Koristeći se ovlastima koje su mi date člankom V Aneksa 10. (Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gore navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) istog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik ''pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi s civilnom provedbom'';
Pozivajući na stavak XI. 2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, ''donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim'', u svezi sa određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta'';
Pozivajući se na značaj koji međunarodna zajednica pridaje usvajanju Zakona o državnoj službi u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine u sklopu uspostavljanja vladavine zakona i jačanja zajedničkih institucija u Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući na temelju navedenog primjera pridavanja značaja, da je Vijeće
za provedbu mira na svom zasjedanju u Madridu 16. prosinca 1998. godine
prioritet dalo stvaranju profesionalne i nepolitične državne službe kao vitalne
komponente svake države koja učinkovito funkcionira, i konstatirajući nadalje
punu potporu koju je vijeće iskazalo riješenosti Visokog predstavnika da se ojačaju zajedničke institucije kroz suradnju sa organima vlasti Bosne i Hercegovine na donošenju Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine čime bi se osigurali izbor, rukovođenje, napredovanje u karijeri,
naknade i socijalne beneficije za državne uposlenike, na način na koji se promiče profesionalizam i politička neovisnost;
Prisjećajući se da je Vijeće za provedbu mira na svom zasjedanju u Briselu 23. - 24. svibnja 2000. godine pozvalo organe vlasti Bosne i Hercegovine da donesu prethodno navedeni zakon do rujna 2000. godine i prisjećajući se nadalje da je na Visokog predstavnika apelirano da uporabi svoj autoritet, sukladno svojem mandatu, kako bi osigurao puno i ubrzano realiziranje u svim sektorima civilne provedbe;
Imajući u vidu da je donošenje Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine bio jedan od zahtjeva navedenih u Mapi puta Europske unije za Bosnu i Hercegovinu i da njegovo donošenje predstavlja obvezu Bosne i Hercegovine za realiziranje smjernica Europske unije;
Imajući u vidu da Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine,
koji je izrađen u partnerstvu između međunarodne zajednice i Vijeća ministara,
usvojilo pomenuto Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u rujnu 2001. godine, a imajući nadalje u vidu da se oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojila zakon u različitim verzijama početkom 2002. godine;
Izražavajući zabrinutost zbog toga što je Parlamentarno povjerenstvo Bosne i Hercegovine za harmonizaciju, kojoj je zakon bio upućen prije više od dva mjeseca, nije uspjela postići suglasnost po pitanju objedinjene verzije zakona;
Izražavajući zabrinutost zbog toga što je zastoj u usvajanju zakona onemogućio početak procesa uspostave profesionalne, na sposobnostima utemeljene državne službe koja bi osigurala nepristrasnu stručnost i profesionalni kontinuitet koji zadovoljava najbolje europske standarde;
Uzimajući u obzir i imajući na umu sve gore navedeno ovim donosim slijedeću


O D L U K U

KOJOM SE PROGLAŠAVA ZAKON O DRŽAVNOJ
SLUŽBI U INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE


Ova odluka i zakon u njenom privitku koji čini njen sastavni dio bit će objavljeni odmah u ''Službenom glasniku BiH'', ''Službenim novinama Federacije BiH'' i ''Službenom glasniku Republike Srpske''.
Priloženi zakon stupa na snagu kako je određeno člankom 70. istog zakona,
i to osam dana nakon datuma njegovog objavljivanja u ''Službenom glasniku BiH'' na privremenom osnovu sve dotle dok Parlamentarna skupština ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih
uvjeta.


Broj 182/02
23. svibnja 2002. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, v.r.


Z A K O N

O DRŽAVNOJ SLUŽBI U USTANOVAMA
BOSNE I HERCEGOVINE


POGLAVLJE I - OPĆE ODREDBE


Članak 1.

Predmet zakona


1. Ovim zakonom uređuje se pravni status državnih službenika u ustanovama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustanova).
2. Državni službenik je osoba postavljena upravnim aktom na radno mjesto
u državnoj službi, u skladu s zakonom.


Članak 2.

Zapošljavanje i zastupljenost


1. Zapošljavanje i unapređenje profesionalne karijere državnog službenika
se temelji na javnom natječaju i profesionalnoj sposobnosti.
2. Struktura državnih službenika u državnoj službi okvirno odražava
nacionalnu strukturu pučanstva Bosne i Hercegovine prema posljednjem
popisu pučanstva.
3. Nacionalna pripadnost državnog službenika temelji se na dobrovoljnom
izjašnjavanju u skladu s ovim zakonom.


Članak 3.

Zakonski principi


1. Državna služba osigurava poštivanje i primjenu slijedećih principa:
a) zakonitost;
b) transparentnost i javnost;
c) odgovornost;
d) učinkovitost i ekonomičnost;
e) profesionalna nepristrasnost.


Članak 4.

Izuzeće u primjeni


1. Članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Parlamentarna skupština), članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine
(u daljnjem tekstu: Predsjedništvo), Vijeće ministara (u daljnjem tekstu:
Vijeće ministara), ministri, zamjenici ministara, članovi Stalnog komiteta
za vojna pitanja, sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Ustavni sud), sudije Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Sud Bosne i Hercegovine), guverner i viceguverneri Centralne banke
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Centralna banka), generalni
revizor i zamjenici generalnog revizora Ureda za reviziju financijskog
poslovanja ustanova Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured za
reviziju) nisu državni službenici i njihov pravni status se uređuje drugim
propisima.
2. Osobe zaposlene kao savjetnici članova Parlamentarne skupštine, članova
Predsjedništva, predsjedatelja Vijeća ministara, ministara i zamjenika
ministara, guvernera i viceguvernera Centralne banke nisu državni
službenici.


Članak 5.

Savjetnici


1. Na savjetnike se primjenjuju slijedeći čl: 14.2a), 14.5, 15.1.f), 18., 22.,
43., 44. i 45. ovoga zakona.


Članak 6.

Diplomatska i konzularna služba i granična služba


1. Ovaj zakon se primjenjuje na državne službenike diplomatske i konzularne službe i granične službe.
2. Izuzev odredaba iz čl. 1., 2. i 3. ovog zakona, Vijeće ministara može,
uz prethodno pribavljeno mišljenje agencije za državnu službu
(u daljnjem tekstu: Agencija), odlučiti da se pojedine odredbe ovog
zakona ne primjenjuju na diplomatsko konzularnu i graničnu službu.
3. Ovaj zakon ne primjenjuje se na osobe zaposlene u Centralnoj banci
BiH.


POGLAVLJE II - RADNA MJESTA U DRŽAVNOJ SLUŽBI


Članak 7.

Radna mjesta u državnoj službi


1. Državni službenik se postavlja na jedno od slijedećih radnih mjesta:
a) rukovodeći državni službenici:
1) tajnik i tajnik sa posebnim zadatkom;
2) pomoćnik ministra.
b) ostali državni službenici:
1) šef unutarnje organizacione jedinice;
2) stručni savjetnik;
3) viši stručni suradnik;
4) stručni suradnik.
2. Kategorije u okviru radnih mjesta iz stavka 1. ovog članka utvrđuju se
podzakonskim aktom.


Članak 8.

Tajnik i tajnik sa posebnim zadatkom


1. Tajnik obavlja poslove rukovodnog karaktera i koordinira radom sektora.
Odgovoran je za korištenje financijskih, materijalnih i ljudskih potencijala
dodijeljenih određenoj ustanovi. Tajnik za svoj rad i upravljanje odgovara
rukovoditelju ustanove iz članka 4.1.
2. Tajnik sa posebnim zadatkom obavlja poslove rukovodnog karaktera i
odgovoran je za obavljanje posebnih zadataka utvrđenih odlukom Vijeća
ministara ili drugim propisima. Na tajnika sa posebnim zadatkom primjenjuju se isti uvjeti kao i za tajnika, osim ako ovim zakonom nije
drugačije utvrđeno. Tajnik sa posebnim zadatkom za svoj rad i upravljanje odgovara Vijeću ministara.


Članak 9.

