I - TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Sadržaj Zakona

(1) Ovim zakonom uređuje se postupak po kojem sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) provode prinudno ostvarenje tražbine na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (u daljnjem tekstu: ovršni postupak), ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na postupke ovrhe propisane posebnim zakonom.

Članak 2.
Značenje pojedinih izričaja

Izričaji uporabljeni u ovome zakonu imaju sljedeća značenja1) ''traž

1) "tražbina" - označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje;

2) "tražitelj ovrhe" - označava osobu koja je pokrenula postupak radi ovrhe neke tražbine, te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti;

3) "ovršenik"- označava osobu protiv koje se tražbina ostvaruje;

4) "stranka" - označava tražitelja ovrhe i ovršenika;

5) "sudionik" - označava osobu koja u postupku ovrhe nije stranka, a u postupku učestvuje zato što se u njemu odlučuje o nekom njezinom pravu ili zato što pravni interes;

6) "rješenje o ovrsi" - označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelomice prihvaćen prijedlog za ovrhu ili kojim se ovrha određuje po službenoj dužnosti;

7) "zaključak" - označava sudski nalog ili drugu odluku suda kojom se upravlja ovršnim postupkom i odlučuje o drugim pitanjima kada je to izričito predviđeno ovim zakonom;

8) "ovršitelj" - označava sudskog službenika koji po nalogu suda neposredno poduzima pojedine radnje u ovršnom postupku;

9) "poljodjelac" - označava osobu kojoj je poljoprivredna proizvodnja pretežni izvor prihoda;

10) "banka" - označava banku ili financijsku organizaciju koja obavlja poslove platnog prometa;

11) "zemljišna knjiga" - označava sve javne knjige u koje se upisuju prava na nekretninama;

12) "vrijednosni papir" - označava materijalizirani oblik vrijednosnih papira (isprave);

13) "dionica" - označava vrijednosni papir koji se izdaje u obliku elektronskog zapisa i koji se upisuje u registar vrijednosnih papira.

Članak 3.
Pokretanje postupka

(1) Ovršni postupak pokreće se prijedlogom tražitelja ovrhe.

(2) Ovršni postupak pokreće se i po službenoj dužnosti, kao i na prijedlog fizičkih i pravnih osoba i organa vlasti, kad je to zakonom izričito određeno.

(3) Osobe i organi iz stavka 2. ovog članka imaju u ovršnome postupku položaj tražitelja ovrhe.

Članak 4.
Nadležnost

(1) Ovrhu određuje i provodi sud određen zakonom.

(2) Mjesna nadležnost sudova određuje se odredbama ovoga zakona u ovisnosti od sredstva i predmeta ovrhe.

Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku ovrhe sud je dužan da postupa žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 6.
Sredstva i predmet ovrhe

(1) Sredstva ovrhe su ovršne radnje ili sistem takovih radnji kojima se prema zakonu tražbina prinudno ostvaruje.

(2) Predmet ovrhe su stvari i prava na kojim se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine.

(3) Ovršne radnje mogu se neposredno sprovesti protiv ovršenika i drugih osoba, sukladno ovom zakonu.

Članak 7.
Izuzimanje od ovrhe

(1) Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.

(2) Predmetom ovrhe ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.

Članak 8.
Ograničenje sredstava i predmeta ovrhe

(1) Sud rješenjem određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe sud može ograničiti ovrhu samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje tražbine.

(3) Ako se ovršno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj ovrhe može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Članak 9.
Podnesci, ročišta i spisi

(1) U ovršnom postupku sud postupa na temelju podnesaka i drugih pismena.

(2) Sud održava ročište kad je to ovim zakonom određeno ili kad smatra da je održavanje cjelishodno.

(3) O ročištu, umjesto zapisnika, sudac može sastaviti službenu zabilješku.

(4) Sud će izvan ročišta saslušati stranku ili sudionika u postupku, ako je to predviđeno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razjašnjenja pojedinih pitanja ili očitovanja o nekom prijedlogu stranke.

(5) Izbivanje jedne ili obiju stranaka, kao i sudionika sa ročišta, ili njihov neodziv pozivu suda radi saslušanja, ne sprečava sud u daljem postupanju.

(6) Podnesci u ovršnom postupku podnose se u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i druge sudionike u postupku.

Članak 10.
Dostava

(1) Po pravilima o dostavi tužbe iz Zakona o parničnom postupku, dostavlja se rješenje po prijedlogu za ovrhu, rješenje po prigovoru na rješenje o ovrsi, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz članka 37. ovog zakona.

(2) Kod ovrhe na temelju ovršne isprave ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedištu prijavljenom nadležnom organu, dostava se obavlja putem oglasne ploče suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavku 1. ovog članka.

Članak 11.
Sastav suda i odluke

(1) Ovršni postupak u prvom stupnju vodi i odluke donosi sudac pojedinac.

(2) Stručnom suradniku se po ovlaštenju suca može povjeriti poduzimanje radnji i donošenje odluka u ovršnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(3) Odluke u ovršnom postupku sud donosi u obliku rješenja ili zaključka.

Članak 12.
Pravni lijekovi

(1) Redovni pravni lijekovi u ovršnom postupku su prigovor i priziv, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stuonju može se iskazati prigovor, a priziv kad je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se iskazuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se iskazati priziv u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O prizivu odlučuje sud drugog stupnja.

(5) Prigovor i priziv ne zaustavljaju tijek ovršnog postupka, ali se namira tražitelja ovrhe odlaže do donošenja odluke prvostupanjskog suda po prigovoru. Iznimno, kada je ovršnom ispravom određena obveza uzdržavanja ili kada se ovrha provodi naplatom s transakcijskog računa pravne osobe u korist imatelja istog takvog računa kao tražitelja ovrhe, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namire prije donošenja odluke po prigovoru.

(6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

Članak 13.
Ozvršnost i pravomoćnost

(1) Rješenje protiv kojega nije iskazan u roku prigovor, postaje ovršno i pravomoćno.

(2) Rješenje protiv kojeg je prigovor odbijen, postaje ovršno, a ako protiv takvog rješenja nije dopušten priziv i pravomoćno.

(3) Rješenje kojim je prigovor odbijen postaje pravomoćno ako priziv ne bude u roku iskazan ili ako priziv bude odbijen.

(4) Ukoliko je ovim zakonom određeno da se protiv prvostupanjskog rješenja može iskazati priziv umjesto prigovora to rješenje postaje ovršno, a pravomoćno propuštanjem roka za iskaz priziva ili ako priziv bude odbijen.

Članak 14.
Izanredni pravni lijekovi i povrat u pređašnje stanje

(1) Protiv pravmoćnog rješenja donesenog u postupku ovrhe nije dopušteno ulaganje izvanrednih pravnih lijekova.

(2) Povrat u pređašnje stanje dopušten je uslijed propuštanja roka za prigovor i priziv ovršno rješenje o ovrsi.

Članak 15.
Rokovi za postupanje

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 16.
Troškovi postupka

(1) Troškove postupka u svezi sa određivanjem i provođenjem ovrhe prethodno snosi tražitelj ovrhe.

(2) Tražitelj ovrhe dužan je troškove postupka iz stavka 1. ovoga članka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti ovrhu ako troškovi ne budu predujmljeni u tomu roku, a bez toga se ovrha ne može provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima ovisi poduzimanje samo neke radnje ta se radnja neće provesti.

(3) Troškove postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava.

(4) Ovršenik je dužan tražitelju ovrhe naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

(5) Tražitelj ovrhe dužan je ovršeniku naknaditi neutemeljeno uzročene troškove.

(6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana okončanja postupka.

(7) O troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tome postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

Članak 17.
Novčana kazna i prinudne mjere u ovršnom postupku

(1) Kada je ovim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo ovrhe, može se izreći fizičkim osobama u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM, a pravnoj osobi u iznosu od 1.000,00 KM do 100.000,00 KM.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, novčana kazna u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM može se izreći i odgovornoj osobi u pravnoj osobi.

(3) Novčana kazna iz st. 1. i 2. ovoga članka, može se ponovno izricati ako ovršenik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi postupati oprečno zabrani.

(4) Prije izricanja novčane kazne sud će omogućiti ovršeniku da se očituje, a po potrebi održat će i ročište radi izvođenja dokaza.

(5) Novčanu kaznu rješenjem izriče sudac, vodeći računa pri odmjeravanju visine kazne o ekonomskoj snazi ovršenika, značenju njegove radnje koju je morao obaviti, te o drugim okolnostima slučaja. Rješenjem se određuje i rok plaćanja.

(6) Osoba kojoj je kazna izrečena može iskazati prigovor protiv rješenja u roku od osam dana od primitka rješenja.

(7) Osoba kojoj je kazna izrečena sukladno ovom članku, snosi sve troškove nastale izricanjem i ovrhom te kazne.

(8) Nakon ovrhei rješenja, novčanu kaznu naplaćuje sud po službenoj dužnosti u korist proračuna iz kojeg se ovršni sud financira. Troškovi ovrhe terete predračunska sredstva suda, a nakanada ovih troškova koje sud određuje zaključkom, provodi se postupkom prinudne naplate novčane kazne.

(9) Odredbe ovog članka ne mogu se primjenjivati ako je ovršenik Bosna i Hercegovina i njezini entiteti, Brčko Distrikt BiH, kantoni, grad, općina i ustanove, te tijela ovih pravnih osoba, ali se shodno primjenjuju odredbe o kažnjavanju odgovornih osoba, ukoliko zakonom nije drugačije određeno.

(10) Novčana kazna, po odredbama ovoga članka, može se izreći i provesti prema ovršeniku i drugim fizičkim i pravnim osobama, kao i odgovornim osobama u pravnoj osobi, i u slučaju da odbiju dati podatke o imovini ovršenika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, oprečno sudskom nalogu ili zabrani, skrivaju, oštećuju ili uništavaju imovinu ovršenika ili ometaju sud u provođenju izvršnih radnji.

(11) Novčana kazna izrečena po odredbama st. od 1. do 10. ovoga članka, ne može se pretvarati u kaznu zatvora.

Članak 18.
Jamstvo

(1) Kada ovaj zakon propisuje davanje jamstva, jamstvo se daje u gotovini. Sud može odobriti davanje jamstva u obliku bankarskog jamstva, vrijednosnih papira, te dragocjenosti čiju je vrijednost lako utvrditi na tržištu i koje se mogu brzo i jednostavno unovčiti.

(2) Bosna i Hercegovina i njezini entiteti, Brčko Distrikt BiH, kantoni, gradovi i općine i njihova tijela i službe nisu dužni davati jamstvo kada u postupku sudjeluju kao stranke.

(3) Na danome jamstvu protivna stranka stječe zakonsko založno pravo.

(4) Ako sud u ovršnom postupku odluči o pravu protivne stranke na naknadu troškova postupka u svezi s radnjom zbog čijeg je preduzimanja jemstvo dano, na njezin će prijedlog istim rješenjem odlučiti i o naplati utvrđene tražbine iz tog jemstva.

Članak 19.
Ovrha odluke stranog suda

Ovrha odluke stranog suda može se odrediti i sprovesti ako odluka ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje.

Članak 20.
Ovrha nad imovinom strane države

(1) Nad imovinom strane države i međunarodnih organizacija, koje se nalaze na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, ne može se odrediti ovrha bez pisane suglasnosti Federalnog ministarstva pravde, osim ako je strana država pristala na ovrhu.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, Federalno ministarstvo pravde dužno je prethodno pribaviti mišljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

Članak 21.
Primjena odredaba drugih zakona

(1) U ovršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Izuzeće suca može se zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru, a službene osobe do preuzimanja prve radnje u ovršnom postupku.

(3) Na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnog postupka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacijski odnosi.

OVRŠNI POSTUPAK
D i o d r u g i

A. ZAJEDNIČKE ODREDBE
II - OVRŠNA I VJERODOSTOJNA ISPRAVA

Članak 22.
Temelji za određivanje ovrhe

Sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Članak 23.
Ovršna isprava

(1) Ovršne isprave su:

1) ovršna odluka sudova i ovršno sudsko poravnanje;

2) ovršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obveze, ukoliko zakonom nije drugačije određeno,

3) ovršna javnobilježnička/notarska isprava;

4) druga isprava koja je zakonom određene kao ovršna isprava.

(2) Pod ovršnom ispravom iz stavka 1. ovoga članka smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.

Članak 24.
Odluka i poravnanje

(1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se pravorijek, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u postupku pred sudom i arbitražama.

(2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu, smatra se rješenje i zaključak koji su u upravnom postupku donijeli organi uprave i službe ili pravna osoba s javnim ovlaštima, a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u smislu Zakona o upravnom postupku.

Članak 25.
Ovršnost odluke

(1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je istjekao rok za dragovoljno ispunjenje. Rok za dragovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, a završava se istjekom zadnjega dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) ovršna je ako je postala pravomoćna, osim ako je u ovršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja ovršenika s njegovom obvezom.

(3) Odluka donesena u upravnom postupku ovršna je ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

(4) Na temelju odluke koja je postala ovršna u jednom dijelu ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

(5) Ovrha će se odrediti na temelju sudske odluke koja nije postala pravomoćna i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala konačna, ako je zakonom propisano da priziv ili koji drugi pravni lijek ne zadržava ovrhu odluke.

Članak 26.
Ovršnost poravnanja

(1) Sudsko, odnosno upravno poravnanje ovršno je ako je tražbina, koja se prema tomu treba ispuniti, dospjela.

(2) Dospjelost tražbine dokazuje se zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom ispravom.

(3) Dospjelost koja se ne može dokazati na način iz stavka 2. ovoga članka, dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku kojom se utvrđuje dospjelost.

(4) Na temelju poravnanja koje je postalo ovršno u jednom dijelu ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

Članak 27.
Podobnost ovršne isprave za ovrhu

(1) Ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni tražitelj ovrhe i ovršenik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

(2) Ako u ovršnoj ispravi nije određen rok za dragovoljno ispunjenje obveze, taj rok određuje se rješenjem o ovrsi.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, sud će predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obvezu.

(4) Odredbe st. 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se u postupku ovrhe na temelju ovršne isprave bilježnika.

Članak 28.
Naplata zateznih kamata

(1) Ako se nakon donošenja ovršne isprave ili zaključenja poravnanja izmjenila zatezna kamata, sud će, na prijedlog stranke, rješenjem o ovrsi odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi.

(2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u samoj ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog tražitelja ovrhe, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

Članak 29.
Vjerodostojna isprava

(1) Ovrha radi ostvarivanja novčane tražbine određuje se i na temelju vjerodostojne isprave.

(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje tražbine i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplinske energije i odvoz smeća.

(3) Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni tražitelj ovrhe i ovršenik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

Članak 30.
Prijelaz tražbine ili obveze

(1) Ovrha se određuje i na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao tražitelj ovrhe ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na njega preneseno ili da je na nju drugim načinom prešlo. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava, vezana za prijenos tražbine, mogu dokazivati samo u parničnom postupku.

(2) Ovrha se određuje i protiv treće osobe koja u ovršnoj ispravi nije označeno kao ovršenik, ako tražitelj ovrhe javnom ili po zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz ovršne isprave ili je taj dug po zakonu obvezna izmiriti. Ako se obveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije ovrhe to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.

Članak 31.
Uvjetna i uzajamna obveza

(1) Ovrha koja zavisi od prethodnog ispunjenja neke obveze tražitelja ovrhe ili od nastupanja nekog uvjeta, određuje se ako tražitelj ovrhe javnom ili po zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je obvezu ispunio, odnosno kako je uvjet nastupio.

(2) Ispunjenje obveze, odnosno nastupanje uvjeta dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, ako tražitelj ovrhe nije u mogućnosti to dokazati na način određen u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako je ovršenik po ovršnoj ispravi dužan da ispuni obvezu, uz uvjet da se istodobno ispuni obveza prema njemu, sud će odrediti ovrhu, ako tražitelj ovrhe podnese dokaz da je osigurao ispunjenje svoje obveze.

(4) Smatra se da je tražitelj ovrhe osigurao ispunjenje svoje obveze, u smislu stavka 3. ovoga članka, ako je predmet obveze položio kod suda ili s istim ciljem postupio na drugi pogodan način.

Članak 32.
Alternativna obveza po izboru ovršenika

Ako ovršenik ima pravo na temelju ovršne isprave birati između više predmeta svoje obveze i u roku za dragovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor između tih predmeta i ne ispuni dužnu obvezu, predmet kojim obveza treba biti ispunjena određuje tražitelj ovrhe u prijedlogu za ovrha.

Članak 33.
Fakultativna ovlast ovršenika

(1) Ovršenik kojemu je ovršnom ispravom naloženo ispunjenje određene obveze, uz pravo da se od ispunjenja te obveze može osloboditi ispunjenjem nekog drugog činjenja određenog u ovršnoj ispravi, može to činjenje ispuniti sve dok tražitelj ovrhe nije makar i djelimično primio ispunjenje obveze.

(2) Tražitelj ovrhe ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka koji je obustavljen zato što je ovršenik nakon njegovog pokretanja umjesto dužne obveze ispunio drugo činjenje određeno u ovršnoj ispravi.

Članak 34.
Prekid postupka

(1) Sud ne može prekinuti ovršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju.

(2) U drugim slučajevima prekida postupka, predviđenim odredbama Zakona o parničnom postupku, sud može, ako to okolnosti slučaja dopuštaju, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, odlučiti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka.

(3) U slučaju smrti tražitelja ovrhe koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, svaki od nasljednika ili zainteresiranih osoba može predložiti da dok traje nasljednička zajednica, sud, na trošak predlagatelja, postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi. Sud će imenovati privremenog zastupnika u roku od osam dana od podneska zahtjeva. Ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresiranih osoba ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti tražitelja ovrhe, sud će obustaviti postupak.

(4) U slučaju smrti ovršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika sud će nasljednicima, ako to predloži tražitelj ovrhe, u roku od 15 dana od dana kada je primio izvješće suda o smrti ovršenika, postaviti privremenog zastupnika na trošak tražitelja ovrhe, u pravilu, iz reda osoba koje su u posjedu imovine koja je predmet ovrhe i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku od osam dana od podneska zahtjeva. Ako ovlaštene osobe ne predlože nastavak postupka u ostavljenom roku, sud će obustaviti postupak.

(5) Konačni troškovi tražitelja ovrhe iz stavka 4. ovoga članka, namiruju se iz imovine ovršenika.

(6) Nakon prestanka nasljedničke zajednice, svaki od nasljednika može preuzeti postupak prijavom ovršnom sudu. O preuzimanju postupka i razrješenju privremenog zastupnika sud odlučuje zaključkom.

Članak 35.
Potvrda o ovrsi

(1) Ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na koji je stavljena potvrda o ovrsi.

(2) Potvrdu o ovrsi daje sud, odnosno organ vlasti koji je odlučivao o tražbini u prvom stupnju.

(3) Iznimno od odredaba st. 1. i 2. ovoga članka, ovršna isprava bilježnika, na temelju koje je podnesen prijedlog za ovrha ne mora biti snabdjevena potvrdom o ovršnosti, već se njezina ovršnost određuje prema odredbama Zakona o bilježnicima.

(4) Neutemeljenu potvrdu o ovrsi ukinut će rješenjem navedeni sud, odnosno organ vlasti, na prijedlog ovršenika, koji mora biti podnesen u roku od osam dana od dana prijema rješenja o ovrsi.

(5) Ako se prijedlog za ovrha podnosi na temelju vjerodostojne isprave, prilaže se ta isprava u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu.

III - PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE OVRHE

Članak 36.
Prijedlog za ovrhu

(1) Prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, tražitelj ovrhe i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim ovrhu treba provesti, predmet ovrhe ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provedbu ovrhe.

(2) Ukoliko je uz prijedlog za ovrha podnesen i zahtjev za utvrđivanje dužnikove imovine, o rezultatu istrage sud će izvijestiti tražitelja ovrhe i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi, odnosno izmijeni i dopuni.

(3) Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati:

1) ovršni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka,

2) zahtjev da sud obveže ovršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi rješenja, namiri tražbinu, zajedno sa odmjerenim troškovima.

(4) Ako se traži ovrha nad pokretnim stvarima u prijedlogu za ovrhu ne moraju biti bliže naznačene te stvari.

Članak 37.
Utvrđivanje dužnikove imovine

(1) Tražitelj ovrhe može u prijedlogu za ovrhu, koji se temelji na ovršnoj ispravi, zahtjevati da sud prije donošenja rješenja o ovrsi zatraži od samog ovršnika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih osoba, odnosno organa uprave, službi za upravu i ustanova, dostavu podataka sudu o imovini ovršenika, ako tražitelj ovrhe učini vjerojatnim da bi ove osobe mogle imati ove podatke.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se istaknuti i nakon donošenja rješenja o ovrsi, ako ovrha na predloženom sredstvu ovrhe nije uspjela.

(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka zaključkom naložiti ovršeniku ili drugoj osobi, odnosno organu uprave, službi za upravu i ustanovi, da na obrascu koji će propisati federalni ministar pravde, navede potpune podatke kojima raspolaže, o ovršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebice o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih uloga ovršenika, kao i mjestu gdje se ona nalaze.

(4) Popunjen i uredno potpisan obrazac mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaključkom.

(5) Osobama koje po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovoga zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim osobama u pravnoj osobi ili organu uprave, službi za upravu i ustanovi.

(6) Fizička osoba ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ili organu uprave, službi i ustanovi kazneno će odgovarati za davanje lažnog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini ovršenika. Na ovu posljedicu sud mora izričito upozoriti u zaključku kojim nalaže davanje podataka.

(7) Sud može umjesto iskaza na propisanom obrascu zahtijevati od ovršenika fizičke osobe ili drugog fizičke osobe da iskaz o imovini ovršenika dadne na ročištu pred sudom. Ako pozvana osoba neće pristupiti na ročište ili odbija dati iskaz, sud će primjeniti odredbe stavka 5. ovoga članka.

Članak 38.
Povlačenje i ograničenje prijedloga

(1) Tražitelj ovrhe može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, sud će obustaviti ovrhu u cjelini ili djelomice.

(3) Povlačenje prijedloga ne sprečava tražitelja ovrhe da podnese novi prijedlog za ovrhu.

Članak 39.
Rješenje o ovrsi

(1) U rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna, odnosno vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha određuje, tražitelj ovrhe i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe, te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

(2) Ukoliko je rješenjem o ovrsi određena obveza i naplata kamata, obračun kamate o trošku tražitelja ovrhe obaviti će ovršni sud, osim kada se naplata obavlja na sredstvima na računima u banakama. U ovome drugom slučaju obračun kamate će izvršiti banka na teret ovršenika.

(3) Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud će:

1) obvezati ovršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po prijamu rješenja, namiri tražbinu, zajedno s odmjerenim troškovima,

2) odrediti ovrhu radi ostvarenja tih tražbine.

(4) Rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati stavljanjem štambilja na prijedlog za ovrhu.

(5) Rješenje o ovrsi mora sadržavati uputu o pravnom lijeku koji strankama stoji na raspolaganju.

(6) Rješenje kojim se prijedlog za ovrhu u cijelosti ili djelomice odbacuje ili odbija, mora biti obrazloženo.

Članak 40.
Dostava rješenja o ovrsi

(1) Rješenje o ovrsi dostavlja se tražitelju ovrhe i ovršeniku. O donošenju rješenja o ovrsi sud će istodobno obavijestiti i poznatog založnog vjerovnika.

(2) Sud nije obvezan dostaviti ovršeniku rješenje kojime se odbacuje ili odbija prijedlog za ovrhu, doneseno prije nego što je ovršeniku bilo omogućeno da se o njemu očituje.

(3) Ukoliko za namirenje svoje tražbine tražitelj ovrhe predloži ovrhu nad imovinom u kojoj ovršenik ima pravo suvlasništva ili zajedničkog vlasništva, sud će o donošenju rješenja o ovrsi obavijestiti sve suvlasnike, odnosno nositelje prava zajedničkog vlasništva.

(4) Rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini dostavlja se i ovršenikovom dužniku, a rješenje o ovrsi nad sredstvima na računu ovršenika dostavlja se i banci.

(5) Rješenje o ovrsi, doneseno na temelju vjerodostojne isprave, dostavlja se banci tek pošto postane pravomoćno, osim ako je ovrha određeno na temelju mjenice i čeka s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje zahtjeva.

(6) Rješenje o ovrsi doneseno na temelju mjenice i čeka dostavlja se odmah po donošenju radi pljenidbe sredstava na računu ovršenika.

(7) Rješenje o ovrsi nad pokretnim stvarima dostavlja se ovršeniku prilikom poduzimanja prve ovršne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne nalazi u posjedu ovršenika, rješenje o ovrsi se dostavlja i osobi kod koje se stvar nalazi.

IV - SPROVEDBA OVRHE

Članak 41.
Ovrha na temelju nepravomoćnog rješenja o ovrsi

(1) Ovrha se provodi i prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi, ako za pojedine ovršne radnje ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Ovrha određena na temelju vjerodostojne isprave ne može se sprovesti prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi.

(3) Ovrha se provodi u granicama određenim u rješenju o ovrhi.

Članak 42.
Vrijeme ovrhe

(1) Ovrha se provodi radnim danom, i to danju u vremenu između 07,00 do 19,00 sati.

(2) Sud može zaključkom odrediti da se ovrha provede i neradnim danom ili noću ako za to postoji opravdan razlog.

Članak 43.
Rad sudskog ovršitelja

(1) Tražbina i ulazak u posjed ovršenikove imovine, sukladno ovim zakonom, može se obavljati samo ako je to nužno za postupak ovrhe.

(2) Sudski ovršitelj dužan je prilikom pretresa ovršenikovog stana ili odjeće koju on nosi na sebi i poduzimanja drugih ovršnih radnji postupati s dužnim obzirom prema osobi ovršenika i članovima njegovog kućanstva.

(3) Ovršnim radnjama u ovršenikovom stanu kojima ne nazoči ovršenik, njegov zakonski zastupnik, punomoćnik ili odrasli član njegovog kućanstva, mora nazočiti jedan punoljetni svjedok.

(4) Ovrha u prostoriji pravne osobe provodi se tako da sudski ovršilac prije obavljanja ovršne radnje zatraži od zastupnika pravne osobe da on sam ili osoba koju on odredi bude nazočna njenom obavljanju. Ako zastupnik pravne osobe odbije postupiti sukladno zahtjevu sudskog ovršitelja ili ako ga sudski ovršitelj ne zatekne u prostoriji pravne osobe prilikom preduzimanja ovršne radnje, radnju će sprovesti u nazočnosti jednog punoljetnog svjedoka.

(5) Ako ovršnu radnju treba sprovesti u prostoriji koja je zaključana, a ovršenik ili njegov zastupnik nije nazočan ili neće prostoriju otvoriti, sudski će ovršitelj uz uporabu primjerenih sredstava otvoriti prostoriju u nazočnosti jednog punoljetnog svjedoka i policije.

(6) O obavljanju ovršnih radnji prema odredbama st. od 3. do 5. ovog članka, sudski ovršitelj sastavit će poseban zapisnik koji će potpisati pozvani svjedok, a primjerak zapisnika ili obavijest o provedenoj sudskoj radnji pribit će na vrata stana, odnosno prostorije.

Članak 44.
Ometanje sudskog ovršitelja u radu

(1) Sudski ovršitelj je ovlašten udaljiti osobu koja ometa provodbu ovrhe.

(2) Prilikom provedbe prisilnih radnji predviđenih ovim zakonom, te radnje moraju biti nužne u postupku ovrhe, a uporabljena sila ili prisila i srazmjerna okolnostima slučaja.

(3) U tijeku postupka ovrhe predviđenog ovim zakonom, policija je dužna pružiti sudskom ovršitelju svu pomoć nužnu za provedbu ovrhe. Sudski ovršitelj može, po potrebi, naložiti i uporabu sile prema osobi koja ometa ovrhu.

(4) Pri postupanju policije po nalogu sudskog ovršitelja na odgovarajući se način primjenjuju propisi o unutarnjim poslovima, odnosno sudskoj policiji.

(5) U slučaju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog ovršitelja za pružanje pomoći u provođenju ovrhe, sud je dužan o tomu izvijestiti ministarstvo unutarnjih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

Članak 45.
Nepravilnosti pri sprovođenju ovrhe

(1) Stranka ili sudionik mogu podneskom tražiti od suda da otklanjanje nepravilnost koju je sudski ovršitelj učinio u sprovođenju ovrhe.

(2) Sud može zaključkom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog ovršitelja.

V - PRIGOVOR

Članak 46.
Prigovor

(1) Rješenje o ovrsi može se pobijati prigovorom.

(2) Glede sadržaja prigovora na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o prizivu iz Zakona o parničnom postupku.

(3) Rješenje kojime je prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, tražitelj ovrhe može pobijati samo prizivom.

Članak 47.
Razlozi za prigovor

Prigovor protiv rješenja o ovrsi može se podnijeti iz razloga koji spriječavaju ovrhu, a osobito ako:

1) isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo ovršnosti;
2) je ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju učinkovitost ili je utvrđeno kako je bez učinka;
3) su se stranke, javnom ili prema zakonu ovjerovljenom ispravom sačinjenom nakon nastanka ovršne isprave, sporazumjele da neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme tražiti ovrhu;
4) je istjekao rok u kojemu se prema zakonu može tražiti ovrha;
5) je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena;
6) tražitelj ovrhe nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika;
7) nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drugačije propisano;
8) je tražbina prestala na temelju činjenice nastale u vrijeme kada ju ovršenik nije više mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice nastale nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja;
9) je na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ju dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je na temelju činjenice nastale nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje tražbine;
10) je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

Članak 48.
Odgovor na prigovor

(1) Prigovor protiv rješenja o ovrsi dostavlja se suprotnoj stranci.

(2) Odgovor na prigovor može se podnijeti u roku od tri dana od dana dostave prigovora.

(3) Po primitku odgovora na prigovor ili po istjeku roka za odgovor sud će, prema okolnostima slučaja, donijeti rješenje bez određivanja ročišta ili zakazati ročište za raspravljanje o prigovoru.

Članak 49.
Rješenje o prigovoru

(1) Rješenje o prigovoru donosi sudac.

(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao nepravodoban, nepotpun ili nedopušten.

(3) Ako usvoji prigovor, sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti ovrhu u cjelosti ili djelomice i ukinuti sprovedene radnje.

Članak 50.
Postupak povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave

(1) Ovršenik će u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odrediti u kojem dijelu pobija to rješenje. Prigovor mora biti obrazložen.

(2) Ako u prigovoru nije određeno u kojem dijelu se pobija, opseg pobijanja će se cijeniti na temelju obrazloženja.

(3) Neobrazložen prigovor sud će odbaciti.

(4) Ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje tražbine, prijedlog za ovrhu smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka.

(5) Kada je podnesen prigovor iz stavka 4. ovoga članka, sud će odgoditi ovrhu i nastavit će ju, na prijedlog tražitelja ovrhe, nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj ovrhe uspije s tužbom.

(6) Ako prvostepeni parnični sud odbije tužbeni zahtjev i ukine rješenje o ovrsi u pobijanom dijelu, naložit će i obustavu ovršnog postupka. Nakon pravomoćnosti ove odluke parničnog suda ovršni sud će rješenjem konstatovati da je ovršni postupak obustavljen i ukinut će provedene radnje u ovršnom postupku.

(7) Ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je određeno ovrha, dalji postupak nastavit će se kao postupak po prigovoru protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave.

(8) Ako se prigovor iz stavka 7. ovoga članka prihvati, dio rješenja o ovrsi kojim je ovršeniku naloženo namirenje tražbine ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može ponovno tražiti ovrha.

VI - PRIGOVOR TREĆE OSOBE

Članak 51.
Pretpostavke za prigovor

(1) Osoba koja tvrdi kako glede predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprečava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe, tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom u opsegu u kojem su prava te treće osobe zahvaćena ovrhom.

(2) Prigovor se može podnijeti do okončanja ovršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine tražitelja ovrhe, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(3) Sud će prigovor dostaviti tražitelju ovrhe i ovršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o prigovoru.

Članak 52.
Odluke suda po prigovoru treće osobe

(1) Sud će o prigovoru treće osobe odlučiti u ovršnom postupku ili će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

(2) Ovršni će sud o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a posebice ako podnositelj prigovora dokazuje opravdanost svojega prigovora pravomožnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom.

Članak 53.
Upućivanje na parnicu

(1) Upućivanje na parnicu iz stavka 1. članka 52. ovoga zakona ne sprečava provedbu ovrhe, niti ostvarenje tražbine tražitelja ovrhe.

(2) U parnici iz članka 52. stavak 1. ovoga zakona podnositelj prigovora iz članka 51. ovoga zakona može tražiti odlaganje ovrhe, pri čemu parnični sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera osiguranja.

(3) Ukoliko donese rješenje o odlaganju ovrhe, parnični će sud odrediti i vrijeme za koje se ono odlaže, te ga po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom ovršnom sudu na provedbu.

(4) Ovršni će sud po primitku rješenja iz stavka 3. ovoga članka zaključkom odgoditi dalju ovrhu i nastavit ju, na prijedlog tražitelja ovrhe, nakon pravomoćnosti odluke kojom parnični sud stavlja izvan snage rješenje o odgodi ovrhe ili odbacuje tužbu podnositelja prigovora, odnosno odbija njegov tužbeni zahtjev. Do nastavka ovršnog postupka, preduzete ovršne radnje ostaju na snazi.

(5) Ako prvostupanjski parnični sud prihvati tužbeni zahtjev treće osobe da se ovrha proglasi nedopuštenim i ukine rješenje o ovrsi, naložit će i obustavu ovršnog postupka. Nakon pravomoćnosti ove odluke parničnog suda, ovršni će sud rješenjem ustanoviti kako je ovršni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje.

(6) Odlukom o prigovoru treće osobe koju ovršni sud donese na temelju stavka 2. članka 52. ovoga zakona ne dira se u prava te osobe da i nakon odluke ostvaruje svoja prava protiv tražitelja ovrhe odnosno ovršenika u posebnoj parnici.

(7) Treća se osoba može koristiti pravima predviđenim stavkom 2. ovoga članka samo ako je parnica radi ostvarenja njezinih prava protiv tražitelja ovrhe, odnosno ovršenika pokrenuta na temelju zaključka o upućivanju na parnicu iz stavka 1. članka 52. ovoga zakona.
VII - PROTUOVRHA

Članak 54.
Razlozi za protuovrhu

(1) Nakon što je ovrha već sprovedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda nalog tražitelju ovrhe da mu vrati ono što je ovrhom dobio, ako je:

1) ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno kako je bez djejstva,

2) rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto ili preinačeno,

3) tijekom ovršnog postupka namirio tražitelju ovrhe tražbinu mimo suda, čime je tražitelj ovrhe dvostruko namiren.

(2) Ako je tražitelj ovrhe ovrhom naplatio određeni novčani iznos, ovršenik u prijedlogu za protuovrhu može tražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana naplate tog iznosa.

(3) Prijedlog za protuovrhu iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je ovršenik doznao razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana okončanja ovršnog postupka.

(4) Ovršenik ne može prije istjeka roka iz stavka 3. ovoga članka svoju tražbinu ostvarivati u parničnom postupku.

Članak 55.
Postupak po prijedlogu za protuovrhu

(1) Prijedlog iz članka 54. ovog zakona sud će dostaviti tražitelju ovrhe i pozvati ga da se u roku od tri dana očituje o tomu prijedlogu.

(2) Ako se tražitelj ovrhe usprotivi prijedlogu sud će o njemu odlučiti nakon održanog ročišta. Ako se tražitelj ovrhe u roku ne očituje o prijedlogu sud će ocijeniti hoće li o njemu odlučiti bez održavanja ročišta.

(3) Rješenjem kojim prihvati prijedlog, sud će naložiti tražitelju ovrhe da u roku od osam dana vrati ovršeniku ono što je ovrhom dobio.

Članak 56.
Rješenje o protuovrhi

(1) Na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja kojime je tražitelju ovrhe naloženo da ovršeniku vrati ono što je ovrhom dobio, sud će, na prijedlog ovršenika, donijeti rješenje o protuovrhi.

(2) Protuovrha se provodi po odredbama ovoga zakona o ovrhi.

Članak 57.
Nemogućnost protuovrhe

Prijedlog za protuovrhu neće se prihvatiti ako su, glede onoga što je tražitelj ovrhe dobio ovrhom, nastupile takve stvarne i pravne promjene da povrat više nije moguć.

Članak 58.
Protuovrha po prijedlogu treće osobe

(1) Oosba na čiji teret je namirena tražbina tražitelja ovrhe, a nije bila označena kao ovršenik u rješenju o ovrsi, može u rokovima iz poglavlja VII ovoga zakona, zahtijevati od suda nalog tražitelju ovrhe da mu vrati ono što je dobilo ovrhom.

(2) Na temelju prijedloga iz stavka 1. ovoga članka provodi se postupak protuovrhe po odredbama poglavlja VII ovoga zakona.

(3) U ovom postupku predlagatelj se smatra tražiteljem ovrhe, a protupredlagatelj ovršenikom.

Članak 59.
Protuovrha po prijedlogu sudionika u postupku

(1) Sudionik u ovršnom postupku može u rokovima iz poglavlja VII ovoga zakona, nakon što pravomoćno bude izmijenjeno rješenje o namiri, zahtijevati da sud naloži isplatu novčanog iznosa koji mu pripada, osobama kojima je bila isplata izvršena.

(2) Na temelju prijedloga iz stavka 1. ovoga članka provodi se postupak protuovrhe po odredbama poglavlja VII ovoga zakona.

(3) U ovome postupku predlagatelj se smatra tražiteljem ovrhe, a protupredlagatelj ovršenikom.

VIII - ODLAGANJE, OBUSTAVA I OKONČANJE OVRHE

Članak 60.
Odlaganje ovrhe na prijedlog tražitelja ovrhe

(1) Ako zakonom nije drugačije određeno, ovrha se može odložiti u cijelosti ili djelomice samo na prijedlog tražitelja ovrhe ako sprovedba rješenja nije otpočela. Ako više tražitelja ovrhe sudjeluje u ovršnom postupku, pa samo neki od njih traže odlaganje, sud će samo u odnosu na tog tražitelja ovrhe odložiti ovrhu.

(2) Ako je sprovedba ovrhe otpočela, a ovršenik se u roku koji mu je sud odredio očitovao protiv odlaganja, sud će odlučiti o opravdanosti prijedloga za odlaganje.

(3) Ako je zakonom predviđeno da se ovrha mora tražiti u određenom roku, tražitelj ovrhe može podnijeti prijedlog za odlaganje u tomu roku.

Članak 61.
Vrijeme za koje se ovrha odlaže

(1) Sud će odložiti ovrhu za vrijeme koje je tražitelj ovrhe odredio ili za vrijeme koje, po okolnostima slučaja, smatra opravdanim.

(2) Ako je tražitelj ovrhe podnio prijedlog za odlaganje ovrhe u slučaju u kojemu je zakonom predviđeno da se ovrha ima tražiti u određenom roku, ovrha se ne može odložiti za vrijeme dulje od toga roka.

Članak 62.
Nastavak odloženog postupka

Odložena ovrha se nastavlja na prijedlog tražitelja ovrhe i prije istjeka roka za koji je odloženo. Ako tražitelj ovrhe ne predloži nastavak ovršnog postupka ni po istjeku 30 dana od istjeka vremena za koje je ovrha odložena, sud će obustaviti postupak.

Članak 63.
Obustava ovrhe

(1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o ovrsi bude pravomoćno ukinuta.

(2) Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, sukladno odredbama koje uređuju obligacione odnose, treća osoba ispuni obvezu prema tražitelju ovrhe umjesto ovršenika.

(3) Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi ovrhe iz stavka 3. ovoga članka sud će pozvati tražitelja ovrhe da podnese prijedlog iz članka 8. stav 3. ovoga zakona, u roku od 15 dana od dana primitka poziva. Rješenje o obustavi ovrhe sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neutemeljen.

(5) Ovrha na pojedinim predmetima će se na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon istjeka roka za prigovor, sprovedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.

(6) Rok za prijedlog uslijed razloga iz stavka 5. ovoga članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je ovršenik doznao da je ovrhom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena. Nakon istjeka roka od 30 dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 5. ovoga članka, prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

(7) Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve sprovedene ovršne radnje, ako se time ne dotiču stečena prava trećih osoba.

Članak 64.
Dovršenje ovrhe

Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomočnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

B. OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE
IX - OPĆE ODREDBE

Članak 65.
Opseg ovrhe novčanih tražbina

Ovrha radi ostvarenja novčanih tražbina određuje se i provodi u opsegu koji je potreban za namiru te tražbine.

Članak 66.
Redoslijed namire više tražitelja ovrhe

Više tražitelja ovrhe koji ostvaruju svoje tražbine prema istome ovršeniku na istom predmetu ovrhe, namiruju se onim slijedom kojim su stekli pravo da se iz toga predmeta namire, ako zakonom nije drugačije određeno.

X - OVRHA NAD NEPOKRETNOSTIMA

1. OPĆE ODREDBE

Članak 67.
Mjesna nadležnost

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu nad nepokretnostima i provedbom rješenja o ovrsi nadležan je sud na čijem se području nepokretnost nalazi.

Članak 68.
Ovršne radnje

Ovrha na nepokretnostima provodi se ubilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirom tražitelja ovrhe iz iznosa dobivenog prodajom.

Članak 69.
Nepokretnost kao predmet ovrhe

(1) Nije li drugačije određeno, predmetom ovrhe može biti samo nepokretnost kao cjelina određena propisima koji uređuju vlasništvo i druga stvarna prava.

(2) Suvlasnički dio nekretnine može biti samostalnim predmetom ovrhe glede kojega se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovoga zakona o ovrsi nad nepokretnostima.

(3) U slučaju postupka ovrhe nad suvlasničkim djelom, a po zahtjevu tražitelja ovrhe, ovršenika ili drugog suvlasnika, sud će u rješenju o ovrsi odrediti da se na prodaju ponude kako cjelokupna nepokretnost, tako i suvlasnički dio koji je predmetom ovrhe. U rješenju o ovrsi sud će naznačiti i da će, ovisno od udovoljenja uvjetima iz stavka 4. ovoga članka, svojim zaključkom iz stavka 3. članka 90. ovoga zakona odlučiti je li predmet prodaje cjelokupna nepokretnost ili samo njezin suvlasnički dio. U istome rješenju sud će odrediti da se ubilježba ovrhe iz članka 72. ovoga zakona odnosi na cjelokupnu nepokretnost.

(4) Ako bi prodajna cijena suvlasničkog dijela nepokretnosti bila znatno viša u slučaju prodaje cjelokupne nekretnine, sud će odrediti prodaju cjelokupne nepokretnosti postupajući kao da se radi o zahtjevu suvlasnika za djelidbom fizički nedjeljive stvari kako je to predviđeno propisima koji uređuju suvlasničke odnose.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka suvlasnici koji nisu ovršenici imaju pravo na namiru u visini svojih suvlasničkih dijelova iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namire tražitelja ovrhe i drugih osoba koje se namiruju u ovršnom postupku, te prije naknade troškova ovršnog postupka.

(6) Suvlasnici koji nisu ovršenici imaju pravo zahtijevati da im se stvar koja je predmet ovrhe ustupi ako polože iznos koji odgovara vrijednosti ovršenikova udjela u toj stvari.

(7) Suvlasnika koji nije ovršenik, a kojem je osporen udio u stvari koja je predmet ovrhe, sud će uputiti na parnicu protiv tražitelja ovrhe, a i protiv ovršenika ako i on osporava njegovo pravo da dokaže svoje pravo, osim ako u ovršnom postupku ne može dokazati svoje pravo pravomoćnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom. Na pokrenutu parnicu kao i na prava suvlasnika da u njoj traže odlaganje postupka ovrhe, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona kojima se uređuje postupanje suda po prigovoru trećih osoba.

(8) Ako suvlasnik iz stavka 7. ovoga članka može dokazati svoje pravo pravomoćnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom, sud će postupiti kao da njegovo pravo nije osporeno.

(9) Okolnost da je sud u ovršnom postupku uzeo da pravo osoba iz stavka 7. ovoga članka nije osporeno u smislu odredaba tog stavka ili stavka 8. ovoga članka ne utiče na pravo tražitelja ovrhe ili ovršenika da svoja prava protiv te osobe ostvaruju u posebnoj parnici.

(10) Odrebe st. od 2. do 9. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju i na vlasnike zajedničke imovine (zajedničari). Ako između ovršenika i ostalih vlasnika zajedničke imovine ne postoji suglasnost o njihovim pravima u zajedničkoj stvari, sud će vlasnika zajedničke imovine koji osporava ovršenikova prava na zajedničku stvar zaključkom uputiti da svoja prava dokazuje u parnici. Na pokrenutu parnicu, kao i na prava vlasnika zajedničke imovine da u njoj traže odlaganje postupka ovrhe, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona kojima se uređuje postupanje suda po prigovoru trećih osoba.

(11) Ako je u glede neke nepokretnosti ili njezina idealnog dijela utemeljeno pravo plodouživanja, ono može biti samostalni predmet ovrhe s tim da ovršenik može namiriti svoju tražbinu iz plodova koji to pravo daje na temelju nekoga pravnoga odnosa (najamnina, zakupnina), glede čega se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovoga zakona o ovrsi na pravima.

Članak 70.
Dokaz o vlasništvu ovršenika

(1) Uz prijedlog za ovrhu na nepokretnostima tražitelj ovrhe je dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasništvo ovršenika.

(2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stavka 1. ovoga članka upisano u zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na ovršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako je, po ustanovljenju ovršenikove imovine sukladno članku 37. ovoga zakona, udovoljeno uvjetima za promjenu zemljišnoknjižnog stanja.

Članak 71.
Promjena predmeta ovrhe

(1) Ovršenik može u roku od tri dana od dana dostave rješenja o ovrsi predložiti određivanje ovrhe na drugome predmetu ovrhe. Uz prijedlog ovršenik je dužan podnijeti dokaz o svojem pravu na drugom predmetu ovrhe na temelju kojeg je na tom predmetu moguće odrediti ovrhu protiv ovršenika.

(2) Sud će prijedlog dostaviti tražitelju ovrhe koji se o njemu može očitovati u roku od tri dana od dana dostave. U tom roku tražitelj ovrhe može postaviti zahtjev za naknadu troškova započetog postupka ovrhe nad nepokretnostima, te zatražiti davanje osiguranja za naknadu štete koju bi mogao trpjeti zbog promjene predmeta ovrhe.

(3) Sud odlučuje o prijedlogu rješenjem u roku od osam dana od dana primitka odgovora tražitelja ovrhe iz stavka 2. ovogačlanka ili isteka roka za njegovo podnošenje.

(4) Sud može prihvatiti prijedlog ako ovršenik učini vjerovatnim da:

1) bi ovrha na nepokretnosti na kojoj je ono predloženo za njega bilo osobito nepovoljno,

2) iz opravdanih razloga nije sam mogao unovčiti predmet koji predlaže za novi predmet ovrhe i dobivenim sredstvima namiriti tražitelja ovrhe,

3) bi se tražbina tražitelja ovrhe moglo u cijelosti namiriti iz drugog predloženog predmeta ovrhe.

(5) Sud će rješenjem odbiti prijedlog za promjenu predmeta ovrhe ako ocijeni kako bi se zbog toga ovrha znatnije oduljila ili otežala, odnosno ako bi tražitelj ovrhe zbog toga mogao trpjeti znatniju štetu.

(6) Ako je tražitelj ovrhe na nepokretnosti nadkojom je zatražio ovrhu prije pokretanja ovršnog postupka stekao založno pravo radi osiguranja svog tražbine, bez njegova se pristanka ovrha ne može odrediti na drugom predmetu ovrhe.

(7) Ako je ovršenik kao drugo sredstvo ovrhe predložio ovrhu nad plaćom, mirovinom, invalidninom ili drugom stalnom novčanom primanju, sud može prihvatiti prijedlog uz uvjet da ovršenik učini vjerovatnim kako će tražbina biti namireno u roku od jedne godine od donošenja rješenja o njegovom prijedlogu. I u slučaju iz ovoga stavka moraju biti ispunjeni uvjeti iz točke 1. stav 4. i stav 6. ovoga članka.

(8) U rješenju o promjeni predmeta ovrhe sud će odrediti ovrhu nad drugim predloženim predmetom ovrhe.

(9) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog ovršenika za promjenu predmeta ovrhe pravni lijek nije dozvoljen.

(10) Ako je određeno drugo sredstvo, odnosno predmet ovrhe, ubilježba ovrhe nad nepokretnosti kao prvotnom predmetu ovrhe ostaje na snazi sve do namire tražbine tražitelja ovrhe. Nakon namirenja tražbine tražitelja ovrhe, sud će po službenoj dužnosti odrediti brisanje ubilježbe.

Članak 72.
Ubilježba ovrhe

(1) Čim donese rješenje o ovrsi sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše ubilježba ovrhe.

(2) Tom ubilježbom tražitelj ovrhe stiče pravo da svoju tražbinu namiri iz nepokretnosti (pravo na namiru), a osoba koja nakon upisane ubilježbe ovrhe stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužna je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namiru tražitelja ovrhe, stečenog tom ubilježbom.

(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tijekom ovršnog postupka ne sprečava nastavljanje toga poastupka protiv novog vlasnika kao ovršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.

(4) U slučaju predviđenim stavkom 4. članka 113. ovoga zakona sud će po zahtjevu i na trošak tražitelja ovrhe objaviti rješenje o ovrsi u službenom glasilu Federacije Bosne i Hercegovine i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriju Federacije.

(5) U slučaju objave rješenja o ovrsi sukladno stavku 4. ovoga članka, ubilježba ovrhe, po njezinom upisu u zemljišne knjige, ima učinak od trenutka kada je rješenje o ovrsi prvi put objavljeno u novinama.

Članak 73.
Pristupanje ovrsi

(1) Nakon upisa ubilježbe ovrhe u zemljišne knjige ne može se za namiru druge tražbine istoga ili drugoga tražitelja ovrhe nad tom nepokretnosti provesti poseban ovršni postupak.

(2) Tražitelju ovrhe, čija je tražbina kasnije određena, ovrha nad istom nepokretnosti stupa u već pokrenuti ovršni postupak.

(3) Pokrenutom ovršnom postupku može se pristupiti do donošenja zaključka iz stavka 6. članka 90. ovoga zakona.

(4) O pristupanju postupku sud će izvijestiti tražitelja ovrhe u čiju je korist prije obavljena ubilježba.

(5) Razlozi zbog kojih ovrha nije dopušteno u korist pojedinih od više tražitelja ovrhe, u čiju se korist ovrha provodi nad istom nepokretnosti, odnosno razlozi za obustavu ovrhe u odnosu na pojedine tražitelje ovrhe, bez utjecaja su na provođenje postupka u korist drugih tražitelja ovrhe.

(6) Ako se razlog za odlaganje ovrhe tiče samo nekih od više tražitelja ovrhe, ovrha se neće odgoditi, već će sud prilikom donošenja rješenja o namiri, odrediti odlaganje namire toga tražitelja ovrhe sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenjena namiri tog tražitelja ovrhe sud će pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta će se sredstva upotrijebiti za namiru drugih tražitelja ovrhe, odnosno predat će se ovršeniku.

Članak 74.
Založna prava

(1) U postupku ovrhe nad nepokretnosti namiruju se i založni povjeritelji koji nisu predložili ovrhu, sukladno pravilima koja određuju red u namiri njihovih tražbina.

(2) Založna prava uknjižena nad nepokretnosti prestaju provedbom rješenja o dosudi i ako založni povjeritelji nisu u cijelosti namireni, osim u slučaju sporazuma iz stavka 3. ovoga članka.

(3) Kupac nepokretnosti i založni povjeritelj mogu se sporazumjeti, najkasnije na ročištu za prodaju, da založno pravo ostane nad nepokretnosti i nakon provedbe rješenja o dosudi, a da kupac preuzme ovršenikov dug prema tom povjeritelju u iznosu koji bi mu pripadao u ovršnom postupku. U tom se slučaju kupovna cijena umanjuje za iznos preuzetoga duga.

(4) Kupac i založni povjeritelj sklapaju sporazum iz stavka 3. ovoga članka u obliku sudskog poravnanja u ovršnom postupku ili bilježnički obrađene isprave.

Članak 75.
Služnosti i stvarni tereti

(1) Stvarne služnosti, stvarni tereti i prava građenja na nepokretnosti ne prestaju prodajom nepokretnosti.

(2) Prodajom nepokretnosti ne prestaju ni osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijeg se namirenja ovrha provodi.

(3) Ostale osobne služnosti prestaju provedbom rješenja o dosudi.

(4) Na osobne služnosti iz stavka 3. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 74. st. 3. i 4. ovoga zakona.

Članak 76.
Ugovori o zakupu i najmu

(1) Ugovori o zakupu ili najmu na nepokretnosti koji su sklopljeni i upisani u zemljišnu knjigu prije stjecanja založnoga prava ili prava na namirunje radi čijeg se ostvarenja ovrha traži, ne prestaju prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto zakupodavca odnosno najmodavca od trenutka stjecanja vlasništva nad nepokretnosti.

(2) Ugovori o zakupu ili najmu koji nisu upisani u zemljišnu knjigu prije stjecanja založnog prava ili prava namire radi čijeg se ostvarenja ovrha traži, prestaju pravomoćnošću rješenja o dosudi, ukoliko između kupca i zakupca nije drugačije dogovoreno.

(3) Raniji zakupodavac, odnosno najmodavac odgovara za svu štetu koju je zakupac ili najmoprimatelj pretrpio prestankom ugovora iz stavka 2. ovoga članka. Zakupac ili najmoprimatelj nema pravo tražiti naknadu štete u ovršnom postupku.

(4) Stanarska prava stečena prije stjecanja založnog prava, ili prava na namiru radi čijeg se ostavarenja ovrha traži, ne prestaju prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto davatelja stana od trenutka stjecanja vlasništva nad nepokretnosti.

(5) Pravomoćno rješenje o dosudi predstavlja ovršnu ispravu za iseljenje.

(6) Nemogućnost iseljenja zakupca ili najmoprimatelja na temelju ovršne isprave iz stavka 5. ovoga članka, ne sprečava kupca da svoja prava protiv njega ostvaruje u posebnoj parnici.

Članak 77.
Razgledanje nepokretnosti

(1) Sud će zaključkom odrediti način i vrijeme kada osoba zainteresirana za kupovinu nepokretnosti može razgledati nepokretnost.

(2) Ako ovršenik ili druga osoba sprečava ili ometa razgledanje nepokretnosti, sud će odrediti da se ovršenik i ta osoba udalje od nepokretnosti za vrijeme razgledanja. Zaključak o udaljavanju sprovodi izvršitelj, po potrebi, uz pomoć policije.

Članak 78.
Osiguranje nepokretnosti

(1) Na prijedlog tražitelja ovrhe u čiju je korist određena ovrha, sud može zaključkom, radi sprečavanja oštećenja nepokretnosti, omogućavanja njezine procjene, razgledavanja, zaštite i slično:

1) odrediti da se ovršenik i druge osobe privremeno udalje od nepokretnosti;

2) povjeriti nepokretnost na čuvanje tražitelju ovrhe ili trećoj osobi;

3) odrediti druge mjere potrebne radi njezine zaštite, odnosno omogućivanja nesmetane provedbe ovrhe.

(2) Sredstva potrebna radi sprovođenja mjera iz stavka 1. ovoga članka, dužan je unaprijed osigurati tražitelj ovrhe.

2. Izuzeće od ovrhe

Članak 79.

(1) Ne može biti predmetom ovrhe poljoprivredno zemljište zemljoradnika u površini do 5.000 m2.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na ovrhu radi ostvarenja novčanih tražbina osiguranih ugovornim založnim pravom na nepokretnostima (hipotekom).

3. Utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti

Članak 80.
Način utvrđivanja vrijednosti

(1) O načinu utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti sud će odlučiti zaključkom odmah nakon što donošenja rješenja o ovrsi. Ako je to potrebno, sud će prije donošenja zaključka održati ročište sa strankama.
(2) Utvrđivanju vrijednosti nepokretnosti pristupit će se nakon što rješenje o ovrsi postane ovršno, ali i prije toga ako tražitelj ovrhe to predloži, unaprijed osigura za to potrebna sredstva i iskaže kako će snositi troškove utvrđivanja vrijednosti i u slučaju da ovrha bude obustavljena.

(3) Vrijednost nepokretnosti utvrđuje se na temelju procjene vještaka i drugih činjenica u visini njene tržišne cijene na dan procjene. Pri utvrđivanju vrijednosti nepokretnosti vodit će se računa i o tomu koliko ona manje vrijedi zbog toga što na njoj ostaju određena prava i poslije prodaje.

(4) Umjesto procjene, na način predviđen stavkom 3. ovoga članka, sud može dostavu podataka o vrijednosti nepokretnosti zatražiti od nadležnog organa poreske uprave.

(5) U postupku ovrhe na suvlasničkim dijelom iz članka 69. ovoga zakona, procjena će sadržati ustanovljene vrijednosti i za cjelokupnu nepokretnost i za suvlasnički dio, te vrijednost suvlasničkog dijela koja bi se dobila u slučaju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sukladno stavom 4. članka 69. ovoga zakona.

(6) Odredbe st. od 1. do 4. ovoga članka neće se primjenjivati ukoliko stranke i druge osobe koje se u ovršnom postupku namiruju postignu sporazum o vrijednosti nepokretnosti.

Članak 81.
Prigovor nedostatka pokrića

(1) Svaka osoba koja ima pravo da bude namirena iz prodajne cijene nepokretnosti, a koja po slijedu prvenstva dolazi ispred tražitelja ovrhe, može predložiti obustavu ovrhe, ako ustanovljena vrijednost nepokretnosti ne pokriva ni djelomice iznos tražbine tražitelja ovrhe.

(2) Prijedlog za obustavu ovrhe može se podnijeti u roku od osam dana od dana dostave zaključka o prodaji.

(3) Na prijedlog imatelja prava i po udovoljenju uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, sud će rješenjem obustaviti postupak ovrhe.

(4) U slučaju obustave ovrhe iz stavka 1. ovoga članka troškove postupka snosi tražitelj ovrhe koji je pokrenuo ovrhu.

4. Prodaja nepokretnosti

Članak 82.
Zaključak o prodaji

(1) Nakon sprovedbe postupka za utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti sud donosi zaključak o prodaji nepokretnosti, kojim se utvrđuje vrijednost nepokretnosti i određuju način i uvjeti prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja provodi putem javnog nadmetanja.

(2) U postupku ovrhe nad suvlasničkim dijelom iz članka 69. ovoga zakona zaključak o prodaji sadržat će odvojene podatke i za cjelokupnu nepokretnost, i za suvlasnički dio koji je predmetom ovrhe, kao i naznaku da će sud o konačnom predmetu prodaje odlučiti sukladno stavom 3. članka 90. ovoga zakona.

(3) Zaključak o prodaji objavljuje se na oglasnoj ploči suda i, po ocjeni suda, na drugi odgovarajući način.

(4) Stranka može o svom trošku objaviti zaključak o prodaji u sredstvima javnog informiranja, odnosno da o zaključku izvijesti osobe koje se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti.

(5) Od objave zaključka o prodaji na oglasnoj ploči suda do dana prodaje mora proći najmanje 30 dana.

(6) Zaključak o prodaji dostavlja se strankama, osobama koje imaju prvenstveno pravo namire ili pravo namire istoga ranga kao i tražitelj ovrhe, osobama koje imaju upisano ili zakonsko pravo preče kupnje i nadležnom organu poreske uprave.

Članak 83.
Pravo preče kupnje

(1) Osoba koja ima zakonsko ili ugovorno pravo preče kupnje, upisano u zemljišnoj knjizi, ima prednost pred najpovoljnijim ponuđačem, ako odmah po zaključenju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje pod istim uvjetima.

