Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se nadalje na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sjednice održane u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da gore pomenuto Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava u koju svi građani imaju povjerenje preduslov za trajni mir i samoodrživu ekonomiju koja će biti sposobna da privuče i zadrži međunarodne i domaće investitore;

Imajući u vidu da odgovornost prema javnosti dužnosnika i onih osoba koje su nosioci izabranih funkcija predstavlja jedan od osnovnih temelja funkcionalne demokratije, ali takođe konstatirajući da je u demokratiji koja funckionira na ispravan način potrebno da te osobe uživaju imunitet u odnosu na odgovarajuće krivične i parnične postupke kako bi propisno obavljale svoje funkcije i dužnosti;

Svjestan potrebe da se zaštiti integritet institucija zakonodavne i izvršne vlasti Bosne i Hercegovine utvrđivanjem postupka na osnovu kojeg se delegati i članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine mogu pozvati na imunitet od krivično-pravne i građansko-pravne odgovornosti i članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine kao i članovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine na imunitet od građansko-pravne odgovornosti;

Imajući u vidu gore navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću odluku koja stupa na snagu odmah:


ODLUKA
KOJOM SE PROGLAŠAVA ZAKON O IMUNITETU BOSNE I HERCEGOVINE

Priloženi Zakon koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu na privremenoj osnovi u skladu sa članom 9. Zakona dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u redovnoj proceduri bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.


Broj 38/02
6.oktobra 2002.godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, s.r.

ZAKON O IMUNITETU BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1.
(Cilj zakona)

Ovaj zakon se donosi s ciljem da se zaštiti integritet zakonodavnih i izvršnih institucija Bosne i Hercegovine putem utvrđivanja procedure prema kojoj se delegati i članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine mogu pozvati na imunitet od krivične ili građanske odgovornosti, a članovi Predsjedništva Bosne i Herzegovine kao i članovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine se mogu pozvati na imunitet od građanske odgovornosti.

Član 2.
(Predmet i primjena zakona)

Ovim zakonom se utvrđuju osobe koje imaju pravo pozvati se na svoj imunitet u odbrani u krivičnom i parničnom postupku i propisuju se posebna pravila krivičnog i parničnog postupka po kojem su tužilaštva, sudovi, kao i drugi učesnici u krivičnom i parničnom postupku dužni postupati u skladu sa ovim zakonom. Ni jedna odredba ovog Zakona neće na bilo koji način biti u suprotnosti sa postupcima ili nadležnošću Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kako to predviđa član VI Ustava Bosne i Hercegovine.

Član 3.
(Osobe koje imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti))

Delegati Doma naroda i članovi Predstavničkog doma neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

članovi Predsjedništva Bosne i Herzegovine i članovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine neće biti građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Predsjedništvu BiH odnosno Vijeću ministara BiH.

Član 4.
(Trajanje i definicija imuniteta)

Na imunitet koji imaju, osobe iz člana 3. ovog zakona mogu se pozvati u bilo koje vrijeme za postupke izvršene u okviru njihovih dužnosti u navedenim institucijama, ali se on ne može smatrati općom preprekom za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka.

U smislu ovog zakona, “postupci izvršeni u okviru njihovih dužnosti” podrazumijevaju postupke koji proističu iz dužnosti koju pojedinac ima u Parlamentarnoj skupštini, odnosno Predsjedništvu BiH ili Vijeću ministara BiH prema definiciji iz Ustava Bosne i Hercegovine.

Član 5.
(Važeći zakoni)

Osim ako nije drugačije predviđeno ovim zakonom, krivični i parnični postupak protiv osoba iz člana 3. ovog zakona vodi se prema važećem zakonu o krivičnom i zakonu o parničnom postupku.

Član 6.
(Procedura u krivičnom postupku)

Ukoliko u toku krivičnog postupka, osoba iz stava 1. člana 3. ovog zakona izjavi da je postupak koji predstavlja osnov za pokretanje tog krivičnog postupka izvršen u okviru njenih dužnosti prema definiciji iz člana 4. ovog zakona, to pitanje će se raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda. Standardna proceduralna pravila kojim se uređuje rješavanje takvih pitanja uključujući i utvrđivanje nadležnog suda za rješavanje istih, propisuje nadležno ministarstvo.

Ta odluka je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može uložiti žalba Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

Član 7.
(Procedura u parničnom postupku)

Ukoliko u toku parničnog postupka koji se vodi protiv osobe iz člana 3. ovog zakona, osoba izjavi da je postupak koji predstavlja osnov za pokretanje tog parničnog postupka izvršen u okviru njenih dužnosti prema definiciji iz člana 4. ovog zakona, to pitanje će se raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda. Standardna proceduralna pravila kojim se uređuje rješavanje takvih pitanja uključujući i utvrđivanje nadležnog suda za rješavanje istih, propisuje nadležno ministarstvo.

Ta odluka je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može uložiti žalba Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

Član 8.
(Stavljanje van snage)

Na dan stupanja na snagu ovoga zakona, Zakon o imunitetu (“Službeni glasnik BiH”, br. 1/97, 3/99) prestaje da važi, te se stavljaju van snage prethodne proceduralne zabrane krivičnog gonjenja ili pokretanja parničnog postupka protiv onih osoba koje su inače imale pravo na imunitet. Takvo stavljanje van snage ne prejudicira pravo na odbranu u krivičnim i parničnim postupcima koje je ranije regulirano zakonom.

Član 9.
(Stupanje na snagu i objavljivanje)

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i biti će odmah objavljen u “Službenom glasniku BiH” i u službenim glasilima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.