Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u pronalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije Vijeća za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) ovog stava ) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija civilnog dijela Mirovnog sporazuma na čitavoj teritiriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”

Visoki predstavnik donosi slijedeću

ODLUKU

1. Odluke koje je Narodna skupština Republike Srpske donijela na sjednici održanoj 26. jula 2002. god. o imenovanju dvojice sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine , i to: prof. dr. Miodraga Simovića i prof. dr. Radomira Lukića, i koje su kasnije objavljene u “Službenom glasniku Republike Srpske”, broj 47/02 od 5. augusta 2002. godine) donesene su u suprotnosti sa procedurama koje se moraju provesti prema Odluci Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, donsenoj 11. januara 2001. godine (“Službeni glasnik BiH”, broj 2/01), “Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 4/01, “Službene novine Federacije BiH”, broj 3/01).

2. Navedene odluke o imenovanju sudija (objavljene u “Službenom glasniku Republike Srpske”, broj 47/02, 5. augusta 2002. godine, kako je gore navedeno) ništave su i ne proizvode nikakvo pravno djejstvo. Nova procedura imenovanja treba da se odmah pokrene i provede.

3. Ova odluka Visokog predstavnika donosi se na osnovu njegovih ovlaštenja iz člana V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (kako se kasnije tumači) prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora.

4. Ova odluka se donosi na osnovu međunarodnog mandata Visokog predstavnika kako je prethodno rečeno i ne može se osporavati pred bilo kojim sudom u Bosni i Hercegovini ili bilo gdje drugo.

Broj 35/02
16. septembra 2002. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, s.r.