ZAKON
O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU LJUDI I MATERIJALNIH
DOBARA OD PRIRODNIH I DRUGIH NESREĆA

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se sistem zaštite i spašavanja ljudi,
biljnog i životinjskog svijeta, materijalnih, kulturnih, historijskih
i drugih dobara i okoliša (u daljem tekstu: ljudi i materijalna
dobra) od prirodnih nepogoda, tehničko-tehnoloških, ekoloških i
drugih nesreća ili ratnih opasnosti (u daljem tekstu: prirodne i
druge nesreće), prava i dužnosti građana i organa Federacije,
kantona i općina, privrednih društava i drugih pravnih lica, te
druga pitanja od značaja za oblast zaštite i spašavanja od
prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: Federacija).

Član 2.

Zaštita i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća obuhvata:
programiranje, planiranje, organiziranje, obučavanje i osposobljavanje,
provođenje, nadzor i finansiranje mjera i aktivnosti za
zaštitu i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća s ciljem
sprečavanja opasnosti, smanjenja broja nesreća i žrtava, te
otklanjanja i ublažavanja štetnih djelovanja i posljedica
prirodnih i drugih nesreća.
Poslovi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od
prirodnih i drugih nesreća su od općeg interesa za Federaciju.

Član 3.

U smislu ovoga zakona pod pojmom:
1) prirodne nepogode podrazumijevaju se događaji koji su
uzrokovani djelovanjem prirodne sile na koje ljudski
faktor ne može uticati kao što su: potres, poplava, visoki
snijeg i snježni nanosi, olujni ili orkanski vjetar, gräd,
prolom oblaka, klizište, suša, hladnoća, te masovne
pojave ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti;
2) tehničko-tehnološke nesreće podrazumijevaju se
događaji koji su izmakli kontroli pri obavljanju određene
djelatnosti ili upravljanja određenim sredstvima za rad i
rad s opasnim tvarima, naftom i njenim derivatima i
energetskim plinovima tokom njihove proizvodnje,
prerade, upotrebe, skladištenja, pretovara, prijevoza ili
uklanjanja, čije posljedice ugrožavaju ljude i materijalna
dobra;
3) druge nesreće podrazumijevaju velike nesreće u
cestovnom, željezničkom, zračnom ili pomorskom
prometu, požar, rudarske nesreće, rušenje brana, atomske,
nuklearne ili druge nesreće koje uzrokuje čovjek svojim
aktivnostima, rat, vanredno stanje ili drugi oblici
masovnog uništavanja ljudi i materijalnih dobara.

Član 4.

Federacija osigurava izgradnju jedinstvene organizacije
zaštite i spašavanja na teritoriji Federacije, u skladu sa ovim
zakonom i drugim propisima, planovima i drugim dokumentima
kojima se uređuju pitanja organiziranja, razvoja, pripremanja i
upotrebe snaga i sredstava namijenjenih za zaštitu i spašavanje
ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.
Svi vidovi zaštite od prirodnih i drugih nesreća organiziraju
se i provode u skladu s načelima međunarodnog humanitarnog
prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara
od prirodnih i drugih nesreća, kao i preuzetim međunarodnim
obavezama.

Član 5.

Jedinstvena organizacija zaštite i spašavanja ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, prema ovom
zakonu, ostvaruje se organiziranjem i poduzimanjem sljedećih
mjera i aktivnosti:
1) otkrivanje, praćenje i sprečavanje opasnosti od prirodnih i
drugih nesreća;
2) osmatranje i uzbunjivanje o opasnostima i davanje
uputstava za zaštitu i spašavanje;
3) obučavanje i osposobljavanje za zaštitu i spašavanje;
4) organiziranje, opremanje, obučavanje i osposobljavanje
civilne zaštite i uspostavljanje i održavanje drugih vidova
zaštite i spašavanja;
5) mobilizacija i aktiviranje snaga i sredstava za zaštitu i
spašavanje;
6) otklanjanje posljedica prirodnih i drugih nesreća do
osiguranja osnovnih uvjeta za život;
7) nadzor nad provođenjem propisa o zaštiti od prirodnih i
drugih nesreća;
8) pružanje pomoći Republici Srpskoj i Distriktu Brčko u
Bosni i Hercegovini, susjednim i drugim državama u
slučaju prirodne ili druge nesreće;
9) traženje pomoći od Republike Srpske i Distrikta Brčko
Bosne i Hercegovine i susjednih i drugih država u slučaju
prirodne ili druge nesreće.

Član 6.

Mjere i aktivnosti iz člana 5. ovoga zakona ostvaruju se
putem civilne zaštite koja predstavlja organizirani oblik zaštite i
spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih
nesreća, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.
Civilna zaštita i druge djelatnosti namijenjene za zaštitu od
prirodnih i drugih nesreća imaju humanitarne, nevojne i
natpolitičke karakteristike i zasnivaju se na solidarnosti i
uzajamnom pomaganju svih učesnika u zaštiti i spašavanju.

Član 7.

Zaštitu i spašavanje provode građani, organi vlasti, privredna
društva i druga pravna lica, službe zaštite i spašavanja, štabovi,
jedinice i povjerenici civilne zaštite, u okviru svojih prava i
dužnosti, a na principima suradnje, solidarnosti i uzajamnosti
svih učesnika u sprečavanju, otklanjanju ili ublažavanju
posljedica djelovanja prirodnih ili drugih nesreća.
Zaštita i spašavanje života i zdravlja ljudi ima prioritet u
odnosu na sve druge zaštitne i spasilačke aktivnosti.
U slučaju prirodne ili druge nesreće svako je dužan pomagati
u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima.

Član 8.

Nadležni organi Federacije putem nadležnih institucija
Bosne i Hercegovine i neposredno, u skladu s Ustavom Bosne i
Hercegovine i Ustavom Federacije, ostvaruju međunarodnu
suradnju radi provođenja zaštite od prirodnih i drugih nesreća,
naročito zaključivanjem međunarodnih ugovora i
izvještavanjem drugih država o opasnostima i posljedicama
prirodnih i drugih nesreća i, po potrebi, pružanjem ili traženjem
pomoći u zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara na
teritoriji Federacije.

Član 9.

Dan civilne zaštite Federacije je 1. mart - Svjetski dan civilne zaštite.

II - PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA

Član 10.

Građani imaju pravo i dužnost učestvovati u civilnoj zaštiti,
službi osmatranja i uzbunjivanja, izvršavati obavezu davanja
materijalnih sredstava i obučavati se za ličnu i uzajamnu zaštitu i
za provođenje mjera zaštite i spašavanja.
Pored prava i dužnosti iz stava 1. ovog člana, građani imaju i
pravo i dužnost:
1) da u skladu sa zakonom i planovima zaštite i spašavanja
budu raspoređeni u štabove, službe zaštite i spašavanja,
jedinice i povjerenike civilne zaštite;
2) da podatke značajne za zaštitu i spašavanje koje saznaju ili
primijete, hitno dostavljaju najbližem centru za
osmatranje i uzbunjivanje ili policijskoj upravi ili upravi
civilne zaštite kantona ili službi civilne zaštite općine;
3) da daju podatke potrebne za vođenje evidencija u oblasti
zaštite i spašavanja, kao i da u roku od osam dana od dana
nastale promjene, prijave sve promjene koje se odnose na
prebivalište, adresu stana, ime, zasnivanje i prestanak
radnog odnosa, sticanje stručne spreme i druge podatke od
značaja za zaštitu i spašavanje.

Član 11.

U zaštiti i spašavanju dužni su učestvovati radnosposobni
građani od 18 do 60 godina života (muškarci), odnosno od 18 do
55 godina života (žene).

Član 12.

U civilnu zaštitu ne raspoređuju se:
1) lica na službi u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: Vojska Federacije);
2) službenici i namještenici organa unutrašnjih poslova,
pripadnici policije i kaznenopopravnih zavoda;
3) trudnice, majke i samohrani roditelji koji imaju jedno
dijete mlađe od sedam godina života, odnosno dvoje ili
više djece mlađe od 10 godina života, kao i staratelji djece
bez roditelja tih godina života;
4) staratelji starim i iznemoglim licima;
5) lica proglašena nesposobnim za služenje u civilnoj zaštiti.

Član 13.

Zdravstvenu sposobnost građana za služenje u civilnoj zaštiti
i obučavanju za civilnu zaštitu utvrđuju nadležne zdravstvene
ustanove, u skladu sa propisom iz stava 2. ovog člana.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
Vlada Federacije), na prijedlog Federalne uprave civilne zaštite,
propisat će osnove i mjerila za utvrđivanje zdravstvene i
psihofizičke sposobnosti za služenje građana u civilnoj zaštiti i
obučavanju za civilnu zaštitu.

Član 14.

Pravo i dužnost obučavanja za učešće u civilnoj zaštiti imaju,
pod uvjetima propisanim ovim zakonom, građani od navršenih
15 do 60 godina života (muškarci), odnosno od 15 do 55 godina
života (žene), ako su sposobni polaziti obuku.

Član 15.

U civilnoj zaštiti dobrovoljno mogu učestvovati svi muškarci
i žene stariji od 15 godina, s pravima i dužnostima pripadnika
civilne zaštite.

Član 16.

Građani imaju obavezu da daju na privremeno korištenje
civilnoj zaštiti vozila, strojeve, opremu i druga materijalna
sredstava, zemljište, objekte, uređaje i energetske izvore
potrebne za zaštitu i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća.
Pod davanjem materijalnih sredstava smatra se i postavljanje
sredstava i uređaja za službu osmatranja i uzbunjivanja na
poslovnim i drugim objektima građana, a izuzetno i na
stambenim zgradama, ako se ta sredstva i uređaji ne mogu
postaviti na drugim objektima.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave civilne
zaštite, će odrediti materijalna sredstva iz st. 1. i 2. ovog člana
koja će građani biti dužni davati za potrebe civilne zaštite i
utvrditi svrhu i način predaje, kao i davanje naknade za korištena,
oštećena ili uništena sredstva.

Član 17.

Građanin koji je od nadležnog štaba civilne zaštite ili uprave
civilne zaštite ili službe civilne zaštite pozvan radi učešća u
zaštiti i spašavanju, dužan je odazvati se pozivu tog štaba,
odnosno uprave ili službe na mjesto i u vrijeme određeno u
pozivu.

Član 18.

Lica u radnom odnosu koja budu pozvana na vršenje poslova
civilne zaštite, u skladu sa članom 17. ovog zakona, imaju pravo
na novčanu naknadu koju obračunava i isplaćuje or gan koji ih je
pozvao od osnovice koju čini njegova prosječna mjesečna plaća
ostvarena u prethodnom mjesecu prije mjeseca u kojem je vršio
poslove civilne zaštite, srazmjerno vremenu angažiranja u
civilnoj zaštiti.
Vrijeme provedeno na vršenju poslova iz stava 1. ovog člana
računa se u radni staž i doprinos za penzijsko-invalidsko
osiguranje plaća pravno lice kod kojeg se lice iz stava 1. ovog
člana nalazi u radnom odnosu.
Lica koja samostalno obavljaju neku djelatnost i koja budu
pozvana na vršenje poslova civilne zaštite, u skladu sa članom
17. ovog zakona, imaju pravo na novčanu naknadu koju
obračunava i isplaćuje or gan koji ih je pozvao, s tim da ta lica
sama vrše uplatu doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje.
Naknada iz stava 1. ovog člana pripada i nezaposlenim
građanima, koju isplaćuje nadležni or gan civilne zaštite koji je
građanina angažirao za vršenje poslova. Naknada se obračunava
na osnovicu koju čini prosječna mjesečna netoplaća ostvarena u
Federaciji prema posljednjem saopćenju Federalnog zavoda za
statistiku, u prethodnom mjesecu u odnosu na mjesec u kojem je
građanin angažiran na poslovima civilne zaštite.

Član 19.

Građanin kada po odluci nadležnog organa civilne zaštite
sudjeluje u zaštiti i spašavanju od prirodnih i drugih nesreća, pa
bude povrijeđen ili kod kojeg nastupi bolest, odnosno invalidnost
kao neposredna posljedica vršenja zadataka u toj zaštiti, ima po
tom osnovu prava iz penzijsko-invalidskog i zdravstvenog
osiguranja kao za slučaj povrede na radu.

Članovi obitelji građanina koji je učestvujući u zaštiti i
spašavanju od prirodnih i drugih nesreća izgubio život imaju
prava iz penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja kao da
je izgubio život za slučaj povrede na radu.
Prava iz st. 1. i 2. ovog člana ostvaruju se na način i pod
uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima o
penzijsko-invalidskom i zdravstvenom osiguranju.

Član 20.

Građanin kada po odluci nadležnog organa civilne zaštite
sudjeluje u zaštiti i spašavanju od prirodnih i drugih nesreća i bez
svoje krivnje zadobije povredu ili oboli, te zbog toga kod njega
nastupi tjelesno oštećenje od najmanje 20 %, ima pravo na
jednokratnu novčanu pomoć čija se visina utvrđuje prema
stepenu tjelesnog oštećenja.
Ako građanin u uvjetima iz stava 1. ovog člana izgubi život,
pravo na jednokratnu novčanu pomoć pripada njegovoj obitelji.
Visinu i postupak ostvarivanja prava na jednokratnu novčanu
pomoć propisuje Vlada Federacije, na prijedlog Federalne
uprave civilne zaštite, s tim da ta pomoć ne može biti manja od tri
prosječne plaće u Federaciji ostvarene u kalendarskoj godini koja
prethodi godini u kojoj su se desile okolnosti iz st. 1. ili 2. ovog
člana.

Član 21.

Građanin kada po odluci nadležnog organa civilne zaštite
sudjeluje u zaštiti i spašavanju od prirodne i druge nesreće, ili
obuci ili vježbi civilne zaštite, ima pravo na prijevoz, smještaj i
ishranu tokom učešća u zaštiti i spašavanju, obuci ili vježbi.
Smještaj i ishrana iz stava 1. ovog člana osigurava se pod
uvjetom ako je učešće u zaštiti i spašavanju, obuci ili vježbi
trajalo neprekidno duže od osam sati.
Građaninu kojem nije osigurana odgovarajuća odjeća i obuća
civilne zaštite, već u akcijama zaštite i spašavanja nosi vlastitu
odjeću i obuću pripada pravo na naknadu za uništenu ili oštećenu
odjeću i obuću, srazmjerno vrijednosti uništenja ili oštećenja
prema mjesnim prilikama.
Sredstva za naknade iz ovog člana osiguravaju se u budžetu
kantona i općina, a isplaćuje or gan koji je pozvao građanina na
vršenje poslova civilne zaštite, obuku ili vježbu.

Član 22.

Građanin koji je angažiran za vršenje kurirsko-pozivarskih
poslova radi provođenja mobilizacije snaga i sredstava civilne
zaštite, tokom vršenja tih poslova ima sta tus pripadnika civilne
zaštite.

III - PRAVA I DUŽNOSTI ORGANA FEDERACIJE,
KANTONA, GRADOVA I OPĆINA

1. Nadležnost organa Federacije

Član 23.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donosi Pro gram
zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federalni pro gram).

Član 24.

Vlada Federacije, u oblasti zaštite i spašavanja:
1) donosi procjenu ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća
u Federaciji;
2) predlaže Federalni program;
3) donosi Plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu: Federalni plan);
4) utvrđuje jedinstvenu metodologiju za procjenu šteta od
prirodnih i drugih nesreća;
5) razmatra stanje zaštite i spašavanja u Federaciji i donosi
propise o organiziranju, pripremanju i djelovanju civilne
zaštite u Federaciji;
6) na prijedlog Federalnog štaba civilne zaštite proglašava
nastanak prirodne i druge nesreće u Federaciji;
7) osigurava potrebna finansijska sredstva u budžetu
Federacije za finansiranje potreba zaštite i spašavanja iz
nadležnosti Federacije;
8) vrši i druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa
zakonom i drugim propisima.

Član 25.

Federalna ministarstva i drugi organi Federacije, u okviru
svog djelokruga, u oblasti zaštite i spašavanja:
1) organiziraju, planiraju i osiguravaju provođenje
preventivnih mjera zaštite za zaštitu vlastitog ljudstva,
materijalnih sredstava i objekata koje koriste u svom radu;
2) provode mjere zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih
dobara iz svoje oblasti, a naročito mjere koje zapovijedi
Federalni štab civilne zaštite koje se odnose na
angažiranje službi zaštite i spašavanja, privrednih
društava i drugih pravnih lica u zaštiti i spašavanju;
3) obavještavaju Federalnu upravu civilne zaštite o
podacima koji su od značaja za planiranje, organiziranje i
provođenje zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara
iz nadležnosti Federacije;
4) učestvuju u izradi elaborata za izvođenje zajedničkih i
samostalnih vježbi zaštite i spašavanja;
5) vrše i druge poslove u oblasti zaštite i spašavanja u skladu
sa zakonom, drugim propisima i općim aktima.

Član 26.

Upravne, stručne i druge poslove u oblasti zaštite i
spašavanja iz nadležnosti Federacije vrši Federalna uprava
civilne zaštite (u daljem tekstu: Federalna uprava) kao
samostalna federalna uprava.
Federalna uprava, u oblasti zaštite i spašavanja, vrši sljedeće
poslove:
1) provodi utvrđenu politiku i osigurava izvršenje federalnih
zakona i drugih federalnih propisa u oblasti zaštite i
spašavanja;
2) izrađuje procjenu ugroženosti za teritoriju Federacije;
3) izrađuje Federalni program zaštite i spašavanja od
prirodnih i drugih nesreća u Federaciji;
4) predlaže Federalni plan zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća u Federaciji;
5) priprema elemente Plana odbrane Federacije iz oblasti
zaštite i spašavanja;
6) donosi propise o sadržaju, načinu i rokovima
izvještavanja o prirodnim i drugim nesrećama;
7) organizira, priprema i obučava štabove, jedinice i
povjerenike civilne zaštite i službe zaštite i spašavanja;
8) organizira i usklađuje provođenje mjera zaštite i
spašavanja;
9) organizira službu osmatranja i uzbunjivanja;
10) ostvaruje međunarodnu suradnju u oblasti zaštite i
spašavanja u skladu sa propisima u nadležnosti državnih
organa vlasti;
11) kantonalnim organima uprave, kantonalnim ustanovama i
općinskim službama za upravu izdaje instrukcije za
izvršavanje federalne politike, ovog zakona i drugih
federalnih propisa iz oblasti zaštite i spašavanja ljudi i
materijalnih dobara;
12) vrši inspekcijski nadzor u oblasti zaštite i spašavanja;
13) vodi propisane evidencije i vrši druge poslove zaštite i
spašavanja u skladu sa zakonom i drugim propisima i
općim aktima.

2. Nadležnost kantona

Član 27.