Pomoćnik ministra


1. Pomoćnik ministra obavlja poslove rukovodnog karaktera unutar osnovne
organizacione jedinice odnosno sektora i odgovoran je za korištenje
financijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih osnovnoj
organizacionoj jedinici.
2. Pomoćnik ministra za svoj rad i upravljanje odgovara ministru i
zamjenicima ministra.

Članak 10.

Šef unutarnje organizacione jedinice


1. Šef unutarnje organizacione jedinice obavlja složenije poslove i odgovoran je za korištenje financijskih, materijalnih i ljudskih
potencijala dodijeljenih unutarnjoj organizacionoj jedinici.
2. Šef unutarnje organizacione jedinice za svoj rad i upravljanje
odgovara pomoćniku ministra, odnosno tajniku ukoliko u datoj
ustanovi nema pomoćnika ministra.


Članak 11.

Stručni savjetnik


1. Stručni savjetnik je državni službenik čija dužnost podrazumijeva
odgovornost, visok stepen stručnosti i neovisnosti u određenim
oblastima rada u okviru organizacione jedinice.
2. Stručni savjetnik podnosi izviješće pomoćniku ministra ili rukovoditelju
organizacione jedinice.


Članak 12.

Viši stručni saradnik


1. Viši stručni saradnik obavlja odgovorne poslove u određenoj organizacionoj jedinici.
2. Viši stručni saradnik podnosi izviješće rukovoditelju organizacione
jedinice.


Članak 13.

Stručni suradnik


Stručni suradnik je specijaliziran za određenu oblast rada.


POGLAVLJE III - DUŽNOSTI I PRAVA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA


Članak 14.

Dužnosti državnog službenika


1. Državni službenik izvršava zadatke predviđene opisom radnog mjesta
i primjenjuje i osigurava poštivanje ustavno-pravnog poretka i zakona
u Bosni i Hercegovini.
2. Ukoliko državni službenik primi naredbu za koju se pretpostavlja da
je nezakonita, postupa na slijedeći način:
a) skreće pažnju izdavatelju naredbe na njenu nezakonitost;
b) ako izdavatelj naredbe ponovi naredbu, državni službenik će
zatražiti pismenu potvrdu u kojoj se navodi identitet izdavatelja
naredbe i precizan sadržaj naredbe;
c) ako je naredba potvrđena, državni službenik izvještava o naredbi
neposredno nadređenog izdavaoca naredbe i prinuđen je da je
izvrši, osim ako naredba ne predstavlja kazneno djelo. U tom
slučaju, državni službenik odbija da je izvrši i prijavljuje slučaj
nadležnom organu.
3. Državni službenik je nepristran, te naročito:
a) izbjegava djelatnosti ili propuste u vršenju svoje profesionalne
dužnosti koje krše ili su nespojive sa dužnostima utvrđenim
ovim zakonom i suzdržava se naročito od javnog ispoljavanja
svojih političkih uvjerenja;
b) ne traži i ne prihvaća za sebe ili svoje srodnike bilo kakovu dobit
beneficiju, naknadu u novcu, uslugama i slično, osim onih
dozvoljenih ovim zakonom.
4. Državni službenik se u vršenju svojih dužnosti rukovodi općim interesom,
te naročito:
a) služi i pomaže javnosti;
b) pruža javnosti, zainteresiranim stranama i javnim ustanovama
informacije zatražene u skladu s Zakonom o slobodi pristupa
informacijama u Bosni i Hercegovini (''Službeni glasnik BiH'',
broj 28/2000).
5. Državni službenik ne smije zauzimati nekretninu u svojini izbjeglice
ili prognanika niti zauzimati stan za koji je izbjeglica ili prognanik
podnio zahtjev za povrat stanarskog prava, niti zauzimati stan koji bi
trebao biti pod upravom općinskog organa uprave zaduženog za
stambena pitanja ili odgovornog tijela Ministarstva za izbjeglice i
prognanike Republike Srpske za korištenje u svrhu alternativnog
smještaja.
6. Državni službenik ispunjava i druge dužnosti utvrđene ovim zakonom.


Članak 15.

