ODLUKA
VISOKOG PREDSTAVNIKA


br. 07/02

Koristeći se ovlastima koja su mi data u članku V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora; posebice uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno spomenutoga Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik "pomaže kada to cijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se jave u svezi sa civilnom provedbom";

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnoga ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obvezujućih odluka, kada to cijeni neophodnim" u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka) "mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta" i koje "mogu uključiti aktivnosti protiv osoba koje obnašaju javnu funkciju ili dužnosnika … za koje Visoki predstavnik utvrdi da krše zakonske obveze preuzete Mirovnim sporazumom ili odredbe koje se odnose na njegovu provedbu";

UzimajućI u obzir Aneks 7 (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u članku I.1. navodi "Sve izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo na slobodan povratak u svoje domove."

Navodeći Aneks 6 (Sporazum o ljudskim pravima) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem će se svim osobama u okviru jurisdikcije Bosne i Hercegovine osigurati maksimalna zaštita međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima;

Dalje navodeći Ustav Bosne i Hercegovine, sadržan u Aneksu 4 Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u članku 1.2, pod naslovom "Demokratska načela", navodi da "je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira sukladno vladavini zakona…..";

Naglašavajući činjenicu da je uspostava vladavine zakona temeljni dio mirovnoga procesa;

Uvažavajući da vladavina zakona zahtijeva da se pravda mora ne samo provesti nego i da su razultati provedbe očiti; ovo zahtijeva povjerenje javnosti u pravičnost, nepristranost, iskrenost, integritet i nepotkupljivost sudstva, te da se slični standardi primjenjuju i na tužitelje;

Uzimajući u obzir program reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini koji uključuje uspostavu Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine kao i međuentitetskih Visokih sudbenih i tužiteljskih vijeća koja su određena da osiguraju uspostavu i održavanje najviših profesionalnih normi među sucima i tužiteljima kroz učinkovite i funkcionalne procese disciplinskog kažnjavanja i smjenjivanja s funkcije, između ostalog;

Uočavajući da uspostava ovih Vijeća neizostavno podrazumijeva određeni period odlaganja, ali da vraćanje provjerenja javnosti u nositelje sudačkih i tužiteljskih funkcija zahtijeva hitne mjere;

Uzimajući u obzir da je u interesu onih protiv kojih su podnesene pritužbe, kao i u interesu onih na čije predmete takve osobe mogu utjecati ili o njima odlučivati, da se ne dopusti dovođenje u sumnju ugleda i poštovanja neophodnih za povjerenje u vođenje zakonskih postupaka.

Imajući u vidu da povjerenje javnosti u ovom periodu, prije uspostave Vijeća, zahtijeva da vršenje sudačkih i tužiteljskih funkcija osoba protiv kojih su upućene pritužbe treba prekinuti prije ispitivanja tih pritužbi od strane tih Vijeća;

Imajući dalje u vidu zabrinutost da svaka mjera koja se može poduzeti protiv osoba koje obnašaju javne funkcije ili dužnosnika bude odgovarajuća, te da pitanja koja se dalje navode sadržavaju navode koje odgovarajuća disciplinska i druga tijela još nisu istražila.

Na temelju gore navedenog, ovim donosim slijedeću


ODLUKU

kojom se MARINKO KATIĆ privremeno udaljuje od vršenja funkcije predsjednika Općinskoga suda u Čapljini do daljnjeg rješenja od strane Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Kantonalnog suda Hercegovačko-neretvanskog kantona bez odlaganja će organizirati rukovođenje Općinskim sudom u Čapljini, preuzimanje svih predmeta za koje je MARINKO KATIĆ bio odgovoran, i organizirat će postupanje po tim predmetima.

Ova odluka stupa na snagu odmah i za njenu provedbu nije potrebno donošenje posebne odluke.

Ova je odluka donesena sukladno međunarodnom mandatu Visokoga predstavnika i ne može biti predmetom spora pred sudovima u Bosni i Hercegovini.

Ova će odluka bez odlaganja biti objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Hercegovačko-neretvanskog kantona".


Obrazloženje

MARINKO KATIĆ je navodno prekršio imovinske zakone i time spriječio provedbu Aneksa 7 Dejtonskoga sporazuma.

Navodno je, kao utemeljiteljski član Zaklade Kralja Tomislava, osnovane 31. listopada 1997. godine, bio uključen u različite nezakonite radnje u svezi s pronevjerom javnih fondova i nezakonite dodjele zemlje u društvenom vlasništvu. Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona trenutno istražuje ove navode.

Navodno je, dalje, u svojstvu predsjednika Općinskoga suda u Čapljini prekršio procesne i materijalne odredbe prilikom rješavanja predmeta, osobito u svezi s prenosom prava na zemlju u društvenom vlasništvu.


Broj 7/02
16. srpnja 2002. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Paddy Ashdown, v.r.