Kanton u oblasti zaštite i spašavanja:
1) razmatra stanje priprema za zaštitu i spašavanje i donosi
mjere za organiziranje, razvoj i jačanje civilne zaštite u
kantonu;
2) donosi program zaštite od prirodnih i drugih nesreća
kantona;
3) donosi propise o organiziranju i funkcioniranju civilne
zaštite kantona, u skladu sa ovim zakonom i drugim
propisima;
4) organizira službu osmatranja i uzbunjivanja u kantonu, u
skladu sa ovim zakonom i osigurava njeno
funkcioniranje;
5) uređuje pitanja finansiranja zaštite i spašavanja iz
nadležnosti kantona;
6) donosi akte o osnivanju kantonalnog štaba civilne zaštite,
postavljenju komandanta i načelnika štaba i određivanju
funkcija u kantonalnim ministarstvima, kantonalnoj
upravi civilne zaštite i drugim tijelima kantonalne uprave
- čiji su nosioci po položaju članovi kantonalnog štaba
civilne zaštite;
7) donosi plan zaštite od prirodnih i drugih nesreća u
kantonu;
8) na prijedlog kantonalnog štaba civilne zaštite proglašava
stanje prirodne i druge nesreće na području kantona i
naređuje upotrebu snaga i sredstava civilne zaštite, organa
uprave, privrednih društava i drugih pravnih lica sa
područja kantona na prevenciji, ublažavanju i otklanjanju
štetnih posljedica po ljude i materijalna dobra;
9) vrši i druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa
zakonom i drugim propisima.
Propisom kantona utvrđuju se nadležnosti kantonalnih
organa vlasti u izvršavanju poslova iz stava 1. ovoga člana u
skladu sa ovim zakonom.

Član 28.

Upravne, stručne i druge poslove u oblasti zaštite i
spašavanja iz nadležnosti kantona vrši kantonalna uprava civilne
zaštite kao samostalna kantonalna uprava.
Kantonalna uprava civilne zaštite obavlja sljedeće poslove:
1) organizira, priprema i prati funkcioniranje zaštite i
spašavanja na području kantona;
2) izrađuje procjenu ugroženosti za područje kantona;
3) priprema program zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća u kantonu;
4) predlaže plan zaštite od prirodnih i drugih nesreća u
kantonu;
5) prati stanje priprema zaštite i spašavanja i predlaže mjere
za unapređenje organizacije i osposobljavanja civilne
zaštite kantona i općina;
6) organizira i prati realiziranje obuke nosilaca civilne
zaštite;
7) organizira i koordinira provođenje mjera zaštite i
spašavanja;
8) predlaže programe zajedničkih i samostalnih vježbi i
izradu elaborata za izvođenje vježbi pripadnika civilne
zaštite, organa uprave, privrednih društava i drugih
pravnih lica iz oblasti zaštite i spašavanja;
9) predlaže i poduzima mjere za popunu ljudstvom štabova,
jedinica civilne zaštite i službi zaštite i spašavanja, te
njihovo opremanje materijalno-tehničkim sredstvima;
10) priprema propise u oblasti zaštite i spašavanja iz
nadležnosti kantona;
11) organizira i provodi obuku stanovništva i pruža pomoć
službama civilne zaštite općina u vršenju poslova iz
njihove nadležnosti;
12) vrši inspekcijski nadzor iz oblasti zaštite i spašavanja;
13) vodi propisane evidencije i vrši druge poslove zaštite i
spašavanja u skladu sa zakonom, drugim propisima i
općim aktima.
3. Nadležnost općine odnosno Grada

Član 29.

U ostvarivanju prava i dužnosti u oblasti zaštite i spašavanja,
općina odnosno Grad:
1) donosi odluku o organiziranju i funkcioniranju zaštite i
spašavanja općine odnosno Grada i osigurava njeno
provođenje u skladu sa ovim zakonom i propisima
kantona;
2) donosi program zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća općine odnosno Grada;
3) planira i utvrđuje izvore finansiranja za izvršavanje
poslova zaštite i spašavanja iz nadležnosti općine
odnosno Grada;
4) organizira službu osmatranja i uzbunjivanja u općini
odnosno Gradu, u skladu sa ovim zakonom i osigurava
njeno funkcioniranje;
5) donosi akte o osnivanju općinskog odnosno gradskog
štaba civilne zaštite, postavljenju komandanta i načelnika
štaba i određivanju funkcija u općinskim odnosno
gradskim službama za upravu i službi civilne zaštite
općine odnosno Grada, čiji su nosioci po položaju članovi
općinskog odnosno gradskog štaba civilne zaštite;
6) donosi plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća općine odnosno Grada;
7) proglašava stanje prirodne i druge nesreće i naređuje
upotrebu snaga i sredstava civilne zaštite, službi za
upravu, privrednih društava i drugih pravnih lica sa
područja općine odnosno Grada na prevenciji,
ublažavanju i otklanjanju štetnih posljedica od prirodnih i
drugih nesreća po ljude i materijalna dobra na području
općine odnosno Grada;
8) vrši i druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa
zakonom, drugim propisima i općim aktima.

Član 30.

Propisom općine odnosno Grada utvrđuju se nadležnosti
općinskih odnosno gradskih organa vlasti u izvršavanju poslova
iz člana 29. ovog zakona u skladu sa ovim zakonom i propisima
kantona.

Član 31.

Upravne, stručne i druge poslove zaštite i spašavanja iz
nadležnosti općine vrši služba civilne zaštite općine.
Služba civilne zaštite općine, u oblasti zaštite i spašavanja,
obavlja sljedeće poslove:
1) organizira, priprema i provodi zaštitu i spašavanje na
području općine;
2) izrađuje procjenu ugroženosti za područje općine;
3) priprema program zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća u općini;
4) predlaže plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća u općini;
5) prati stanje priprema za zaštitu i spašavanje i predlaže
mjere za unapređenje organiziranja i osposobljavanja
civilne zaštite;
6) organizira, izvodi i prati realizaciju obuke građana na
provođenju lične i uzajamne zaštite;
7) organizira i koordinira provođenje mjera zaštite i
spašavanja, predlaže program samostalnih vježbi i
izrađuje elaborat za izvođenje vježbi civilne zaštite u
općini;
8) vrši popunu ljudstvom štabova civilne zaštite, službi
zaštite i spašavanja i jedinica civilne zaštite i određuje
povjerenike civilne zaštite i osigurava njihovo opremanje
materijalno-tehničkim sredstvima, te organizira, izvodi i
prati realizaciju njihove obuke;
9) priprema propise u oblasti zaštite i spašavanja iz
nadležnosti općine;
10) vodi propisane evidencije i vrši druge poslove zaštite i
spašavanja u skladu sa zakonom i drugim propisima i
općim aktima.

IV - PRAVA I DUŽNOSTI PRIVREDNIH DRUŠTAVA I
DRUGIH PRAVNIH LICA

Član 32.

Privredna društva i druga pravna lica (u daljem tekstu: pravna
lica) koja obavljaju djelatnosti iz oblasti: zdravstva,
veterinarstva, stambenih i komunalnih poslova, vodoprivrede,
šumarstva, poljoprivrede, hemijske i petrohemijske industrije,
rudarstva, građevinarstva, transporta, opskrbe, ugostiteljstva,
vatrogastva, hidrometeorologije, seizmologije, ekologije i
drugih oblasti u kojima se obavljaju djelatnosti od značaja za
zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i
drugih nesreća dužna su organizirati i provoditi poslove zaštite i
spašavanja u skladu sa ovim i drugim zakonima, drugim
propisima i općim aktima nadležnih organa.
U izvršenju poslova iz stava 1. ovoga člana pravna lica
provode odgovarajuće pripreme, donose i razrađuju planove
zaštite i spašavanja za svoje djelovanje u zaštiti i spašavanju,
planiraju i osiguravaju materijalno-tehnička sredstva za
provođenje mjera zaštite i spašavanja i organiziraju jedinice i
povjerenike civilne zaštite, opremaju te jedinice i povjerenike
potrebnom opremom i sredstvima i osposobljavaju ih za njihovo
učešće u zaštiti i spašavanju.
U toku vođenja akcija zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih
dobara od prirodnih i drugih nesreća, pravna lica iz stava 1. ovoga
člana dužna su provoditi odluke nadležnog štaba civilne zaštite
koji rukovodi akcijama zaštite i spašavanja na području na kojem
se nalaze objekti tih pravnih lica.
Kada pravna lica u okviru obavljanja svoje redovne
djelatnosti utvrde postojanje određene opasnosti od prirodne
nepogode, tehnološke, ekološke ili druge nesreće, dužna su
podatke o takvoj opasnosti odmah dostaviti najbližoj službi
osmatranja i uzbunjivanja ili službi civilne zaštite ili najbližoj
policijskoj upravi.

Član 33.

U pripremi i provođenju zaštite i spašavanja u okviru svoje
redovne djelatnosti obavezno učestvuju organizacije Crvenog
krsta i druge humanitarne organizacije i udruženja građana
(gorska služba spašavanja, planinari, speleolozi, alpinisti,
radioamateri, ronioci i dr.), u skladu sa međunarodnim
ugovorima i sporazumima i njihovim pravilima o organiziranju.
U obavljanju tih poslova, te organizacije i udruženja ostvaruju
suradnju s upravama civilne zaštite kantona i službama civilne
zaštite općina i postupaju po nalogu nadležnog štaba civilne zaštite.
Organizacije iz stava 1. ovog člana dužne su u svojim
programima rada utvrditi zadatke, organizaciju djelovanja i
aktivnosti kojima se osigurava učešće njihovih članova, organa i
službi u zaštiti i spašavanju.

Član 34.

Fakulteti i druge visokoškolske ustanove i pravna lica koja se
bave naučnoistraživačkim radom dužna su obavještavati
Federalnu upravu i kantonalne uprave civilne zaštite o naučnim
saznanjima i davati im podatke i obavještenja o svojim
istraživanjima, a koja su od značaja za zaštitu i spašavanje.

Član 35.

Pravna lica, vlasnici i korisnici telekomunikacijskih i
informacijskih sistema i veza dužni su dati prioritet u korištenju
tih sistema i veza službama osmatranja i uzbunjivanja, upravama
civilne zaštite i službama civilne zaštite općine, odnosno
štabovima civilne zaštite kada rukovode akcijama zaštite i
spašavanja na određenom području.

Član 36.

Sva pravna lica dužna su davati materijalna sredstva za
potrebe civilne zaštite u skladu sa propisom Vlade Federacije,
koji se donosi u skladu sa odredbom stava 3. člana 16. ovog
zakona.

V - UČEŠĆE VOJSKE FEDERACIJE U ZAŠTITI I
SPAŠAVANJU

Član 37.

U uvjetima kada snage i sredstva civilne zaštite nisu dovoljna
za efikasnu zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od
prirodnih i drugih nesreća, komandant Federalnog štaba civilne
zaštite može podnijeti zahtjev Federalnom ministarstvu
odbrane-Federalnom ministarstvu obrane (u daljem tekstu:
Federalno ministarstvo odbrane) za upotrebu Vojske Federacije
na zadacima zaštite i spašavanja, što se vrši u skladu sa
procedurama iz člana 39. ovog zakona.
Kada u zaštiti i spašavanju učestvuju vojne jedinice njima
komanduju vojne starješine, u skladu sa naredbama komandanta
štaba civilne zaštite koji na određenom prostoru rukovodi
akcijama zaštite i spašavanja.

Član 38.

U hitnim slučajevima, a naročito kada je u pitanju spašavanje
ugroženih ljudskih života, Vojska Federacije može intervenisati i
samoinicijativno o čemu odmah izvještava neposredno višu
komandu i nadležni štab civilne zaštite.
Učešće Vojske Federacije u zaštiti i spašavanju ima
privremeni karakter i traje samo do momenta kada se ocijeni da
daljnju aktivnost na zaštiti i spašavanju mogu uspješno provoditi
snage i sredstva civilne zaštite.

Član 39.

Federalna uprava i Federalno ministarstvo odbrane utvrdit će
posebne operativne pro ce dure kojima će urediti sva pitanja
učešća Vojske Federacije u pružanju pomoći na zaštiti i
spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih
nesreća.

VI - ORGANIZACIJA CIVILNE ZAŠTITE

1. Zajednička odredba

Član 40.

Organizacija civilne zaštite obuhvata:
1) ličnu i uzajamnu zaštitu građana;
2) mjere zaštite i spašavanja;
3) štabove civilne zaštite;
4) povjerenike civilne zaštite;
5) službe zaštite i spašavanja;
6) jedinice civilne zaštite;
7) rukovođenje i upotrebu snaga i sredstava civilne zaštite.
U organizaciju civilne zaštite spada i Federalna uprava,
kantonalne uprave civilne zaštite i službe civilne zaštite općina
čiji su položaj, ovlaštenja i odgovornosti uređeni ovim i drugim
zakonima, drugim propisima i općim aktima.
2. Lična i uzajamna zaštita građana

Član 41.

Lična i uzajamna zaštita građana predstavlja najmasovniji
oblik pripremanja i organiziranog učešća građana u zaštiti i
spašavanju. Ta zaštita se provodi u stambenim zgradama, javnim
i drugim objektima, naseljima i pravnim licima.
Lična i uzajamna zaštita obuhvata naročito: obuku građana,
mjere i postupke preventivne zaštite, prvu pomoć i samopomoć,
zbrinjavanje djece i nemoćnih lica i druge hitne intervencije u
zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara.
3. Mjere zaštite i spašavanja

Član 42.

Mjere zaštite i spašavanja predstavljaju organizirane radnje i
postupke preventivne i operativne prirode koje pripremaju i
provode organi uprave i drugi organi vlasti i pravna lica (u daljem
tekstu: nosioci zaštite i spašavanja).
Nosioci zaštite i spašavanja planiraju i pripremaju:
1) mjere i postupke zaštite i spašavanja u slučaju postojanja
neposredne opasnosti od nastajanja prirodnih i drugih
nesreća;
2) mjere i postupke zaštite i spašavanja tokom trajanja
prirodnih i drugih nesreća;
3) mjere i postupke za ublažavanje i otklanjanje posljedica
od prirodnih i drugih nesreća.

Član 43.

Mjere i postupci zaštite i spašavanja u slučaju postojanja
neposredne opasnosti od nastajanja prirodne i druge nesreće
obuhvataju sljedeće: aktiviranje štabova civilne zaštite i drugih
organa nadležnih za rukovođenje zaštitom i spašavanjem;
prikupljanje podataka o prijetećim opasnostima i utvrđivanje
razmjera tih opasnosti; organiziranje sistema veza potrebnih za
rukovođenje, osmatranje, obavještavanje i uzbunjivanje;
aktiviranje pravnih lica prema njihovoj djelatnosti u odnosu na
vrste opasnosti; mobilizaciju i aktiviranje odgovarajućih službi
zaštite i spašavanja i sredstava za zaštitu i spašavanje i
provođenje drugih aktivnosti i mjera značajnih za sprečavanje
nastajanja i širenja opasnosti, te zaštitu od takvih opasnosti.

Član 44.

Mjere i postupci zaštite i spašavanja u toku trajanja prirodne i
druge nesreće obuhvataju sljedeće: neposredno učešće
odgovarajućih službi zaštite i spašavanja, odnosno
odgovarajućih jedinica civilne zaštite, kao i povjerenika civilne
zaštite u provođenju odgovarajućih mjera zaštite i spašavanja;
angažiranje odgovarajućih pravnih lica u zaštiti i spašavanju;
sklanjanje ljudi i materijalnih dobara; neposredno provođenje
drugih mjera u zaštiti i spašavanju; poduzimanje drugih
aktivnosti i mjera na sprečavanju širenja djelovanja nastalih
posljedica od prirodne i druge nesreće, odnosno ratnih djelovanja
i njihovih posljedica.

Član 45.

Mjere i postupci za ublažavanje i otklanjanje posljedica
nastalih od prirodne i druge nesreće obuhvataju sljedeće:
angažiranje stručnih ekipa zdravstvene, veterinarske, komunalne
i drugih službi iz člana 32. ovog zakona i odgovarajućih jedinica
civilne zaštite za provođenje asanacije; stvaranje uvjeta za
normaliziranje života ljudi i rada na ugroženom području;
prikupljanje podataka i utvrđivanje obima posljedica nastalih od
djelovanja prirodne i druge nesreće; organiziranje prikupljanja i
raspodjele pomoći nastradalom stanovništvu; provođenje
zdravstvenih, veterinarskih i higijensko-epidemioloških mjera
zaštite i provođenje drugih aktivnosti i mjera kojima se
ublažavaju ili otklanjaju neposredne posljedice izazvane
prirodnom ili drugom nesrećom.

Član 46.

Mjere i postupci zaštite i spašavanja iz čl. 43. do 45. ovog
zakona utvrđuju se planovima zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća.
Planovi zaštite i spašavanja moraju biti međusobno
usklađeni i to: planovi zaštite pravnih lica s planom zaštite
općine, planovi zaštite općina s planom zaštite kantona, a planovi
zaštite kantona s Planom zaštite od prirodnih i drugih nesreća
Federacije. Ovi planovi usklađuju se samo u pitanjima u kojima
se određuju zadaci za određene nosioce civilne zaštite.
Planovi zaštite i spašavanja mogu biti jedinstveni, skupni
prema srodnosti ili pojedinačni za pojedine vrste prirodnih i
drugih nesreća.

Član 47.

Sva pravna lica koja su vlasnici poslovnih objekata i
stambenih zgrada odgovorni su za provođenje propisanih mjera
zaštite i spašavanja i moraju nabaviti i držati u funkcionalnom
stanju potrebna sredstva i opremu za zaštitu i spašavanje, te
službi civilne zaštite općine i povjereniku civilne zaštite davati
podatke o objektima i korisnicima i stanju sredstava i opreme
namijenjene za potrebe civilne zaštite.
Ako vlasnik iz stava 1. ovog člana izda u zakup poslovni
objekat ili stambenu zgradu dužan je u ugovoru o zakupu utvrditi
način nabavke i namjenskog korištenja sredstava i opreme iz
stava 1. ovog člana.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, donosi
propis kojim se utvrđuje vrsta i količina sredstava za ličnu i
kolektivnu zaštitu građana, odnosno zaposlenika pravnog lica ili
drugog poslodavca, te rokove za njihovu nabavku.

Član 48.

U zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od opasnosti
i posljedica prirodnih i drugih nesreća provode se sljedeće
aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju:
1) sklanjanje ljudi i materijalnih dobara;
2) evakuacija;
3) zbrinjavanje ugroženih i stradalih;
4) zamračivanje;
5) zaštita i spašavanje od radioloških, hemijskih i bioloških
sredstava;
6) zaštita i spašavanje od rušenja;
7) zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom;
8) zaštita i spašavanje od požara;
9) zaštita od neeksplodiranih ubojnih sredstava;
10) prva medicinska pomoć;
11) zaštita i spašavanje životinja i namirnica životinjskog
porijekla;
12) asanacija terena;
13) zaštita okoliša;
14) zaštita i spašavanje u rudnicima;
15) zaštita bilja i biljnih proizvoda.
Osim provođenja aktivnosti i mjera iz stava 1. ovog člana,
ako za to postoji potreba, mogu se planirati, pripremati,
organizirati i provoditi i druge aktivnosti i mjere u zaštiti i
spašavanju.
Za provođenje pojedinih mjera zaštite i spašavanja direktor
Federalne uprave može donositi posebna uputstva.
1) Sklanjanje ljudi i materijalnih dobara

Član 49.