Prava državnog službenika


1. Državni službenik ima pravo:
a) na stalni radni odnos do sticanja uvjeta za mirovinu, osim ako ovim
zakonom nije drugačije utvrđeno;
b) na odsustvo utvrđeno zakonom, kao i na nastavak rada na istom ili
sličnom radnom mjestu po isteku odsustva;
c) da bude nagrađen na temelju zadataka i rezultata rada kako je
utvrđeno u poglavlju V ovog zakona;
d) na plaću i naknadu na način utvrđen u poglavlju V ovog zakona;
e) na potporu i pomoć u stručnom obrazovanju i profesionalnom
usavršavanju u cilju napredovanja u karijeri, putem obuke, i na
druge načine;
f) na zaštitu svog fizičkog i moralnog integriteta od strane države
tijekom obavljanja službenih dužnosti;
g) da se nadređeni prema njemu odnose poštujući njegovo ljudsko
dostojanstvo;
h) da osnuje ili se učlani, ali ne i da bude obvezan da se učlani,
u sindikat ili profesionalno udruženje u skladu s zakonom;
i) da štrajkuje u skladu sa zakonom.
2. Državni službenik ima pravo na pošten i pravedan tretman u svim
aspektima kadrovske politike, bez obzira na nacionalnost, socijalno
podrijetlo, entitetsko državljanstvo, prebivalište, religiju, politička i
druga uvjerenja, spol, rasu, rođenje, bračni status, starosnu dob,
imovinsko stanje, hendikepiranost ili drugi status.
3. Državni službenik se nakon postavljenja oslobađa svih vojnih obveza
predviđenih zakonom.


Članak 16.

Nespojivosti sa dužnostima državnog službenika



1. Državni službenik ne smije obavljati dužnost, djelatnost ili biti na
položaju koji dovodi do sukoba interesa sa njegovim službenim dužnostima, a naročito:
a) Državni službenik ne smije obavljati dodatnu djelatnost za koju
se plaća naknada, osim u slučaju kada je to odobrio ministar
ili rukovoditelj ustanove. Podzakonski akti propisuju slučajeve
u kojima se može dati ovakvo odobrenje;
b) Državni službenik koji je razriješen dužnosti u roku od dvije
godine od dana razrješenja s dužnosti ne može se zaposliti kod
poslodavca kojem je bio redovni pretpostavljeni, odnosno ne može
se zaposliti u firmi nad čijim radom je provodio redoviti nadzor.
On također ne smije primati bilo kakvu naknadu od tog poslodavca
ili firme u roku od dvije godine od dana razrješenja s dužnosti;
c) S izuzetkom državnih službenika na položaju tajnika odnosno
pomoćnika ministra, smatrat će se da je državni službenik na
odsustvu iz državne službe od trenutka kada je potvrđena njegova kandidatura za javnu funkciju na koju se bira direktno ili indirektno, ili od trenutka kada je imenovan na položaj u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojoj razini vlasti u Bosni i Hercegovini. U tom slučaju, državni službenik na položaju tajnika odnosno pomoćnika ministra podnosi ostavku na mjesto u državnoj službi;
d) Državni službenik iz članka 16. stavak 1. točka c), s izuzetkom
državnih službenika na položaju tajnika odnosno pomoćnika ministra, vraća se na isto ili slično radno mjesto najkasnije u roku
od mjesec dana od nastupanja slijedećih slučajeva: neuspjeha
na izborima, završetka mandata i prestanka funkcije u zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojoj razini vlasti
u Bosni i Hercegovini;
e) Državni službenik ne može biti član upravnih i drugih odbora
političkih stranaka i ne smije slijediti upute političkih stranaka.
2. U skladu s ovim zakonom, prilikom postavljanja na mjesto državnog
službenika državni službenik će predočiti sve informacije o imovini na raspolaganju državnog službenika ili na raspolaganju članovima njegove
uže obitelji kao i o djelatnostima i funkcijama koje obavljaju državni službenik i članovi njegove uže obitelji.
3. Svi podaci se čuvaju u evidenciji Registra državne službe u skladu s
propisima o zaštiti podataka koji su na snazi u Bosni i Hercegovini.


Članak 17.

