Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10 (Sporazum o provođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojoj je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o implementaciji mira održane u Bonnu 09. I 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačan autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka , kada procijeni da je to neophodno: u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom ( c ) ovog stava ) “mjere u svrhu osiguranja provođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Imajući u vidu Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 7/02, 13/02) i Zakon o električnoj energiji (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 41/02) kojim se reguliše elektroenergetski sistem, elektroprivredne djelatnosti, tržište električne energije, opšti uslovi za isporuku električne energije, planiranje i razvoj, izgradnja, rekonstrukcija i održavanje elektroenergetskih objekata, nadzor nad provođenjem zakona i druga pitanja od značaja za obavljanje elektroprivredne djelatnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine;
Naglašavajući da se navedenim zakonima uspostavlja Regulatorna komisija na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine;
Imajući na umu da su sljedeće stvari neke od ciljeva Regulatorne komisije: prevencija monopola u elektroprivrednim djelatnostima, racionalizacija potrošnje električne energije, omogućavanje trećoj strani da ima pristup dalekovodnoj električnoj mreži (i u prijenosu i distribuciji) i postepeno uvođenje elektroenergetskih tržišnih pravila;
Imajući dalje u vidu da stabilna tranzicija u regulatorske uslove za elektroenergetske djelatnosti traži klimu saradnje između elektroprivrednih društava i potrošača kako bi se omogućio postepeni razvoj elektroenergetskog tržišta;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim Visoki predstavnik donosi
ODLUKU
kojom se proglašava Zakon o primjeni tarifnog sistema za električnu energiju
Federacije Bosne i Hercegovine,
a koji se nalazi u prilogu kao sastavni dio ove Odluke. Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, 31.12.2003. na privremenoj osnovi sve dok Parlamentarna skupština Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Ovaj zakon ostaje na snazi sve dok Regulatorna komisija Bosne i Hercegovine za električnu energiju ne donese odluku kojom se regulišu pitanja primjene tarifnog sistema za električnu energiju.
Zakon o primjeni tarifnog sistema za električnu energiju
Član 1
U slučaju da industrijskoj kompaniji na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: domaća industrijska kompanija) treba da bude isporučena električna energija od strane bilo kojeg elektroprivrednog društva (kao što je to definisano u Zakonu o električnoj energiji) za potrebe proizvodnje te industrijske kompanije, elektroprivredno društvo je dužno da ponudi, a domaća industrijska kompanija da prihvati, tarifu utvrđenu važećim zakonom i podzakonskim aktima.
Član 2
Odredbe člana 1. se ne primjenjuju u slučaju da domaća industrijska kompanija i elektroprivredno društvo zaključe ili su zaključili pismeni sporazum o modifikovanoj tarifi za isporuku električne energije.
Član 3
U slučaju da elektroprivredno društvo iz člana 1. nema dovoljno tehničkih kapaciteta da zadovolji zahtjevu za isporukom električne energije domaćoj industrijskoj kompaniji, elektroprivredno društvo će zatražiti od drugog elektroprivrednog društva da isporuči taj manjak. Takvo elektroprivredno društvo je obavezno da isporuči taj manjak energije ako posjeduje tehničke kapacitete koji mogu proizvesti višak energije, bilo direktno domaćoj industrijskoj kompaniji ili elektroprivrednom društvu iz člana 1. Isporuka manjka elekrične energije domaćoj industrijskoj kompaniji, ukoliko takav manjak postoji, se odvija pod istim uslovima kao u članu 1.
Član 4
Svako elektroprivredno društvo je obavezno da obavijesti Federalno Ministarstvo električne energije, rudarstva i industrije o mjesečnom višku električne energije. Ta obavijest se šalje napismeno svakog 8. u mjesecu.
Član 5
Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u Službenim novinama
Federacije Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 31.12.2003.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik