Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku povjerene člankom V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje pomenutog Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevsi u obzir članak II. 1. (d) gore narečenog Sporazuma, prema kojemu visoki predstavnik ima ovlasti “pruzati pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za provedbu mira odrzane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji za tumačenje Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donosenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovog stava) i “mjere za osiguranje provedbe Mirovnog sporazuma na cjelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se dalje na članak I:1 pomenutog Aneksa 10, koji se izričito odnosi na promoviranje postivanja ljudskih prava i povratka prognanika i raseljenih osoba;

S obzirom na vaznost koju Vijeće za provedbu mira pridaje ubrzanju povratka prognanika i osiguranju potpune i nediskriminirajuće provedbe imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini;

S obzirom i na Deklaraciju Vijeća za provedbu mira objavljenu 24. svibnja 2000. godine, kojom se naglasava potreba usklađivanja imovinskih zakona u oba entiteta uz snaznu potporu OHR-a, OESS-a, UNHCR-a i UNMIBH-a kako bi se osiguralo postivanje i shvatanje individualnih prava na povratak i uspostava vladavnine zakona;

Svjestan činjenice da bi postojanje različitih pravnih sustava u dva entiteta i različito postupanje sa građanima Bosne i Hercegovine, kako je već utvrdio Dom za ljudska prava u odlukama koje se odnose na provedbu odluka CRPC-a, moglo rezultirati diskriminacijom među građanima i krsenjem Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine;

Konstatirajući da Zakon o provedbi odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i prognanika (Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/99, 51/00 i 56/01) treba izmijeniti i dopuniti kako bi se osigurala veća usklađenost imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini;

Uzimajući u obzir sve navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvrsenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve prognanika i raseljenih osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine

Zakon sadržan u ovoj Odluci i koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu sukladno članku 7. Zakona na privremenoj osnovi, dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u redovitoj proceduri bez izmjena i dopuna i bez ikakvih drugih uvjeta.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i bez odlaganja se objavljuje u Sluzbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.

Sarajevo, 15. svibanj 2003. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik

ZAKON IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRSENJU ODLUKA POVJERENSTVA ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE PROGNANIKA I RASELJENIH OSOBA

Članak 1.

U članku 4., stavak 3. Zakona o izvrsenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve prognanika i raseljenih osoba (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/99, 51/00 i 56/01) riječ “dispozitivu” mijenja se u riječ “preambuli”.

Članak 2.

U članku 7. dodaje se novi stavak 7. i stavak 8. koji glase:

“U slučaju kada osoba ima pravni interes na predmetnu imovinu ili stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Povjerenstva, i kada moze prezentirati vazeći ugovor o zamjeni ili prijenosu prava, nadlezni organ uprave će, sukladno odredbama Zakona o upravnom postupku (“Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 2/98) kojima se rjesavaju prethodna pitanja, prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu postupak pred nadleznim sudom u cilju odlučivanja o navodima.

Izuzetno, u slučaju kada osoba ima pravni interes na predmetnu imovinu ili stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Povjerenstva, i kada je nadlezni organ uprave donio zaključak o dozvoli izvrsenja prije stupanja na snagu ovoga Zakona, a koji jos nije izvrsen, nadlezni organ uprave će po sluzbenoj duznosti obustaviti postupak izvrsenja do donosenja pravosnazne sudske odluke ukoliko zainteresirana strana pruzi dokaz o pokretanju postupka pred nadleznim sudom i prezentira vazeći ugovor o zamjeni ili prijenosu prava.”

Članak 3.

U članku 10., stavak 1. dodaje se tekst koji glasi:

“Pravilnost odluke Povjerenstva moze se preispitivati samo u postupku ponovnog razmatranja iz članka 11. ovoga Zakona.”

Stavak 2. ovoga članka brise se.

Članak 4.

U članku 12., stavak 1. riječi “prema stavku 2. članka 10. ovoga Zakona” brišu se.

Članak 5.

Članak 12a. brise se.

Članak 6.

U članku 13., stavak 2. dodaje se tekst koji glasi:

“U slučaju gdje se jedna od prometovanih nekretnina nalazi na teritoriju neke od drzava nastalih od bivse SFRJ, teret dokazivanja je na stranki koja tvrdi da prijenos prava na nekretnini nije izvrsen na dragovoljan način i sukladno zakonu, u cilju uspostavljanja stanja prije izvrsenog prijenosa prava.”

Članak 7.

Ovaj Zakon stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja u ”Sluzbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.”