Sklanjanje ljudi i materijalnih dobara obuhvata: planiranje i
izgradnju skloništa, drugih zaštitnih objekata, kao i zaklona
pogodnih za zaštitu i sklanjanje, njihovo održavanje i
organiziranje korištenja za zaštitu ljudi i materijalnih dobara od
zračnih opasnosti, raketnih, topovskih, minobacačkih i drugih
napada, od upotrebe radioloških, hemijskih i bioloških sredstava
i od opasnosti od velikih tehnoloških nesreća.
Pod materijalnim dobrima koja podliježu obavezi sklanjanja
smatraju se materijalna i druga dobra koja služe za podmirenje
životnih potreba građana, kao i druga materijalna i kulturna
dobra i sredstva izuzetne naučne, historijske, kulturne i
umjetničke vrijednosti pogodna za prenošenje i sklanjanje.

Član 50.

Pod skloništem, u smislu stava 1. člana 49. ovog zakona,
podrazumijeva se dvonamjenski ili poseban objekat za zaštitu
ljudi i materijalnih dobara koji pruža zaštitu od zračnog
natpritiska, požara i kontaminacije.
Kao zaštitni objekti mogu se koristiti: podrumske i druge
prostorije u stambenim i drugim zgradama prilagođene za
sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, napušteni tuneli, pećine i
drugi prirodni i vještački objekti i izrađeni zakloni.
Za sklanjanje ljudi na javnim mjestima koriste se javna
skloništa koja kao investitor izgrađuje kanton. Javna skloništa
izgrađuju se, po pravilu, u gradovima i drugim većim naseljima,
na mjestima gdje se okuplja veći broj građana.
Zakloni se, po pravilu, pripremaju u ratnim uvjetima, a
izgrađuju ih građani i pravna lica za zaštitu od ruševina. Zakloni
se izgrađuju vlastitim sredstvima.
Prilagođavanje zaštitnih objekata iz stava 2. ovog člana
obaveza je općine.
Prostornim i urbanističkim planovima obavezno se uređuju i
pitanja izgradnje novih i prilagođavanje postojećih skloništa i
drugih zaštitnih objekata za zaštitu i spašavanje ljudi i
materijalnih dobara.

Član 51.

U pogledu otpornosti na djelovanje prirodnih i drugih
nesreća skloništa mogu biti skloništa osnovne i dopunske zaštite.

Član 52.

Skloništa osnovne zaštite grade se u gradovima i drugim
ugroženim većim naseljima, u objektima namijenjenim
zdravstvenim ustanovama, obdaništima, osnovnim, srednjim i
visokoškolskim ustanovama, hotelima, ustanovama za zaštitu
dobara kulturno-historijskog naslijeđa, javnim telekomunikacijama,
Federalnoj televiziji i radiju, objektima željezničkog i
zračnog prometa i u značajnijim energetskim i industrijskim
objektima u kojima će se obavljati djelatnost od posebnog
značaja za odbranu i zaštitu.
Skloništa iz stava 1. ovog člana dužni su da grade investitori
vlastitim sredstvima, a njihovo održavanje vrše vlasnici,
odnosno korisnici tih objekata vlastitim sredstvima.
U drugim objektima koji nisu obuhvaćeni u stavu 1. ovog
člana, u gradovima i drugim ugroženim naseljima, umjesto
skloništa, obavezno se vrši ojačanje objekta, odnosno prve ploče,
tako da prva ploča objekta može izdržati urušavanje objekta. U
ove objekte spada i individualna stambena izgradnja građana.
Pod skloništem dopunske zaštite podrazumijevaju se objekti
iz člana 50. stav 2. ovog zakona.
Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, u
saradnji sa Federalnom upravom, propisuje uvjete za izgradnju
objekata iz stava 3. ovog člana.

Član 53.

Investitori objekata iz stava 1. člana 52. ovog zakona mogu
biti oslobođeni obaveze izgradnje skloništa u sljedećim
slučajevima:
1) ako izgradnja skloništa nije moguća zbog prirodnih
karakteristika zemljišta na kojem se gradi stambena
zgrada ili poslovni objekat (podvodnost, klizište i dr.);
2) ako u blizini stambene zgrade ili poslovnog objekta koji se
gradi postoje prirodni ili izgrađeni objekti pogodni za
sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, a mogu se
prilagoditi za sklanjanje;
3) ako kapacitet već izgrađenih skloništa na određenom
lokalitetu osigurava potrebe sklanjanja ljudi i materijalnih
dobara i za stambene zgrade ili poslovne objekte koji se
planiraju graditi na tom lokalitetu;
4) ako je objekat građen u skladu sa uvjetima koji su
predviđeni u propisu iz stava 5. člana 52. ovog zakona.
Rješenje o oslobađanju investitora od obaveze izgradnje
skloništa donosi or gan uprave nadležan za poslove prostornog
uređenja. To rješenje donosi se prije izdavanja urbanističke
suglasnosti.

Član 54.

Investitor koji bude oslobođen obaveze izgradnje skloništa
ili koji nije izgradio sklonište u skladu sa rješenjem o dozvoli
gradnje, obavezan je platiti naknadu za izgradnju skloništa u
iznosu od 1% od ukupne vrijednosti građevinskog dijela objekta i
unutrašnjih instalacija.
U vrijednost građevinskog dijela objekta ne uračunava se
oprema i namještaj, kao ni troškovi za uređenje građevinskog
zemljišta koje služi za redovnu upotrebu objekta, privremeni
objekti izvođača koji su služili prilikom izgradnje i svi drugi
uređaji i oprema koji ne čine sastavni dio stambene, odnosno
poslovne zgrade.
Sredstva iz stava 1. ovog člana uplaćuju se na poseban račun
kantonalne uprave civilne zaštite i služe isključivo za izgradnju i
održavanje javnih skloništa.

Član 55.

Obračun naknade za izgradnju skloništa vrši se na
predračunsku vrijednost stambenog, odnosno poslovnog
objekta, utvrđenu po cijenama koje važe u vrijeme izdavanja
rješenja.
Rješenje o visini naknade za izgradnju skloništa donosi or -
gan nadležan za poslove prostornog uređenja.
Or gan uprave nadležan za poslove prostornog uređenja ne
može izdati odobrenje za građenje prije nego se izvrši uplata
naknade za izgradnju skloništa utvrđena rješenjem iz stava 2.
ovog člana.

Član 56.

Obaveza plaćanja naknade za izgradnju skloništa postoji i u
slučajevima kada se u postojećim stambenim i poslovnim
objektima vrši dogradnja i nadziđivanje, ovisno od obima
dogradnje i nadziđivanja.
Obaveza plaćanja naknade za izgradnju skloništa iz člana 54.
stav 1. ovog zakona, ne odnosi se na obnovu i opravku ratom ili
prirodnim ili drugim nesrećama uništenih i oštećenih stambenih i
poslovnih objekata, ukoliko su ti objekti u vrijeme izgradnje
izgrađeni uz dozvolu nadležnog organa.

Član 57.

Obaveza izgradnje skloništa, odnosno plaćanja naknade za
izgradnju skloništa, postoji i u slučajevima izgradnje vojnih
objekata u kojima su smješteni stacionari, telekomunikacijski
uređaji i sjedišta operativnih zapovjedništava.
Za ostale objekte koji služe isključivo potrebama odbrane ne
postoji obaveza izgradnje skloništa, niti obaveza plaćanja
naknade za izgradnju skloništa.

Član 58.

Obaveza izgradnje skloništa, kao i obaveza uplate naknade
za izgradnju skloništa ne postoji kada je u pitanju izgradnja
privremenih objekata, privrednih objekata (štala, silosa,
peradarnika i drugih objekata namijenjenih za smještaj sitne i
krupne stoke i poljoprivrednih proizvoda) i individualnih
stambenih objekata na selu i garaža.

Član 59.

Skloništa se, po pravilu, grade kao dvonamjenski objekti koji
se pored zaštite ljudi i materijalnih dobara mogu koristiti za druge
potrebe u miru.
Vlasnici i korisnici skloništa moraju skloništa stalno
održavati u ispravnom i funkcionalnom stanju, tako da uvijek
odgovaraju namjeni sklanjanja ljudi i materijalnih dobara.
U slučaju opasnosti, na zahtjev nadležnog štaba civilne
zaštite, skloništa se moraju odmah staviti na raspolaganje za
sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, kojima su ta skloništa i
namijenjena.

Član 60.

Kantoni mogu javna skloništa, u miru, davati na korištenje
građanima, organima uprave i drugim organima vlasti i pravnim
licima, u skladu sa propisima o zakupu poslovnih prostorija i pod
sljedećim uvjetima:
1) da se ne vrše adaptacije koje bi uticale ili bi mogle uticati
na promjenu njihove osnovne namjene i smanjenje
zaštitne moći, kao i za namjene drugih prostorija u zgradi;
2) da se ne koriste u svrhe kojim bi se pogoršali
higijensko-tehnički uvjeti skloništa;
3) da se u skloništu ne čuvaju radioaktivne, zapaljive ili
druge opasne materije štetne po život i zdravlje ljudi ili
zagađenje okoliša;
4) da se korištenjem skloništa ne narušava kućni red;
5) da se u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata moraju
odmah, a najkasnije u roku od 24 sata isprazniti i
osposobiti za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara.
Ako korisnik skloništa kasni u plaćanju ugovorene
zakupnine duže od 30 dana, dužan je na zahtjev nadležne uprave
civilne zaštite kantona, kojoj sklonište pripada, odmah, a
najkasnije u roku od tri dana od podnesenog zahtjeva isprazniti
sklonište i predati toj upravi.
Ugovor o zakupu skloništa zaključen suprotno uvjetima iz
stava 1. ovog člana je ništavan.

Član 61.

Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave i
Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša, propisat
će mjerila i kriterije o načinu izgradnje skloništa i tehničke nor -
ma tive za kontrolu ispravnosti skloništa.

Član 62.

Kantoni i općine donose svoje dugoročne programe i
godišnje planove izgradnje i održavanja javnih skloništa,
odnosno prilagođavanja drugih zaštitnih objekata za sklanjanje
na svom području.
Sredstva ostvarena od naknada za skloništa izdata u zakup, u
skladu sa članom 60. ovog zakona, kanton može koristiti
isključivo za finansiranje izgradnje novih i održavanje
izgrađenih skloništa.
Kantoni su dužni finansijski pomagati općine u ostvarivanju
programa i planova općina za prilagođavanje i održavanje drugih
zaštitnih objekata koji su u nadležnosti općina.
2) Evakuacija

Član 63.

Evakuacija je mjera zaštite i spašavanja koja predstavlja
plansko, organizirano i privremeno premještanje stanovništva i
materijalnih dobara iz područja za koja se procjenjuje da mogu
biti zahvaćena prirodnim i drugim nesrećama, odnosno iz
područja zahvaćenih prirodnim i drugim nesrećama, na
neugrožena ili manje ugrožena područja te, susjedne ili druge
općine, pod uvjetom da drugim mjerama zaštite i spašavanja nije
moguće zaštititi ljude i materijalna dobra.
Evakuacija, u smislu stava 1. ovog člana, provodi se s ciljem
da se izbjegne ili umanji masovno stradanje stanovništva i
uništenje materijalnih dobara ili da se Vojsci Federacije u ratu
osiguraju uvjeti za efikasno izvođenje borbenih djelovanja.

Član 64.

Ovisno od stepena ugroženosti određenog područja,
evakuacija može biti po obimu potpuna ili djelomična, a po
vremenu izvođenja pravovremena ili naknadna.
Potpuna evakuacija obuhvata evakuaciju cjelokupnog
stanovništva s područja koje može biti zahvaćeno ili je
zahvaćeno prirodnim i drugim nesrećama ili u slučaju opasnosti
od rušenja ili prelijevanja visokih brana na akumulacijama.
Djelomična evakuacija obuhvata evakuaciju samo određenih
kategorija stanovništva kao što su:
1) teško ranjeni i bolesni;
2) invalidi preko 60% invalidnosti;
3) stari i iznemogli građani;
4) trudnice;
5) majke s djecom do sedam, odnosno dvoje i više djece do
deset godina života;
6) djeca i učenici osnovnih škola;
7) druga lica za koja se ocijeni da nemaju uvjeta za život i
efikasnu zaštitu na ugroženom području.
Odluku o kategorijama stanovništva koje se evakuiše donosi
štab iz stava 1. člana 65. ovog zakona koji naređuje evakuaciju.
Pravovremena evakuacija podrazumijeva potpunu ili
djelomičnu evakuaciju koja se izvodi prije početka ili nastanka
prirodne i druge nesreće.
Naknadna evakuacija podrazumijeva potpunu ili djelomičnu
evakuaciju koja se izvodi po nastanku prirodne ili druge nesreće
ili njenom prestanku.

Član 65.

Evakuaciju stanovništva i materijalnih dobara naređuje štab
civilne zaštite općine - ako se radi o evakuaciji s jednog na drugo
područje općine, štab civilne zaštite kantona - ako se radi o
evakuaciji s jedne ili više općina na drugu ili više općina na
području kantona, odnosno Federalni štab - ako se radi o
evakuaciji s područja jednog ili više kantona na područje drugog
ili više kantona na teritoriju Federacije.
U ratu, kada su u pitanju interesi vođenja borbenih
djelovanja, evakuaciju može narediti i nadležna komanda Vojske
Federacije o čemu odmah obavještava nadležni štab civilne
zaštite.

Član 66.

Provođenje evakuacije vrši štab civilne zaštite općine koja
planira evakuaciju i štab civilne zaštite općine koja vrši prihvat
evakuisanog stanovništva. Plan evakuacije i plan prihvata
evakuisanog stanovništva i materijalnih dobara obavezno se
međusobno usklađuju.
Pored štaba civilne zaštite u izvršavanju evakuacije
učestvuju i službe za upravu općine nadležne za prostorno
planiranje i urbanizam, promet, zdravstvo i socijalnu zaštitu,
snabdijevanje, stambeno-komunalne poslove, obrazovanje i
druge službe.
Pri provođenju evakuacije ostvaruje se suradnja sa
policijom, humanitarnim organizacijama i privrednim društvima
koja mogu pomoći u efikasnom izvršavanju evakuacije i
nadležnom komandom Vojske Federacije.
Evakuaciju materijalnih dobara planiraju i provode nosioci
zaštite i spašavanja koji raspolažu tim dobrima.
3) Zbrinjavanje ugroženih i stradalih

Član 67.

Radi zbrinjavanja ugroženog i stradalog stanovništva od
prirodnih i drugih nesreća, te prognanika i izbjeglica u slučaju
ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, preduzimaju se hitne
aktivnosti i mjere za smještaj, ishranu i osiguranje drugih prijeko
potrebnih uvjeta za život ugroženih, stradalih, prognanih i
izbjeglih ljudi.

Član 68.

Štabovi i povjerenici civilne zaštite neposredno rukovode
postupcima zbrinjavanja, privremeno, dok se ne stvore uvjeti u
kojima će daljnju brigu o zbrinjavanju moći preuzeti nadležne
službe za upravu općine ili dok se odlukom vlade kantona za to ne
formiraju posebne službe.
Pripremu i provođenje zbrinjavanja ugroženih i stradalih
vrše štabovi civilne zaštite koji planiraju, u skladu sa sopstvenim
procjenama ugroženosti, prihvat i smještaj evakuisanog
stanovništva i štabovi civilne zaštite koji planiraju evakuaciju ili
izmještanje stanovništva s ugroženog područja, u skladu sa
stavom 1. člana 66. ovog zakona.
U ostvarivanju zadataka zbrinjavanja ugroženih i stradalih
građana, pomoć i suradnju pružaju humanitarne organizacije i
građani.

Član 69.

Troškovi zbrinjavanja ugroženih, stradalih, prognanih i
izbjeglih lica podmiruju se iz budžeta općina i kantona na čijem
području je organizirano zbrinjavanje i iz budžeta Federacije, iz
sredstava solidarne i humanitarne pomoći i inozemnih donacija.

Član 70.

Vlasnici i korisnici objekata i prostorija u javnoj upotrebi
(domovi, škole, hoteli i dr.), koji su pogodni za smještaj, dužni su
primiti na privremeni smještaj građane i materijalna dobra s
ugroženih područja, ako to naredi nadležni štab civilne zaštite
koji rukovodi akcijama zaštite i spašavanja na određenom
području.
4) Zamračivanje

Član 71.

U ratu, a prema potrebi i u slučaju neposredne ratne
opasnosti, kada prijete opasnosti od zračnih i drugih djelovanja
tokom noći, provodi se zamračivanje naseljenih mjesta,
privrednih i drugih objekata, te prometnih vozila, u skladu sa
procjenom opasnosti od zračnih i drugih napada.
Zamračivanje može biti potpuno ili djelomično.
Pravna lica i građani, vlasnici ili korisnici objekata tokom
trajanja zamračivanja obavezni su provoditi naređene mjere i
postupke zamračivanja.
Pravna lica koja su odgovorna za javnu rasvjetu, organiziraju
i provode zamračivanje javnih mjesta, ulica i objekata.
Naredbu o provođenju mjera zamračivanja na području
općine donosi općinski štab civilne zaštite kojom se propisuje i
način provođenja zamračivanja.
5) Radiološka, hemijska i biološka zaštita

Član 72.

Radiološka, hemijska i biološka zaštita (u daljem tekstu:
RHB zaštita) obuhvata mjere i postupke koji se organiziraju i
provode radi sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja posljedica
od RHB djelovanja na stanovništvo, životinjski i biljni svijet i
materijalna dobra u ratu, kao i ublažavanje i otklanjanje
posljedica tehnoloških havarija i drugih akcidenata od RHB
agenasa u miru.

Član 73.

RHB zaštita obuhvata: RHB kontrolu, RHB zaštitu (ličnu i
kolektivnu) i RHB dekontaminaciju.
RHB kontrola se ostvaruje: RHB izviđanjem,
dozimetrijskom kontrolom i laboratorijskim poslovima.

Član 74.

Lična zaštita obuhvata mjere i postupke koje je dužan
provoditi svaki građanin radi lične samozaštite koja se ostvaruje
upotrebom sredstava iz člana 75. stav 2. ovog zakona.
Kolektivna zaštita stanovništva predstavlja osnovu zaštite u
urbanoj sredini i pravnim licima kojom se osigurava kolektivna
zaštita ljudi i materijalnih dobara od posljedica RHB djelovanja.
RHB dekontaminacija je mjera kojom se otklanjaju i
neutralizuju posljedice i normalizira život poslije upotrebe RHB
sredstava.

Član 75.

Radi osiguranja uvjeta za zaštitu od posljedica upotrebe RHB
sredstava koriste se odgovarajuća sredstva za ličnu RHB zaštitu.
U obavezna sredstva za ličnu RHB zaštitu spadaju zaštitna
maska, zaštitni ogrtač i prvi zavoj.

Član 76.

