Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10.
(Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet
u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog
dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma
prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim,
u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela
Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane
u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira
pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u
zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog
ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim
“donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima,
uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija
Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se nadalje na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa
sjednice održane u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, kojim se jasno stavlja
do znanja da gore pomenuto Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava u koju
svi građani imaju povjerenje preduslov za trajni mir i samoodrživu ekonomiju koja
će biti sposobna da privuče i zadrži međunarodne i domaće investitore;
Imajući u vidu da odgovornost prema javnosti dužnosnika i nosilaca izabranih funkcija
predstavlja jedan od osnovnih temelja funkcionalne demokratije, ali takođe konstatirajući
da je u demokratiji koja funckionira na ispravan način potrebno da te osobe uživaju
imunitet u odnosu na odgovarajuće krivične i parnične postupke kako bi propisno
obavljale svoje funkcije i dužnosti;
Svjesni potrebe da se zašititi integritet institucija zakonodavne i izvršne vlasti
u Federaciji Bosne i Hercegovine;
Uzimajući u obzir cjelinu gore navedenih pitanja Visoki predstavnik ovim donosi
slijedeću odluku koja stupa na snagu odmah
ODLUKA
KOJOM SE PROGLAŠAVA ZAKON O IMUNITETU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, KOJI ČINI
SASTAVNI DIO OVE ODLUKE
Zakon koji slijedi stupa na snagu u skladu sa članom 9. istog na privremenom
osnovu dok ga ne usvoji Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u istom obliku,
bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Broj 39/02
6. oktobra 2002 godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, s.r.