ODLUKA
VISOKOG PREDSTAVNIKA
br.
07/02
Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik "pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnim sprovođenjem";
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o sprovođenju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za sprovođenje mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno" u vezi s određenim pitanjima uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) "mjere u svrhu osiguranja sprovođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih Entiteta" i koje "mogu uključiti aktivnosti protiv osoba koje vrše javnu funkciju ili dužnosnika…za koje Visoki predstavnik utvrdi da su prekršili zakonske obaveze u skladu sa Mirovnim sporazumom ili odredbama njegove implementacije";
UzimajućI u obzir Aneks 7 (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u glanu I.1. navodi "Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo na slobodan povratak u svoje domove."
Navodeći Aneks 6 (Sporazum o ljudskim pravima) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojem će se svim osobama u okviru jurisdikcije Bosne i Herzegovine obezbjediti maksimalna zastita međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima.
Navodeći dalje Ustav Bosne i Hercegovine, sadržan u aneksu 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kojem u članu I.2, pod naslovom "Demokratska načela", da je "Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom…";
Naglašavajući činjenicu da je uspostavljanje vladavine zakona osnovni dio mirovnog procesa;
Uvažavajući da vladavina zakona zahtjeva da se pravda mora ne samo sprovesti nego da razultati toga budu očigledni; ovo zahtjeva povjerenje javnosti u pravičnost, nepristrasnost, iskrenost, integritet i nepotkupljivost sudstva, te da se slični standardi primjenjuju i na tužioce;
Uzimajući u obzir program reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini koji uključuje uspostavljanje Visokg sudskog i tužilačkih vijeća Bosne i Hercegovine kao i međuentitetskih Visokih sudskih i tužilačkih vijeća koja su određena da osiguraju uspostavljanje i održavanje najviših profesionalnih normi među sudijama i tužiocima kroz efikasne i funkcionalne procese, disciplinskog kažnjavanja i smjenjivanja s funkcije, između ostalog;
Uočavajući da je uspostavljanje ovih Vijeća neizostavno podrazumjeva određeni period kašnjenja, ali da vraćanje provjerenja javnosti u nosioce sudijskih i tužilačkih funkcija zahtijeva hitne mjere;
Uzimajući u obzir da je u interesu onih protiv kojih su podnešene pritužbe, kao i u interesu onih na čije predmete takve osobe mogu uticati ili u njima odlučivati da se ne dozvoli dovođenje u sumnju ugleda i poštovanja neophodnih za povjerenje u vođenje zakonskih postupaka;
Imajući u vidu da povjerenje javnosti u ovom periodu prije uspostavljanja tih vijeća zahtijeva da vršenje sudijskih i tužilačkih funkcija osoba protiv kojih su upućene pritužbe treba prekinuti prije ispitivanja tih pritužbi od strane tih vijeća;
Imajući dalje u vidu zabrinutost da svaka mjera koja se može poduzeti protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili dužnosnika bude odgovarajuća, te da pitanja koja se dalje navode sadržavaju navode koje odgovarajuća disciplinska i druga tijela još nisu istražila;
Na osnovu gore navedenog, ovim donosim slijedeću
ODLUKU
kojom se MARINKO KATIĆ privremeno udaljuje od vršenja funkcije Predsjednika Općinskog suda u Čapljini do daljnjeg rješenja od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Hercegovačko-neretvanskog kantona će bez odlaganja organizovati rukovođenje Općinskim sudom u Čapljini, preuzimanje svih predmeta za koje je MARINKO KATIĆ bio odgovoran, i organizovaće postupanje po tim predmetima.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i za njeno provođenje nije potrebno donošenje posebne odluke.
Ova Odluka je donešena u skladu sa međunarodnim mandatom Visokog predstavnika i ne može biti predmet spora pred sudovima u Bosni i Hercegovini.
Ova odluka će biti objavljena bez odlaganja u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Hercegovačko-neretvanskog kantona".
Obrazloženje
MARINKO KATIĆ, navodno je prekršio imovinske zakone i time spriječio implementaciju Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma.
Navodno je, kao osnivački član Fondacije Kralja Tomislava, osnovane 31. oktobra 1997. godine, bio uključen u različite nezakonite radnje u vezi sa pronevjerom javnih fondova i nezakonite dodjele zemlje u društvenom vlasništvu. Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona trenutno istražuje ove navode.
Navodno je, dalje, u svojstvu Predsjednika Općinskog suda u Čapljini prekršio procesne i materijalne odredbe prilikom rješavanja predmeta, osobito u vezi sa prenosom prava na zemlju u društvenom vlasništvu.
Broj
7/02
16.jula 2002.godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Paddy Ashdown,
s.r.