Kolektivnom RHB zaštitom potrebno je osigurati zaštitu od
RHB kontaminacije i zaštitu od radioaktivnog zračenja.
Radi osiguranja uvjeta za zaštitu ljudi i materijalnih dobara
od RHB kontaminacije i radioaktivnog zračenja sredstva za
kolektivnu zaštitu osiguravaju se u skloništima, a osiguravaju ih:
1) kantoni - za javna skloništa;
2) pravna lica - za svoje zaposlenike;
3) vlasnici i drugi korisnici poslovnih prostora - za svoje
zaposlenike;
4) vlasnici stambenih objekata - za svoje potrebe.
6) Zaštita i spašavanje od rušenja

Član 77.

Radi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara iz
ruševina koje mogu nastati uslijed potresa, odrona, klizanja tla,
bujičnih voda ili drugih prirodnih i drugih nesreća, kao i s visokih
i nepristupačnih objekata, organiziraju se i provode
odgovarajuće aktivnosti i mjere zaštite i spašavanja od rušenja
koje obuhvataju: mjere, radnje i postupke na izviđanju ruševina i
pronalaženju lica zatrpanih u ruševinama; osiguranje oštećenih i
pomjerenih dijelova konstrukcija zgrada i objekata radi
sprečavanja zarušavanja, odnosno naknadnog rušenja;
spašavanje zatrpanih, odnosno njihovo izvlačenje izvan zona
rušenja i poduzimanje mjera zdravstvenog i drugih oblika
zbrinjavanja, kao i izvlačenje materijalnih dobara; spašavanje
stanovništva i materijalnih dobara s visokih zgrada i objekata i
druge mjere zaštite kojima se doprinosi zaštiti i spašavanju iz
ruševina.
Zaštita i spašavanje od rušenja obavezno se planira i provodi,
kao preventivna mjera, u postupku donošenja i ostvarivanja
prostornih i urbanističkih planova i na način što se predviđaju
građevinsko-tehničke i druge potrebne mjere u izgradnji
objekata kojima se može uticati na sprečavanje, odnosno
smanjenje štetnih uticaja prirodnih i drugih nesreća na
mogućnost rušenja.
Projekti za izgradnju skloništa, objekata i uređaja
namijenjenih javnom prometu i skladištenju, proizvodnji i
upotrebi opasnih tvari, nafte i naftnih derivata i zapaljivih
plinova moraju sadržavati mjere i postupke za zaštitu od
prirodnih i drugih nesreća.

Član 78.

Zaštitu i spašavanje iz ruševina provode: građani u okviru
samozaštite; građevinska, komunalna, rudarska, transportna i
druga privredna društva, vatrogasne jedinice, kao i druga pravna
lica koja raspolažu odgovarajućim materijalno-tehničkim
sredstvima, opremom, znanjem i radnom snagom; jedinice
civilne zaštite, kao i jedinice radne obveze i gorske službe
spašavanja; nadležni kantonalni i općinski organi, kao i drugi
učesnici zaštite i spašavanja koji se angažiraju u skladu sa
planom zaštite i spašavanja.
7) Zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom

Član 79.

Zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom je mjera koja sadrži
provedbu zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara u
područjima oko rijeka, jezera i na moru koja mogu biti ugrožena
poplavama koje mogu nastati oštećenjima ili rušenjem visokih
brana, nasipa ili drugih vodozaštitnih objekata, kao i od opasnosti
od bujičnih i podzemnih voda.

Član 80.

Zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom obuhvata:
izgradnju, održavanje i saniranje oštećenih objekata za zaštitu od
poplava; osmatranje i izviđanje stanja vodotoka, objekata i
terena; planiranje i provođenje evakuacije stanovništva i
materijalnih dobara iz ugroženih područja; planiranje i
osiguranje prevoženja i prijelaza preko rijeka, jezera i na moru;
ispumpavanje vode iz poplavljenih objekata i izvlačenje
utopljenika i materijalnih dobara iz rijeka, jezera i mora;
snabdijevanje poplavom ugroženog stanovništva potrebnim
namirnicama i drugim sredstvima radi preživljavanja i učešće na
saniranju posljedica izazvanih poplavama.
Vlasnici kupališta, plaža i sličnih objekata u pružanju usluga
dužni su, o svom trošku, osigurati i odgovarajuće spasilačke
službe za spašavanje kupača-utopljenika.

Član 81.

Organi uprave kantona nadležni za vodoprivredu i privredna
društva u oblasti vodoprivrede odgovorni su za otkrivanje i
utvrđivanje opasnosti i organiziranja provođenja zaštite i
spašavanja od poplava izazvanih oštećenjem ili rušenjem visokih
brana, nasipa ili drugih vodozaštitnih objekata, te opasnosti od
bujičnih i podzemnih voda koje uzrokuju poplave.
U planovima odbrane od poplava koji se donose po
posebnom zakonu, utvrđuju se mjere i postupci predviđeni u čl.
79. do 81. ovog zakona.

Član 82.

Zaštitu i spašavanje na vodi i pod vodom provode: građani u
okviru samozaštite, pravna lica čija je to osnovna djelatnost ili je
ta djelatnost vezana uz more, rijeke i jezera, kao i sportska i druga
udruženja koja se bave sportom na vodi ili pod vodom i službe
zaštite i spašavanja koje su opremljene i osposobljene za ovu
vrstu zaštite i spašavanja, jedinice civilne zaštite za zaštitu i
spašavanje na vodi i pod vodom, te organi uprave i službe za
upravu općina nadležne za vodoprivredu.
8) Zaštita i spašavanje od požara

Član 83.

Zaštita i spašavanje od požara obuhvata: pripremu i
provođenje preventivnih mjera u svim sredinama, objektima,
mjestima i prostorima gdje postoji mogućnost nastanka požara;
organiziranje i pripremanje snaga za gašenje požara;
organiziranje osmatranja i uzbunjivanja o pojavama požara;
gašenje i lokaliziranje požara i spašavanje ljudi i materijalnih
dobara iz objekata i područja ugroženih požarom.
Zaštita i spašavanje od požara iz stava 1. ovog člana,
organizira se i provodi kao lična i uzajamna zaštita.
Organi uprave i druge institucije koje se bave zaštitom od
požara kao svojom glavnom djelatnošću, a posebno
profesionalne i dobrovoljne vatrogasne jedinice, kao i drugi
oblici vatrogasnog organiziranja, dužni su djelovati u skladu sa
ovim zakonom i naredbama nadležnih štabova civilne zaštite.

Član 84.

Godišnje planove aktivnosti na pripremi i provođenju mjera
zaštite od šumskih i drugih požara na otvorenom prostoru koji
mogu poprimiti razmjere prirodnih i drugih nesreća donose
nadležni organi određeni posebnim zakonom.
Pitanja koja se odnose na upravne, organizacijske, tehničke,
obrazovne, propagandne i druge mjere i postupke, a koji se
poduzimaju u cilju sprečavanja izbijanja i širenja požara,
njihovog otkrivanja i gašenja i spašavanja ljudi i materijalnih
dobara od opasnoti od požara, te osnivanje i djelovanje
vatrogasnih društava, uređuju se posebnim zakonom.

Član 85.

Zaštita i spašavanje od požara organizira se i provodi u
okviru stambenih i poslovnih objekata.
Profesionalne i dobrovoljne vatrogasne jedinice, kao i drugi
oblici vatrogasnog organiziranja, dužni su planirati, pripremati i
provoditi zaštitu od požara, te djelovati u skladu sa propisima o
zaštiti od požara i vatrogastvu.
9) Zaštita od neeksplodiranih ubojnih sredstava

Član 86.

Zaštita od neeksplodiranih ubojnih sredstava (u daljem
tekstu: NUS-a) je mjera koja se sastoji u pronalaženju,
otkrivanju, obilježavanju, iskopavanju, prenošenju, utovaru,
prevoženju, istovaru, privremenom skladištenju, dezaktiviranju i
uništavanju NUS-a na svim područjima na kojima se nalaze ta
sredstva.
Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, izviđanje i
obilježavanje mina u minskim poljima se posebno organizira i
vrši u nadležnosti ureda Centra za uklanjanje mina u Bosni i
Hercegovini, suglasno Zakonu o deminiranju u Bosni i
Hercegovini.
Mjere zaštite od NUS-a iz stava 1. ovog člana ne odnose se na
sljedeća sredstva:
1) neeksplodirane diverzantsko-terorističke naprave koje su
predmet krivičnog djela ili prekršaja i spadaju u isključivu
nadležnost organa unutrašnjih poslova;
2) potrebe Vojske Federacije u postupku uklanjanja i
uništavanja upotrijebljenih, a neeksplodiranih ubojnih
sredstava za vrijeme i poslije obuke i vježbi njenih
pripadnika, kao i NUS-a kojem je istekao rok upotrebe ili
je nepouzdan pa ga treba uništiti;
3) otpadne tvari u proizvodnji naoružanja i vojne opreme
privrednih društava koja se bave tim poslom.

Član 87.

Građani i druga lica dužni su o otkrivenim NUS-a odmah
obavijestiti najbliži centar za osmatranje i uzbunjivanje ili
najbližu policijsku upravu ili službu civilne zaštite općine, a
nekim vidljivim znakom obilježiti mjesto gdje se nalazi NUS i,
po mogućnosti, to mjesto osigurati dok ne dođu ovlaštena lica.

Član 88.

Poslove iz stava 1. člana 86. ovog zakona organizira
Federalna uprava i uprave civilne zaštite kantona, preko posebno
organiziranih timova za uništavanje NUS-a, kao i fizička i pravna
lica koja dobiju ovlaštenje za obavljanje tih poslova, kao i
specijalizirane jedinice civilne zaštite i Vojska Federacije, u
skladu sa propisima kojim su uređena ta pitanja.

Član 89.

Timovi i jedinice iz stava 1. člana 88. ovog zakona poslove
NUS-a vrše na način i pod uvjetima koji su utvrđeni
međunarodnim standardima za humanitarne operacije
razminiranja, objavljenih pod pokroviteljstvom Ujedinjenih
naroda, Standardima kvalitete u operacijama uklanjanja mina
donesenim od Komisije za deminiranje Bosne i Hercegovine i
Standardne operativne pro ce dure uklanjanja i uništavanja NUS-a
koje donosi Federalna uprava.
Lica koja obavljaju poslove iz stava 1. člana 86. ovog zakona
trebaju ispunjavati uvjete utvrđene Pravilnikom o stručnoj
spremi, načinu stručnog osposobljavanja i drugim uvjetima za
lica koja mogu vršiti uništavanje neeksplodiranih ubojnih
sredstava, načinu osiguranja, prijevoza, uskladištenja i
uništavanja tih sredstava, kojeg donosi direktor Federalne
uprave, uz suglasnost Komisije za deminiranje Bosne i
Hercegovine.
10) Prva medicinska pomoć

Član 90.

Prva medicinska pomoć je mjera zaštite i spašavanja koja
obuhvata: preventivnu zaštitu koju čine protivepidemijske i
higijenske mjere zaštite stanovništva, operativnu zaštitu koja se
sastoji od pružanja prve pomoći standardnim i priručnim
sredstvima na licu mjesta, medicinske trijaže ranjenih,
povrijeđenih i oboljelih ljudi, sanitetske evakuacije i transporta
do najbliže zdravstvene ustanove radi pružanja opće medicinske
pomoći ili do odgovarajuće specijalističke zdravstvene ustanove
radi potpunog zdravstvenog zbrinjavanja.

Član 91.

Radi uspješnog provođenja prve medicinske pomoći,
zdravstvene ustanove u općini dužne su, za potrebe stanovništva
na području općine, osigurati odgovarajuće rezerve krvi i krvne
plazme, te ostalih neophodnih lijekova i sanitetskog materijala.
Rezerve krvi i krvne plazme prikupljaju se od dobrovoljnih
davalaca krvi, izvođenjem akcija dobrovoljnog darivanja krvi
koje organiziraju i provode zdravstvene ustanove, organizacije
Crvenog krsta i druge humanitarne organizacije u suradnji sa
štabovima civilne zaštite.
Prvu medicinsku pomoć organiziraju i neposredno provode
nadležne zdravstvene ustanove u suradnji sa štabovima civilne
zaštite.
Federalno ministarstvo zdravstva donosi propise o načinu
prikupljanja, čuvanja i korištenja rezervi krvi i krvne plazme, te
obaveznih rezervi neophodnih lijekova i sanitetskog materijala.
11) Zaštita i spašavanje životinja i namirnica životinjskog
porijekla

Član 92.

Zaštita i spašavanje životinja i namirnica životinjskog
porijekla je mjera koja se sastoji u: sklanjanju i izmještanju;
sprečavanju i lokaliziranju pojava parazitnih, zaraznih i uzgojnih
bolesti; kontroli životinja, sirovina, proizvoda i otpadaka
životinjskog porijekla; kontroli ispravnosti stočne hrane i vode;
ukazivanju prve veterinarske pomoći oboljeloj i ranjenoj stoci;
uklanjanju leševa životinja i drugog otpada animalnog porijekla i
poduzimanjem drugih odgovarajućih mjera.

Član 93.

Zaštitu, spašavanje i zbrinjavanje ugroženih, stradalih,
oboljelih i otrovanih životinja, kao i zaštitu i spašavanje
namirnica životinjskog porijekla od opasnosti i posljedica
prirodnih i drugih nesreća, organiziraju, usklađuju, a po potrebi
neposredno i provode nadležni federalni i kantonalni organi
uprave i općinske službe za upravu nadležni za poljoprivredu i
stočarstvo, odnosno za veterinarsku zaštitu, u suradnji s
nadležnim štabovima civilne zaštite.
U provođenju zaštite i spašavanja iz stava 1. ovog člana
obavezno učestvuju privredna društva (poljoprivredna,
proizvodna, prometna, trgovačka), službe zaštite i spašavanja
koje su za to osposobljene, jedinice civilne zaštite, veterinarske
službe Vojske Federacije, te druga pravna lica i građani vlasnici
životinja i namirnica životinjskog porijekla.
12) Asanacija terena

Član 94.

Asanacija terena je mjera koja se sastoji od poduzimanja
sanitarno-higijenskih i sanitarno-tehničkih mjera na terenu, u
naselju i stambenim i drugim objektima u cilju sprečavanja
širenja zaraze, epidemije i drugih štetnih posljedica po ljude i
materijalna dobra, a obuhvata organiziranje i provođenje
sljedećih radnji: uklanjanje, identifikaciju i pokop poginulih
ljudi, uklanjanje leševa uginulih životinja, dezinfekciju,
dezinsekciju i deratizaciju objekata i terena i uklanjanje otpadnih
i štetnih tvari koje ugrožavaju zdravlje i život ljudi i okoliša.

Član 95.

Asanaciju terena organiziraju i provode općine i kantoni na
svome području i poduzimaju druge potrebne aktivnosti i mjere
za ublažavanje i otklanjanje nastalih posljedica.
U otklanjanju posljedica i provođenju aktivnosti i mjera
asanacije iz stava 1. ovog člana dužni su učestvovati pravna lica,
zdravstvene i veterinarske ustanove, vatrogasne jedinice,
jedinice civilne zaštite, te organi uprave i općinske službe za
upravu koji su nadležni za poslove iz člana 94. ovog zakona.
13) Zaštita okoliša

Član 96.

Zaštita okoliša je mjera koja se sastoji u sprečavanju nastanka
štetnih posljedica od uništavanja i zagađivanja okoliša i u
otklanjanju posljedica nastalih uslijed:
1) tehničko-tehnoloških havarija u industriji, posebno
hemijskoj, farmaceutskoj i petrohemijskoj, u prometu,
kao i drugih nesreća i katastrofa čije posljedice mogu
ugroziti okoliš, a naročito prirodne resurse;
2) ispuštanja toksičnih i štetnih hemijskih i drugih materija u
okoliš iz industrijskih i termoenergetskih postrojenja,
motornih vozila i individualnih ložišta u domaćinstvima u
količinama koje uzrokuju emisione koncentracije u vodi,
zraku i tlu iznad maksimalno dozvoljenih vrijednosti;
3) odlaganja komunalnog, industrijsko-tehnološkog i
drugog čvrstog i tečnog otpada;
4) djelovanja vremenskih nepogoda na okolicu (snježne
padavine, poplave, suše, klizišta), kao i drugih prirodnih
nepogoda.

Član 97.

Pravna lica iz oblasti proizvodnje i prometa hemijskih,
toksičnih, eksplozivnih, bioloških, radioaktivnih i drugih
opasnih tvari, te pravna lica koja prijevoze ili se koriste tim
sredstvima, obavezni su planirati, organizirati, pripremati i
provoditi aktivnosti i mjere na sprečavanju nastajanja štetnih
posljedica po okoliš, poduzimanjem brzih aktivnosti i mjera u
zaštiti i spašavanju u slučaju nesreća i otklanjanja posljedica
nastalih od tehnoloških i ekoloških nesreća u zaštiti okoliša od
nekontroliranog širenja opasnih tvari.

Član 98.

Pravna lica iz člana 97. ovog zakona obavezna su organizirati
i osposobiti stručne ekipe i osigurati potrebnu opremu i sredstva
za brze intervencije u zaštiti i spašavanju od opasnosti i
posljedica od tehnološke ili ekološke nesreće u okviru svojih
objekata, te na području općine ako se posljedice takve nesreće
prošire na njenom području.
Pravna lica koja se bave proizvodnjom, preradom, prometom
i upotrebom opasnih tvari dužna su predvidjeti i u slučaju
neposredne ratne opasnosti osigurati pravovremeno sklanjanje i
dislokaciju tih tvari u sigurne objekte i na, za to pogodne lokacije,
odnosno na područja kojima ne prijeti takva opasnost.

Član 99.

Vlada Federacije, na prijedlog Federalnog ministarstva
zdravstva, donosi poseban plan zaštite i spašavanja od
jonizirajućeg zračenja na teritoriji Federacije, u skladu sa
posebnim zakonom.
14) Zaštita i spašavanje u rudnicima

Član 100.

Zaštita i spašavanje u rudnicima je mjera koja se sastoji od
zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara u slučaju rudarskih
nesreća uzrokovanih eksplozijom plinova ili ugljene prašine,
jamskih požara i poplava, trovanjem otrovnim plinovima,
klizanjem ili obrušavanjem zemljišta na površinskim i jamskim
kopovima i drugih sličnih nesreća koje mogu ugroziti ljude i
tehnička i druga sredstva u rudnicima.

Član 101.

Zaštita i spašavanje u rudnicima obuhvata: gradnju,
održavanje i korištenje rudnika u skladu sa posebnim propisima,
standardima i normativima iz oblasti rudarstva i nadzor nad
njihovim provođenjem; uređenje jama, površinskih kopova,
muljišta i drugih rudarskih objekata od značaja za zaštitu od
poplava, požara, eksplozija i trovanja i dosljedno provođenje
svih propisa o rudarstvu; spašavanje zatrpanih, povrijeđenih i
zatrovanih zaposlenika; pružanje prve medicinske pomoći
zatrovanim; pokop poginulih; raščišćavanje ruševina i sanaciju
jama, površinskih kopova i drugih objekata u kojima je nastala
nesreća; gašenje požara u jamama i na površinskim kopovima;
sprečavanje istjecanja toksičnih i drugih opasnih tvari iz
muljanih akumulacija i drugih rudarskih objekata i instalacija i
druge mjere kojima se može doprinijeti saniranju posljedica
izazvanih tim nesrećama.

Član 102.

Zaštitu i spašavanje u rudnicima provode: pravna lica i
inspekcijske službe iz oblasti rudarstva, građevinarstva,
vodoprivrede i druga pravna lica koja vrše planiranje, izgradnju i
održavanje rudnika, postrojenja i objekata u rudarstvu; službe
zaštite i spašavanja u rudnicima, kao i službe iz oblasti zdravstva,
vatrogastva, građevinarstva i komunalne i druge službe zaštite i
spašavanja; pravna lica opremljena i osposobljena za ovu vrstu
zaštite i spašavanja i specijalizirane jedinice civilne zaštite (za
zaštitu od požara, na vodi i pod vodom, za spašavanje s visina,
prve medicinske pomoći, spašavanje iz ruševina i asanaciju
terena) i organi uprave nadležni za rudarstvo.
15) Zaštita bilja i biljnih proizvoda

Član 103.

Zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda je mjera kojom
se provodi zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda od
radioaktivne, hemijske i biološke kontaminacije i svih drugih
oblika zagađivanja, kao i zaraznih bolesti i štetočina.
Pod biljem i biljnim proizvodima, u smislu stava 1. ovog
člana, podrazumijeva se: povrće, voće, žitarice, ljekovito,
ukrasno, krmno, stočno i druge vrste bilja i zasada, šume i šumske
kulture, biljne sirovine, sjeme i gotovi proizvodi od bilja koji se
koriste za ishranu i liječenje.

Član 104.

Zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda obuhvata: izbor
optimalnih sorti bilja i pravilan uzgoj; korištenje zaštitnih
sredstava u skladu sa standardima i normativima iz oblasti
poljoprivrede, industrijske proizvodnje hrane, lijekova i
stočarstva; pravilno sušenje, silaža i skladištenje, čuvanje i trans -
port sjemenskog bilja i gotovih proizvoda; zaštitu od požara, kao
i druge mjere kojima se osigurava zaštita bilja i biljnih proizvoda
od svih vrsta biljnih bolesti i štetočina i trovanja sirovina i
gotovih proizvoda; prekrivanja bilja, sjemena, rasada, sirovina i
gotovih proizvoda plastičnim folijama i drugim sličnim
materijalima radi zaštite od kontaminacije; sklanjanje bilja i
biljnih proizvoda u za to namijenjena skloništa ili utrapljivanje;
dekontaminacija, dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija
skladišta; sušenje, konzerviranje i prerada voća i povrća; ubiranje
jestivog i ljekovitog bilja, krmnog, stočnog i drugih vrsta bilja i
zasada u slučaju opasnosti od prirodnih i drugih nesreća.

Član 105.

Zaštitu bilja i biljnih proizvoda organiziraju i provode organi
uprave i općinske službe za upravu koje su nadležni za poslove iz
čl. 103. i 104. ovog zakona, te privredna društva iz oblasti
poljoprivrede, šumarstva i snabdijevanja; poljoprivredna
gazdinstva i individualni poljoprivredni proizvođači; druge
stručne poljoprivredne institucije; uzgajivači bilja i proizvođači
hrane; poljoprivredne službe zaštite i spašavanja i jedinice
civilne zaštite (za zaštitu i spašavanje bilja i biljnih proizvoda,
RHB zaštitu, asanaciju terena).
4. Štabovi civilne zaštite

Član 106.

Za rukovođenje akcijama zaštite i spašavanja na teritoriji
Federacije, odnosno području kantona i općine, te za obavljanje
drugih poslova u zaštiti i spašavanju, u skladu sa zakonom i
drugim propisima, osnivaju se štabovi civilne zaštite kao
operativno-stručni organi. Te štabove osniva Federacija, kantoni
i općine.
Štabovi civilne zaštite funkcioniraju u miru samo onda kada
nadležni or gan proglasi da je nastalo stanje prirodne i druge
nesreće na određenom području, odnosno kada treba preventivno
djelovati prije nastanka prirodne i druge nesreće, kao i za vrijeme
vježbi civilne zaštite, a u ratu funkcioniraju stalno.

Član 107.

Štab civilne zaštite može se osnovati i u pravnim licima iz
člana 32. ovog zakona u skladu sa njihovim procjenama
ugroženosti, te u mjesnim zajednicama.
Ako se ne osnuje štab civilne zaštite po odredbama stava 1.
ovog člana, pravna lica su dužna svojim općim aktom odrediti or -
gan koji će rukovoditi akcijama zaštite i spašavanja u pravnom
licu.
Ako je u istom objektu ili u više objekata na istom lokalitetu
smješteno više pravnih lica, može se osnovati zajednički štab
civilne zaštite o čemu sporazumno odlučuju nadležni organi tih
pravnih lica.

Član 108.

U rukovođenju akcijama zaštite i spašavanja štabovi civilne
zaštite iz čl. 106. i 107. ovog zakona vrše sljedeće poslove:
1) odlučuju o upotrebi snaga i sredstava civilne zaštite na
zaštiti i spašavanju ugroženih i stradalih ljudi i
materijalnih dobara i te snage raspoređuju na ona
područja koja su ugrožena;
2) naređuju provođenje odgovarajućih mjera zaštite i
spašavanja i određuju snage i sredstva koje će provoditi te
mjere;
3) usmjeravaju, koordiniraju i rukovode akcijama zaštite i
spašavanja svih učesnika angažiranih na zaštiti i
spašavanju na svome području;
4) rješavaju sva pitanja koja se u toku provođenja aktivnosti
na zaštiti i spašavanju pojave u vezi sa angažiranjem
snaga i sredstava civilne zaštite i provođenja mjera zaštite
i spašavanja i samozaštite građana.

Član 109.

Pored poslova iz člana 108. ovog zakona Federalni štab
civilne zaštite (u daljem tekstu: Federalni štab) vrši i sljedeće
poslove:
1) naređuje kontonalnim i općinskim štabovima civilne
zaštite i službama zaštite i spašavanja, koje formira Vlada
Federacije, poduzimanje mjera i aktivnosti na zaštiti i
spašavanju;
2) naređuje angažiranje snaga i sredstava civilne zaštite s
područja jednog kantona na ugroženo područje drugog
kantona;
3) naređuje angažiranje snaga i sredstava civilne zaštite
Federacije na pružanju pomoći Republici Srpskoj, u
skladu sa Sporazumom o suradnji entiteta u ostvarivanju
zadataka civilne zaštite;
4) po zahtjevu nadležnih državnih organa angažira snage i
sredstva civilne zaštite Federacije u pomoći drugim
državama na saniranju posljedica prirodnih i drugih
nesreća.

Član 110.

Pored poslova iz člana 108. ovog zakona kantonalni štab
civilne zaštite vrši i sljedeće poslove:
1) naređuje općinskim štabovima civilne zaštite, štabovima
civilne zaštite pravnih lica u kojima su ti štabovi osnovani
i službama zaštite i spašavanja koje formira vlada kantona
da učestvuju u poduzimanju mjera i aktivnosti na zaštiti i
spašavanju na određenome području;
2) naređuje angažiranje snaga i sredstava civilne zaštite s
područja jedne općine na ugroženo područje druge općine
na području kantona.

Član 111.

Rukovođenje akcijama zaštite i spašavanja u organima
uprave i drugim tijelima vlasti i pravnim licima vrše i to:
1) u organu uprave i drugim organima vlasti - rukovodilac
organa uprave, odnosno drugog organa vlasti putem
povjerenika civilne zaštite;
2) u pravnom licu - štab civilne zaštite ako je osnovan,
odnosno direktor ili drugi organ određen općim aktom
kada štab nije osnovan - putem povjerenika civilne zaštite;
3) u mjesnoj zajednici - štab civilne zaštite, a ako štab nije
osnovan povjerenik civilne zaštite.

Član 112.

Direktor Federalne uprave propisat će način rada i
rukovođenja štaba civilne zaštite, kao i organa iz člana 111. ovog
zakona.

Član 113.

Federalni, kantonalni i općinski štabovi civilne zaštite
sastoje se od: komandanta, načelnika i članova štaba.

Član 114.

Komandanta, načelnika i članove Federalnog štaba,
postavlja i razrješava Vlada Federacije.
Zamjenik premijera Vlade Federacije, po položaju, jeste
komandant Federalnog štaba, a direktor Federalne uprave, po
položaju, jeste načelnik Štaba, s tim da komandant Štaba i
načelnik Štaba ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.
Sekretar Crvenog krsta Federacije Bosne i Hercegovine je po
funkciji član Federalnog štaba.
Za članove Federalnog štaba postavljaju se pomoćnici
ministara i drugi rukovodni službenici iz federalnih
ministarstava i drugih federalnih organa uprave i službenici
Federalne uprave, u skladu sa aktom o unutrašnjoj organizaciji
Federalnog štaba, kojega donosi Vlada Federacije na prijedlog
Federalne uprave.

Član 115.

U uvjetima kada prirodna i druga nesreća zaprijeti ili nastane
iznenada, a komandant nadležnog štaba civilne zaštite nije u
mogućnosti izvršavati svoje dužnosti, načelnik štaba civilne
zaštite ovlašten je da u ime komandanta poduzima sve potrebne
mjere značajne za zaštitu i spašavanje dok komandant ne počne
vršiti svoju funkciju.
O poduzetim mjerama i postupcima iz stava 1. ovog člana
načelnik štaba civilne zaštite je dužan obavijestiti komandanta
štaba civilne zaštite, odmah, kada komandant počne vršiti svoju
funkciju.

Član 116.

Postavljanje, razrješenje i popuna kantonalnih i općinskih
štabova civilne zaštite vrši se analognom primjenom kriterija iz
čl. 113. i 114. ovoga zakona, u skladu sa aktima o unutrašnjoj
organizaciji štaba i kadrovskim mogućnostima kantona, odnosno
općina.

Član 117.

Sastav i način popune štaba civilne zaštite u pravnim licima,
u kojima se formiraju ovi štabovi, uređuje se općim aktom
pravnog lica.
5. Povjerenici civilne zaštite

Član 118.

Povjerenici civilne zaštite (u daljem tekstu: povjerenik)
određuju se u naselju, dijelu naselja, stambenim zgradama,
selima i zaseocima (u daljem tekstu: naselja), u organima uprave i
službama za upravu općine, drugim organima i ustanovama i
pravnim licima u kojima se ne osniva štab civilne zaštite.
U organima uprave i drugim organima i ustanovama i
službama za upravu, određuje se jedan povjerenik za svaki or gan,
odnosno svaku ustanovu, a ako je više organa, odnosno više
ustanova smješteno u istoj zgradi može se odrediti jedan
zajednički povjerenik za tu zgradu.
U većim pravnim licima može se odrediti više povjerenika,
što se određuje prema vlastitoj procjeni pravnog lica, s tim što se
u obzir uzima broj zaposlenika, unutrašnja organizacija pravnog
lica, kao i drugi uvjeti bitni za određivanje broja povjerenika.

Član 119.

Povjerenike postavlja i razrješava:
1) u organima uprave i drugim organima vlasti i
ustanovama- rukovodilac koji rukovodi organom uprave,
odnosno ustanove, a kada je više organa smješteno u istoj
zgradi - sporazumno rukovodioci koji rukovode tim
organima, odnosno ustanovama;
2) u pravnom licu - direktor, odnosno drugi organ određen
općim aktom pravnog lica;
3) u naselju i službama za upravu općine - općinski načelnik,
na prijedlog službe civilne zaštite općine.

Član 120.

Povjerenici u organima uprave i drugim organima vlasti,
ustanovama i pravnim licima vrše poslove koji se odnose na
organiziranje i pripremanje mjera i aktivnosti na sudjelovanju
službenika i zaposlenika na provođenju lične i kolektivne zaštite
i mjera zaštite i spašavanja u zgradama i objektima za koje su
zaduženi.
Povjerenici u naseljima vrše poslove koji se odnose na
organiziranje i poduzimanje neposrednih mjera na učešću
građana u provođenju samozaštite, kao i mjera zaštite i
spašavanja koje su od značaja za samozaštitu i učestvuju u svim
aktivnostima civilne zaštite koje se provode u akcijama zaštite i
spašavanja ljudi i materijalnih dobara na određenom području,
odnosno u objektima za koje su zaduženi.
Planom zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća vrši
se određivanje broja povjerenika civilne zaštite, razrada njihovih
poslova i zadataka u miru, za vrijeme prirodnih nepogoda i
drugih nesreća, neposrednoj ratnoj opasnosti i ratu, u skladu sa
propisima iz člana 121. ovog zakona.

Član 121.

Direktor Federalne uprave propisat će poslove i zadatke i
način rada povjerenika civilne zaštite iz stava 1. člana 118. ovog
zakona.
6. Službe zaštite i spašavanja

Član 122.

Službe zaštite i spašavanja, po pravilu, organiziraju se u
pravnim licima iz člana 32. ovog zakona, čija je redovna
djelatnost od neposrednog značaja za zaštitu i spašavanje.
Službe zaštite i spašavanja vrše poslove zaštite i spašavanja
po pitanjima koja proizlaze iz osnovne djelatnosti pravnog lica.
Te poslove služba ostvaruje provođenjem preventivnih i
operativnih mjera zaštite i spašavanja.
Preventivne mjere zaštite i spašavanja službe zaštite i
spašavanja ostvaruju provođenjem odgovarajućih mjera,
postupaka i zadataka u okviru njihove redovne djelatnosti, a
kojima se može uticati na sprečavanje nastanka određenih pojava
i opasnosti koje mogu izazvati prirodnu ili drugu nesreću i čijim
štetnim djelovanjem mogu biti ugroženi životi i zdravlje ljudi i
materijalna dobra.
Operativne mjere zaštite i spašavanja službe zaštite i
spašavanja ostvaruju izvršavanjem odgovarajućih mjera,
postupaka i zadataka iz svog djelokruga, od momenta
angažiranja na zaštiti i spašavanju do otklanjanja nastalih
posljedica, odnosno do momenta kada se ocijeni da prestaje
potreba za angažiranjem tih službi.
U službe iz stava 1. ovog člana, po pravilu, raspoređuju se
zaposlenici pravnog lica u kojima se osnivaju te službe.

Član 123.

Pravna lica iz stava 1. člana 122. ovog zakona, koja ne
organiziraju službe zaštite i spašavanja, u akcijama zaštite i
spašavanja imaju prava, obaveze i odgovornosti službi zaštite i
spašavanja.
Funkciju službe zaštite i spašavanja može imati cijelo pravno
lice ili samo njihov dio čija je djelatnost od značaja za zaštitu i
spašavanje.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, određuje
pravna lica i udruženja građana od kojih će se organizirati služba
zaštite i spašavanja koja će djelovati na teritoriji Federacije, a
vlada kantona, odnosno općinski načelnik određuje pravna lica i
udruženja građana u kojima će se organizirati službe zaštite i
spašavanja koje će djelovati na području kantona, odnosno
općine.

Član 124.

U slučaju kada ne postoje uvjeti za organiziranje službi
prema odredbama člana 122. stav 1. ovog zakona, Vlada
Federacije, na prijedlog Federalne uprave, može, u skladu sa
procjenom ugroženosti, formirati samostalne službe zaštite i
spašavanja koje će djelovati na teritoriji Federacije, a vlada
kantona, odnosno općinski načelnik mogu organizirati te službe
za potrebe kantona, odnosno općine.
Aktom iz stava 1. ovog člana utvrđuje se naziv, sjedište,
zadaci, unutrašnja organizacija i način rukovođenja službom,
broj ljudi koji se angažiraju u službu i način popune, te
materijalno - tehnička i finansijska sredstva potrebna za rad tih
službi.
Dvije ili više općina mogu organizirati zajedničku službu
zaštite i spašavanja.

Član 125.

Pravna lica koja nisu obuhvaćena odredbama člana 32. ovog
zakona, a opremljena su i osposobljena za vršenje određenih
poslova zaštite i spašavanja, mogu se angažirati, u skladu sa
planom zaštite od prirodnih i drugih nesreća, kao ispomoć na
zadacima zaštite i spašavanja u uvjetima kada službe iz čl. 122. i
124. ovog zakona nisu u mogućnosti same, pravovremeno i
potpuno izvršiti sve zadatke zaštite i spašavanja na kojima su
angažirane.

Član 126.

Direktor Federalne uprave će svojim propisom bliže utvrditi
poslove i zadatke i način rada službi iz čl. 122. i 124. ovog
zakona.
7. Jedinice civilne zaštite

Član 127.

Jedinice civilne zaštite formiraju se, opremaju i
osposobljavaju kao operativne snage radi neposrednog
angažiranja na izvršavanju zadataka zaštite i spašavanja ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, kao i
otklanjanja posljedica nastalih djelovanjem tih nesreća.
Jedinice civilne zaštite formiraju se kao jedinice opće i
specijalizovane namjene.
Jedinice opće namjene, po pravilu, formiraju se na načelima
teritorijalne popune.
Jedinice opće i specijalizirane namjene mogu se formirati
kao timovi, odjeljenja i vodovi.

Član 128.

Vrste, veličina i broj jedinica civilne zaštite utvrđuju se na
osnovu procjene ugroženosti po ljude i materijalna dobra koje
mogu nastati od prirodnih i drugih nesreća, kao i ljudskih,
materijalnih i drugih mogućnosti kojima raspolažu općine i
pravna lica koja formiraju te jedinice.
Ako je u istom objektu smješteno više organa uprave, službi
za upravu, ustanova i pravnih lica, mogu se formirati zajedničke
jedinice opće namjene, o čemu sporazumno odlučuju nadležni
organi tih organa i pravnih lica.

Član 129.

Jedinice opće namjene organiziraju se, opremaju i obučavaju
za izvršavanje zadataka na pružanju podrške u provođenju mjera
prve medicinske pomoći, za gašenje početnih i manjih požara,
zaštiti od poplava, spašavanju ugroženih iz ruševina, izgradnji
skloništa i zaklona, provođenju mjera RHB zaštite, evakuaciji i
zbrinjavanju ugroženih i stradalih, transportu i snabdijevanju
osnovnim sredstvima za ishranu, smještaj i zdravlje ugroženog
stanovništva, te zaštitu životinja.
Jedinice opće namjene formiraju se u općinama, a mogu se
formirati i u organima uprave, službama za upravu, ustanovama i
pravnim licima. Te jedinice u općini formira općinski načelnik, a
u organima uprave i ustanovama i pravnim licima rukovodioci tih
organa, odnosno pravnih lica.

Član 130.

Jedinice civilne zaštite specijalizirane namjene formiraju
kanton i općina, u skladu sa vlastitim procjenama i potrebama, po
pravilu, kada snage i sredstva pravnih lica i službe zaštite i
spašavanja, te jedinica civilne zaštite opće namjene nisu dovoljne
za ostvarivanje efikasne zaštite i spašavanja na području kantona,
odnosno općine.
Jedinice civilne zaštite specijalizirane namjene formiraju se,
pripremaju, opremaju i obučavaju radi izvršavanja složenijih i
istovrsnih zadataka zaštite i spašavanja, čiji pripadnici pri
vršenju tih poslova moraju imati odgovarajuće stručno znanje i
koristiti odgovarajuća tehnička sredstva i opremu.

Član 131.

O formiranju specijaliziranih jedinica u kantonu odlučuje
vlada kantona na prijedlog uprave civilne zaštite kantona,
odnosno u općini općinski načelnik, na prijedlog službe civilne
zaštite općine.
Specijalizirane jedinice mogu se formirati za:
1) zaštitu od požara;
2) prvu medicinsku pomoć;
3) zaštitu i spašavanje od NUS-a;
4) RHB zaštitu;
5) zaštitu i spašavanje iz ruševina;
6) asanaciju terena.
Prema vlastitim procjenama mogu se formirati i druge
specijalizirane jedinice.
Dvije ili više općina mogu organizirati zajedničke jedinice
civilne zaštite opće i specijalizirane namjene.

Član 132.

Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, organizira
specijalizirane jedinice civilne zaštite Federacije koje obavljaju
složenije poslove zaštite i spašavanja na cijelom teritoriju
Federacije kada nisu dovoljne specijalizirane jedinice i druge
snage civilne zaštite kantona.
Prema ukazanoj potrebi, na zahtjev nadležnih organa
jedinice iz stava 1. ovog člana mogu se angažirati na pružanju
pomoći Republici Srpskoj i Distriktu Brčko Bosne i
Hercegovine, susjednim i drugim državama, a u skladu sa
konvencijama i posebnim sporazumima o suradnji na zaštiti i
spašavanju od prirodnih i drugih nesreća.

Član 133.

Direktor Federalne uprave svojim propisom utvrdit će
poslove, zadatke i način rada jedinica iz člana 127. ovog zakona.
8. Rukovođenje i upotreba snaga i sredstava civilne zaštite

Član 134.

Kada nadležni or gan proglasi da je na određenom području
nastala prirodna ili druga nesreća, aktiviraju se štabovi civilne
zaštite na tom području radi rukovođenja akcijama zaštite i
spašavanja.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, štabovi civilne
zaštite mogu se aktivirati i u slučaju kada prijeti neposredna
opasnost od nastanka prirodne i druge nesreće. Aktiviranje štaba
civilne zaštite u ovim situacijama vrši nadležna uprava civilne
zaštite, odnosno služba zaštite i spašavanja općine, zavisno od
područja koje je ugroženo.

Član 135.

U rukovođenju akcijama zaštite i spašavanja svaki štab
civilne zaštite poduzima one mjere i aktivnosti za koje je ovlašten
ovim i drugim zakonom i drugim propisima i općim aktima.

Član 136.

Tokom provođenja akcije zaštite i spašavanja općinski
štabovi civilne zaštite dužni su provoditi odluke i naredbe
kantonalnog štaba civilne zaštite, a ti štabovi odluke i naredbe
Federalnog štaba.

Član 137.

Angažiranje i upotreba snaga i sredstava civilne zaštite u
akcijama zaštite i spašavanja štabovi civilne zaštite vrše na
osnovu prethodno izvršene procjene o vrsti prirodne i druge
nesreće, području na kojemu djeluje ta nesreća i obimu i vrsti
mogućih posljedica po ljude i materijalna dobra na ugroženom
području.

Član 138.

Jedinice i povjerenici civilne zaštite, službe zaštite i
spašavanja, kao i sredstva civilne zaštite upotrebljavaju se u svim
vrstama opasnosti u miru i ratu, kada ljudi i materijalna dobra
budu ugroženi prirodnim i drugim nesrećama, kao i za vrijeme
vježbi i drugih oblika obuke.
Jedinice i povjerenici civilne zaštite koji su formirani u
organima uprave i drugim organima, ustanovama, službama za
upravu i pravnim licima upotrebljavaju se, u skladu sa planovima
zaštite i spašavanja, prvenstveno na zadacima zaštite ljudi i
materijalnih dobara tih organa, ustanova i pravnih lica, a mogu se
upotrijebiti i za izvršavanje zadataka i izvan tih organa, ustanova
i pravnih lica o čemu odlučuje nadležni štab civilne zaštite koji
rukovodi akcijama zaštite i spašavanja na određenom području.

Član 139.

Jedinice civilne zaštite i službe zaštite i spašavanja koje
formiraju kantoni i općine, upotrebljavaju se na zadacima zaštite
i spašavanja na području kantona i općina koje su ih formirale, s
tim da se te jedinice i službe mogu upotrijebiti i na području
druge općine, odnosno području drugog kantona o čemu
odlučuje nadležni štab civilne zaštite koji rukovodi akcijama
zaštite i spašavanja na određenom području.

Član 140.

Upotreba snaga i sredstava iz čl. 138. i 139. ovog zakona, na
zadacima zaštite i spašavanja na području općine, odnosno
kantona, vrši se u skladu sa planovima zaštite i spašavanja
općine, odnosno kantona.
Upotreba snaga i sredstava iz stava 1. ovog člana traje do
momenta kada je završeno spašavanje ugroženih i stradalih ljudi i
materijalnih dobara, odnosno kada se ocijeni da daljnju aktivnost
na obavljanju tih poslova i zadataka mogu uspješno provoditi
nadležni organi i pravna lica u okviru svoje redovne djelatnosti o
čemu odlučuje nadležni štab civilne zaštite.

Član 141.

Naredbu o upotrebi snaga i sredstava civilne zaštite i službi
zaštite i spašavanja, na zadacima zaštite i spašavanja, donosi:
1) za snage i sredstva iz člana 138. stav 1. i člana 139. ovog
zakona za potrebe općine - općinski štab civilne zaštite, za
potrebe kantona - kantonalni štab civilne zaštite, a za
potrebe Federacije - Federalni štab;
2) za snage i sredstva iz člana 138. stav 2. ovog zakona za
potrebe organa i ustanova - rukovodioci tih organa i
ustanova, odnosno za potrebe službi za upravu - općinski
načelnik;
3) za potrebe pravnog lica - štab civilne zaštite, odnosno
direktor ili drugi nadležni organ, ako štab nije osnovan.

Član 142.

U toku vršenja poslova iz svoje nadležnosti komandovanje
jedinicama civilne zaštite vrše komandiri tih jedinica.
Za komandovanje jedinicama civilne zaštite, komandiri tih
jedinica odgovorni su štabu civilne zaštite koji rukovodi
akcijama zaštite i spašavanja na području na kojem su angažirane
te jedinice.
Lica raspoređena u jedinice civilne zaštite dužna su
izvršavati naređenja komandira jedinice civilne zaštite u koju su
raspoređena, a jedinice civilne zaštite dužne su izvršavati
naređenja nadležnog štaba civilne zaštite.
Niko nije dužan i ne smije izvršiti naređenja ako je očito da bi
time izvršio krivično djelo ili kršio međunarodno humanitarno
pravo.

VII - POPUNA, MATERIJALNO OPREMANJE I
EVIDENCIJA

1. Popuna civilne zaštite

Član 143.

U skladu sa ovim zakonom, obveznike civilne zašite na
dužnosti u civilnu zaštitu raspoređuju nadležni organi, u skladu
sa propisom Vlade Federacije o kriterijima i normativima
raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i
druge potrebe odbrane i to:
1) građane - vojne obveznike u civilnu zaštitu raspoređuju
nadležne organizacijske jedinice Federalnog ministarstva
odbrane - na zahtjev organa uprave, ustanove ili pravnog
lica koji traže popunu putem službe civilne zaštite općine,
odnosno uprave civilne zaštite kantona ili Federalne
uprave;
2) građane - koji nisu vojni obveznici u civilnu zaštitu
raspoređuju službe civilne zaštite općine na čijem
području građanin ima prebivalište, a na zahtjev
zainteresiranog organa uprave, ustanove ili drugog
pravnog lica ili samoinicijativno.
Na zahtjev nadležne službe civilne zaštite općine, odnosno
uprave civilne zaštite kantona ili Federalne uprave nadležna
policijska uprava će omogućiti korištenje službenih podataka o
prebivalištu građana iz stava 1. tačka 2. ovog člana.
Pripadnici štaba i jedinica civilne zaštite, kao i pripadnici
civilne zaštite koji su raspoređeni i osposobljeni za specijalne
dužnosti u civilnoj zaštiti ne mogu se raspoređivati ni na kakve
druge poslove odbrane bez prethodne suglasnosti nadležne
uprave civilne zaštite, odnosno službe civilne zaštite općine.
2. Materijalno opremanje

Član 144.

Štabovi, službe zaštite i spašavanja, jedinice i povjerenici
civilne zaštite opremaju se odgovarajućom opremom i
materijalno-tehničkim sredstvima koja su neophodna za njihovu
ličnu zaštitu i za izvršavanje zadataka civilne zaštite iz njihove
nadležnosti.
Vrsta i količina sredstava i opreme iz stava 1. ovog člana
utvrđuje se materijalnim formacijama koje utvrđuje or gan koji ih
organizira, u skladu sa okvirnom ličnom i materijalnom
formacijom štabova, službi i jedinica, te materijalnoj formaciji
povjerenika civilne zaštite koje donosi direktor Federalne
uprave.

Član 145.

Prilikom izvršavanja zadataka civilne zaštite, pripadnici
štabova, službi zaštite i spašavanja, jedinica i povjerenici civilne
zaštite nose odjeću civilne zaštite na kojoj je na vidnom mjestu
istaknut znak civilne zaštite.
Radi identificiranja i utvrđivanja statusa pripadnici civilne
zaštite u toku izvršavanja zadataka civilne zaštite dužni su nositi
identifikacijsku iskaznicu pripadnika civilne zaštite, čiji je oblik i
sadržaj usuglašen s Dopunskim protokolom I, uz Ženevsku
konvenciju o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 12.
kolovoza 1949. godine.
Direktor Federalne uprave donosi propis o odjeći i obući i
oznakama specijalnosti jedinica i komandnih dužnosti
pripadnika civilne zaštite, te propis o načinu upotrebe znaka
civilne zaštite u miru i ratu i veličini i sadržaju identifikacijske
iskaznice za pripadnike civilne zaštite.

Član 146.

Sredstva i oprema za namjene iz čl. 144. i 145. ovog zakona
osiguravaju i to:
1) pravna lica iz člana 32. ovog zakona rasporedom vlastitih
materijalno-tehničkih sredstava za te namjene;
2) rasporedom materijalnih sredstava i opreme iz popisa, u
skladu sa propisom iz člana 16. stav 3. ovog zakona;
3) nabavkom novih nedostajućih sredstava i opreme.

Član 147.

Na sredstva i opremu koja služi isključivo za potrebe civilne
zaštite ne plaćaju se ca rine i porezi.
Federalni ministar finansija - federalni ministar financija, na
prijedlog direktora Federalne uprave, određuje materijalnotehnič
ka sredstva i opremu za potrebe civilne zaštite na koja se ne
plaćaju ca rine i porezi.
3. Evidencija

Član 148.

O pripadnicima štaba, službi zaštite i spašavanja, jedinica i
povjerenika civilne zaštite, službe civilne zaštite općina i uprave
civilne zaštite kantona vode evidencije, u skladu sa propisom o
sadržaju i načinu vođenja evidencije koji donosi direktor
Federalne uprave.

VIII - OSMATRANJE I UZBUNJIVANJE

Član 149.

U sastavu Federalne uprave, uprave civilne zaštite kantona i
službe civilne zaštite općine organiziraju se službe osmatranja i
uzbunjivanja (u daljem tekstu: služba OiU).
Služba OiU-a vrši osmatranje, otkrivanje i praćenje
opasnosti od prirodnih i drugih nesreća, te pravovremeno
izvještava nadležne organe i uzbunjuje stanovništvo o
predstojećoj ili nastaloj opasnosti.
Dvije ili više susjednih općina, a naročito u gradovima
podijeljenim na općine, mogu formirati zajednički centar OiU o
čemu sporazumno odlučuju općinski načelnici tih općina.

Član 150.

Službu OiU čine:
1) centri OiU-a;
2) osmatračka jedinice; i
3) osmatračka mreža.

Član 151.

Centri OiU u Federalnoj upravi i kantonalnoj upravi civilne
zaštite funkcioniraju i u miru i u ratu neprekidno 24 sata svaki
dan, a centri OiU u općini u miru rade prema potrebi, a najmanje
osam sati svaki radni dan.
Pri određivanju dužine radnog vremena centra OiU općine u
miru polazi se od procjene stepena ugroženosti i drugih kriterija
koji mogu biti od značaja za određivanje radnog vremena ovog
centra, veličine općine, broja stanovnika i drugih činjenica.
Broj službenika u centru OiU općine u miru određuje se na
osnovu vlastite procjene svake općine, s tim da obavezno mora
biti zaposleno najmanje jedno lice, a u ratu ti centri funkcioniraju
u punom sastavu neprekidno 24 sata svaki dan.
U slučaju prirodnih i drugih nesreća vrši se mobilizacija
pripadnika centra OiU općine do pune formacije od pet
pripadnika koji rade 24 sata svaki dan do dana prestanka stanja
proglašene prirodne i druge nesreće.

Član 152.

Centri OiU prikupljaju i obrađuju podatke o svim vidovima
opasnosti, vrše uzbunjivanje i upozoravanje građana, prenose
naređenja nadležnog štaba civilne zaštite, oglašavaju prestanak
opasnosti, te primaju, pripremaju i šalju izvještaje o poduzetim
mjerama, provedenoj mobilizaciji i drugim mjerama i
aktivnostima nadležnim organima vlasti, susjednim općinskim
centrima OiU, kao i centrima OiU kantona, odnosno centru OiU
Federacije.
Direktor Federalne uprave propisat će listu pitanja za rad
centara OiU i način rada ovih centara.

Član 153.

Operativni centri osmatranja i uzbunjivanja Vojske
Federacije dužni su centrima OiU dostavljati podatke o stanju u
zračnom prostoru i drugim pitanjima od značaja za zaštitu i
spašavanje (požar, zarazne bolesti ljudi i stoke, RHB zaštita i dr.).

Član 154.

Za potrebe rada centara OiU organiziraju se i održavaju
vlastite veze koje u uvjetima prirodnih i drugih nesreća koriste
štabovi civilne zaštite općina, kantona i Federacije u
rukovođenju akcija zaštite i spašavanja.
Centri OiU koriste frekventni spektar elektromagnetnih
radijskih valova koje im, za potrebe rukovođenja akcijama
zaštite i spašavanja, odobrava or gan uprave nadležan za promet i
komunikacije.
Centri OiU pri obavljanju svojih zadataka koriste veze javnih
telekomunikacijskih pravnih lica, radija i televizije,
elektroprivrede, željeznice, federalnih i kantonalnih organa
uprave i drugih posjednika veza.
Služba OiU može imati posebne veze namijenjene za zaštitu i
spašavanje za čije se korištenje ne plaćaju nikakve dažbine.
Posjednici sistema veza iz stava 3. ovog člana, dužni su
centru OiU-a omogućiti prioritetno korištenje tih veza, a na
zahtjev Federalnog štaba osloboditi zauzete kanale veza i ustupiti
ih na korištenje centrima OiU-a.

Član 155.

Osmatračke jedinice osnivaju, po pravilu, općine, a mogu ih
osnivati i kantoni za potrebe općina na svom području.
Osmatračke jedinice mobiliziraju se u slučaju prirodnih i
drugih nesreća koje mogu ugroziti ljude i materijalna dobra.

Član 156.

Osmatračke jedinice su namijenjene da neposredno i
pravovremeno uočavaju određene pojave i opasnosti na
određenom području i podatke o tim pojavama sredstvima veze
ili na drugi pogodan i brz način odmah dostavljaju centru OiU
općine.
Osmatračke jedinice iz stava 1. ovog člana moraju biti
osposobljene i opremljene potrebnim tehničkim sredstvima.

Član 157.

Osmatračku mrežu čine:
1) uprave civilne zaštite, službe civilne zaštite i štabovi
civilne zaštite;
2) organi unutrašnjih poslova;
3) profesionalne vatrogasne jedinice i dobrovoljna
vatrogasna društva;
4) službe za RHB zaštitu;
5) seizmološke službe;
6) hidrometeorološke službe;
7) službe koje se bave ekološkom zaštitom;
8) zdravstvene i veterinarske službe;
9) pošta i telekomunikacije (PTT);
10) radio i televizija (RTV);
11) željeznička, cestovna, zračna i pomorska pravna lica;
12) pravna lica u oblasti industrije, energije i rudarstva; i
13) pravna lica poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i
druga.
Pored organa i službi iz stava 1. ovog člana osmatračku
mrežu čine udruženja građana (gorska služba spašavanja,
planinari, speleolozi, alpinisti, radioamateri i sl.) i pravna lica
koja uoče ili imaju zadaću osmatrati, pratiti i utvrđivati određene
pojave i događaje koji na bilo koji način mogu ugroziti građane i
materijalna dobra.

Član 158.

Osmatračka mreža iz člana 157. ovog zakona dužna je
centrima OiU redovno i po potrebi dostavljati:
1) izvještaje, odluke i naređenja o provedenim mjerama
zaštite i spašavanja, kao i podatke o drugim aktivnostima
koje se provode radi zaštite i spašavanja;
2) podatke o otkrivenim i primijećenim opasnostima od
prirodnih nepogoda (potresa, poplava, leda, klizanja tla i
dr.), tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća (rušenja
brana i nasipa, prometne nezgode, nesreće u rudnicima,
požari i dr.) i posljedica tih opasnosti, te poduzimanje
mjera za ublažavanje posljedica opasnosti;
3) podatke o utvrđenim opasnostima i izvještaje o njihovom
nastanku, postupcima građana i prestanku opasnosti;
4) podatke o otkrivanju prisustva i praćenju radiološkobiološ
ko-hemijskih opasnosti;
5) prikupljene i obrađene podatke o opasnostima i drugim
pojavama od interesa za zaštitu i spašavanje.
Dostavljanje podataka iz stava 1. ovog člana vrši se bez
naknade.
Federalna uprava propisuje koji su organi, službe i pravna
lica iz člana 157. ovog zakona dužni, na vlastiti trošak, povezati
se posebnim sistemom veza i drugim tehničkim sredstvima s
nadležnim centrom OiU.

Član 159.

Uzbunjivanje se vrši znakovima za uzbunjivanje koji su
jedinstveni za Federaciju.
Znake za uzbunjivanje i postupke građana u slučaju
opasnosti propisuje direktor Federalne uprave.
Stanovništvo Federacije obavezno se upoznaje sa znacima za
uzbunjivanje putem isticanja tih znakova na vidnim mjestima u
zgradama i drugim objektima gdje ljudi stanuju i rade.

Član 160.

Za uzbunjivanje građana organiziraju se i osiguravaju
odgovarajuća tehnička i druga sredstva čiju funkcionalnu
provjeru ispravnosti i tekuće održavanje vrše nadležni centri
OiU.
Centar OiU koji je dao znak opasnosti, neposredno nakon
davanja znaka, dužan je upoznati građane i organe vlasti putem
elektronskih medija o razlozima davanja znaka opasnosti.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, propisuje
kriterije za ugradnju i održavanje sredstava za uzbunjivanje.

Član 161.

Izvještavanje građana o opasnostima provodi se putem ra dio
i TV stanica, razglasnim stanicama i drugim pogodnim
akustičnim sredstvima.
Ra dio i TV stanice dužne su određena obavještenja objaviti
odmah, odnosno prekinuti emitiranje emisija kako bi se
obavještenja koja daju centri OiU brzo prenijela do građana.

Član 162.

Elektroprivreda, vodoprivreda i druga pravna lica koja
koriste hidrosisteme ili proizvodne pogone posebne namjene
dužna su osigurati pravovremeno izvještavanje i po potrebi
uzbunjivanje građana o opasnostima koje se mogu izazvati u
hidrosistemima ili u posebnim proizvodnim pogonima.
Pravna lica iz stava 1. ovog člana dužna su svojim sredstvima
izgrađivati, održavati i dorađivati sredstva za uzbunjivanje u
područjima koja mogu biti ugrožena.

Član 163.

Vlasnici poslovnih, stambenih i drugih objekata dužni su
ustupiti dio prostora za instaliranje uređaja i sredstava za potrebe
službe OiU.
Građani kao vlasnici stambenih objekata mogu ustupiti dio
prostora za instaliranje uređaja i sredstava za potrebe službe OiU
ako se to ne može riješiti na drugi način.
Rješenje o postavljanju sredstava i drugih uređaja iz st. 1. i 2.
ovog člana donosi služba civilne zaštite općine.

IX - OBUČAVANJE I OSPOSOBLJAVANJE

Član 164.

Radi sticanja stručnih znanja i vještina za zaštitu i spašavanje
građani su dužni obučavati se i osposobljavati, u skladu sa
nastavnim planom i programom kojeg donosi direktor Federalne
uprave.
Obučavanje građana za ličnu i uzajamnu zaštitu može se
vršiti i putem sredstava masovnog informiranja (ra dio, TV) i na
drugi prigodan način.
Pripadnici štabova, službi zaštite i spašavanja, jedinica i
povjerenici civilne zaštite dužni su obučavati se i osposobljavati
za izvršavanje svojih zadataka u civilnoj zaštiti.
Pored obaveze iz stava 3. ovog člana komandanti, načelnici i
članovi štabova i komandiri jedinica civilne zaštite, rukovodioci
službi zaštite i spašavanja i rukovaoci specijalnim
materijalno-tehničkim sredstvima dužni su obučavati se na
specijalističkim kursevima koji se, po pravilu, organiziraju svake
druge godine.
Obučavanje i osposobljavanje iz st. 2. i 3. ovog člana vrši se
po nastavnim planovima i programima koje donosi direktor
Federalne uprave.

Član 165.

Za potrebe obučavanja i osposobljavanja iz člana 164. ovog
zakona osniva se Federalni centar za obuku za zaštitu i
spašavanje (u daljem tekstu: Federalni centar) koji se nalazi u
sastavu Federalne uprave, a kantoni mogu osnivati cen tre za
obuku za vlastite potrebe.
Pored poslova obučavanja i osposobljavanja iz člana 164.
ovog zakona, Federalni centar obavlja i sljedeće poslove:
1) priprema i izdaje publikacije i stručnu literaturu za obuku;
2) vrši obuku za potrebe pravnih lica, nevladinih
organizacija i drugih organizacija od značaja za zaštitu i
spašavanje;
3) štampa propise i publikacije za obuku;
4) provodi Program svjesnosti o opasnosti od mina i vrši
druge poslove u vezi sa obukom;
5) vrši ispitivanje zaštitne i spasilačke opreme ako za to
ispunjava zakonom propisane uvjete.
Poslovi iz ovog člana obavljaju se uz naknadu koja se
utvrđuje ugovorom. Ostvarena sredstva se koriste za potrebe
Federalnog centra.

Član 166.

Federalna uprava, u suradnji s federalnim ministarstvima i
drugim tijelima federalne uprave, u okviru njihovog djelokruga,
obavlja obučavanje njihovih službenika i namještenika za ličnu i
uzajamnu zaštitu i vrši osposobljavanje federalnih službi zaštite i
spašavanja koje formira Vlada Federacije, u skladu sa članom
124. ovog zakona.
Obučavanje i osposobljavanje štaba i jedinica civilne zaštite,
službi zaštite i spašavanja i povjerenika civilne zaštite u kantonu i
općini, kao i građana za ličnu i uzajamnu zaštitu obavljaju uprave
civilne zaštite kantona, odnosno službe civilne zaštite općine.

Član 167.

U osnovnom obrazovanju obavezno se obrađuju osnovna
znanja o opasnostima od prirodnih i drugih nesreća i načinu
zaštite od tih nesreća.
U srednjem i visokom obrazovanju obavezno se izučavaju
znanja i vještine o zaštiti od prirodnih i drugih nesreća.
Federalna uprava, u suradnji s Federalnim ministarstvom
obrazovanja, nauke, kulture i sporta i odgovarajućim organima
uprave kantona nadležnim za obrazovanje, učestvuje u
utvrđivanju programskih sadržaja i fonda sati za obučavanje za
zaštitu i spašavanje lica iz st. 1. i 2. ovog člana.

X - PROGRAMIRANJE I PLANIRANJE

Član 168.

Organiziranje i provođenje zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća vrši se na osnovu programa i planova zaštite i
spašavanja od prirodnih i drugih nesreća.

Član 169.

Federalnim programom određuju se ciljevi, politika i
strategija zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u
Federaciji za najmanje pet godina.
Federalni pro gram obavezno sadrži:
1) elemente za procjenu ugroženosti;
2) procjenu ugroženosti;
3) podatke o stanju organiziranja i provođenja zaštite i
spašavanja od prirodnih i drugih nesreća;
4) podatke o stepenu zaštite i spašavanja od pojedinih
prirodnih i drugih nesreća;
5) osnovne ciljeve, zadatke i način ostvarivanja zaštite i
spašavanja;
6) preventivne mjere zaštite i spašavanja koje će se
provoditi;
7) smjernice za organiziranje snaga i sredstava za zaštitu i
spašavanje;
8) smjernice za izradu programa obučavanja i osposobljavanja
pripadnika civilne zaštite i stanovništva;
9) smjernice za istraživačku i razvojnu djelatnost u oblasti
zaštite i spašavanja;
10) analizu očekivanih troškova sa izvorima finansiranja.

Član 170.

Zadaci utvrđeni u Federalnom programu razrađuju se u
Federalnom planu.
Federalni plan sadrži:
1) dokumente o osmatranju i uzbunjivanju;
2) dokumente o mobilizaciji i aktiviranju;
3) dokumente o provođenju aktivnosti za zaštitu i
spašavanje;
4) dokumente o mjerama zaštite i spašavanja;
5) dokumente podataka o nosiocima aktivnosti, opremi i
drugim materijalnim sredstvima za zaštitu i spašavanje.

Član 171.

Planiranje zaštite i spašavanja mora se zasnivati na
procjenama ugroženosti i drugim stručnim podlogama.
Procjenu ugroženosti Federacije od prirodnih i drugih
nesreća izrađuje Federalna uprava u suradnji sa federalnim
ministarstvima, ovisno od oblasti koje su u njihovoj nadležnosti.
Direktor Federalne uprave propisuje metodologiju za izradu
procjena ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća za Federaciju,
kanton i općinu.

Član 172.

Planovima zaštite i spašavanja osiguravaju se organizirano i
usklađeno djelovanje za sprečavanje nesreća, odnosno
smanjenje njihovih posljedica i što brže osiguranje osnovnih
uvjeta za život u slučaju prirodne ili druge nesreće.
Federalni plan izrađuje Federalna uprava u suradnji s
federalnim ministarstvima a donosi ga Vlada Federacije.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, utvrđuje
sadržaj i način izrade planova zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća.

Član 173.

Kantoni donose svoje programe i planove zaštite i spašavanja
od prirodnih i drugih nesreća, u skladu sa ovim zakonom i drugim
propisima.
Kantonalni programi i planovi moraju biti usuglašeni sa
Federalnim programom i Federalnim planom.
Procjenu ugroženosti kantona i kantonalne programe i
planove izrađuje kantonalna uprava civilne zaštite u suradnji s
kantonalnim ministarstvima, ovisno od oblasti koje su u njihovoj
nadležnosti.
Na prijedlog vlade kantona programe kantona donosi
skupština kantona.
Kantonalne planove donosi vlada kantona na prijedlog
kantonalne uprave civilne zaštite.

Član 174.

Općine donose svoje programe i planove zaštite i spašavanja
od prirodnih i drugih nesreća, u skladu sa ovim zakonom i drugim
propisima.
Općinski programi i planovi moraju biti usuglašeni sa
kantonalnim programima i planovima.
Procjenu ugroženosti općine i općinske programe i planove
zaštite i spašavanja izrađuje služba civilne zaštite općine u
suradnji sa službama za upravu općine, ovisno od oblasti koje su
u njihovoj nadležnosti.
Na prijedlog općinskog načelnika općinsko vijeće donosi
općinski pro gram zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća.
Općinski plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća donosi općinski načelnik na prijedlog službe civilne
zaštite općine.

XI - MOBILIZACIJA SNAGA I SREDSTAVA CIVILNE
ZAŠTITE

Član 175.

Kada se procijeni da postoji, ili utvrdi da postoji mogućnost
nastanka neke prirodne i druge nesreće, nadležni štabovi civilne
zaštite i drugi organi za stručno-operativno rukovođenje
akcijama zaštite i spašavanja, obavezni su poduzeti
odgovarajuće mjere pripravnosti utvrđene planom zaštite i
spašavanja od prirodnih i drugih nesreća.
Na području na kojem prijeti neposredna opasnost odlukom
nadležnog štaba civilne zaštite mogu se aktivirati pojedini
dijelovi službe OiU radi praćenja nastajanja ili širenja prirodne ili
druge nesreće.

Član 176.

Građani, pripadnici štaba, jedinica i povjerenici civilne
zaštite, službe zaštite i spašavanja, privredna društva, društvene i
humanitarne organizacije i druga pravna lica dužni su, u skladu
sa uvjetima propisanim zakonom i bez posebnog poziva,
poduzimati potrebne mjere zaštite i spašavanja ako prirodna i
druga nesreća zaprijeti ili nastupi iznenada, te su o tome obavezni
odmah, na najbrži način, obavijestiti najbliži centar OiU, ili
službu civilne zaštite općine, odnosno policiju.

Član 177.

Mobilizacija obuhvata postupke, zadatke i aktivnosti koje po
naređenju nadležnog organa, koji je odlučio o proglašenju
prirodne ili druge nesreće, provode štabovi, jedinice i povjerenici
civilne zaštite i službe zaštite i spašavanja, te rukovodioci
određenih pravnih lica u skladu sa svojim planovima kojima se
osigurava organizirano aktiviranje i upotreba snaga i sredstava
civilne zaštite na zaštiti i spašavanju.
Mobilizacija započinje prijemom naređenja, a završava se u
vremenu koje je određeno u planu mobilizacije.
Organizaciju i način prijema i prenošenja naređenja i
provođenja mobilizacije u civilnoj zaštiti propisuje direktor
Federalne uprave.

Član 178.

Vlasnici i korisnici nekretnina dužni su omogućiti da se na
njihovim nekretninama provode radovi neophodni za zaštitu i
spašavanje od prirodnih i drugih nesreća i opasnosti (rušenje
objekata, uklanjanje materijala, rušenje stabala i sl.) koje naredi
nadležni štab civilne zaštite.
Vlasnici i korisnici opreme, odnosno materijalno-tehničkih
sredstava (strojevi, cisterne, motorna vozila, zaprege, alati,
sredstva veze i dr.) potrebnih za zaštitu i spašavanje od prirodnih i
drugih nesreća, dužni su tu opremu i sredstva, zajedno s
potrebnim ljudstvom, staviti na raspolaganje štabu civilne zaštite
koji rukovodi akcijama zaštite i spašavanja na određenom
području. O izuzetoj opremi i sredstvima štab vodi odgovarajuću
evidenciju.
Vlasnici zaliha hrane, medicinske opreme i lijekova, odjeće,
obuće, građevinskog i drugog materijala neophodnog za zaštitu i
spašavanje ugroženog ili stradalog stanovništva, dužni su ta
sredstva i materijale staviti na raspolaganje nadležnom štabu
civilne zaštite koji rukovodi akcijama zaštite i spašavanja. O
izuzetoj hrani, opremi, sredstvima i materijalu štab vodi
odgovarajuću evidenciju.

XII - FINANSIRANJE I NAKNADE

1. Finansiranje civilne zaštite

Član 179.

Zaštita od prirodnih i drugih nesreća finansira se iz:
1) budžeta Federacije, kantona i općina;
2) sredstava pravnih lica;
3) osiguranja;
4) dobrovoljnih priloga;
5) međunarodne pomoći;
6) drugih izvora utvrđenih ovim i drugim zakonom.

Član 180.

Sva privredna društva i građani koji obavljaju samostalnu
djelatnost dužni su plaćati poseban porez za zaštitu od prirodnih i
drugih nesreća u visini od 0,5 % od osnovice koju čine isplaćene
netoplaće zaposlenika u radnom odnosu i svih lica angažiranih
po ugovoru o vršenju privremenih i povremenih poslova i po
ugovoru o djelu.
Porez iz stava 1. ovog člana obračunava se i uplaćuje
istovremeno sa isplatom plaće.
Za porez koji obveznik nije uplatio u propisanom roku plaća
se kamata po stopi od 0,06 % dnevno za svaki dan zakašnjenja.
Sredstva ostvarena po odredbama st. 1. do 3. ovog člana se
posebno evidentiraju u budžetu Federacije. Od evidentiranih
sredstava iz stava 4. ovog člana, 20% pripada Federaciji i služe
isključivo za namjene iz člana 182. tač. 2. do 5; 30 % kantonu i
služe isključivo za namjene iz člana 183. tač. 2. do 6; a 50 %
općini u kojoj su ta sredstva ostvarena i služe isključivo za
namjene iz člana 184. ovog zakona.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, utvrđuje
uvjete i način korištenja sredstava ostvarenih po osnovu
posebnog poreza iz stava 1. ovog člana.
Federalni ministar finansija - Federalni ministar financija
donijet će propis o načinu obračunavanja i uplati posebnog
poreza iz stava 1. ovog člana.

Član 181.

U budžetu Federacije osiguravaju se potrebna finansijska
sredstva za finansiranje obaveza Federacije utvrđenih u članu
182. ovog zakona.
U budžetu kantona osiguravaju se potrebna sredstva za
finansiranje obaveza iz člana 183., a u budžetu općine za obaveze
utvrđene u članu 184. ovog zakona.
Federalna uprava, uprave civilne zaštite kantona i službe
civilne zaštite općine mogu ostvarivati dodatne prihode od
obavljanja svoje osnovne djelatnosti koji će služiti isključivo za
finansiranje potreba iz čl. 182. do 184. ovog zakona.
Sredstva namijenjena za finansiranje zaštite i spašavanja,
propisana posebnim zakonom, kao što je "markica solidarnosti"
ili dio naplaćene premije osiguranja od požara i druga sredstva
predviđena za te namjene, naplaćuju se i koriste za potrebe
civilne zaštite za namjene utvrđene u ovom zakonu.

Član 182.

Federacija finansira:
1) organiziranje, opremanje i rad Federalne uprave;
2) pripremanje, opremanje i obuku Federalnog štaba, službi
zaštite i spašavanja i specijaliziranih jedinica civilne
zaštite koje formira Federacija i troškove njihovog učešća
u provođenju mjera zaštite i spašavanja po naredbi
Federalnog štaba;
3) pružanje materijalne pomoći službama zaštite i
spašavanja, a naročito za nabavku specifične opreme i
obuku njenih članova za upotrebu te opreme;
4) pružanje materijalne pomoći kantonima i općinama za
uklanjanje posljedica koje su nastale od prirodnih i drugih
nesreća, sprečavanja nastajanja daljnjih šteta i osiguranja
osnovnih uvjeta za život ljudi na ugroženom području;
5) istraživačke i razvojne projekte od značaja za
organiziranje i provođenje zaštite i spašavanja od
prirodnih i drugih nesreća;
6) prema potrebi, pružanje finansijske podrške kantonima i
općinama za opremanje i obuku službi zaštite i spašavanja
i jedinica civilne zaštite, te istraživačkih i razvojnih
projekata od značaja za organizaciju i provođenje zaštite i
spašavanja od prirodnih i drugih nesreća;
7) obučavanje kantonalnih štabova civilne zaštite za
koordinaciju, usmjeravanje i vođenje akcija zaštite i
spašavanja u skladu sa članom 164. stav 5. ovog zakona;
8) druge potrebe zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom ili
drugim propisima.

Član 183.

Kanton finansira:
1) opremanje, obučavanje i rad uprave civilne zaštite
kantona;
2) pripremanje, opremanje i obuku kantonalnog štaba,
službi zaštite i spašavanja i jedinica civilne zaštite koje
organizira kanton, kao i troškove koji nastaju tokom
njihovog učešća u provođenju mjera zaštite i spašavanja
po naređenju kantonalnog štaba civilne zaštite;
3) opremanje i osposobljavanje privrednih društava i drugih
pravnih lica u dijelu kada postavljeni zadaci tim društvima
nadilaze njihove materijalne mogućnosti;
4) izgradnju i održavanje javnih skloništa;
5) saniranje dijela šteta nastalih prirodnom ili drugom
nesrećom u skladu sa svojim materijalnim
mogućnostima;
6) istraživačke i razvojne projekte od značaja za
organiziranje i provođenje zaštite i spašavanja od
prirodnih i drugih nesreća;
7) obuku stanovništva;
8) prema potrebi, pružanje finansijske podrške općinama u
ostvarivanju njihovih zadataka zaštite i spašavanja;
9) druge potrebe zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom ili
drugim propisima.

Član 184.

Općina finansira:
1) opremanje, obučavanje i rad službe civilne zaštite općine;
2) pripremanje, opremanje i obuku općinskih štabova
civilne zaštite, službi zaštite i spašavanja i jedinica civilne
zaštite koje organizira općina i povjerenika civilne zaštite
općine, kao i troškove koji nastanu tokom njihovog
učešća u provođenju mjera zaštite i spašavanja po
naređenju općinskog štaba civilne zaštite;
3) opremanje pravnih lica u dijelu kada postavljeni zadaci
tim licima nadilaze njihove materijalne mogućnosti;
4) prilagođavanje i održavanje drugih zaštitnih objekata
potrebama sklanjanja ljudi i materijalnih dobara;
5) nabavku i održavanje sistema za uzbunjivanje
stanovništva;
6) saniranje dijela šteta nastalih prirodnom i drugom nesre-
ćom u skladu sa svojim materijalnim mogućnostima;
7) druge potrebe zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom ili
drugim propisima.

