Koristeći se ovlastima koja su Visokom predstavniku data u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebito uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi sa provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi sa tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gore narečenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavku (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se nadalje na stavak 12.1 Deklaracije Vijeća za provedbu mira sa sjednice održane u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da gore narečeno Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava u koju svi građani imaju povjerenje preduvjet za trajni mir i samoodrživo gospodarstvo koja će biti sposobna da privuče i zadrži međunarodne i domaće investitore;
Imajući u vidu da odgovornost prema javnosti dužnosnika i nositelja izabranih funkcija predstavlja jedan od osnovnih temelja djelotvornne demokracije, ali takođe konstatirajući da je u demokraciji koja funckionira na ispravan način potrebito da te osobe uživaju imunitet u odnosu na odgovarajuće kaznene i parnične postupke kako bi propisno obavljale svoje funkcije i dužnosti;
Svjesni potrebe da se zašititi integritet institucija zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine;
Uzimajući u obzir cjelinu gore narečenih pitanja Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću odluku koja stupa na snagu odmah

ODLUKA
KOJOM SE PROGLAŠAVA ZAKON O IMUNITETU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, KOJI ČINI SASTAVNI DIO OVE ODLUKE


Zakon koji slijedi stupa na snagu sukladno članku 9. istoga na privremenom temelju dok ga ne usvoji Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.


Broj 39/02
6. listopada 2002 godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, v.r.