Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za navedene probleme, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Uzimajući u obzir da se Zakonom o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ne predvi|a jasna ovlast Agencije za bankarstvo da djeluje u pogledu mjera borbe protiv financiranja aktivnosti vezanih za terorizam;
Uzimajući nadalje u obzir da je potpora antiterorističkim djelatnostima pored ostalog data u odlukama Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 20. i 25. rujna 2001. godine te u Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija br. 1373 od 28. rujna 2001. godine, u kojoj se obra|uje ovo pitanje;
Imajući na umu da se Zakonom o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine izričito ne predvi|a pružanje zaštite samoj Agenciji za bankarstvo niti Upravnom odboru Agencije u pogledu odgovornosti koje proizilaze iz redovitog obavljanja njihovih poslova;
Uzimajući u obzir da je takav vid zaštite uobičajen i neophodan za jaku i neovisnu funkciju nadzora te da takav vid zaštite predstavlja jedan od ključnih “preduvjeta za efikasan nadzor banaka” utvr|enih od strane Bazelskog komiteta za nadzor banaka i podržanih od strane većine zapadnih zemalja;
Konstatirajući da bi izloženost prijetnjama i aktima zastrašivanja ugrozila obnašanje nadležnosti Agencije za bankarstvo, neovisnost i radnje nadzora, i dodatno ometala i usporila dinamiku ispitivanja, te onesposobila Agenciju u obavljanju nadzora nad sektorom bankarstva;
Zaključujući da bez takve me|unarodno priznate zaštite i primjerenog postupka, nijedna agencija za bankarstvo ne može funkcionirati kao potpuno neovisna regulatorna agencija;
Razmotrivši i uzevši u obzir sva prethodno narečena pitanja, Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću
ODLUKU
KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AGENCIJI ZA BANKARSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Zakon koji slijedi i koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu sukladno članku 3. istog, na privremenom osnovu dok ga ne usvoji Parlament Federacije u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije BiH”.
Broj 47/02
21. listopada 2002.godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, v.r.
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AGENCIJI ZA BANKARSTVO FEDERACIJE BOSNE
I HERCEGOVINE
(“Službene novine Federacije BiH”, br. 9/96; 27/98; 20/00 i 45/00)
Članak 1.
U članku 4. iza točke f), dodaje se nova točka g), koja glasi:
“g) vršenju radnji u pomaganju antiterorističkih mjera koje se odnose na banke, na zahtjev ovlaštenog organa, na temelju odgovarajućeg zakona ili sukladno specijalnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, odnosno u suradnji koju ostvaruje sa relevantnim ustanovama u svezi s ovim pitanjem.”
Članak 2.
U članku 5. stavak 2. iza riječi: “Od osnivanja Agencije”, dodaju se slijedeće riječi: “Agencija, Upravni odbor Agencije”.
Članak 3.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.