Visoki predstavnik donosi slijedeću
ODLUKU
1. Odluke koje je Narodna skupština Republike Srpske donijela na sjednici održanoj 26. jula 2002. god. o imenovanju dvojice sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine , i to: prof. dr. Miodraga Simovića i prof. dr. Radomira Lukića, i koje su kasnije objavljene u “Službenom glasniku Republike Srpske”, broj 47/02 od 5. augusta 2002. godine) donesene su u suprotnosti sa procedurama koje se moraju provesti prema Odluci Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, donsenoj 11. januara 2001. godine (“Službeni glasnik BiH”, broj 2/01), “Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 4/01, “Službene novine Federacije BiH”, broj 3/01).
2. Navedene odluke o imenovanju sudija (objavljene u “Službenom glasniku Republike Srpske”, broj 47/02, 5. augusta 2002. godine, kako je gore navedeno) ništave su i ne proizvode nikakvo pravno djejstvo. Nova procedura imenovanja treba da se odmah pokrene i provede.
3. Ova odluka Visokog predstavnika donosi se na osnovu njegovih ovlaštenja iz člana V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (kako se kasnije tumači) prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora.
4. Ova odluka se donosi na osnovu međunarodnog mandata Visokog predstavnika kako je prethodno rečeno i ne može se osporavati pred bilo kojim sudom u Bosni i Hercegovini ili bilo gdje drugo.
Broj 35/02
16. septembra 2002. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, s.r.