(2) Ako je nepokretnost prodana neposrednom pogodbom, sud će pozvati nositelja uknjiženog prava preče kupnje, odnosno nositelja zakonskog prava preče kupnje, da se pod prijetnjom gubitka prava u određenom roku očituje hoće li se tim pravom koristiti.

Članak 84.
Način prodaje

(1) Prodaja nepokretnosti obavlja se putem usmenog javnog nadmetanja.

(2) Ročište za prodaju nepokretnosti održava se u sudskoj zgradi, ako sud nije drugačije odredio.

(3) Ročište za prodaju održava se pred sucem pojedincem ili stručnim suradnikom kojega on odredi.

(4) Stranke i založni povjeritelji čije je pravo namire istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na tražitelja ovrhe mogu se sporazumjeti u pismenom obliku, najkasnije do prodaje nepokretnosti na javnom nadmetanju, da se prodaja nepokretnosti izvrši u određenom roku, neposrednom pogodbom preko osobe ovlaštene za promet nepokretnosti, ovršitelja ili na drugi način.

(5) Osim ako zakonom nije drugačije određeno, ugovor o prodaji neposrednom pogodbom zaključuje se u pisanom izrazu. Ugovor u ime i za račun ovršenika zaključuje osoba kojej je povjerena prodaja na temelju zaključka suda. Potpisi osoba koja zaključuju ugovor moraju biti ovjerovljeni kod nadležnog organa.

(6) Ugovor iz stavka 5. ovoga članka proizvodi dejstvo od dana donošenja rješenja o dosudi.

Članak 85.
Uvjeti prodaje

(1) Uvjeti prodaje unose se u zaključak o prodaji i pored ostalih podataka, sadrže:

1) bliži opis nepokretnosti s pripadcima,

2) naznačenje prava trećih osoba koja ne prestaju prodajom,

3) naznačenje li je nepokretnost slobodna od osoba i predmeta ili se koristi i po kojem pravnom temelju,

4) vrijednost nepokretnosti,

5) cijenu po kojoj se nepokretnost može prodati i tko je dužan platiti poreze i pristojbe u svezi s prodajom,

6) rok u kojemu je kupac dužan položiti cijenu,

7) način prodaje,

8) iznos osiguranja, rok u kojemu mora biti dano, kod koga i kako mora biti dano,

9) posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati kako bi mogao steći nepokretnost.

(2) Rok u kojemu je kupac dužan položiti cijenu ne može biti dulji od 30 dana od dana prodaje, bez obzira na to da li se cijena isplaćuje odjednom ili u obrocima.

(3) U postupku ovrhe nad suvlasničkim djelom iz članka 69. ovoga zakona uvjeti prodaje iz stavka 1. ovoga članka obuhvatit će uvjete prodaje, kako cjelokupne nepokretnosti, tako i suvlasničkog dijela koji je predmetom ovrhe.

Članak 86.
Davanje osiguranja

(1) U javnom nadmetanju, kao kupci mogu sudjelovati samo osobe koje su prethodno dale osiguranje.

(2) Pored osoba koje po ovome zakonu, nisu dužne dati osiguranje u ovršnom postupku, osiguranje nisu dužni dati tražitelj ovrhe na čiji je prijedlog određena ovrha i nositelji prava upisanih u zemljišnoj knjizi koja prestaju prodajom nepokretnosti, ako njihova tražbina dostižu iznos osiguranja i ako bi se, s obzirom na njihov prvenstveni red i utvrđenu vrijednost nepokretnosti, taj iznos mogao namiriti iz kupovne cijene.

(3) Osiguranje iznosi jednu desetinu određene vrijednosti nepokretnosti, s tim što ne može iznositi više od 10.000,00 KM.

(4) Ponuđačima čija ponuda nije prihvaćena, osim za tri najbolja ponuđača, vratit će se osiguranje odmah nakon zaključenja javnog nadmetanja.

Članak 87.
Jedan ponuđač

(1) Ročište za javno nadmetanje održat će se i kada naziči samo jedan ponuđač.

(2) Sud će zaključkom, na zahtjev osobe koja ima pravo prvenstvenog namirenja, odrediti odgađanje ročišta za prodaju ako sudjeluje samo jedan ponuđač.

Članak 88.
Tko ne može biti kupac

Kupac ne može biti sudac ili druga osoba koja službeno sudjeluje u postupku prodaje, njihov supružnik i s njima povezane osobe (preci, potomci, braća i sestre i njihovi supružnici), ovršenik i njegov supružnik, a ni osoba koja po zakonu ne može steći nepokretnost koja je predmetom ovrhe.

Članak 89.
Prodajna cijena

(1) Bez pristanka osoba koje se u ovršnom postupku po slijedu prvenstva namiruju prije tražitelja ovrhe, nekretnina se na javnoj dražbi ne može prodati za cijenu koja ne pokriva ni djelomice iznos tražbine tražitelja ovrhe.

(2) Na prvome se ročištu za javnu dražbu ne može nepokretnost prodati ispod polovice utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovice utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane.

(3) Ako se nepokretnost ne proda na prvome, sud će zakazati drugo ročište u roku od 30 dana. Sud će zakazati ročište u istome roku i u slučaju da tri ponuđača s najvišom ponudom na prvome ročištu nisu uplatila prodajnu cijenu sukladno odredbama članka 92. stav 3. ovoga zakona.

(4) Na drugome ročištu nepokretnost ne može biti prodana za manje od jedne trećine vrijednosti utvrđene zaključkom o prodaji. Početna ponuda na drugome ročištu ne može biti manja od jedne trećine od utvrđene vrijednosti.

(5) Ako nepokretnost ne bude prodana ni na drugom ročištu, sud će u roku od najmanje 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište na kojemu nepokretnost može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost.

(6) Ukoliko nema nositelja prava prvokupnje iz članka 83. stavak 1. ovoga zakona, osoba koja po odredbama članka 98. ovoga zakona ima pravo prednosne namire iz prodajne cijene, stječe pravo prvokupnje po cijeni postignutoj na trećem ročištu.

(7) Stranke i osobe koje se namiruju u postupku mogu se sporazumjeti, iskazom danim na zapisnik, kako se nepokretnost može prodati dražbom i za cijenu nižu od one iz st. 1., 2. i 4. ovoga članka.

(8) Ako su se stranke prije pokretanja ovršnoga postupka u sporazumu sklopljenom pred sudom suglasile da se nepokretnost, radi naplate tražbine tražitelja ovrhe, utvrđene tim sporazumom, može prodati i za cijenu nižu od one iz st. 1., 2. i 4. ovoga članka, nepokretnost se već na prvome ročištu za prodaju može prodati po toj cijeni, ako u postupku ne sudjeluju druge osobe koje se u njemu namiruju, a svoje su pravo upisala u zemljišnu knjigu prije nego je u tu knjigu upisano pravo tražitelja ovrhe kojim je osigurana naplata njegove tražbine. Najniža cijena po kojoj se nepokretnost može prodati, u tom slučaju, ne može biti ispod jedne trećine utvrđene vrijednosti.

(9) Odredbe st. 1., 2., 4., 7. i 8. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i u slučaju u kojemu se nepokretnost prodaje neposrednom pogodbom.

Članak 90.
Ročište za nadmetanje i prodaja

(1) Ako na dan njegovog održavanja rješenje o ovrsi nije postalo ovršno, sud može odgoditi održavanje ročišta za dražbu i prodaju za najdulje 30 dana.

(2) Nakon što ustvrdi kako je udovoljeno uvjetima za održavanje ročišta za dražbu, sud objavljuje pristupanje dražbi.

(3) Ako se postupak ovrhe provodi nad suvlasničkim dijelom iz članka 69. ovoga zakona, sud će na prodaju istodobno ponuditi i suvlasnički dio i cjelokupnu nepokretnost. Nakon stavljanja najpovoljnijih ponuda i za suvlasnički dio i za cjelokupnu nepokretnost, te nakon ocjene uvjeta iz stavka 4. članka 69. ovoga zakona, sud će zaključkom odlučiti o konačnom predmetu prodaje.

(4) Dražba se zaključuje nakon istjeka deset minuta neposredno nakon stavljanja najpovoljnije ponude.

(5) Nakon zaključenja dražbe utvrđuje se popis ponuđača koji su ponudili cijenu iznad minimuma i kako je nepokretnost prodana najpovoljnijem ponuđaču, ukoliko su ispunjeni ostali uvjeti.

(6) O prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponuđaču sud donosi pisani zaključak koji se objavljuje na sudskoj ploči.

(7) Smatrat će se da je zaključak iz stavka 6. ovoga članka dostavljen svim osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim sudionicima u dražbi istjekom trećega dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj ploči.

(8) O ročištu za prodaju vodi se zapisnik.

Članak 91.
Prodaja neposrednom pogodbom

(1) U slučaju prodaje neposrednom pogodbom, sud će donijeti zaključak iz stavka 6. članka 90. ovoga zakona, nakon što ustvrdi kako je udovoljeno uvjetima za pravovaljanost prodaje.

(2) Ako u vrijeme donošenja zaključka iz stavka 1. ovoga članka rješenje o ovrsi nije postalo ovršno, sud može odgoditi njegovo donošenje za najdulje 30 dana.

(3) Odredbe stavka 3. članka 90. ovoga zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na prodaju neposrednom pogodbom.

(4) Zaključak iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na oglasnoj ploči suda i dostavlja svim osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji, kao i kupcu.

Članak 92.
Polaganje cijene

(1) Ponuđač s najvišom ponudom na ročištu plaća ukupnu prodajnu cijenu umanjenu za položeno osiguranje, polaganjem cijene sudu u roku koji je sud odredio, a koji ne može biti dulji od 30 dana od dana objave zaključka iz stavka 6. članka 90. ovoga zakona na oglasnoj ploči suda.

(2) Ukoliko ponuđač s najvećom ponudom ne deponira prodajnu cijenu u predviđenome roku, sud će zaključkom proglasiti prodaju tome ponuđaču nevaljanom i novim zaključkom odrediti da je nepokretnost prodana drugome po slijedu ponuđača, koji treba u roku kojeg odredi sud, a koji ne može biti dulji od 30 dana od dana prijama toga zaključka, sudu deponirati prodajnu cijenu. Ukoliko drugi ponuđač ne položi cijenu u predviđenome roku, sud primjenjuje ova pravila i na trećega ponuđača.

(3) U slučaju da sva tri ponuđača s najvišom ponudom ne ispune svoje obveze plaćanja prodajne cijene u određenim rokovima, sud može oglasiti da prvo ročište nije uspjelo i zakazati novo ročište koje se treba održati sukladno čl. od 84. do 90. ovoga zakona.

(4) Iz položenog osiguranja prvog ponuđača kojemu je prodana imovina i koji u predviđenome roku ne uplati prodajnu cijenu pokrivaju se troškovi neuspjelog ročišta. Ako se ovi troškovi ne mogu namiriti u cijelosti iz iznosa osiguranja koje je položio prvi ponuđač, razlika se namiruje iz osiguranja drugoga ponuđača, ako i ovaj odustane od kupnje nekretnine. Ova pravila se shodno primjenjuju i u slučaju odustanka trećega ponuđača.

(5) Troškovi održavanja narednoga ročišta pokrivaju se srazmjerno iz osiguranja ponuđača kojima je nepokretnost prodana, a koji prodajnu cijenu nisu uplatili u određenome roku.

(6) Preostali iznos će se vratiti davatelju osiguranja.

(7) Kada je položena ukupna cijena imovine na sudu, položena osiguranja preostalih ponuđača se vraćaju u roku od tri dana nakon uplate cijene na sudu.

(8) Ako je tražitelj ovrhe kupac, a ne postoje druge osobe čije se tražbine namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obvezan položiti cijenu sudu do visine svoje tražbine.

Članak 93.
Predaja nepokretnosti kupcu

(1) Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu (rješenje o dosudi).

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka, sud određuje da se nepokretnost preda kupcu, a zemljišno knjižnom sudu upisivanje promjene prava vlasništva, te brisanje prava trećih za koje je to rješenjem određeno.

(3) Protiv rješenja o dosudi nije dopušten prigovor, ali se može izjaviti priziv.

(4) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na oglasnoj ploči. Istjekom trećega dana od dana isticanja na oglasnoj ploči cijeni se da je rješenje dostavljeno svim osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim sudionicima u dražbini.

Članak 94.
Zaštita prava kupca

Ukidanje ili preinačenje rješenja o ovrsi nakon provedbe rješenja o dosudi nepokretnosti nema utjecaja na pravo vlasništvo kupca, stečeno po odredbama članka 93. ovoga zakona.

Članak 95.
Obustava ovrhe

(1) Sud će obustaviti ovrhu ako se nepokretnost nije mogla prodati niti na trećem ročištu.

(2) U slučaju prodaje neposrednom pogodbom, sud će obustaviti ovrhu ako se nepokretnost nije mogla prodati u roku određenom sporazumom stranaka i osoba koje se namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije drugačije određeno.

(3) Obustava ovrhe ne sprečava pokretanje novog ovršnog postupka radi naplate iste tražbine nad istom nepokretnosti.

5. Namirenje tražitelja ovrhe

Članak 96.
Kada se pristupa namirenju

Sud pristupa namirenju tražitelja ovrhe odmah nakon donošenja rješenja o dosudi.

Članak 97.
Osobe koje se namiruju

(1) Iz prodajne cijene namiruju se tražitelji ovrhe na čiji je prijedlog određena ovrha, založni povjeritelji i kada nisu prijavili svoja tražbine i osobe koje imaju pravo na naknadu za osobne služnosti.

(2) Višak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja osoba iz stavka 1. ovoga članka prodat će se ovršeniku ako tomu nema smetnji.

Članak 98.
Prvenstvena namira

(1) Iz iznosa dobivenog prodajom namiruju se prvenstveno i to ovim redoslijedom:

1) troškovi ovršnoga postupka;
2) tražbine založnih vjerovnika koje se po prednosnom redu namiruju prije tražitelja ovrhe;
3) tražbine tražitelja ovrhe po čijem je prijedlogu određeno ovrha;
4) tražbine založnih vjerovnika koje se po prednosnom redu namiruju poslije tražitelja ovrhe;
5) naknada za osobne služnosti koje se prodajom gase.

(2) Ako ovršenik pored glavnog tražbine duguje i kamatu, ona se namiruje prije iznosa glavne tražbine.

(3) Više osoba unutar iste točke iz stavka 1. ovoga članka namiruju se po slijedu stjecanja založnoga prava i prava na namirenje tražitelja ovrhe koji su predložili ovrha, odnosno po slijedu stjecanja osobnih služnosti, a ako je bio ustupljen prednosni red, tada se osobe iz stavka 1. ovoga članka namiruju po tom utemeljenom prednosnom redu.

Članak 99.
Namirenje ostalih tražbina

(1) Odredba članka 98. ovoga zakona na odgovarajući se način primjenjuje i na namiru podzaložnih prava (nadhipoteka) i drugih prava koja su teretom prava koja se namiruju.

(2) Troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nepokretnosti kupcu, određeni ovršnom ispravom, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavna tražbina.

Članak 100.
Visina nadoknade za osobne služnosti i druga prava koja
prestaju prodajom

(1) Ako se o visini nadoknade za osobne služnosti ili druga prava koja prestaju prodajom ne postigne sporazum između nositeja tih prava i tražitelja ovrhe koji po slijedu za namiru dolaze poslije njih, visinu naknade određuje sud, uzimajući u obzir naročito vrijeme za koje bi ta prava još trajala, njihovu vrijednost i godine života nositelja tih prava.

(2) Kupac i nositelj prava osobne služnosti mogu se sporazumjeti da kupac preuzme služnost, a znos se naknade, utvrđen prema stavku 1. ovoga članka, odbije od kupovne cijene.

Članak 101.
Srazmjerna namira

Više tražbine koja imaju isti slijed namirenja namiruju se srazmjerno svojoj visini, ako iznos dobiven prodajom nije dovoljan za namiru u cijelosti.

Članak 102.
Osporavanje tražbine

Osoba koja se namiruje iz prodajne cijene može, ako to utječe na njezinu namiru, najkasnije na ročištu za diobu, drugoj takvoj osobi osporiti postojanje tražbine, njezine visine i slijed namire.

Članak 103.
Upućivanje na parnicu

(1) Sud će osobu koja je osporila tražbinu uputiti da u određenome roku, koji ne može biti dulji od 15 dana, pokrene parnicu ako odluka ovisi od spornih činjenica, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje pravomoćnom presudom, javnom ili prema zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom. Ako osoba koja osporava tražbinu to osporavanje potkrijepljuje pravomoćnom presudom, javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud će o osporavanju odlučiti u ovršnom postupku i ako nisu sporne činjenice od kojih oavisi donošenje odluke.

(2) Ako osoba koja je osporila tražbinu učini vjerovatnim postojanje razloga za osporavanje, sud će zaključkom na parnicu uputiti osobu čija je tražbina osporena, a donošenje rješenja o namirenju osobe čija je tražbina osporena odgoditi do završetka parnice. Iznimno, sud može donošenje rješenja o namiri i namiru te osobe uvjetovati davanjem osiguranja.

(3) Iznos koji se odnosi na osporenu tražbinu položit će se u sudski ulog.

(4) Ako osoba koja je upućena na parnicu u roku koji joj je za to određen ne dokaže da je parnicu pokrenula, smatrat će se da tražbina nije osporeno, odnosno kako je odustala od zahtjeva da njena tražbina bude namirena u ovršnom postupku.

(5) Presuda donesena u parnici o osporenoj tražbini djeluje protiv ovršenika i svih tražitelja ovrhe.

(6) Odredba stavka 4. ovoga članka ne dotiče pravo osobe koja je upućena na parnicu da, i nakon okončanja ovršnog postupka pokrene parnicu protiv osobe čiju je tražbinu osporila, odnosno protiv osobe koja joj je tražbinu osporila.

(7) Na prijedlog osobe čija je tražbina osporena, sud može odgodu donošenja rješenja o namiri i namiru tražbine te osobe uvjetovati davanjem primjerenog osiguranja za štetu koju bi ta osoba moglo pretrpjeti zbog odgode namire. Ako osoba koja je osporila tražbine ne dadne primjereno osiguranje u roku koji mu je određen, smatrat će se da tražbina nije osporena.

(8) Osoba čija je tražbina bilo osporena ima pravo na naknadu štete koju je pretrpjela zbog neutemeljenog osporavanja tražbine, ako je ono bilo učinjeno jedino radi toga da joj se šteti ili joj smeta u ovrsi i ostvarenju njezinih prava.

6. Posebne odredbe o načinu namirenja nekih tražbina

Članak 104.
Nedospjela tražbina

(1) Tražbina založnog povjeritelja koja nije dospjela do dana donošenja rješenja o namiri za koje nisu ugovorene kamate, isplatit će se nakon odbitka iznosa koji odgovara zakonskim zateznim kamatama, od dana donošenja rješenja o namiri do dana dospijeća te tražbine.

(2) Nedospjela tražbina za koje su ugovorene kamate isplatit će se zajedno s iznosom ugovorenih kamata obračunatih do dana donošenja rješenja o namiri.

Članak 105.
Nedospjela tražbina povremenih primanja

(1) Tražbine povremenih primanja na temelju zakonskog uzdržavanja, na temelju naknade štete nastale uslijed narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i na temelju naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, koja su osigurana ulogom, a dospijevaju nakon dana donošenja rješenja o namiri, namiruju se na izričit zahtjev tražitelja ovrhe.

(2) Tražbine iz stavka 1. ovoga članka obračunavaju se na način na koji se obračunava naknada za osobnu služnost.

Članak 106.
Tražbine uz uvjet

(1) Iznos uvjetne tražbine koja je osigurana založnim pravom izdvojit će se i položiti u sudski ulog i isplatiti kada se odložni uvjet ispuni ili kada bude sigurno kako se raskidni uvjet neće ispuniti.

(2) Ako se odložni uvjet ne ispuni ili se ispuni raskidni uvjet, izdvojeni iznos cijene služi za namiu tražitelja ovrhe, čije tražbine nisu u cijelosti ili nisu uopće namirene, a ako takvih tražilaca ovrhe nema ili cijeli iznos nije iscrpljen njihovom namirbom, taj će se iznos odnosno ostatak predati ovršeniku.

Članak 107.
Predbilježba založnog prava i ubilježba spora

(1) Ako je u zemljišnu knjigu upisana predbilježba založnog prava, a osoba u čiju je korist predbilježba upisana dokaže kako je u tijeku postupak za njegovo opravdanje, odnosno da još nije istjekao rok za pokretanje tog postupka, tražbina na koju se predbilježba odnosi namiruje se na način na koji se namiruje tražbina uz odložni uvjet.

(2) Tražbina za koju je u zemljišnoj knjizi upisana ubilježba spora radi brisanja založnoga prava ili ubilježba o drugom sporu namiruje se na način na koji se namiruje tražbina uz raskidni uvjet.

7. Ročište za diobu, rješenje o namiri

Članak 108.
Ročište za diobu

(1) Nakon ispunjenja uvjeta iz članka 96. ovoga zakona, sud određuje ročište za diobu cijene (iznosa dobivenog prodajom) ako ima više od jednog tražitelja ovrhe ili trećih osoba koje imaju prava na namiru.

(2) Na ročište se pozivaju, osim stranaka, i osobe koje prema stanju popisa i prema podacima iz zemljišne knjige polažu pravo da se namire iz tog iznosa.

(3) U pozivu, te će se osobe upozoriti kako će se njihova tražbina, ukoliko ne dođu na ročište, uzeti prema stanju koje proizilazi iz zemljišne knjige i popisa, te da, najkasnije na ročištu za diobu, mogu drugom osporiti tražbinu, njezinu visinu i slijed namire.

(4) Na ročištu se raspravlja o namiri tražitelja ovrhe i drugih osoba koja postavljaju zahtjev za namirom.

(5) Sud će na ročištu obavijestiti nazočne osobe o nadnevku donošenja rješenja o namiri, nakon čega će se na odgovarajući način primjenjivati opće odredbe o dostavi, uključujući i pretpostavke i posljedice propuštanja preuzeća rješenja.

Članak 109.
Rješenje o namiri

(1) O namiri tražitelja ovrhe i drugih osoba kojima pripada pravo na namiru, sudac bez odlaganja odlučuje rješenjem nakon održanog ročišta, uzimajući u obzir podatke iz spisa i zemljišne knjige, kao i stanja utvrđenog na ročištu.

(2) Pri donošenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir samo ona tražbine po kojima je rješenje o ovrsi postalo ovršno najkasnije na dan ročišta za diobu.

(3) Ako ima tražbina u odnosu na koje rješenje o ovrsi nije postalo ovršno najkasnije na dan ročišta za diobu te će se tražbine namiriti nakon ozvršnosti rješenja o ovrsi iz preostalog iznosa prodajne cijene, ako je ima, a ostatak će se vratiti ovršeniku.

(4) Odredbe st. 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na tražbine osigurane založnim pravom ili zemljišnim dugom.

(5) Protiv rješenja o namiri nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti priziv.

(6) Ako nužnost održavanja ročišta za diobu nije propisana ovim zakonom, sud će rješenje o namiri objaviti na oglasnoj ploči. Istjekom trećega dana od dana isticanja na oglasnoj ploči cijeni se kako je rješenje dostavljeno svim osobama koje imaju pravo nanmiriti se iz prodajne cijene.

(7) Ovrsi rješenja o namiri pristupit će se nakon što istekne rok za izjavu priziva ovlaštenih osoba.

(8) Ako priziv na rješenje o namiri bude izjavljen u roku, dostavit će se strankama i ostalim sudionicima u postupku, a rješenje ovršiti ako tražitelj ovrhe u roku od tri dana od primitka priziva ne predloži odgodu ovrhe do odluke drugostupanjskoga suda po prizivu.

8. Pravni položaj ovršenika i trećih osoba nakon prodaje nepokretnosti

Članak 110.
Gubitak prava na posjed nepokretnosti

Prodajom nepokretnosti ovršenik gubi pravo posjeda nepokretnosti i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostave rješenja o dosudi nepokretnosti, ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije drugačije određeno.

Članak 111.
Iseljenje ovršenika

(1) Nakon što donese rješenje o dosudi nepokretnosti sud će, na zahtjev kupca, naložiti zaključkom ispražnjenje nepokretnosti i predati kupcu.

(2) Ovrha iz stavka 1. ovoga članka provodi se po pravilima ovoga zakona o ovrsi ispražnjenjem i predajom nepokretnosti.

(3) U ovršnom postupku iz stavka 2. ovoga članka kupac stiče položaj tražitelja ovrhe podnošenjem prijedloga iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 112.
Iseljenje drugih osoba

(1) Nakon što donese rješenje o dosudi nepokretnosti, sud će, na prijedlog kupca, rješenjem narediti drugim osobama koje ne raspolažu valjanim pismenim pravnim temeljem za korištenje nepokretnosti da ju bez odgode predaju kupcu i u istome rješenju odrediti protiv tih osoba ovrha ispražnjenjem i predajom nepokretnosti.

(2) Provedbi ovrhe iz stavka 1. ovoga članka, ovršni sud će pristupiti odmah po donošenju rješenja iz tog stavka. Ovrha se provodi po pravilima ovoga zakona o ovrsi ispražnjenjem i predajom nepokretnosti.

(3) U postupku iz st. 1. i 2. ovoga članka kupac ima položaj tražitelja ovrhe.

Članak 113.
Primjena odredaba glave X ovog zakona u slučaju kada nepokretnost nije upisana u zemljišne knjige

(1) Postupak ovrhe na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige provodi se po odredbama poglavlja X ovoga zakona, ako odredbama ovoga članka nije drugačije određeno.

(2) U slučaju nepokretnosti iz stavka 1. ovoga članka, tražitelj ovrhe će uz prijedlog za ovrhu podnijeti dokaze kako je ovršenik njezin vlasnik ili će od suda zatražiti dostavu dokaza sukladno članku 37. ovoga zakona. Tražitelj ovrhe dužan je označiti nepokretnost prema podacima iz katastra, a ako takvih podataka u katastru nema, dužan je naznačiti mjesto na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i površinu.

(3) Nakon donošenja rješenja o ovrsi sud će zastati s ovrhom do okončanja postupaka predviđenih u stavku 4. odnosno stavku 8. ovoga članka.

(4) Nakon što je rješenje o ovrsi doneseno, postupak ovrhe na nepokretnostima na području gdje zemljišne knjige nisu utemeljene ili su uništene, odnosno nestale, nastavit će se nakon što se nepokretnost, koja je predmet ovrhe upiše u zemljišne knjige sukladno poglavlju VIII Zakona o zemljišnim knjigama, nije li takav upis u oprečnosti sa zakonom.

(5) Tražitelj ovrhe obvezan je zahtijevati upis u zemljišne knjige sukladno stavku 4. ovoga članka u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja o ovrsi te o tomu, u roku koji mu bude određen, izvijestiti ovršni sud. Ako tražitelj ovrhe ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenome roku ili u datom mu roku o tomu ne izvijesti ovršni sud, postupak ovrhe će se obustaviti.

(6) Ako bi upis u zemljišne knjige bio u oprečnosti sa zakonom, sud će obaviti pljenidbeni popis nepokretnosti za koju je predloženo ovrha, i na ročište za pljenidbeni popis pozvati tražitelja ovrhe, ovršenika i osobe sa čijim nepokretnostima graniči ta nepokretnost.

(7) Zapisnik o pljenidbenom popisu objavljuje se na sudskoj ploči.

(8) O obavljenom pljenidbenom popisu, sud će u službenom glasilu Federacije Bosne i Hercegovine i najmanje u dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriju Federacije objaviti oglas u kojemu će navesti sud koji objavljuje oglas, broj predmeta, ime i adrese stranaka, podatke o nepokretnosti nad kojom se ovrha provodi, te obavijesti o tome gdje je i kad održano ročište na kojemu je nepokretnost popisana i kada je zapisnik o pljenidbenom popisu istaknut na sudskoj ploči. Tim će oglasom sud pozvati sve zainteresirane osobe da pismeno ili usmeno obavijeste sud o razlozima zbog kojih se ovrha ne može provesti nad tom nepokretnosti.

XI -OVRHA NA POKRETNIM STVARIMA

1. OPĆE ODREDBE

Članak 114.
Mjesna nadležnost ako je poznato mjesto gdje se
pokretne stvari nalaze

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu nad pokretnim stvarima i provedbom te ovrhe, mjesno je nadležan sud na čijem se području, po naznaci u prijedlogu za ovrha, one nalaze.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način i kada se ovrha pokreće po službenoj dužnosti.

Članak 115.
Mjesna nadležnost ako nije poznato gdje se
pokretne stvari nalaze

(1) Tražitelj ovrhe može predložiti da sud donese rješenje o ovrsi na pokretnim stvarima, ne naznačavajući mjesto na kojemu se one nalaze.

(2) Za odlučivanje o prijedlogu iz stavka 1. ovoga članka, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište, a ako nema prebivališta onda boravište ovršenika fizičke osobe, odnosno sjedište ovršenika pravne osobe.

(3) Tražilac ovrhe može u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, podnijeti rješenje o ovrsi svakom stvarno nadležnom sudu na čijem se području nalaze ovršenikove pokretne stvari, s prijedlogom da taj sud provede ovrhu.

Članak 116.
Dostava rješenja o ovrsi na dalju provedbu

Ukoliko je sud odredio ovrha na pokretnim stvarima na području tog ili drugog suda, po okončanju ovrhe na pokretnim stvarima na svojem području rješenje o ovrsi dostavit će drugom sudu na dalju provedbu do potpune namire tražitelja ovrhe.

Članak 117.
Izuzeće od ovrhe

(1) Ne mogu biti predmetom ovrhe:

1) predmeti koji su neophodno potrebni ovršeniku i članovima njegove obitelji za zadovoljavanje svakodnevnih potreba;
2) hrana i ogrjev za potrebe ovršenika i članova njegovog kućanstva za tri mjeseca;
3) gotov novac ovršenika po osnovi tražbine koja su izuzeta ili ograničena od ovrhe, te gotov novac ovršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je po zakonu izuzet od ovrhe, srazmjerno vremenu do idućega primanja;
4) medalje, ratne spomenice i druga odličja i priznanja, vjenčani prsten, osobna pisma, rukopisi i drugi osobni spisi ovršenika, obiteljske fotografije, osobne i obiteljske isprave i obiteljski portreti.

(2) Poštanska pošiljka ili poštanska novčana doznaka upućena ovršeniku ne može biti predmet ovrhe prije uručenja.

(3) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na ovrhu radi ostvarenja novčanih tražbina osiguranih ugovornim založnim pravom nad pokretnim stvarima.

Članak 118.
Ovršne radnje

(1) Ovrha nad pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirom tražitelja ovrhe iz iznosa dobivenog prodajom.

(2) Prijedlogom za ovrhu može se zahtijevati provođenje samo pljenidbe i procjene, ali u tom slučaju tražitelj ovrhe je dužan u roku od tri mjeseca od dana pljenidbenog popisa odnosno procjene podnijeti prijedlog za prodaju predmeta.

(3) Ako tražitelj ovrhe u roku iz stavka 2. ovoga članka ne podnese prijedlog za prodaju, ovrha će se obustaviti.

2. Pljenidba i procjena pokretnih predmeta

Članak 119.
Izvješće o pljenidbi

(1) U pravilu, sudski ovršitelj prije nego što pristupi pljenidbi, predat će ovršeniku rješenje o ovrsi i pozvat će ga da plati iznos za koji je određeno ovrha.
(2) Ako se ovršeniku rješenje o ovrsi nije moglo predati prilikom pljenidbe, dostavit će mu se naknadno, po općim pravilima o dostavi.
(3) Sud može odlučiti, ovisno od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, da uruči rješenje o ovrsi prije pokušaja popisa i pljenidbe ovršenikovih stvari.
(4) Izuzetno, popis i pljenidba ovršenikovih stvari može se obaviti po uručenju rješenja o ovrsi, što sud cijeni u svakom pojedinom slučaju.

(5) O vremenu i mjestu pljenidbe izvijestit će se tražitelj ovrhe, ako je to tražio.

(6) Izbivanje tražitelja ovrhe ne sprečava sprovedbu pljenidbe.

(7) O obavljenoj pljenidbi obavijestit će se stranka koja pljenidbi nije bila nazočna.

Članak 120.
Predmet pljenidbe

(1) Pljenidba se obavlja sačinjavanjem pljenidbenog popisa.

(2) Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu ovršenika, te njegove stvari koje se nalaze u posjedu tražitelja ovrhe.

(3) Ako treće osobe ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnosti stvari u posjedu ovršenika koja je predmet ovrhe, niti dokažu svoja prava na njoj, smatra se da takva prava trećih ne postoje i da je ovršenik vlasnik stvari koja se nalaze u njegovu posjedu.

(4) Smatra se da su bračni ili izvanbračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu, u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti.

(5) Ovršenikove stvari koje se nalaze u posjedu treće osobe mogu se popisati samo ako ona na to pristane.

(6) Ako treća osoba ne pristane na popis, sud će zaključkom tražitelja ovrhe, na njegov prijedlog, prenijeti ovršenikovo pravo na predaju stvari radi provedbe ovrhe po pravilima o prijenosu radi naplate.

Članak 121.
Opseg pljenidbenog popisa

(1) Pljenidbenim popisom popisat će se onoliko stvari koliko je potrebno za namiru tražbine tražitelja ovrhe i troškova ovrhe.

(2) Prvenstveno se popisuju stvari glede kojih nema primjedaba o postojanju prava koje bi sprečavalo ovrhu i stvari koje se najlakše mogu unovčiti, pri čemu će se o tome uzeti u obzir i iskazi prisutnih stranaka i trećih osoba.

Članak 122.
Čuvanje popisanih stvari

(1) Popisane stvari sudski ovršitelj ostavit će na čuvanje ovršeniku ako sud, na prijedlog tražitelja ovrhe, nije odredio da se one predaju na čuvanje tražitelju ovrhe ili trećoj osobi.

(2) Rizik od uništenja ili oštećenja stvari danih na čuvanje tražitelju ovrhe ili trećoj osobi snosi tražitelj ovrhe, osim ako je uništenje ili oštećenje posljedica više sile.

(3) Gotov novac, vrijednosni papiri i dragocjenosti predat će se u sudski ulog.

(4) U sudski ulog predat će se i druge stvari veće vrijednosti, ako su pogodne za takav način čuvanja.

Članak 123.
Zabrana raspolaganja popisanim stvarima

Svim osobama koje posjeduju ili imaju nadzor nad popisanim stvarima, zabranjuje se raspolaganje tim stvarima bez sudskog naloga.

Članak 124.
Stjecanje založnog prava

(1) Tražitelj ovrhe stiče pljenidbenim popisom založno pravo na popisanim pokretnim stvarima.

(2) Ako je popis obavljen u korist više tražitelja ovrhe, prvenstveni red prava iz stavka 1. ovoga članka, stečenog popisom ili zabilješkom u zapisniku o pljenidbenom popisu, određuje se po danu kad je prijedlog za ovrhu zaprimljen u sudu, a ako su prijedlozi za ovrhu zaprimljeni istog dana, njihova založna prava imaju isti prvenstveni red.

(3) Ako je prijedlog za ovrha upućen poštom kao preporučena pošiljka, dan predaje pošti smatra se kao dan primitka u sudu.

Članak 125.
Bezuspješan pokušaj pljenidbe

(1) Ako se pri pljenidbi ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmetom ovrhe sud će o tome izvijestiti tražitelja ovrhe koji nije bio nazočan pljenidbi.

(2) Tražitelj ovrhe može u roku od tri mjeseca od dana dostave izvijestiti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio nazočan predložiti da se pljenidba ponovno provede.

(3) Ako tražitelj ovrhe u roku iz stavka 2. ovoga članka ne predloži ponovno provođenje pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet ovrhe, sud će obustaviti ovrhu.

Članak 126.
Procjena

(1) Istodobno s pljenidbenim popisom obavit će se i procjena vrijednosti pokretnih stvari.

(2) Procjenu obavlja sudski ovršitelj, ako sud nije odredio da je obavi sudski procjenitelj ili posebni vještak.

(3) Stranka može predložiti da procjenu obavi vještak iako to sud nije odredio. Ako sud prihvati taj prijedlog, troškove vještačenja dužan je predujmiti predlagatelj u roku kojeg sud odredi. Ako predujam ne bude plaćen u roku, smatrat će se da je predlagatelj odustao od svojega prijedloga.

(4) O prijedlogu iz stavka 3. ovoga članka ,sud odlučuje zaključkom.

(5) Troškove vještačenja iz stavka 3. ovoga članka, snosi predlagatelj, bez obzira na ishod ovršnog postupka.

(6) Stranka može u roku od tri dana od obavljene procjene, predložiti sudu utvrđivanje niže, odnosno više vrijednosti zaplijenjenih pokretnih stvari od procijenjene ili određivanje nove procjene, izuzev ukoliko procjenu nije obavio vještak. O prijedlogu sud odlučuje zaključkom.

Članak 127.
Zapisnik o pljenidbenom popisu i procjeni

(1) O pljenidbenom popisu i procjeni sastavlja se zapisnik.

(2) U zapisnik se, uz ostalo, pojedinačno naznačuju zaplijenjeni predmeti s njihovom procijenjenom vrijednosti i unose izjave stranaka i sudionika u postupku.

(3) Na popisanim stvarima će se na odgovorajući način naznačiti da su zaplijenjene.

(4) Zapisnik o pljenidbenom popisu tražitelj ovrhe može o svojemu trošku objaviti u sredstvima javnog informiranja.

Članak 128.
Zabilješka umjesto pljenidbenog popisa

Ako se nakon pljenidbenog popisa odredi ovrha nad zaplijenjenim stvarima radi naplate drugog tražbine istoga tražitelja ovrhe ili tražbina drugog tražitelja ovrhe, neće se obaviti ponovni popis i procjena tih pokretnih stvari, nego će se u nastavku zapisnika samo uabilježiti podaci iz kasnijeg rješenja o ovrsi.

3. Prodaja stvari

Članak 129.
Vrijeme prodaje

(1) Između dana pljenidbenog popisa i dana prodaje stvari mora proći najmanje 15 dana.

(2) Prodaja se može provesti i prije istjeka roka iz stavka 3. ovoga članka, iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka, ako ovršenik pristane da se prodaja obavi prije toga, ili ako su u pitanju stvari koje su podložne brzom kvarenju, ili ako postoji opasnost od znatnog pada njihove cijene, ili ako tražitelj ovrhe dadne osiguranje za štetu koju bi bio dužan naknaditi ovršeniku u slučaju da rješenje o ovrsi ne postane ovršno.

Članak 130.
Način prodaje

(1) Prodaja stvari se obavlja putem usmenog javnog nadmetanja ili neposrednom pogodbom. Način prodaje određuje zaključkom sud, pazeći na postignuće stigne najpovoljnijeg unovčenja stvari.
(2) Javno nadmetanje provodi sudski ovršitelj ili druga osoba određena od suda.

(3) Prodaja neposrednom pogodbom obavlja se između kupca, s jedne strane i sudskog ovršitelja ili osobe koja obavlja komisione poslove, s druge strane. Sudski ovršitelj pokretne stvari prodaje, u ime i za račun ovršenika, a osoba koja obavlja komisione poslove, u svoje ime, a za račun ovršenika.

(4) Prodaja javnim nadmetanjem odredit će se ako su u pitanju stvari veće vrijednosti, a može se očekivati da će se prodati po većoj cijeni od procijenjene vrijednosti.

(5) Prodaja stvari objavit će se pravodobno na oglasnoj ploči suda, a može se objaviti i na način predviđen za objavu prodaje nepokretnosti.

(6) Tražitelj ovrhe i ovršenik izvijestit će se o mjestu, danu i satu prodaje.

Članak 131.
Ročište za javnu prodaju

(1) Pri prodaji pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe članka 89. st. 1. i 2. i članka 90. stav 5. ovoga zakona.

(2) Ponuđač sa najvećom ponudom platit će cijenu za pokretnu stvar odmah nakon objave rezultata, ako sud zaključkom ne odluči drugačije. Ukoliko ponuđač ne plati odmah po pozivu suda, drugi ponuđač će biti proglašen kupcem i platit će onu cijenu koju je on ponudio i tim slijedom.

(3) U slučaju da niti jedan od ponuđača sa odgovarajućom ponudom ne uplati cijenu odmah po pozivu suda, sud će na zahtjev jedne od stranaka, oglasiti da prvo ročište nije uspjelo. Zahtjev sudu za zakazivanje novog ročišta stranka može podnijeti u roku osam dana od održavanja neuspjelog ročišta.

(4) Sud na drugom ročištu za javno nadmetanje postupa sukladno st. od 1. do 3. ovoga članka, ali se pokretna stvar koja je predmet prodaje može prodati bez ograničenja glede iznosa njezine cijene.

(5) Sud će obustaviti postupak ako nijedna stranka ne predloži održavanje drugog javnog nadmetanja u propisanome roku, ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugome javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe.

(6) Neposrednom pogodbom ne može se prodati pokretna stvar ispod jedne trećine procjenjene vrijednosti.

Članak 132.
Predaja stvari prije plaćanja

(1) Sudski ovršitelj predat će stvari kupcu i ako nije položio cijenu, ako na to, na vlastiti rizik, pristane tražitelj ovrhe i sudionici koji imaju pravo prvenstva u namiri, u granicama iznosa koji bi im pripaoi iz postignute cijene.

(2) Ako kupac ne položi cijenu u roku koji mu je određen, osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu zatražiti od suda u istome postupku da naloži kupcu plaćanje cijene, te nakon pravomoćnosti i ovršnosti togarješenja protiv njega predložiti ovrhu.

4. Namirenje tražitelja ovrhe

Članak 133.
Namira jednog tražitelja ovrhe

(1) Ako se iz prodajne cijene stvari namiruje samo jedan tražitelj ovrhe, sud će, bez održavanja ročišta, rješenjem odrediti da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari i oduzetog novca namire slijedom: troškovi postupka, troškovi određeni u ovršnoj ispravi, kamate do dana unovčenja stvari i glavna tražbina.

(2) Višak prodajne cijene koji ostane nakon namire predat će se ovršeniku, ako tomu nema smetnji.

Članak 134.
Namirenje više tražitelja ovrhe

(1) Ako se u ovršnom postupku namiruje više tražitelja ovrhe, odnosno ako se osim tražitelja ovrhe namiruju i osobe čija prava prestaju prodajom stvari, oni se uz shodnu primjenu članka 98. ovoga zakona iz prodajne cijene namiruju onim slijedom kojim su stekli založno ili drugo pravo koje prodajom prestaje, ako zakonom za određene tražbine nije propisano prvenstveno pravo namire.

(2) Tražitelj ovrhe istog reda koji se iz prodajne cijene ne mogu u cijelosti namiriti, namiruju se srazmjerno iznosima svojih tražbina.

(3) Pri donošenju rješenja o namiri sud će uzeti u obzir samo one tražbine za koja je rješenje o ovrsi postalo ovršno do dana donošenja rješenja o namiri.

5. Primjena odredaba o ovrsi na nepokretnosti

Članak 135.

Odredbe ovoga zakona o ovrsi nad nepokretnostima, izuzev članka 71. ovoga zakona, primjenjuju se na odgovarajući način i u postupku ovrhe nad pokretnim stvarima, ako odredbama poglavlja XI ovoga zakona nije drugačije određeno.

XII- OVRHA NA NOVČANOM POTRAŽIVANJU IZVRŠENIKA

1. OPĆE ODREDBE

Članak 136.
Mjesna nadležnost

(1) Za odlučivanje o prijedlogu ovrhe nad novčanom tražbinom i provedbom te ovrhe, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenika, a ako ovršenik nema prebivalište u Federaciji, nadležan je sud na čijem se području nalazi ovršenikovo boravište.

(2) Ako ovršenik nema u Federaciji ni boravište, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenikova dužnika, a ako dužnik nema prebivalište u Federaciji, nadležan je sud na čijem se području nalazi boravište ovršenikova dužnika.

(3) Odredbe st. 1. i 2. ovoga članka, koje se odnose na prebivalište fizičke osobe na odgovarajući se način primjenjuju i na sjedište pravne osobe.

(4) Iznimno, tražitelj ovrhe zakonskog uzdržavanja može podnijeti prijedlog za ovrhu i sudu na čijem području ima prebivalište ili boravište.

Članak 137.
Izuzeće od ovrhe

(1) Izuzeta su od ovrhe primanja na temelju zakonskog uzdržavanja, ukoliko se ne radi o tražbinama jednake vrste.

(2) Predmetom ovrhe ne mogu biti tražbine po temelju poreza, pristojbi i doprinosa propisanih zakonom.

Članak 138.
Ograničenje ovrhe

(1) Ovrha nad: plaćom, naknadom umjesto plaće, naknadom za skraćeno radno vrijeme i naknadom usljedzbog umanjenja plaće i mirovine, primanjima na temelju nadoknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanjima na temelju socijalne pomoći, primanja na temelju privremene neuposlenosti, primanjima na temelju dodatka na djecu, primanjima na temelju stipendije i pomoći učenicima i studentima i naknadama za rad osuđenika može se provesti do iznosa od jedne polovine.

(2) Ograničenja ovrhe na novčanim tražbinama ovršenika iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se samo ako tražbine ne prelaze 1.000,00 KM mjesečno. Na dijelu tražbine koja prijelazi 1.000,00 KM mjesečno, ovrha se može provesti do iznosa od dvije trećine tražbine.

Članak 139.
Ovršne radnje

Ovrha nad novčanom tražbinom provodi se pljenidbom i prijenosom, ako ovim zakonom, za pojedine slučajeve nije drugačije određeno.

Članak 140.
Opseg ovrhe

(1) Pljenidba i prijenos novčane tražbine mogu se odrediti i sprovesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje tražbine tražitelja ovrhe, osim ako je u pitanju nedjeljivo tražbina.

(2) Ako više tražitelja ovrhe traži ovrhu nad istom tražbinom koja je djeljiva, pljenidba i prijenos određuju se u odgovarajućim iznosima, posebice u korist svakog tražitelja ovrhe.

2. Pljenidba tražbine

Članak 141.
Dejstvo pljenidbe

(1) Pljenidba se sprovodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili inače raspolaže njome i danim zalogom za njegovo osiguranje.

(2) Pljenidba je sprovedena danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku.

(3) Tražitelj ovrhe pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini.

(4) Ovršenikov dužnik nema pravo prigovora niti priziva protiv rješenja o ovrsi.

Članak 142.
Pljenidba tražbina utemeljena na vrijednosnom papiru

(1) Pljenidbu novčanog tražbine utemeljenu na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom, ili za čije je ostvarenje potreban taj papir, sprovodi sudski ovršitelj oduzimanjem papira od ovršenika i njegovim predavanjem sudu. Pljenidba je obavljena oduzimanjem papira od ovršenika.

(2) Pravne radnje potrebne za očuvanje ili ostvarenje prava iz papira iz stavka 1. ovoga članka, obavlja u ovršenikovo ime sudski ovršitelj na temelju zaključka suda.

Članak 143.
Založno pravo na kamate

Založno pravo stečeno na tražbini po kojem teku kamate odnosi se i na kamate koje dospijevaju nakon pljenidbe.

Članak 144.
Prvenstveni red

(1) Prvenstveni red založnih prava više tražitelja ovrhe određuje se prema danu prijama ovršnog prijedloga.

(2) Ako je ovršni prijedlog upućen poštom kao preporučena pošiljka, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu.

(3) Ako su ovršni prijedlozi više tražitelja ovrhe zaprimljeni u sudu istog dana, založna prava imaju isti prvenstveni red.

(4) Tražbina s istim redom prvenstva namiruju se srazmjerno, ako se ne mogu namiriti u cijelosti.

(5) Ako zbog provedbe ovrhe nad novčanom tražbinom prestaju založna i druga prava koja su stečena prije pokretanja postupka, prvenstveni red u namirenju tih prava određuje se prema propisima koji uređuju stjecanje reda prvenstva tih prava izvan ovršnog postupka.

Članak 145.
Pljenidba tražbine osigurana založnim pravom
upisanim u javni registar

(1) Pljenidba tražbine osigurana založnim pravom upisanim u javni registar sprovodi se upisom pljenidbe u taj registar.

(2) Upis se obavlja po službenoj dužnosti, uz naznaku da je pljenidba, na temelju koje je na tražbini stečeno založno pravo, određeno radi namire tražbine tražitelja ovrhe.

(3) Ako ima više tražitelja ovrhe, prvenstveni red njihovih tražbina određuje se prema vremenu upisa.

3. Prijenos tražbine

a) Opće odredbe

Članak 146.
Vrste prijenosa

(1) Zaplijenjena tražbina prijenosi se na tražitelja ovrhe sukladno njezinim prijedlogom, radi naplate ili umjesto isplate.

(2) Tražitelj ovrhe je dužan već u ovršnom prijedlogu zatražiti prijenos tražbine na njega prenese radi naplate ili umjesto isplate, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O vrsti prijenosa sud odlučuje rješenjem o ovrsi.

(3) U rješenju o ovrsi ili u posebnom rješenju o prijenosu pozvat će se ovršenikov dužnik da dužni iznos položi sudu uplatom na određeni račun i da o tome izvijesti sud.

Članak 147.
Posebni uvjeti za prijenos nedjeljive tražbine

(1) Tražbina koja se temelji na vrijednosnom papiru koji se prijenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje potrebno podnošenje toga papira, ili koje se iz drugih razloga ne može dijeliti glede prijenosa ili ostvarenja, može se prenijeti samo u svojem punom iznosu.

(2) Ako taj iznos prelazi iznos tražbine tražitelja ovrhe, zaplijenjena tražbina će se prenijeti nakon što povjeritelj položi jamstvo da će taj višak predati sudu.

(3) Tražbina koja je djelimice izuzeta od ovrhe ili koja je već zabranjena u korist drugih osoba, prijenosi se nakon povjeritelj položi jamstvo da će sudu predati dio izuzet od ovrhe.

(4) Ako je više tražitelja ovrhe podnijelo prijedlog za prijenos u razne dane,
sud će prenijeti tražbinu na tražitelja ovrhe koji je prvi podnio
prijedlog, a ako je više tražitelja ovrhe podnijelo prijedlog istog dana,
tražbina će se prenijeti na tražitelja ovrhe čija je tražbina najveća.

Članak 148.
Provedba prijenosa

(1) Prijenos tražbine je sproveden dostavom ovršenikovom dužniku rješenja kojim je prijenos određen.

(2) Prijenos tražbine utemeljen na vrijednosnom papiru koji se prijenosi indosamentom ili kojega je radi ostvarenja potrebno podnijeti, sproveden je kada sud na taj papir stavi iskaz o prijenosu i papir s tim iskazom preda tražitelju ovrhe.

Članak 149.
Obveze ovršenika i tražitelja ovrhe

(1) Ovršenik je dužan u roku kojega odredi sud, a na zahtjev tražitelja ovrhe na kojega je tražbina preneseno, dati objašnjenja koja su tražitelju ovrhe potrebna radi ostvarivanja te tražbine i predati mu isprave koje se na tu tražbinu odnose.

(2) Tražitelj ovrhe na koga je prenesen dio tražbine dužan je, ako to ovršenik zatraži, u roku kojeg odredi sud, dati osiguranje da će nakon ostvarenja te tražbine vratiti isprave koje se odnose na tražbinu.

(3) Sud će na prijedlog tražitelja ovrhe sprovesti ovrhu protiv ovršenika radi predaje isprava, ako ih on sam ne preda.

(4) Predaju isprava koje se nalaze kod treće osobe, tražitelj ovrhe može zahtijevati tužbom, ako bi to pravo imao ovršenik.

(5) Na ispravi koja se daje tražitelju ovrhe, sud će ubilježiti da je proveden prijenos tražbine za koje je određeno ovrha.

Članak 150.
Polaganje novca sudu

(1) Ovršenikov dužnik kojem je dostavljeno rješenje o ovrsi ili posebno rješenje o prijenosu ispunjava svoju obvezu polaganjem novca ili vrijednosnih papira kod suda koji provodi ovrhu.

(2) Ako je radi naplate prenesene novčane tražbine tražitelj ovrhe morao pokrenuti sudski ili drugi postupak, sud ili tijelo koje vodi postupak, u odluci kojom prihvaća zahtjev tražitelja ovrhe naložit će ovršenikovom dužniku da dužni iznos položi sudu koji provodi ovrhu.

(3) Na temelju odluke kojom je ovršenikovom dužniku naloženo da dužni iznos položi sudu koji provodi ovrhu, na prijedlog tražitelja ovrhe na kojeg je tražbina prenesena, provest će se ovrha protiv ovršenikova dužnika i novac naplaćen tom ovrhom, nakon podmirenja troškova postupka, doznačiti po službenoj dužnosti sudu koji provodi ovrhu.

b) Prijenos radi naplate

Članak 151.
Ovlaštenja tražitelja ovrhe

(1) Prijenosom tražbine radi naplate ovlašćuje se tražitelj ovrhe da traži od ovršenikova dužnika isplatu iznosa naznačenog u rješenju o ovrsi ili u posebnom rješenju o prijenosu ako je taj iznos dospio, obavlja sve radnje koje su potrebne radi očuvanja i ostvarenja prenesene tražbine i koristi se pravima u svezi s zalogom koji je dat za osiguranje te tražbine.

(2) Prijenosom tražbine radi naplate tražitelj ovrhe nije ovlašten na teret ovršenika zaključiti poravnanje, ovršenikovu dužniku oprostiti dug ili prenesenim tražbinama raspolagati, te ni s ovršenikovim dužnikom sklopiti ugovor da odluku o tražbini, ako je ona sporna, donese arbitraža.

(3) Tražitelju ovrhe na kojega je prenesena tražbina radi naplate ovršenikov dužnik može istaknuti samo prigovore koje bi mogao istaknuti ovršeniku.

(4) Ustupanje prenesenog tražbine provedeno od strane ovršenika poslije prijenosa nema pravnog djejstva na prava koja je tražitelj ovrhe stekao prijenosom.

Članak 152.
Prijenos radi naplate tražbine upisane u javni registar

Prijenos radi naplate tražbine upisane u javni registar upisat će se po službenoj dužnosti.

Članak 153.
Uvjetovanost obveze ovršenikova dužnika predajom stvari

(1) Ako obveza ovršenikova dužnika da isplati tražbinu ovisi od obveze ovršenika da mu preda određenu stvar koja se nalazi u posjedu ovršenika, a ta je obveza utvrđena pravomoćnom presudom, sud će, na prijedlog tražitelja ovrhe na kojega je tražbina prenesena radi naplate, naložiti ovršeniku predaju stvari sudu radi predaje ovršenikovu dužniku.

(2) Na prijedlog tražitelja ovrhe, sud će prema ovršeniku koji nije predao stvar u određenome roku, provesti ovrhu radi predaje stvari.

Članak 154.
Izvješćivanje ovršenika o tužbi za naplatu prenesene tražbine

Tražitelj ovrhe koji je podnio tužbu radi naplate prenesene tražbine dužan je bez odlaganja izvijestiti ovršenika o pokrenutoj parnici, a u protivnom odgovara ovršeniku za štetu koja mu je tim propustom nanesena.

Članak 155.
Zakašnjenje u naplati prenesene tražbine

(1) Tražitelj ovrhe koji se ne brine za naplatu prenesene tražbine odgovara za štetu koja je time nanesena drugom tražitelju ovrhe koji ima založno ili koje drugo pravo, koje se namiruje iz tražbine.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sud može, na prijedlog drugog tražitelja ovrhe, ukinuti rješenje o prijenosu tražbine na neurednog tražitelja ovrhe i tražbina prenijeti na drugog tražitelja ovrhe.

Članak 156.
Namira tražitelja ovrhe

(1) Tražitelj ovrhe na kojega je tražbina prenesena radi naplate namiruje se iz sredstava položenih sudu.

(2) Namirenje tražitelja ovrhe i drugih osoba čija prava prestaju provođenjem ovrhe sprovodi se uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 133. i 134. ovoga zakona.

c) Prijenos umjesto isplate

Članak 157.

(1) Zaplijenjena tražbina prelazi prijenosom umjesto isplate na tražitelja ovrhe prenesenog iznosa, s dejstvom ustupanja tražbine uz naknadu.

(2) Ako je prenesena tražbina osigurana založnim pravom upisanim u javni registar, sud će po službenoj dužnosti, prenijeti ovršenikova prava na tražitelja ovrhe, a brisati založno pravo upisano u korist ovršenika.

(3) Tražitelj ovrhe na kojega je tražbina preneseno umjesto isplate dužan je tražbinu naplatiti po pravilima koja važe za tražbine prenesene radi naplate, s tim što se novac dobiven ostvarenjem tražbine isplaćuje izravno tražitelju ovrhe osim u slučaju iz stavka 4. ovoga članka.

(4) Tražitelj ovrhe na kojega je tražbina prenesena umjesto isplate, smatra se namirenim i samim prijenosom u visini te tražbine ako u ovršnom postupku nije sudjelovalo više tražitelja ovrhe ili drugih povjeritelja koji se namiruju iz prenesenog tražbine. Ako u ovršnom postupku sudjeluju takve osobe, tražitelj ovrhe na kojega je tražbina prenesena umjesto isplate smatrat će se tražiteljem ovrhe na kojega je tražbina prenesena radi naplate.

(5) Okolnost da je na tražitelja ovrhe tražbina prenesena umjesto isplate ne utiče na odgovornost ovršenika za istinitost i naplativost prenesene tražbine.

4. Posebne odredbe o ovrsi nad plaćom i drugim stalnim novčanim primanjima

Članak 158.
Primjena odredaba poglavlja XII ovoga zakona

U ovrsi nad plaćom i drugim stalnim novčanim primanjima primjenjuju se odredbe čl. od 137. do 157. ovoga zakona, ako odredbama čl. od 158. do 165. ovoga zakona nije drugačije određeno.

Članak 159.
Rješenje o ovrsi

(1) Rješenjem o ovrsi nad plaćom određuje se pljenidba određenog dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku isplaćuje plaću da novčani iznos za koji je određeno ovrha isplati, odnosno isplaćuje tražitelju ovrhe nakon ovršnosti rješenja o ovrsi, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Rješenje o ovrsi odnosi se i na povećanje plaće do kojega dođe nakon dostave rješenja o ovrsi, kao i na sva primanja ovršenika na temelju rada.

Članak 160.
Ovrha kada pravo na uzdržavanje ima više osoba

(1) Ako pravo na zakonsko uzdržavanje, odnosno pravo na rentu za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja po istom ovršeniku ima više osoba, a ukupni iznos njihovih tražbina prijelazi dio plaće koji može biti predmet ovrhe, ovrha se određuje i provodi u korist svakog od takvih tražitelja ovrhe srazmjerno visini njihovih tražbina.

(2) Ako nakon započete provedbe ovrhe nad plaćom, odnosno drugim stalnim novčanim primanjem bude podnesen novi prijedlog za ovrha na tražbinu iz stavka 1. ovoga članka, sud će prije doneseno rješenje o ovrsi izmijeniti po službenoj dužnosti, u smislu stavka 1. ovoga članka, i odrediti iznos koji će se ubuduće isplaćivati pojedinim tražiteljima ovrhe.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, rješenje o ovrsi dostavlja se i ranijem tražitelju ovrhe koji protiv tog rješenja može iskazati prigovor.

Članak 161.
Mjesto isplate

(1) Tražbine za koje nije propisano bezgotovinsko plaćanje tražitelj ovrhe naplaćuje neposredno na blagajni na kojoj se ovršeniku isplaćuje plaća.

(2) Tražitelj ovrhe ima pravo zahtijevati da mu se obustavljeni iznos isplaćuje poštom na adresu koju naznači ili na određeni račun u banci, uz odbijanje troškova doznačavanja.

Članak 162.
Prestanak rada

(1) Kad ovršeniku prestane rad, rješenje o ovrsi djeluje i prema drugom poslodavcu kod kojega dužnik stupa na rad i to od dana kad je tomu poslodavcu dostavljeno rješenje o ovrsi.