Član 185.

Pravna lica iz vlastitih sredstava finansiraju troškove koji se
odnose na pripremanje i opremanje štaba, povjerenika i jedinica
civilne zaštite koje osnivaju radi zaštite i spašavanja vlastitog
ljudstva, imovine i drugih materijalnih dobara od opasnosti i
djelovanja prirodnih i drugih nesreća.
2. Naknade u civilnoj zaštiti

Član 186.

Građani kada učestvuju u zaštiti vlastite imovine i drugih
materijalnih dobara u naselju u kojem žive i pravna lica kada štite
vlastita sredstva i imovinu i druga materijalna dobra koja koriste
u svom radu, nemaju pravo na naknadu za učešće u tim akcijama
zaštite i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća.

Član 187.

Građani i pravna lica imaju pravo na naknadu za materijalna
sredstva, stoku i opremu koja je data na korištenje civilnoj zaštiti
tokom učešća u akcijama zaštite i spašavanja, vježbi ili obuke,
kao i naknadu za nastale štete po tom osnovu, u skladu sa
propisom Vlade Federacije iz člana 16. stav 3. ovog zakona.
Građani i pravna lica čija je hrana i druga materijalna
sredstva iz člana 178. st. 2. i 3. ovog zakona uzeta za zbrinjavanje
stradalog i ugroženog stanovništva, imaju pravo na naknadu za tu
hranu, opremu i sredstva u iznosu koji se određuje prema
mjesnim dnevnim tržnim cijenama u maloprodaji na dan kada su
ta hrana i sredstva predata.

Član 188.

Naknade iz čl. 16., 18., 19., 20., 21. i 178. ovog zakona
isplaćuju se na teret općine, kantona ili Federacije čiji je or gan
naredio učešće ljudi i materijalnih sredstava u zaštiti i
spašavanju, a u ostalim slučajevima naknade isplaćuju pravna
lica, iz vlastitih sredstava, kod kojih su građani sudjelovali u
zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih sredstava.

Član 189.

Pravna lica koja su namjerno ili zbog nepažnje
prouzrokovala opasnosti radi kojih su nastali troškovi u
otklanjanju posljedica, dužni su nadoknaditi sljedeće troškove:
1) troškove izvedenih zaštitnih i spasilačkih mjera;
2) troškove sanacije i dovođenja u prvobitno stanje;
3) troškove šteta fizičkim i pravnim licima.
Ako je više pravnih lica iz stava 1. ovog člana uzrokovalo
nesreću, a ne može se utvrditi njihov pojedinačni udio, nastale
troškove snose solidarno.
Pravo na naknadu troškova iz stava 1. ovog člana pripada
onome ko je isplatio te troškove.

XIII - INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 190.

Federalna uprava, u okviru svoje nadležnosti, vrši poslove
inspekcijskog nadzora koji se odnose na organiziranje i
funkcioniranje civilne zaštite iz nadležnosti Federacije u
federalnim organima uprave i drugim federalnim tijelima,
kantonima, općinama i pravnim licima, a koja se odnose na
sljedeća pitanja:
1) provođenje ovog zakona i propisa donesenih na osnovu
ovog zakona;
2) pripreme federalnih ministarstava i drugih organa
federalne uprave i službi zaštite i spašavanja koje
organizira Federacija;
3) mjere zaštite i spašavanja koje proizlaze iz Federalnog
plana;
4) pripreme civilne zaštite u pravnim licima iz člana 32.
ovog zakona od značaja za Federaciju;
5) izdvajanje i korištenje sredstava za finansiranje civilne
zaštite;
6) obučavanje kantonalnih i općinskih štabova civilne
zaštite i specijaliziranih jedinica civilne zaštite;
7) obučavanje kantonalnih i općinskih službi OiU;
8) plan mobilizacije civilne zaštite u Federaciji i kantonu;
9) kontrolu kvalitete i primjenu standardnih operativnih
procedura u procesu razminiranja NUS-a;
10) raspored ljudstva u civilnu zaštitu na nivou Federacije.
Pri vršenju inspekcijskog nadzora glavni federalni inspektor
civilne zaštite može narediti praktičnu provjeru ili izvođenje
vježbi civilne zaštite ili službe OiU.
Poslove inspekcijskog nadzora iz stava 1. ovog člana vrše
inspektori.
Direktor Federalne uprave donosi propis o sadržaju i načinu
vršenja inspekcijskog nadzora u zaštiti i spašavanju za federalnu i
kantonalnu inspekciju.

Član 191.

Kantonalna uprava civilne zaštite, u okviru svoje
nadležnosti, vrši poslove inspekcijskog nadzora koji se odnose
na organiziranje i funkcioniranje civilne zaštite iz nadležnosti
kantona u kantonalnim organima uprave i kantonalnim
ustanovama, općinama i pravnim licima od značaja za kanton i
općinu, a koja se odnose na sljedeća pitanja:
1) provođenje ovog zakona u pitanjima koja su u nadležnosti
kantona i pripreme kantonalnih ministarstava i drugih
organa kantonalne uprave;
2) provođenje ovog zakona u pitanjima koja su u nadležnosti
općina i pripreme općinskih službi za upravu;
3) pripreme u službama zaštite i spašavanja koje organizira
kanton i općina;
4) mjere zaštite i spašavanja koje proizlaze iz plana zaštite
kantona i općina;
5) pripreme civilne zaštite u pravnim licima iz člana 32.
ovog zakona od značaja za kanton i općinu;
6) izdvajanje i korištenje sredstava za finansiranje civilne
zaštite i skloništa;
7) obučavanje kantonalnog i općinskih štabova civilne
zaštite i jedinica civilne zaštite kantona i općina;
8) obučavanje katonalne i općinskih službi OiU;
9) plan mobilizacije civilne zaštite u kantonu i općinama;
10) raspored ljudstva u civilnu zaštitu u kantonu i općinama.
Poslove inspekcijskog nadzora iz stava 1. ovog člana vrše
inspektori.

XIV - RADNI ODNOSI

Član 192.

Na službenike i namještenike Federalne uprave, primjenjuju
se propisi koji važe za službenike u organima uprave Federacije,
ako ovim zakonom nije drugačije uređeno.
Kada to zahtijevaju potrebe službe (dežurstvo, obuka i
vježbe, provjere spremnosti štabova, jedinica i službi civilne
zaštite, akcije zaštite i spašavanja, te drugi neodložni poslovi),
službenici i namještenici Federalne uprave dužni su te poslove
obavljati i duže od punog radnog vremena, u skladu sa zakonom.
Zbog posebnih uvjeta rada, težine i prirode poslova i
odgovornosti za njihovo obavljanje u budžetu Federacije visina
sredstava za plaće rukovodilaca, službenika i namještenika
Federalne uprave određuje se kao u federalnim organima uprave,
uvećana do 20 %. Vrsta poslova i broj izvršilaca koji ostvaruju
ovo pravo utvrđuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji
Federalne uprave.
Kantoni i općine će svojim propisom utvrditi analogne
kriterije iz ovoga člana za plaće zaposlenika u kantonalnim
upravama civilne zaštite i službama civilne zaštite općina.

XV - PRIZNANJA I NAGRADE U CIVILNOJ ZAŠTITI

Član 193.

Za naročite uspjehe u organiziranju i provođenju priprema,
obučavanju i ostvarenim rezultatima u provođenju zaštite i
spašavanja ljudi i materijalnih dobara, štabovima, jedinicama i
povjerenicima civilne zaštite, službama zaštite i spašavanja,
organima uprave, humanitarnim organizacijama, udruženjima
građana, službi OiU, drugim pravnim licima i pojedincima mogu
se dodjeljivati priznanja i nagrade civilne zaštite.
Vlada Federacije, na prijedlog direktora Federalne uprave,
propisat će vrstu, kriterije i postupak za dodjelu priznanja i
nagrada civilne zaštite.

XVI - KAZNENE ODREDBE

Član 194.

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00
KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:
1) ne provodi odgovarajuće pripreme ili ne donese i razradi
svoj plan zaštite i spašavanja, ili ne upozna svoje
zaposlenike i organe rukovođenja i upravljanja, jedinice
ili druge oblike organiziranja civilne zaštite s planiranim
aktivnostima i mjerama zaštite i spašavanja ili ih ne
opremi i osposobi za njihovo djelovanje i učešće u zaštiti i
spašavanju (član 32. st. 1. i 2.);
2) u uvjetima vođenja akcija zaštite i spašavanja svoju
redovnu djelatnost ne prilagodi potrebama zaštite i
spašavanja (član 32. stav 3.);
3) u roku ne dostavi podatke o postojanju opasnosti koje
proisteknu iz njegove djelatnosti (član 32. stav 4.);
4) službama osmatranja i uzbunjivanja i organima civilne
zaštite ne daje prioritet u korištenju telekomunikacijskih i
informativnih sustava i veza (član 35.);
5) ne daje materijalna sredstva za potrebe civilne zaštite
(član 36.);
6) ne nabavi ili ne drži u funkcionalnom stanju potrebna
sredstva i opremu za zaštitu i spašavanje (član 47.);
7) ne izgradi i ne održava sklonište (član 52. stav 2.);
8) ne vrši ojačavanje objekta, odnosno prve ploče da može
izdržati urušavanje objekta (član 52. stav 3.);
9) ne održava sklonište u ispravnom i funkcionalnom stanju
(član 59. stav 2.);
10) koristi javno sklonište suprotno ugovoru o zakupu (član
60. stav 1.);
11) po nalogu nadležnog štaba ne vrši prijem za privremeni
smještaj građana i materijalnih dobara s ugroženog
područja (član 70.);
12) ne provodi naređene mjere i postupke zamračivanja, kao
zamračivanje javnih mjesta, ulica i objekata (član 71. st. 3.
i 4.);
13) ako ne osigura uvjete za zaštitu ljudi i materijalnih dobara
od RHB kontaminacije (član 76.);
14) ne osigura prisustvo odgovarajućih spasilačkih službi za
spašavanje kupača-utopljenika (član 80. stav 2.);
15) bez ovlaštenja ili suprotno važećim propisima vrši
poslove uklanjanja i uništavanja NUS-a (član 88. i član
89. stav 2.);
16) za potrebe stanovništva na području općine ne osigura
odgovarajuće rezerve krvi i krvne plazme (član 91. stav
1.);
17) ne učestvuje u otklanjanju posljedica i provođenja
aktivnosti i mjera asanacije (član 95. stav 2.);
18) ne provodi zaštitu i spašavanje u rudnicima (član 102.);
19) ne provodi operativne mjere zaštite i spašavanja (član
122. stav 4.);
20) centrima OiU ne ustupa na korištenje veze, kao i ne
osigurava uspostavu posebnih, besplatnih veza
namijenjenih zaštiti i spašavanju (član 154. st. 3. i 5.);
21) službama za osmatranje i uzbunjivanje ne dostavi
određene podatke (član 158.);
22) ne osigura pravovremeno izvještavanje i uzbunjivanje
stanovništva o opasnostima izazvanim na hidrosistemima
ili proizvodnim pogonima posebne namjene ili ne izradi,
doradi i ne održava te sisteme ili se ne uključi u sistem za
uzbunjivanje u Federaciji (član 162. st. 1. i 2.);
23) ne poduzme potrebne mjere zaštite i spašavanja od
prirodne ili druge nesreće kada nastupi iznenada ili o tome
ne obavijesti nadležni organ (član 176.);
24) ne izda odgovarajuće potvrde vlasnicima i korisnicima
opreme, odnosno vlasnicima zaliha hrane, medicinske
opreme i lijekova (član 178.).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom
kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM i odgovorno lice u
pravnom licu.

Član 195.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00
KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:
1) ne učestvuje u pripremi i provođenju zaštite i spašavanja i
ne ostvaruje koordinaciju i suradnju s nadležnim
organima i službama, odnosno štabovima civilne zaštite
ili u svojim programima rada ne utvrdi zadatke i
organiziranje djelovanja u zaštiti i spašavanju (član 33.);
2) ne daje podatke i obavještenja iz svojih istraživanja koja
su od značaja za civilnu zaštitu (član 34.);
3) svoj plan zaštite i spašavanja ne uskladi s odgovarajućim
višim planom zaštite (član 46. stav 2.);
4) nadležnom organu ne daje podatke o objektima i
korisnicima i stanju sredstava i opreme za zaštitu i
spašavanje (član 47. stav 1.);
5) ne provodi preventivne mjere zaštite i spašavanja (član
122. stav 3.);
6) ne ustupi dio poslovnog, stambenog ili drugog objekta za
instaliranje uređaja i sredstava za osmatranje i
uzbunjivanje (član 163. stav 1.).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom
kaznom od 250,00 KM do 1.000,00 KM i odgovorno lice u
pravnom licu.

Član 196.

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 1.000,00 KM
kaznit će se za prekršaj građanin ako:
1) ne daje na privremeno korištenje civilnoj zaštiti sredstva,
zemljište, objekte i druga sredstva (član 16. stav 1.);
2) se ne odazove pozivu nadležnog štaba, uprave ili službe za
upravu radi učešća u zaštiti i spašavanju (član 17.);
3) ne provodi mjere i postupke lične i uzajamne zaštite (član
41.);
4) na stambenoj zgradi ne izgradi ojačanu prvu ploču tako da
ona izdrži urušavanje tog objekta (član 52. stav 3.);
5) ne pruži pomoć u zbrinjavanju ugroženih i stradalih
građana (član 68. stav 3.);
6) ne izvrši naređene mjere i postupke zamračivanja (član
71. stav 3.);
7) ne koristi sredstva za ličnu RHB zaštitu (član 74. stav 1.);
8) ne obavijesti nadležni organ o otkrivenom NUS-u (član
87.);
9) ako ne izvršava naređenja komandira jedinice civilne
zaštite (član 142. stav 3.);
10) se kao pripadnik štaba, službe zaštite i spašavanja i
jedinice civilne zaštite ili kao povjerenik civilne zaštite ne
odazove pozivu radi obuke (član 164. st. 3. i 4.);
11) ne poduzme potrebne mjere zaštite i spašavanja od
prirodne ili druge nesreće kada nastupi iznenada ili o tome
ne obavijesti nadležni organ (član 176.);
12) onemogući provođenje radova ili ne ustupi
materijalno-tehnička sredstva, hranu, medicinsku
opremu, lijekove, odjeću, obuću, građevinski i drugi
materijal kad to zahtijevaju potrebe zaštite i spašavanja
(član 178.).

XVII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 197.

Kantoni i općine će u roku od 60 dana od dana stupanja na
snagu ovog zakona dovršiti postupak organiziranja kantonalnih
uprava civilne zaštite, odnosno općinskih službi civilne zaštite, te
preuzeti poslove, službenike i namještenike, sredstva i opremu,
dokumentaciju i arhivu civilne zašite iz uprava i ureda odbrane
Federalnog ministarstva odbrane u kantonu i općini, u skladu sa
ovim zakonom.
Kantoni i općine će u roku od 90 dana od dana stupanja na
snagu ovog zakona dovršiti konstituiranje kantonalnih i
općinskih štabova civilne zaštite, u skladu sa ovim zakonom.

Član 198.

Federalna uprava će preuzeti poslove, sredstva i opremu
Federalnog centra za uklanjanje mina i neeksplodiranih ubojnih
sredstava ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/97, 20/98 i
19/00) kada Vlada Federacije odluči da prestaje s radom ovaj
centar.
Odlukom iz stava 1. ovog člana uredit će se i pitanja primanja
i preuzimanja određenih službenika i namještenika u radni odnos
u Federalnu upravu, suglasno njenim potrebama i uvjetima
utvrđenim u Pravilniku o unutrašnjem organiziranju Federalne
uprave.

Član 199.

Kantoni su dužni stvarati materijalne pretpostavke za
potpuno učešće u stvaranju održivosti svojih timova za
uklanjanje NUS-a (u daljem tekstu: TUN tim), koji se finansira iz
sredstava Komisije Evropske zajednice i Federacije, u skladu sa
Memorandumom o razumijevanju za stvaranje održivog odjela
za uklanjanje NUS-a u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu: MOR).
Federalna uprava će pripremiti plan održivosti odjela za
uklanjanje NUS-a u Federaciji poslije isteka Četvrte i Pete faze
MOR-a kada prestaje obaveza njegovog finansiranja od
Komisije Evropske zajednice. Ovaj plan donosi Vlada Federacije
na prijedlog Federalne uprave.
U skladu sa planom iz stava 2. ovog člana, kantonalne uprave
civilne zaštite preuzet će u radni odnos članove svojih TUN
timova s pripadajućim sredstvima i opremom, uz obavezu
stalnog finansiranja i upotrebe TUN tima.

Član 200.

Vlada Federacije, Federalna uprava i drugi federalni organi
uprave donijet će propise za koje su ovlašteni ovim zakonom u
roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Kantoni i općine i pravna lica uskladit će svoju organizaciju
civilne zaštite s odredbama ovog zakona najkasnije u roku od tri
mjeseca od dana donošenja propisa iz stava 1. ovog člana.

Član 201.

U roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona
kantoni će izvršiti preuzimanje prava, obaveza i odgovornosti
općina iz zaključenih ugovora o zakupu javnih skloništa u miru,
te izvršiti noveliranje ugovora u skladu sa ovim zakonom.

Član 202.

Do donošenja propisa iz člana 200. stav 1. ovog zakona
ostaju na snazi:
1) Uredba o organiziranju, sadržaju i provođenju mjera
zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara ("Službene
novine Federacije BiH", broj 27/98.);
2) Uredba o organiziranju službe za RHB zaštitu Federacije
Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH",
broj 45/99);
3) Uredba o Federalnom štabu civilne zaštite ("Službene
novine Federacije BiH", broj 36/00);
4) Pravilnik o stručnoj spremi, načinu stručnog
osposobljavanja i drugim uvjetima za lica koja mogu
vršiti uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava,
načinu osiguranja, prijevoza, skladištenja i uništavanja tih
sredstava ("Službene novine Federacije BiH", broj
32/99).

Član 203.

Kantonalne uprave civilne zaštite i općinske službe civilne
zaštite preuzet će dio sredstava, opreme i dokumentaciju službi
veze, kriptozaštite, osmatranja i uzbunjivanja iz organizacijskih
jedinica Federalnog ministarstva odbrane u kantonu i općini.
Službenici i namještenici Federalnog ministarstva odbrane
koji su bili zaposleni na poslovima i zadacima osmatranja i
obavještavanja, a po stupanju na snagu ovog zakona ostanu
neraspoređeni, bez javnog oglašavanja, preuzet će se u radni
odnos na iste poslove u službu civilne zaštite općine, upravu
civilne zaštite kantona ili Federalnu upravu, u skladu sa
odredbama člana 151. ovog zakona i aktima o unutrašnjoj
organizaciji tih službi i uprava.

Član 204.

Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja
u "Službenim novinama Federacije BiH".

Predsjedavajući
Doma naroda Parlamenta
Federacije BiH
Slavko Matić, s. r.

Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Muhamed Ibrahimović, s. r.