Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku povjerene članak kom V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenoga Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojemu Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi sa provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojemu je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi sa tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gore narečenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavku (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelome području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se nadalje na stavak 12.1 Deklaracije Vijeća za provedbu mira sa sjednice održane u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da gore pomenuto Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava u koju svi građani imaju povjerenje preduvjet za trajni mir i samoodrživu ekonomiju koja će biti sposobna da privuče i zadrži međunarodne i domaće investitore;
Imajući u vidu da odgovornost prema javnosti dužnosnika i nositelja izabranih funkcija predstavlja jedan od osnovnih temelja funkcionalne demokratije, ali takođe konstatirajući da je u demokratiji koja funckionira na ispravan način potrebno da te osobe uživaju imunitet u odnosu na odgovarajuće kaznene i parnične postupke kako bi propisno obavljale svoje funkcije i zadaće;
Svjestan potrebe da se zaštiti integritet institucija zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine,
Razmotrivši i imajući na umu sva gore narečena pitanja, Visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU
O IZMJENAMA I DOPUNAMA USTAVA
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Ova Odluka sa izmjenama i dopunama koje predstavljaju njen sastavni dio stupaju na snagu odmah i bit će odmah objavljena u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Broj 36/02
6. listopada 2002.godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, v.r.

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:

Amandman LXIV
Članak IV.A.3.13 Ustava Federacije mijenja se tako što se postojeći tekst briše i zamjenjuje sljedećim tekstom:
“Članovi i delegati zakonodavnih organa Federacije ne podliježu kazneno -pravnoj, ni građansko-pravnoj odgovornosti za radnje koje čine u okviru svojih dužnosti u zakonodavnim organima Federacije.”
Amandman LXV
Članak IV.B.4.10. se briše.
Amandman LXVI
Na kraju članka IV.C.3.10. dodaje se stav koji glasi:
“Ustavni sud odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji.”
Amandman LXVII
Članak V.2.7. stavak 4. mijenja se tako što se postojeći tekst briše i zamjenjuje sljedećim tekstom:
“Članovi zakonodavnih organa kantona ne podliježu kazneno -pravnoj, ni građansko-pravnoj odgovornosti za radnje koje čine u okviru svojih dužnosti u zakonodavnim organima kantona.”