Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za navedene probleme “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uzimajući u obzir da se Zakonom o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ne predviđa jasno ovlaštenje Agencije za bankarstvo da djeluje u pogledu mjera borbe protiv finansiranja aktivnosti vezanih za terorizam;
Uzimajući nadalje u obzir da je podrška antiterorističkim djelatnostima pored ostalog data u odlukama Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 20. i 25. septembra 2001. godine te u Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija br. 1373 od 28. septembra 2001. godine, u kojoj se obrađuje ovo pitanje;
Imajući na umu da se Zakonom o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine izričito ne predviđa pružanje zaštite samoj Agenciji za bankarstvo niti Upravnom odboru Agencije u pogledu odgovornosti koje proističu iz redovnog obavljanja njihovih poslova;
Uzimajući u obzir da je takav vid zaštite uobičajen i neophodan za jaku i nezavisnu funkciju nadzora te da takav vid zaštite predstavlja jedan od ključnih “preduvjeta za efikasan nadzor banaka” utvrđenih od strane Bazelskog komiteta za nadzor banaka i podržanih od strane većine zapadnih zemalja;
Konstatirajući da bi izloženost prijetnjama i aktima zastrašivanja ugrozila izvršavanje nadležnosti Agencije za bankarstvo, nezavisnost i radnje nadzora, i dodatno ometala i usporila dinamiku ispitivanja, te onesposobila Agenciju da obavlja nadzor nad sektorom bankarstva;
Zaključujući da bez takve međunarodno priznate zaštite i primjerenog postupka, nijedna agencija za bankarstvo ne može funkcionirati kao potpuno nezavisna regulatorna agencija;
Razmotrivši i uzevši u obzir sva prethodno navedena pitanja, Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AGENCIJI ZA BANKARSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Zakon koji slijedi i koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu u skladu sa članom 3. istog, na privremenom osnovu dok ga ne usvoji Parlament Federacije u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije BiH”.
Broj 47/02
21. oktobra 2002.godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, s.r.
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AGENCIJI ZA BANKARSTVO FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
(“Službene novine Federacije BiH”, br. 9/96, 27/98, 20/00 i 45/00)
Član 1.
U članu 4. iza tačke f), dodaje se nova tačka g), koja glasi:
“g) vršenju radnji u pomaganju antiterorističkih mjera koje se odnose na banke, na zahtjev ovlaštenog organa, na osnovu odgovarajućeg zakona ili u skladu sa specijalnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, odnosno u saradnji koju ostvaruje sa relevantnim institucijama u vezi s ovim pitanjem.”
Član 2.
U članu 5. stav 2. iza riječi: “Od osnivanja Agencije”, dodaju se sljedeće riječi: “Agencija, Upravni odbor Agencije”.
Član 3.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.