Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku povjerene člankom V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora) Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenoga Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora; i posebno uzevsi u obzir članak II 1. (d) istoga Sporazuma prema kojemu Visoki predstavnik “pomaze, kada to ocijeni neophodnim, u rjesavanju svih problema koji se pojave u svezi sa provedbom civilnoga dijela Mirovnoga ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira odrzane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojemu je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi sa tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora, kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme sukladno gorenarečenim “donosenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnoga sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se dalje na članak III. 2 (d) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem svaki entitet moze sklapati sporazume sa drzavama i međunarodnim organizacijama uz suglasnost Parlamentarne skupstine;

Konstatirajući da članak IV. A. 7. 20 (h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kako je izmijenjen i dopunjen, regulira da je zakonodavna vlast Federacije Bosne i Hercegovine odgovorna za “odobravanje sporazuma sa drzavama i međunarodnim organizacijama, većinom glasova, uz prethodnu suglasnost Parlamentarne skupstine Bosne i Hercegovine, osim sporazuma one vrste za koje Parlamentarna skupstina Bosne i Hercegovine zakonom odluči da im nije potrebna takova suglasnost”;

Uzimajući u obzir kominikej Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 28. ozujka 2003. godine u kojem Upravni odbor naglasava potrebu za reformom obrane “u cilju rjesavanja pitanja koja su u suprotnosti sa Ustavom BiH i pripreme BiH za integraciju u euroatlantske strukture.

Razmotrivsi i imajući na umu sva gore narečena pitanja Visoki predstavnik donosi slijedeću

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obrani Federacije Bosne i Hercegovine (Sluzbene novine Federacije Bosne i Hercegovine, 15/96, 23/02)

Narečeni zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, na dan utvrđen u članku 2. ovog zakona, na privremenom temelju, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Sluzbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.”

Članak 1.

U članku 21. Zakona o obrani Federacije Bosne i Hercegovine točka koja glasi “odobrava i otkazuje međunarodne ugovore i druge sporazume” se zamjenjuje riječima: “odobrava sporazume sa drzavama i međunarodnim organizacijama sukladno odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.”

Članak 2.

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i biće odmah objavljen u Sluzbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine

Sarajevo, 1. travnja 2003. godine

Paddy Ashdown

Visoki predstavnik