(2) Prijašnji poslodavac ovršenika dužan je bez odgode preporučenom pošiljkom s povratnicom dostaviti rješenje o ovrsi novom poslodavcu i o tomu izvijestiti sud.

(3) Prijašnji poslodavac izvijestit će sud o prestanku rada ovršenika bez odlaganja ako mu nije poznat novi poslodavac, o čemu će sud izvijestiti tražitelja ovrhe, određujući mu rok radi pribavljanja podataka o novom poslodavcu.

(4) Ako tražitelj ovrhe ne izvijesti sud u roku koji mu je određen o novom poslodavcu, sud će obustaviti ovrhu.

Članak 163.
Odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih rata

(1) Tražitelj ovrhe može predložiti sudu u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu isplaćivanje svih obroka što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka tražitelj ovrhe može podnijeti do okončanja ovršnog postupka.

(3) Rješenje kojim se usvaja prijedlog tražitelja ovrhe ima djejstvo rješenja o ovrsi.

(4) Poslodavac koji nije postupio po rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po članku 162. st. 2. i 3. ovoga zakona, odgovara za štetu koju je tražitelj ovrhe usljed toga pretrpio.

Članak 164.
Zapljena po pristanku dužnika

(1) Dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine povjeritelja zapljeni dio njegove plaće i da se isplati izravno povjeritelju na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravno dejstvo rješenja o ovrsi.

(2) Ispravu iz stavka 1. ovoga članka sa dejstvima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu dostavlja povjeritelj preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, zapljena na temelju suglasnosti dužnika nema utjecaja na sprovedbu ovrhe nad plaćom radi namirenja tražbine na temelju zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale na temelju narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete na temelju izgubljenog uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja.

Članak 165.
Primjena odredaba

Odredbe čl. od 158. do 164. ovoga zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika.

5. Ovrha nad tražbinom po računu u banci

Članak 166.
Prinudna ovrha

(1) Ovrha radi ostvarenja novčane tražbine prema ovršeniku može se sprovesti na svim sredstvima na njegovim računima u banci, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Rješenjem o ovrsi nad novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu ovršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese s transakcijskog računa ovršenika na transakcijski račun tražitelja ovrhe, a za tražbine za koja nije propisana naplata preko žiro-računa u banci da isplati taj iznos tražitelju ovrhe u gotovom novcu.

(3) Ovrha nad novčanom tražbinom, koja po štednom ulogu, tekućem ili žiro-računu, deviznom i drugim računima u banci, izuzev transakcijskog računa, pripada ovršeniku određuje se tako što se rješenjem o ovrsi nalaže banci da novčani iznos za koji je određeno ovrha isplati tražitelju ovrhe nakon ovršnosti rješenja o ovrsi. To rješenje ima djejstvo rješenja o ovrsi kojim su određeni zaplijena novčane tražbine i prijenos radi naplate.

(4) U rješenju o ovrsi iz st. 2. i 3. ovoga članka, odredit će se broj računa ovršenika s kojega treba obaviti isplatu i broj računa tražitelja ovrhe na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.

(5) Sud će rješenjem o ovrsi obvezati banku da dostavi izvješće o svim promjenama na računu ovršenika, ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namiru tražbine određenih rješenjem o ovrsi. Izvješće obuhvaća promjene na računu za razdoblje od 30 dana do donošenja rješenja o ovrsi i mora sadržati svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. Podaci koji se dostavljaju, a koji se odnose na međubankarske prijenose moraju sadržati, između ostalog, ime primatelja i broj računa u odredišnoj banci.

(6) Ugovor o štednom ulogu i svakom drugom ulogu se raskida po sili zakona danom ovršnosti rješenja o ovrsi, bez obzira je li oročen ili ne. Po namiri tražbine primijenit će se ugovorne odredbe o raskidu ovih ugovora.

Članak 167.
Redoslijed naplate

(1) Banka naplatu obavlja slijedom, po vremenu dostave rješenja o ovrsi, ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i vremenu dostave i izdaje tražitelju ovrhe, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegove tražbine u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog ovršenika prije isplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(4) S rješenjem o ovrsi izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Članak 168.
Povremena davanja

(1) Ako je rješenjem o ovrsi banci naloženo plaćanje određenih iznosa u određenim razmacima, ta će osoba obavljati isplate sukladno nalogu iz rješenja o ovrsi.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka redoslijed naplate svih budućih rata računa se prema vremenu dostave rješenja o ovrsi.

(3) Banka vodi posebnu evidenciju rješenja o ovrsi kojim su naložena buduća povremena plaćanja.

Članak 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu

(1) Ako na računu označenom u rješenju o ovrsi nema sredstava, banka će u korist toga računa obaviti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a po redoslijedu koji označi tražitelj ovrhe.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cijelosti naplatiti ovršnu tražbinu uslijed nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o ovrsi u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kada sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o ovrsi nije drugačije određeno.

(3) O tomu kako nema sredstava na računu, banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvješće o promjenama na računu iz stavka 5. članka 166. ovoga zakona.

Članak 170.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje ovrhe

(1) Ako banka smatra kako postoje zakonske ili druge smetnje za ovrhu po odredbama poglavlja XII ovoga zakona, zadržat će rješenje o ovrsi, provesti pljenidbu sredstava ovršenika i o smetnjama izvijestiti sud.

(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga izvijestit će tražitelja ovrhe i banku o daljnjem postupanju.

Članak 171.
Ovrha prema solidarnom ovršeniku

(1) Ako temeljem ovršne isprave dva ili više ovršenika solidarno odgovaraju, sud će, na prijedlog tražitelja ovrhe, protiv njih donijeti jedno rješenje o ovrsi kojime se vrši pljenidba računa ovršenika, u iznosima određenim rješenjem o ovrsi.

(2) Tražitelj ovrhe može u prijedlogu za ovrha odrediti redoslijed po kojem će se obaviti naplata od pojedinih dužnika, a ako to nije učinjeno, naplata će se obaviti onim slijedom kojime su oni navedeni u prijedlogu.

(3) Namira se vrši po odredbama iz stavka 2. ovoga članka tako da banka, koja nema dovoljno sredstava na računima ovršenika, dostavlja rješenje o ovrsi na provođenje banci narednog ovršenika uz izvješće o do tada provedenoj ovrsi, o čemu izvješćuje sud bez odlaganja.

Članak 172.
Redoslijed namire s pojedinih računa pravnih
osoba

Ukoliko ovršenik ima novčana sredstava na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe članka 171. ovoga zakona.

Članak 173.
Ovrha nad sredstvima na deviznom računu

Ako se ovrha provodi radi naplate tražbine u drugim novčanim sredstvima, sredstva s deviznog računa ovršenika preračunavaju se u ta sredstva po tečaju po kojem bi banka, u kojoj je račun, obavila to preračunavanje na zahtjev ovršenika i isplata se obavlja po pravilima o isplatama s računa koji se vode u tim sredstvima.

Članak 174.
Ovrha radi naplate tražbine u stranoj valuti

(1) Ako tražbina utvrđena u ovršnoj ispravi glasi na stranu valutu i ako ovršenik ima devizni račun u toj valuti, rješenjem o ovrsi naložit će se banci kod koje se vodi devizni račun ovršenika da prenese odgovarajući iznos u stranoj valuti s računa ovršenika na račun tražitelja ovrhe, ili da isplatu u stranoj valuti izvrši na neki drugi dopušten način.

(2) Tražitelj ovrhe može zatražiti da se ovrha radi namire njegove tražbine u određenoj stranoj valuti odredi i provede na drugim računima ili predmetima ovršenika kao ovrha radi naplate tražbine, u iznosu koji je potreban za kupnju dužnih deviznih sredstava od ovlaštene osobe.

(3) Odredbe st. 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se i kada se ovrha određuje protiv ovršenika koji nisu pravne osobe.

Članak 175.
Odgovornost banaka za štetu

Banka koja ne postupi sukladno rješenjem o ovrsi i drugim sudskim nalozima, odgovara za štetu uzročenu tražitelju ovrhe po općim pravilima o naknadi štete.

Članak 176.
Primjena odredaba poglavlja XII ovoga zakona

U ovrsi nad tražbinom po računu u banci na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. od 136. do 157. ovoga zakona, ako odredbama ovoga zakona nije drugačije određeno.

XIII - OVRHA NAD TRAŽBINOM S PREDAJOM ILI ISPORUKOM POKRETNIH STVARI ILI PREDAJOM NEPOKRETNOSTI

1. Opće odredbe

Članak 177.
Mjesna nadležnost

Za odlučivanje o ovršnom prijedlogu nad ovršenikovom tražbinom s predajom određenih pokretnih ili nepokretnih stvari ili isporukom određene količine pokretnih stvari i za provedbu te ovrhe, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalaze te stvari.

Članak 178.
Ovršne radnje

Ovrha nad ovršenikovom tražbinom s predajom ili isporukom pokretne stvari ili predajom nepokretnost, sprovodi se zaplijenom te tražbine, njezinim prijenosom na tražitelja ovrhe i prodajom stvari.

Članak 179

Dejstvo prijenosa

Prijenos zaplijenjene ovršenikove tražbine ima dejstvo prijenosa novčane tražbine radi naplate.

Članak 180.
Nedospjelost ovršenikove tražbine

Ako ovršenikova tražbina još nije dospjela, sud će naložiti ovršenikovom dužniku predaju stvari nakon dospjeća.

Članak 181.
Tužba protiv ovršenikovog dužnika

Protiv ovršenikova dužnika koji nije voljan predati stvari, tražitelj ovrhe može tužbom tražiti predaju, ako o obvezi predaje nema ovršnu ispravu.

Članak 182.
Primjena odredbi o ovrsi nad novčanom tražbinom

Odredbe poglavlja XII zakona o ovrsi nad novčanom tražbinom ovršenika na odgovarajući se način primjenjuju i na ovrhu nad tražbinom da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili se preda nepokretnost, ako odredbama ovoga zakona nije drugačije određeno.

2. Pokretne stvari

Članak 183.
Predaja stvari na čuvanje

(1) Rješenjem kojim se određuje prijenos ovršenikove tražbine, sud će, po prijedlogu tražitelja ovrhe, naložiti ovršenikovom dužniku da pokretne stvari na koje se tražbina odnosi sam čuva, ako na to pristane, odnosno preda službenoj osobi ili drugoj osobi na čuvanje.

(2) Na čuvanje stvari na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 122. ovoga zakona.

Članak 184.
Prodaja stvari i namira tražitelja ovrhe

Prodaja pokretnih stvari predanih na čuvanje, te namira tražitelja ovrhe obavlja se prema odredbama poglavlja XI ovoga zakona o ovrsi nad pokretnim stvarima.

3. Nepokretnosti

Članak 185.
Predaja tražitelju ovrhe

(1) Rješenjem kojim se određuje prijenos ovršenikovog tražbine sud će naložiti ovršenikovom dužniku da nepokretnost na koju se ta tražbina odnosi preda tražitelju ovrhe.

(2) Tražitelj ovrhe je dužan nepokretnošću, u ime i za račun ovršenika, upravljati kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin, i sudu, na njegov zahtjev, položiti račun o upravljanju.

Članak 186.
Prodaja i namira tražitelja ovrhe

(1) Tražitelj ovrhe može radi namira svoje tražbine, u roku koji ne može biti dulji od 30 dana od dana kada mu je nepokretnost predana, predložiti sudu prodaju te nepokretnosti.

(2) Ako tražitelj ovrhe ne predloži pravodobno prodaju, sud će obustaviti ovrhu i ukinuti sve provedene ovršne radnje.

(3) Nepokretnost se prodaje i tražitelj ovrhe namiruje prema odredbama poglavlja X ovoga zakona o ovrsi nad nepokretnostima.

XIV - OVRHA NAD DIONICOM I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA, TE NA ČLANSKOM UDJELU U PRAVNOJ OSOBI

Članak 187.
Mjesna nadležnost

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhom nad dionicom i ostalim registriranim vrijednosnim papirima (u daljem tekstu: dionice), te osnivateljskom ili drugom udjelu u pravnoj osobi i za provedbu te ovrhe, mjesno je nadležan sud na čijemu se području nalazi prebivalište, odnosno sjedište ovršenika kao vlasnika dionice ili udjela.

(2) U slučaju da ovršenik nema prebivalište, odnosno boravište ili sjedište na području Bosne i Hercegovine, mjesno je nadležan sud prema mjestu sjedišta emitenta vrijednosnih papira, odnosno sjedišta pravne osoba u kojoj ovršenik ima udio.

Članak 188.
Ovršne radnje

(1) Nad dionicom ovrha se sprovodi pljenidbom dionice, njezinom procjenom i prodajom, te namirom tražitelja ovrhe. Iznimno, dionica se, na prijedlog tražitelja ovrhe, a uz suglasnost ovršenika, može prenijeti na tražitelja ovrhe u nominalnoj vrijednosti, umjesto isplate.

(2) Nad udjelom u pravnoj osobi ovrha se sprovodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirom tražitelja ovrhe.

(3) Ovršne radnje iz ovoga članka sprovode se i kada je ugovorom ili pravilima pravne osobe ograničeno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima.

Članak 189.
Pljenidba dionice

(1) Pljenidba dionice obavlja se dostavom rješenja o ovrsi Registru vrijednosnih papira. Pljenidbom tražitelj ovrhe stječe založno pravo na dionici. Rješenje o ovrsi se istodobno dostavlja depozitaru i emitentu dionice.

(2) Registar vrijednosnih papira dužan je u Registru upisati kako je na dionici utemeljeno založno pravo u korist tražitelja ovrhe trenutkom prijama rješenja o ovrsi. Registar je dužan bez odlaganja izvijestiti sud o zakonskim smetnjama za utemeljivanje založnoga prava.

(3) Nakon upisa pljenidbe u registar vrijednosnih papira, registar ne smije u odnosu na zaplijenjene dionice obaviti u registru bilo koji upis na temelju raspolaganja ovršenika. Registar je dužan, bez odlaganja, izvijestiti sud o svakoj promjeni glede zaplijenjenih dionica, posebice o prisilnoj ovrsi radi naplate koje druge tražbine ili o osiguranju takve tražbine.

(4) Ovršeniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenom dionicom. Upozorenje o toj zabrani, te o kazneno-pravnim posljedicama njezine povrjede, unijet će se u rješenje o ovrsi.

Članak 190.
Procjena i prodaja dionica, te namira tražitelja ovrhe

(1) Dionice koje se po zakonu i propisima Povjerenstva za vrijednosne papire obvezatno uvrštavaju u promet na burzi i drugim uređenim javnim tržištima, prodaju se sukladno Zakonu o vrijednosnim papirima, uz posredovanje brokera kojega sud odabere, nakon ovršnosti rješenja o ovrsi. Namira osoba u postupku ovrhe obavlja se uz odgovarajuću primjenu odredaba poglavlja XI ovoga zakona o ovrsi nad pokretnostima.

(2) Dionice koje se po zakonu i propisima Povjerenstva za vrijednosne papire obavezatno ne uvrštavaju u promet na burzi i drugim uređenim javnim tržištima, prodaju se na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom. Neposrednom pogodbom dionice prodaje sudski ovršitelj ili osoba ovlaštena za prodaju dionica kojoj je sud povjerio prodaju. Sudski ovršitelj ili osoba ovlaštena za prodaju dionica, sklapaju ugovor o prodaji dionica u ime ovršenika na temelju zaključka suda koji ih na to ovlašćuje.

(3) Ako se dionice prodaju na javnome nadmetanju ili neposrednom pogodbom, procjena, utvrđivanje prodajne cijene i prodaja dionica, te namira tražitelja ovrhe, obavljaju se uz odgovarajuću primjenu odredaba poglavlja XI ovoga zakona o ovrsi nad pokretnim stvarima.

(4) Ako se dionice iz stavka 1. ovoga članka ne prodaju u roku od dva mjeseca od dana prve ponude za prodaju na burzi ili u slučaju neuspjele prodaje iz stavka 2., tražitelj ovrhe može zahtijevati ovrhu putem prijenosa dionice u vlasništvo, umjesto isplate. Rješenje o prijenosu dionice se dostavlja Registru vrijednosnih papira.

(5) Sud će o pravu iz stavka 4. ovoga članka izvjestiti tražitelja ovrhe kada se ispune uvjeti iz stavka 4. ovoga članka i pozvati ga da u određenomu roku podnese prijavu za prijenos dionica.

(6) Ako tražitelj ovrhe ne podnese prijavu iz stavka 5. ovoga članka, postupak će se obustaviti.

Članak 191.
Ovrha nad osnivačkom ili drugom udjelu u pravnoj osobi

(1) Zapljena osnivačkog ili drugog udjela vrši se dostavom rješenja o ovrsi registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom organu radi ubilježbe založnoga prava.

(2) Odredbe poglavlja XIV i odredbe ovoga zakona o ovrsi nad pokretnostima na odgovarajući se način primjenjuju i na ovrhu nad osnivačkom ili drugom udjelu u pravnoj osobi.

Članak 192.
Pravo preče kupnje

Ako drugi dioničari, odnosno suosnivatelji ili sunositelji udjela imaju pravo preče kupnje utemeljeno na zakonu, ugovoru ili pravilima pravne osobe, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 83. ovoga zakona.

XV - OVRHA NAD DRUGIM IMOVINSKIM PRAVIMA

Članak 193.
Ovršne radnje

Ovrha na patentu, tehničkom unapređenju, plodouživanju i nekom sličnom ovršenikovom pravu, provodi se pljenidbom toga prava, te njegovim unovčenjem sukladno odredbama ovoga zakona o prodaji pokretnih stvari.

C. OVRHA RADI OSTVARENJA NENOVČANE TRAŽBINE
XVI - SUDSKI PENALI

Članak 194.
Izricanje sudskih penala

(1) Kad ovršenik ne izvrši u roku neku svoju nenovčanu obvezu utvrđenu ovršnom ispravom, sud koji bi bio nadležan da odredi ovrhu na nenovčanoj tražbini će u ovršnom postupku, na prijedlog tražitelja ovrhe, rješenjem odrediti ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći ovršeniku kako će, ako svoju obvezu ne ispuni u tomu roku, biti dužan isplatiti tražitelju ovrhe određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), u smislu pravila o obligacionim odnosima počev od istjeka tog roka.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti samo priziv u roku od osam dana. Priziv ne odlaže ovrhu.

(3) Naknadno određeni primjereni rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći od dostave ovršeniku prvostupanjskog rješenja kojime je taj rok određen. Priziv ne utiče na tijek tog roka.

(4) Ako ovršenik najkasnije u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka, ispuni svoju obvezu, sud može u istom ovršnom postupku, na zahtjev ovršenika podnesen u roku od osam dana od ispunjenja obveze, smanjiti iznos dosuđenih penala, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njihovo plaćanje. Podnošenje tog zahtjeva bez utjecaja je na određivanje i sprovedbu ovrhe na temelju pravomoćnog rješenja o plaćanju sudskih penala iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine.

(6) Pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu iz stavka 5. ovoga članka. Prinudna naplata sudskih penala dospjelih do toga dana može se tražiti u smislu članka 195. ovoga zakona.

(7) Ako ovrha iz stavka 6. ovoga članka bude obustavljena, pravo tražitelja ovrhe na sudske penale ponovo se može ostvarivati.

Članak 195.
Ovrha radi naplate dosuđenih penala

(1) Na temelju pravmoćnog rješenja o plaćanju sudskih penala iz članka 194. ovoga zakona, sud će u istomu ovršnom postupku u kojem je donio to rješenje, na prijedlog tražitelja ovrhe, donijeti rješenje o ovrsi radi prinudne naplate dosuđenih penala.

(2) Ako ovršenik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istakne da je svoju obvezu ispunio, sud će njegov prigovor prihvatiti u ovršnome postupku samo ako njegovu utemeljnost dokaže javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave.

XVII- OVRHA RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI

Članak 196.
Mjesna nadležnost

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi predaje jedne ili više određenih stvari ili radi isporuke određene količine zamjenjivih stvari, te za provođenje ovrhe nadležan je sud na čijem se području nalaze stvari.

