Koristeći se ovlastima koja su Visokom predstavniku dana u članku V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruza pomoć kada to cijeni nuznim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme koji se jave u svezi s civilnom provedbom”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka s Konferencije o provedbi mira odrzane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika uporabiti svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donosenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to nuzno” u svezi s određenim pitanjima uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka) “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih Entiteta”;

Imajući u vidu dvije odluke Visokog predstavnika od 23. svibnja 2002. godine, kojima je izmijenjen i dopunjen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Republike Srpske, u kojima su navedene ustavne osnove za utemeljenje Visokog sudbenog i tuziteljskog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine i Visokog sudskog i tuzilačkog savjeta Republike Srpske;

Imajući dalje u vidu Zakon o Visokom sudbenom i tuziteljskom vijeću Bosne i Hercegovine (Sluzbeni glasnik Bosne i Hercegovine 35/02, 4. prosinca, 2002. godine), kojim se ustanovljuje pravni okvir za Visoko sudbeno i tuziteljsko vijeće Bosne i Hercegovine i ovlasćuje Visoki predstavnik da imenuje sve članove Vijeća, koliko je to moguće za prijelazno razdoblje kako je to određeno zakonom, te omogućuje da dvojica sudaca Suda BiH predstavljaju Vijeće do utemeljenja Tuziteljstva BiH, kao i to da jedan sudac Suda BiH i jedan tuzitelj Tuziteljstva BiH predstavljaju Vijeće po utemeljenju Tuziteljstva;

Također imajući u vidu da je Tuziteljstvo Bosne i Hercegovine utemeljeno 27. siječnja 2003. godine i da je mandat člana Vijeća, suca Suda Bosne i Hercegovine stoga prestao, njegovom ostavkom Vijeću;

Uočavajući potrebu primijene svih međunarodnih i europskih standarda u tijeku prijelaznog razdoblja rada Vijeća u kojem će se obaviti reorganizacija sudova i tuziteljstava kao i odabir sudaca i tuzitelja za mjesta u reorganiziranim sudovima i tuziteljstvima;

Uočavajući dalje potrebu za neovisnim i nepristranim radom Vijeća kako bi se postigli osnovni ciljevi koji čine temelj gore navedenih zakona i ustavnih izmjena i dopuna, kao i neprocjenjivu korist koju bi narod i pravosudni sustav Bosne i Hercegovine imao od međunarodne stručne pomoći u tijeku prijelaznog razdoblja;

Temeljem gore navedenog, ovim donosim sljedeću

ODLUKU
o imenovanju novog člana Visokog sudbenog i tuziteljskog vijeća Bosne i Hercegovine

1. Sukladno članku 5, stavak 2. i članku 66. Zakona o Visokom sudbenom i tuziteljskom vijeću Bosne i Hercegovine (Sluzbeni glasnik Bosne i Hercegovine 35/02, 04. prosinca 2002. godine).

Gosp. Marinko Jurčević, glavni tuzitelj Tuziteljstva Bosne i Hercegovine imenuje se za člana Visokog sudbenog i tuziteljskog vijeća Bosne i Hercegovine u prijelaznom razdoblju do 31. prosinca 2003. godine.

2. Imenovanje iz ove Odluke stupa na snagu od dana donosenja ove Odluke.

3. Ova Odluka stupa na snagu odmah i bit će objavljena bez odgode u Sluzbenom glasniku Bosne i Hercegovine, u Sluzbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, u Sluzbenom glasniku Republike Srpske i u Sluzbenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Sarajevo, 7. travnja 2003. godine

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik