Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se nadalje na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sjednice održane u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da gore pomenuto Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava u koju svi građani imaju povjerenje preduslov za trajni mir i samoodrživu ekonomiju koja će biti sposobna da privuče i zadrži međunarodne i domaće investitore;
Imajući u vidu da odgovornost prema javnosti dužnosnika i nosilaca izabranih funkcija predstavlja jedan od osnovnih temelja funkcionalne demokratije, ali takođe konstatirajući da je u demokratiji koja funckionira na ispravan način potrebno da te osobe uživaju imunitet u odnosu na odgovarajuće krivične i parnične postupke kako bi propisno obavljale svoje funkcije i dužnosti;
Svjesni potrebe da se zašititi integritet institucija zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine;
Uzimajući u obzir cjelinu gore navedenih pitanja Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću odluku koja stupa na snagu odmah

ODLUKA
KOJOM SE PROGLAŠAVA ZAKON O IMUNITETU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, KOJI ČINI SASTAVNI DIO OVE ODLUKE

Zakon koji slijedi stupa na snagu u skladu sa članom 9. istog na privremenom osnovu dok ga ne usvoji Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.


Broj 39/02
6. oktobra 2002 godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, s.r.