Koristeći se ovlastima koja su Visokom predstavniku date člankom V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja pomenutog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u pronalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa provedbom civilnog dijela Ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije Vijeća za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) ovog stavka ) “mjere kojima se osigurava provedba civilnog dijela Mirovnog sporazuma na čitavom teritiriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”

Visoki predstavnik donosi slijedeću

ODLUKU

1. Odluke koje je Narodna skupština Republike Srpske donijela na sjednici održanoj 26. srpnja 2002. god. o imenovanju dvojice sudaca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine , i to: prof. dr. Miodraga Simovića i prof. dr. Radomira Lukića, i koje su kasnije objavljene u “Službenom glasniku Republike Srpske”, broj 47/02 od 5. kolovoza 2002. godine) donesene su u suprotnosti sa procedurama koje se moraju provesti prema Odluci Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, donsenoj 11. siječnja 2001. godine (“Službeni glasnik BiH”, broj 2/01), “Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 4/01, “Službene novine Federacije BiH”, broj 3/01).

2. Navedene odluke o imenovanju sudaca (objavljene u “Službenom glasniku Republike Srpske”, broj 47/02, 5. kolovoza 2002. godine, kako je gore navedeno) ništave su i ne proizvode nikakvo pravno djejstvo. Nova procedura imenovanja treba se odmah pokrenuti i provesti.

3. Ova odluka Visokog predstavnika donosi se temeljem njegovih ovlasti iz članka V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (kako se kasnije tumači) prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja pomenutog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora.

4. Ova odluka se donosi temeljem međunarodnog mandata Visokog predstavnika kako je prethodno rečeno i ne može se osporavati pred bilo kojim sudom u Bosni i Hercegovini ili bilo gdje drugo.

Broj 35/02
16. rujna 2002. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, v.r.