Članak 197.
Ovrha radi predaje određenih stvari koje se nalaze kod ovršenika ili treće osobe

(1) Ovrha radi predaje jedne ili više određenih stvari koje se nalaze kod ovršenika provodi se tako što sudski ovršitelj oduzima te stvari od ovršenika i predaje ih uz potvrdu tražitelju ovrhe.

(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka ovrha će se provesti i kad se stvari nalaze kod treće osobe koja ih je voljna predati sudskom ovršitelju.

(3) Ako treća osoba nije voljna predati stvari, tražitelj ovrhe može sudu predložiti da na njega prenese izvršenikovu tražbinu prema trećoj osobi na predaju stvari.

(4) Na postupak po prijedlogu iz stavka 3. ovoga članka primjenjuju se odredbe poglavlja XVII ovoga zakona o ovrsi nad potraživanom ovršenika s predajom ili isporukom pokretne stvari.

Članak 198.
Ovrha radi predaje određenih stvari koje se nisu mogle
naći kod ovršenika niti kod treće osobe

(1) Ako stvari nisu nađene nit kod ovršenika, niti kod treće osobe sud će u istom postupku, na prijedlog tražitelja ovrhe, procijeniti vrijednost tih stvari i rješenjem naložiti ovršeniku da tražitelju ovrhe u određenome roku isplati iznos te vrijednosti.

(2) Tražitelj ovrhe može prijedlog iz stavka 1. ovoga članka podnijeti u roku od tri dana od dana izvjeća da stvari nisu nađene. Ako tražitelj ovrhe ne podnese taj prijedlog u određenome roku, sud će obustaviti ovrhu.

(3) Na temelju rješenja iz stavka 1. ovoga članka tražitelj ovrhe može predložiti u istome postupku ovrhu radi naplate dosuđenog iznosa. Taj se prijedlog mora podnijeti najkasnije u roku od osam dana od donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ako prijedlog iz stavka 3. ovoga članka ne bude podnesen u određenome roku, sud će obustaviti ovrhu, te ukinuti rješenje iz stavka 1. ovoga članka i druge sprovedene radnje.

(5) Tražitelj ovrhe može zajedno s prijedlogom za ovrhu iz članka 197. st. 1. i 2. ovoga zakona spojiti i prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka. U tomu se slučaju ovrha prema članu 197. ovoga zakona i postupak iz ovoga članka provode istodobno. Sud može odrediti ovrhu u smislu odredbe stavka 3. ovoga članka i započeti s njezinim sprovođenjem, ali se radnje unovčenja zaplijenjenih dijelova imovine ovršenika ili prijenos sredstava s njegovog računa ne mogu sprovesti prije nego što se utvrdi kako se ovrha iz članka 197. st. 1. i 2. ovoga zakona nije moglo sprovesti.

(6) Ako se ovrha iz članka 197. st. 1. i 2. ovoga zakona provede, sud će po službenoj dužnosti, obustaviti ovrhu, te ukinuti rješenje iz stavka 1. ovoga članka i druge provedene radnje u smislu odredbe stavka 5. ovoga članka. U tomu slučaju tražitelj ovrhe snosi u cijelosti troškove uzročenee podnošenjem prijedloga iz stavka 5. ovoga članka.

Članak 199.
Ovrha radi isporuke zamjenljivih stvari koje se
nalaze kod ovršenika ili treće osobe

Ako je ovršnom ispravom utvrđena obaveza na isporuku određene količine zamjenjivih stvari koje se nalaze kod ovršenika ili treće osobe, ovrha se provodi na način propisan za predaju određenih stvari.

Članak 200.
Ovrha kad zamjenjive stvari nisu nađene nit kod
ovršenika niti kod treće osobe

(1) Ako stvari nisu nađene niti kod ovršenika, niti kod treće osobe ovrha će se provesti uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 198. ovoga zakona. Prilikom procjene vrijednosti stvari uzet će se u obzir potreba njihove nabave na drugoj strani.

(2) Ako tijekom izvršnog postupka dođe do promjene vrijednosti zamjenjivih stvari, tražitelj ovrhe može zatražiti od suda novu procjenu, te naložiti ovršeniku plaćanje razlike u vrijednosti. U tom slučaju primjenjuju se na odgovarajući način odredbe stavka 1. ovoga članka.

Članak 201.
Pravo na nadoknadu štete

Odredbama poglavlja XVII ovoga zakona ne dotiče se pravo tražitelja ovrhe da u parnici traži od ovršenika nadoknadu štete koja mu je nanesena što mu predaja, odnosno isporuka stvari nije obavljena.

XVIII - OVRHA RADI ISPRAŽNJENJA I PREDAJE NEPOKRETNE STVARI

Članak 202.
Mjesna nadležnost

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine i provedbe te ovrhe, mjesno je nadležan sud na čijemuse području nepokretnost nalazi.

Članak 203.
Način provođenja ovrhe

(1) Ovrha radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti provodi se tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nepokretnosti, predaje nepokretnost u posjed tražitelja ovrhe.

(2) Ispražnjenju i predaji nepokretnosti može se pristupiti nakon isteka osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, ako prigovor nije izjavljen, odnosno dostave rješenja kojim je prigovor ovršenika odbijen.

(3) Ako je to potrebno, sud će protiv osoba koje ometaju sprovođenje ovrhe izreći novčane kazne iz članka 17. ovoga zakona.

(4) Na zahtjev suda, policija i organ socijalnog staranja, dužni su pružiti svu potrebnu pomoć u sprovoedbi radnji iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provođenja ovrhe, dužan je osigurati tražitelj ovrhe na zahtjev sudskog ovršitelja koji tražitelju ovrhe mora biti saopćen najkasnije osam dana prije provođenja ovrhe.

Članak 204.
Uklanjanje pokretnih stvari

(1) Pokretne stvari koje su uklonjene s nepokretnosti predaju se ovršeniku, a ako on nije nazočan odraslom članu njegovog kućanstva ili njegovom punomoćniku.

(2) Ako pri poduzimanju ovršnih radnji nije nazočna niti jedna od osoba kojoj se stvari mogu predati, ili ih te osobe neće zaprimiti, stvari se predaju na čuvanje drugoj osobi na trošak ovršenika. Tražitelj ovrhe je dužan osigurati drugu osobu kojoj će se predati uklonjene stvari. Tražitelj ovrhe može sam preuzeti stvari ovršenika na čuvanje.

(3) Uklonjene stvari predaje na čuvanje drugoj osobi ili tražitelju ovrhe sudski ovršilac. Radnju sudskog ovršitelja potvrđuje sud zaključkom. Sud može naknadno zaključkom odrediti da se stvari povjere nekoj trećoj osobi umjesto onom kome su predane.

(4) O predaji drugoj osobi i o troškovima čuvanja, sud obavještava ovršenika, ako je to moguće, ostavljajući mu primjeren rok u kojemu može zatražiti predaju stvari nakon što naknadi troškove čuvanja.

(5) Uz izvješće iz stavka 4. ovoga članka, sud će upozoriti ovršenika da će, nakon istjeka određenoga roka, stvari biti prodate i da će se iz prodajne cijene se namiriti troškovi čuvanja i prodaje stvari.

Članak 205.
Prodaja pokretnih stvari

(1) Sud će po službenoj dužnosti odrediti zaključkom prodaju stvari za račun ovršenika, ako ovaj u ostavljenomu roku ne zatraži njihovu predaju i ne naknadi troškove čuvanja.
(2) Dio cijene postignut prodajom koji preostane nakon podmirenja troškova čuvanja i prodaje stvari polaže se kod suda, u korist ovršenika.

(3) Prodaja stvari obavlja se po odredbama poglavlja XI ovoga zakona o ovrsi nad pokretnim stvarima.

Članak 206.
Ovrha radi naplate troškova postupka

(1) Tražitelj ovrhe može u prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti zatražiti da se zajedno s ovrhom odredi ovrha na ovršenikovim pokretnim stvarima koje treba ukloniti s nepokretnosti radi naplate troškova ovršnog postupka.

(2) Ovrha iz stavka 1. ovoga članka određuje se i provodi po pravilima poglavlja XI ovoga zakona o ovrsi nad ovršenikovim pokretnim stvarima radi naplate novčane tražbine, a na prijedlog tražitelja ovrhe. Sud rješenjem određuje ovrhu.

XIX - OVRHA RADI OSTVARENJA TRAŽBINE NA RADNJU, TRPLJENJE ILI NEČINJENJE

Članak 207.
Mjesna nadležnost

Ako je ovršenik dužan po ovršnoj ispravi obaviti određenu radnju, ili trpjeti određene radnje ili se suspregnuti od određene radnje, za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i za provedbu ovrhe mjesno je nadležan sud na čijemu području ovršenik treba ispuniti obvezu po ovršnoj ispravi.

Članak 208.
Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba

(1) Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje tražitelja ovrhe da na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da ju obavi on sam.

(2) U prijedlogu za ovrha tražitelj ovrhe može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi sudu određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od druge osobe ili tražitelja ovrhe. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje, koji uz prijedlog za ovrhu priloži tražitelj ovrhe.

(3) Konačno rješenje o visini troškova iz stavka 2. ovoga članka, sud donosi na prijedlog tražitelja ovrhe, odnosno ovršenika. Ako se naknadno pokaže kako je na temelju rješenja iz stavka 2. ovoga članka pribavljeno od ovršenika više sredstava nego je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnog postupka, sud će, na ovršenikov prijedlog, razliku vratiti ovršeniku ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od ovršenika, odnosno naložit će tražitelju ovrhe da u određenome roku tu razliku vrati, ako je njemu stavljena na raspolaganje.

Članak 209.
Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju
može obaviti samo ovršenik

(1) Ako radnju može obaviti samo ovršenik, sud će rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze.

(2) Rješenjem o ovrsi sud će istodobno zaprijetiti ovršeniku, a i odgovornim osobama u ovršeniku pravnoj osobi da će im izricati novčane kazne sukladno članom 17. ovoga zakona ako u određenom roku ne ispune obvezu.

(3) Ako ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će, na prijedlog tražitelja ovrhe, dalje postupati po odredbama članka 17. ovoga zakona.

(4) Izvršenik koji je ispunio svoju obvezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je bez odlaganja o tomu izvijestiti sud i priložiti nesumnjive dokaze o tome. Nesumnjivim će se dokazom smatrati ovjerovljen pismeni iskaz tražitelja ovrhe o tome da je radnja obavljena, zapisnik sudskog ovršitelja o obavljanju radnje, nalaz i mišljenje sudskog vještaka da je radnja obavljena i sl. U protivnome, smatrat će se kako radnja nije obavljena.

(5) Ako radnja koju može obaviti samo ovršenik ne ovisi isključivo o njegovoj volji (npr. stvaranje određenoga umjetničkog djela i sl.), tražitelj ovrhe nema pravo tražiti ovrhu iz stavka 1. ovoga članka, već samo nadoknadu štete.

Članak 210.
Ovrha radi ostvarenja obveze na trpljenje i nečinjenje

(1) Ako je ovršenik dužan trpiti preduzimanje neke radnje ili se susprezati od njezinog poduzimanja, sud će, na prijedlog tražitelja ovrhe koji tvrdi da se ovršenik vlada protivno svojoj obvezi, rješenjem naložiti ovršeniku da se ponaša sukladno svojoj obvezi i zaprijetiti mu novčanom kaznom sukladno članom 17. ovoga zakona ako se nastavi tako vladati.
(2) Tražitelj ovrhe može podnijeti prijedlog da se ovršeniku izrekne novčana kazna zato što se i nakon naloga suda ponašao protivno svojoj obvezi u roku od 15 dana od saznanja za takvo vladanje, a najkasnije u roku od jedne godine od povrede obveze. Ako ovi rokovi bezuspješno proteknu, sud će rješenjem odbiti zahtjev za izricanje novčane kazne i obustaviti postupak, a tražitelj ovrhe gubi pravo na podnošenje novoga prijedloga za ovrhu na temelju iste ovršne isprave.

(3) Na ovrha iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 209. ovoga zakona.

Članak 211.
Ovrha radi uspostave prijašnjeg stanja

(1) Ako je zbog vladanja ovršenika protivno obavezi iz ovršne isprave nastala promjena koja nije sukladna skladu s pravom tražitelja ovrhe, sud će ovlastiti tražitelja ovrhe, na njegov prijedlog, da sam, a po potrebi i uz pomoć sudskog ovršenika, uspostavi pređašnje stanje na trošak i rizik ovršenika.

(2) Glede polaganja iznosa potrebnoga za podmirenje troškova za uspostavu prijašnjeg stanja i određivanja konačne visine tih troškova, primjenjuju se odredbe o troškovima za ovrhu radnje koju može pored ovršenika, obaviti i druga osoba.

(3) Ako je do promjena iz stavka 1. ovoga članka došlo nakon nastanka ovršne isprave, sud će postupiti sukladno odredbi stavka 1. ovoga članka tek što utvrdi da je do promjene došlo zbog vladanja ovršenika.

Članak 212.
Ponovno ometanje posjeda

(1) Ako je na temelju ovršne isprave, donesene u postupku zbog ometanja posjeda, ovrha sprovedena ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa nakon toga ponovo učini ometanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega, sud će na prijedlog tražitelja ovrhe, na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o ovrsi radi uspostave pređašnjeg stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovo počini ometanje posjeda. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 209. i 210. ovoga zakona.

(2) Prijedlog za ovrha iz stavka 1. ovoga članka tražitelj ovrhe može podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno ometanje posjeda, a najkasnije u roku od godine nakon ponovljenog ometanja.

Članak 213.
Pravo na naknadu štete

Odredbama poglavlja XIX ovoga zakona ne dotiče se pravo tražitelja ovrhe da u parnici traži nadoknadu štete koja mu je nanesena time to se ovršenik vladao protivno svojoj obvezi utvrđenoj u ovršnoj ispravi.

XX - OVRHA RADI VRAĆANJA UPOSLENOG NA RAD ODNOSNO U SLUŽBU

Članak 214.
Mjesna nadležnost

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da uposlenika vrati na rad i da člana tijela ovršenika vrati u službu i za provedbu ovrhe, mjesno je nadležan sud na čijemu je području zasnovan radni odnos.

Članak 215.
Rok za podnošenje prijedloga za ovrhu

(1) Prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da uposlenog vrati na rad odnosno u službu može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tražitelj ovrhe stekao pravo da taj prijedlog podnese.

(2) Smatra se da je uposlenik stekao pravo za podnošenje prijedloga iz stavka 1. ovoga članka, po istjeku roka za dragovoljnu ovrhu određenu u ovršnoj ispravi.

Članak 216.
Način sprovođenja ovrhe

Ovrha na temelju ovršne isprave kojom je ovršeniku naloženo da tražitelja ovrhe vrati na rad, odnosno u službu provodi se primjenom odgovarajućih odredaba članka 17. ovoga zakona i odredbama poglavlja XIX ovoga zakona o ovrsi radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik.

Članak 217.
Nadoknada plaće u slučaju vraćanja uposlenog na rad

(1) Tražitelj ovrhe koji je podnio prijedlog za vraćanje na rad, odnosno u službu može predložiti da sud donese rješenje kojime će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao, te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na rad, odnosno u službu ili može biti podnesen naknadno do okončanja ovršnog postupka.

(3) Rješenje kojime se prijedlog za naknadu prihvaća ima djejstvo rješenja kojime se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i djejstvo rješenja o ovrsi.

(4) Izvršenik može predložiti da se rješenje iz stavka 3. ovoga članka stavi izvan snage, ako su se nakon njegova donošenja izmijenile okolnosti na temelju kojih je doneseno.

(5) Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi tražitelj ovrhe ostvario da je bio na radu. Mjesečna naknada obuhvaća i plaćanje poreza te drugih davanja na temelju plaće.

(6) Tražitelj ovrhe može svoje pravo na nadoknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred sudom.

(7) Ako je sud djelomice prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit će tražitelja ovrhe da ostatak ostvaruje u postupku pred sudom.

XXI - OVRHA DIOBOM STVARI

Članak 218.
Mjesna nadležnost

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu diobom zajedničke stvari i za provedbu tog ovrhe, mjesno je nadležan sud na čijemu se području nalazi stvar.

Članak 219.
Fizička dioba

(1) Fizičku diobu zajedničke stvari sud će odrediti ako je takva dioba predviđena ovršnom ispravom.

(2) Pojedine radnje sprovođenja fizičke diobe poduzima, po okolnostima slučaja, sudac ili po njegovu ovlaštenju, stručni suradnik ili sudski ovršitelj.

(3) Sud će pozvati sudionike da nazoče sprovođenju diobe.

(4) U slučaju potrebe sud će odrediti i vještačenje.

Članak 220.
Dioba prodajom

Ako na temelju ovršne isprave zajedničku stvar treba, radi njene diobe prodati, prodaja će se obaviti na način propisan ovim zakonom za ovrhu nad pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drugačije ne sporazumiju.

Članak 221.
Određivanje načina diobe rješenjem suda

(1) Sud odlučuje, po propisima o vlasničko-pravnim odnosima, hoće li se dioba obaviti fizički ili prodajom, ako ovršnom ispravom način diobe nije određen niti su se stranke o tomu sporazumjele.

(2) Dioba će se obaviti prodajom ako se u ovršnom postupku utvrdi da fizička dioba, određena ovršnom ispravom, nije moguća ili je moguća samo uz značajno smanjenje vrijednosti stvari.

Članak 222.
Troškovi postupka

(1) Troškove provođenja ovrhe po odredbama poglavlja XXI ovoga zakona, snose svi sudionici srazmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari.

(2) Stranka koja je uzročila posebne troškove dužna ih je naknaditi onim strankama koje su ih imale.

XXII - OSTVARENJE TRAŽBINE NA DAVANJE ISKAZA VOLJE I UPISIVANJE U JAVNE UPISNIKE

Članak 223.
Bezuvjetna tražbina

(1) Ako je dužnik odlukom koja ima svojstvo ovršne isprave obvezan na davanje izjave volje, smatra se da je iskaz sadržaja kao u ovršnoj ispravi dao trenutkom pravomoćnosti te odluke.

(2) Ako je dužnik sudskim ili upravnim poravnanjem obvezan na davanje iskaza volje, smatra se da je iskaz sadržaja kao u poravnanju dao danom dospijeća njegove obveze.

Članak 224.
Uvjetna tražbina

Ako ispunjenje tražbine na davanje iskaza volje ovisi od ispunjenja neke obveze povjeritelja ili kojega drugog uvjeta, smatra se da je dužnik dao iskaz volje kad povjeritelj ispuni svoju obvezu ili bude ispunjen koji drugi uvjet.

Članak 225.
Upis prava u javne upisnike

(1) Odredbe čl. 223. i 224. ovoga zakona na odgovarajući način i suglasno pravilima vođenja javnih knjiga primjenit će se kada je ovršnom ispravom utvrđena obveza davanja isprave podobne za upis u javni registar.

(3) Ako je ovršnom ispravom naložen upis u javni registar, obavit će se na temelju ovršne isprave na koju je stavljena potvrda o izvrsi.

XXIII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 226.
Postupci u tijeku

Postupak ovrhe započet od dana početka primjene ovoga zakona okončat će se po odredbama ovoga zakona.

Članak 227.
Važenje odredbi o zasnivanju založnog prava na nepokretnostim i pokretnim stvarima na temelju sporazuma staranaka

Dok se zasnivanje založnog prava na nepokretnostima i pokretnim stvarima na temelju sporazuma stranaka ne regulira posebnim zakonom sud će primjenjivati odredbe čl. 251.a, 251.b, 251.v, 251.g, 251.d i 251.đ Zakona o ovršnom postupku ("Službeni list RBIH", br. 2/92, 16/92 i 13/94).

Članak 228.
Prestanak važenja odredaba drugih zakona

U ovršnom postupku reguliranom ovim zakonom ne primjenjuju se odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid ovrhe.

Članak 229.
Prestanak važenja važećih zakona o ovršnom postupku

Danom primjene ovoga zakona prestaje primjena zakona kojima je uređen ovršni postupak, a koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije do dana početka primjene ovoga zakona.

Članak 230.
Stupanje na snagu Zakona

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH", a počet će se primjenjivati po istjeku 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu.

Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Slavko Matić, v. r.

Predsjedatelj
Zastupničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Muhamed Ibrahimović, v. r.