Koristeći se ovlastima koje su Visokome predstavniku date u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje gorenarečenoga Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istoga Sporazuma prema kojemu Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi sa provedbom civilnoga dijela Mirovnoga ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonnu 9. i 10. studenoga 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji za tumačenje Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gorenarečenom “donošenju obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavku (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnoga sporazuma na cijelomu teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se nadalje na stavak 12.1 Deklaracije Vijeća za provedbu mira sa sjednice održane u Madridu 15. i 16. studenoga 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da gorenarečeno Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava u koju svi građani imaju povjerenje preduvjet za trajni mir i samoodrživo gospodarstvo koja će biti sposobno privući i zadržati međunarodne i domaće investitore;

Imajući u vidu da odgovornost prema javnosti dužnosnika i onih osoba koje su nositelji izabranih funkcija predstavlja jedan od osnovnih temelja funkcionalne demokracije, ali također konstatirajući da je u demokraciji koja funckionira na ispravan način potrebito da te osobe uživaju imunitet u odnosu na odgovarajuće kaznene i parnične postupke kako bi propisno obavljale svoje funkcije i dužnosti;

Svjestan potrebe da se zaštiti integritet institucija zakonodavne i izvršne vlasti Bosne i Hercegovine utvrđivanjem postupka na temelju kojega se izaslanici i članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine mogu pozvati na imunitet od kazneno-pravne i građansko-pravne odgovornosti i članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine kao i članovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine na imunitet od građansko-pravne odgovornosti;

Imajući u vidu gorenarečeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću odluku koja stupa na snagu odmah:


ODLUKA
KOJOM SE PROGLAŠAVA ZAKON O IMUNITETU BOSNE I HERCEGOVINE


Priloženi Zakon koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu na privremenoj osnovi sukladno članku 9. Zakona dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u redovitoj proceduri bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.


Broj 38/02
6. listopada 2002.godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, v.r.

ZAKON O IMUNITETU BOSNE I HERCEGOVINE

Članak 1.
(Cilj zakona)

Ovaj se zakon donosi u cilju zaštite integriteta zakonodavnih i izvršnih institucija Bosne i Hercegovine putem utvrđivanja procedure prema kojoj se izaslanici i članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine mogu pozvati na imunitet od kaznene ili građanske odgovornosti, a članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine kao i članovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine se mogu pozvati na imunitet od građanske odgovornosti.


Članak 2.
(Predmet i primjena zakona)


Ovim se zakonom utvrđuju osobe koje imaju pravo pozvati se na svoj imunitet u obrani u kaznenome i parničnome postupku i propisuju se posebna pravila kaznenoga i parničnog postupka po kojemu su tužiteljstva, sudovi, kao i drugi sudionici u kaznenim i parničnim postupcima dužni postupati sukladno ovome zakonu. Nijedna odredba ovoga Zakona neće na bilo koji način biti u suprotnosti sa postupcima ili nadležnošću Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine kako to predviđa članak VI Ustava Bosne i Hercegovine.

Članak 3.
(Osobe koje imaju pravo na imunitet (isključenje od kaznene i građanske odgovornosti))

Izaslanici Doma naroda i članovi Zastupničkoga doma neće biti kazneno ili građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Članovi Predsjedništva Bosne i Herzegovine i članovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine neće biti građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Predsjedništvu BiH odnosno Vijeću ministara BiH.

Članak 4.
(Trajanje i definicija imuniteta)

Na imunitet koji imaju, osobe iz članka 3. ovoga zakona se mogu pozvati u bilo koje vrijeme za postupke izvršene u okviru njihovih dužnosti u narečenim institucijama, ali se on ne može smatrati općom preprekom za kazneno gonjenje ili pokretanje parničnoga postupka.

U smislu ovoga zakona, “postupci izvršeni u okviru njihovih dužnosti” podrazumijevaju postupke koji proizilaze iz dužnosti koju pojedinac ima u Parlamentarnoj skupštini, odnosno Predsjedništvu BiH ili Vijeću ministara BiH prema definiciji iz Ustava Bosne i Hercegovine.


Članak 5.
(Važeći zakoni)

Osim ako nije drugačije predviđeno ovim zakonom, kazneni i parnični postupak protiv osoba iz članka 3. ovoga zakona vodi se prema važećem zakonu o kaznenome i zakonu o parničnome postupku.

Članak 6.
(Procedura u kaznenome postupku)

Ukoliko tijekom kaznenoga postupka, osoba iz stavka 1. članka 3. ovoga zakona izjavi da je postupak koji predstavlja osnovu za pokretanje toga kaznenoga postupka izvršen u okviru njenih dužnosti prema definiciji iz članka 4. ovoga zakona, to će se pitanje raspravljati i rješavati odlukom nadležnoga suda. Standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje takvih pitanja uključujući i utvrđivanje nadležnoga suda za rješavanje istih, propisuje nadležno ministarstvo.

Ta je odluka konačna i obvezujuća, a protiv nje se može uložiti priziv Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine.


Članak 7.
(Procedura u parničnome postupku)

Ukoliko tijekom parničnoga postupka koji se vodi protiv osobe iz članka 3. ovoga zakona, osoba izjavi da je postupak koji predstavlja osnovu za pokretanje toga parničnoga postupka izvršen u okviru njenih dužnosti prema definiciji iz članka 4. ovoga zakona, to će se pitanje raspravljati i rješavati odlukom nadležnoga suda. Standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje takvih pitanja uključujući i utvrđivanje nadležnoga suda za rješavanje istih, propisuje nadležno ministarstvo.

Ta je odluka konačna i obvezujuća, a protiv nje se može uložiti priziv Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine.

Članak 8.
(Stavljanje van snage)

Na dan stupanja na snagu ovoga zakona, prestaje da važi Zakon o imunitetu (Službeni glasnik BiH, broj 1/97, 3/99), te se stavljaju van snage prethodne proceduralne zabrane kaznenoga gonjenja ili pokretanja parničnoga postupka protiv onih osoba koje su inače imale pravo na imunitet. Takvo stavljanje van snage ne prejudicira pravo na obranu u kaznenim i parničnim postupcima koje je ranije regulirano zakonom.

Član 9.
(Stupanje na snagu i objavljivanje)

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i biti će odmah objavljen u “Službenome glasniku BiH” i u službenim glasilima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine.