Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”, koje “mogu uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili zvaničnika (...) za koje visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;

Svjesni potrebe za uspostavom funkcionalnog i pravnog jedinstva Grada Mostara na način na koji se unapređuje djelotvornost u pružanju usluga građanima, unapređuju osnovna prava svih građana i osiguravaju zajednička prava konstitutivnih naroda, u skladu s evropskim standardima;

Uvjereni da sveobuhvatno rješenje institucionalnog ustrojstva Grada Mostara iziskuje dalji angažman međunarodne zajednice;

Odajući priznanje radu Komisije koju je uspostavilo Gradsko vijeće dana 15. aprila 2003. godine;

Konstatirajući da su, u vezi s Komisijom uspostavljenom od strane Gradskog vijeća, izrađeni nacrti Statuta za Grad Mostar kojima se pruža dobar osnov za dalju diskusiju o budućnosti Mostara;

Imajući u vidu temeljna načela izložena u mom pismu Komisiji koju je osnovalo Gradsko vijeće dana 21. aprila 2003. godine, čija namjera je da posluže kao principi kojima će se rukovoditi svi oni koji rade na reformi institucija Grada Mostara;

Imajući u vidu da je Ustavni sud u svojo trećoj djelimičnoj Odluci u predmetu br. 5/98 od 30. juna i 1. jula 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 23/00 od 14. septembra 2000. godine) odlučio da je isključenje bilo kojeg konstitutivnog naroda iz uživanja ne samo građanskih nego i prava naroda u cijeloj Bosni i Hercegovini u očitoj suprotnosti sa pravilima o nediskriminaciji koja su sadržana u navedenom Aneksu 4, a ta pravila su utvrđena u cilju ponovne uspostave multietničkog društva koje se zasniva na jednakim pravima Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda i svih građana;

Razmotrivši i imajući na umu sve gore navedeno Visoki predstavnik donosi slijedeću:

ODLUKU

o uspostavljanju Komisije za reformu Grada Mostara

Član 1.

Komisija za reformu Grada Mostara (u daljem tekstu: Komisija), koja se ovom Odlukom uspostavlja, će prema uputama predsjedavajućeg navedene Komisije biti nadležna za izradu te predlaganje izmjena i dopuna zakona i srodnih pravnih propisa čije se donošenje može dalje zahtijevati od institucija Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanskog kantona, Gradskog vijeća grada Mostara odnosno općina Grada Mostara, u oblasti utvrđenoj na osnovu ove Odluke. Komisija će takođe biti nadležna za izradu plana provedbe tih zakona i pravnih propisa.

Član 2.

Komisija će razmotriti pravne mjere neophodne za reformu institucionalnih struktura u Gradu Mostaru, utvrditi ustavne i zakonske i ostale pravne odredbe koje su u suprotnosti sa takvim zahtjevima, i predlagati zakone i druge pravne instrumente za uklanjanje tih suprotnosti.

Član 3.

U skladu s članom 2. ove Odluke, Komisija će pripremiti slijedeće zakone i propise odnosno njihove izmjene i dopune:

1. Statut Grada Mostara;

2. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, 18/03) i Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona (“Službene/Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 2/98, 3/98 i 4/00);

3. Izborni zakon Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02);

4. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH i finansiranju Federacije BiH (“Službene novine Federacije”, br. 26/96, 32/98, 54/01, 37/03);

5. Zakon o lokalnoj samoupravi Hercegovačko-neretvanskog kantona (“Službene/Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 4/00); i

6. sve druge zakone ili propise koje predsjedavajući bude smatrao neophodnim.

Član 4.

U sastav Komisije ulazi najviše dvanaest (12) članova, uključujući šest predstavnika političkih stranaka, predsjedavajućeg i najviše pet eksperata.

Visoki predstavnik će potvrditi sve nominacije izvršene u skladu s ovom Odlukom, osim imenovanja izvršenog na osnovu člana 5.

Član 5.

Visoki predstavnik imenuje međunarodnog predsjedavajućeg Komisije.

Član 6.

Svaka od političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću grada Mostara će nominirati po jednog predstavnika radi imenovanja u Komisiju. Predstavnici političkih stranaka bit će ovlašteni da nastupaju i odlučuju u ime svojih političkih stranka.

Svaka od političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću grada Mostara će imenovati po jednog eksperta koji će pomagati njihovim predstavnicima u Komisiji. Eksperti koje nominiraju političke stranke neće biti u članstvu Komisije. Oni će imati pravo da se uključuju u diskusiju prema nahođenju predsjedavajućeg, ali neće sudjelovati u donošenju odluka.

Član 7.

Predsjedavajući ima pravo nominirati najviše pet (5) eksperata radi imenovanja u Komisiji. Prilikom odabira ovih eksperata, vodit će se računa o dva kriterija:

1. odgovarajuća stručna sprema kandidata, i

2. neophodnost da se osigura da je u sastavu Komisije kao cjeline postignuta ispravna zastupljenost svih konstitutivnih naroda kao i skupine ostalih.

Član 8.

Predsjedavajući će biti nadležan za usmjeravanje rada ove Komisije, izrađuje program rada i saziva sjednice Komisije, koje se prema potrebi mogu održavati na različitim lokacijama unutar cijelog grada Mostara.

Za održavanje sjednica Komisije nije potreban poseban kvorum.

Predsjedavajući će razmatrati načine za konsultiranje sa građanima Mostara i može takođe pozvati osobe izvan Komisije da daju ekpertnu pomoć odnosno dokaze na sjednicama Komisije, bude li to smatrao neophodnim za ispunjenje mandata Komisije u skladu s odredbama ove Odluke.

Predsjedavajući može zahtijevati formiranje radnih podgrupa ukoliko to bude smatrao neophodnim za ispunjenje mandata Komisije u skladu s odredbama ove Odluke.

Član 9.

Predsjedavajući će na mjesečnom osnovu izvještavati Visokog predstavnika o rezultatima rada Komisije.

Član 10.

Komisija će preduzeti sve napore kako bi došla do sveobuhvatnog rješenja za sporna pitanja koja se odnose na ustrojstsvo Grada Mostara do 15. decembra 2003. godine.

Član 11.

Spisak zakonskih odredaba o kojima Komisija postigne saglasnost te izvještaj o postignutim rezultatima, predsjedavajući Komisije će uputiti Visokom predstavniku, Vijeću ministara, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona kao i gradonačelniku i dogradonačelniku Mostara do 15. decembra 2003. godine.

Član 12.

Komisiju će u skladu s eventualnim potrebama opsluživati pomoćno osoblje i pružat će joj potrebnu tehničku pomoć.

Član 13.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona” i “Gradskom službenom glasniku Grada Mostara”.

Broj : 160/03
Sarajevo, 17. septembra 2003. godine

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik