 i 2 ovog člana, mandat odnosno mandati se prenose na :
ili
Član 19.7
Izuzetno od odredaba člana 13.7. ovog zakona, gradonačelnik Grada Mostara se bira indirektno u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 3.
Glava 19 naslovljena “Prijelazne i završne odredbe” postaje Glava 20 i član 19.1 do člana 19.17 postaje član 20.1 do 20.17.
Član 4.
Ova odluka stupa na snagu 01. marta 2004. godine i za njeno stupanje na snagu nisu potrebni dalji proceduralni koraci.
U Sarajevu, 28. januara 2004. godine