Tajnik sa posebnim zadatkom


1. Tajnik sa posebnim zadatkom koji je prethodno imao status državnog
službenika, se vraća na isto ili slično radno mjesto ako bi izgubio svoj
posebni zadatak u slijedećim slučajevima:
a) nepravilno postavljanje;
b) nezadovoljavajući probni rad;
c) završetak posebnog zadatka;
d) dragovoljna ostavka sa položaja.


Članak 18.

Prava i obveze savjetnika


1. Savjetniku se ne garantira sigurnost uživanja položaja:
a) Savjetnik može biti razriješen dužnosti u bilo koje vrijeme od strane organa koji ga je imenovao, na prijedlog ovlaštenog
predlagača;
b) mandat savjetnika ne može biti duži od mandata osobe koju
savjetuje;
c) imenovanje na mjesto savjetnika se ne može preinačiti u
položaj državnog službenika sa sigurnošću uživanja položaja.
2. Ukoliko državni službenik, s izuzetkom državnih službenika na položaju
tajnika odnosno pomoćnika ministra, bude imenovan na položaj
savjetnika, smatrat će se da je na odsustvu od trenutka kada je imenovan.
U tom slučaju, državni službenik na položaju tajnika odnosno pomoćnika
ministra podnosi ostavku na mjesto u državnoj službi.
3. Državni službenik iz članka 18. stavak 2., s izuzetkom državnih
službenika na položaju tajnika odnosno pomoćnika ministra, vraća se
na isto ili slično radno mjesto najkasnije u roku od mjesec dana od kada
prestaje njegovo imenovanje.
4. Savjetnik daje ostavku od trenutka kada je potvrđena njegova kandidatura
za izborni položaj ili od trenutka kada je imenovan na položaj u bilo
kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojoj razini vlasti u
Bosni i Hercegovini.
5. Podzakonski akti određuju specifične slučajeve nespojivosti sa radnim
mjestom savjetnika.


POGLAVLJE IV - UPRAŽNJENA RADNA MJESTA,
PREMJEŠTAJ, ZAPOŠLJAVANJE, OCJENA RADA,
UNAPREĐENJE


Članak 19.

Upražnjena mjesta


1. Ukoliko u ustanovi postoji upražnjeno mjesto državnog službenika,
ustanova prvo interno oglašava ovo upražnjeno radno mjesto. Ustanova
razmatra da li se, u skladu s člankom 32. ovog zakona, to radno mjesto
može popuniti internim premještajem državnog službenika zaposlenog
na sličnom radnom mjestu u ustanovi.
2. Ukoliko ovakav interni premještaj nije moguć, Agencija, u skladu s
člankom 33. ovog zakona, pokušava popuniti upražnjeno radno mjesto
eksternim premještajem prekobrojnog službenika koji je na sličnom
položaju u drugoj ustanovi.
3. Ukoliko ovakav eksterni premještaj nije moguć, upražnjeno mjesto se
oglašava putem javnog natječaja, koja se provodi u skladu s ovim
zakonom.


Članak 20.

Interno oglašavanje


1. Agencija oglašava upražnjeno mjesto.
2. Interni oglas se objavljuje najmanje jedan mjesec dana prije krajnjeg
roka za prijave u ''Službenom glasniku BiH'' i u ustanovi u kojoj se
upražnjeno mjesto pojavilo.
3. Interni oglas sadrži:
a) opis upražnjenog radnog mjesta;
b) opis vrste natječaja;
c) popis najvažnijih oblasti natječaja;
d) spisak potrebnih dokumenata, rok i mjesto njihovog podnošenja;
e) posebne akademske i profesionalne uvjete za radno mjesto koje
se popunjava;
f) druge uvjete koji se mogu smatrati primjerenim za odgovarajuće
radno mjesto.


Članak 21.

Javno oglašavanje


1. Agencija oglašava upražnjeno mjesto.
2. Javni oglas se objavljuje najmanje tri mjeseca prije krajnjeg roka za
prijave u ''Službenom glasniku BiH'', a objavit će se i u:
a) službenim glasilima entiteta i ''Službenom glasniku Distrikta
Brčko'' i;
b) u diplomatskim i konzularnim predstavništvima i;
c) u najmanje tri dnevna lista koja se distribuiraju na cijelom
teritoriju Bosne i Hercegovine.
3. Javni oglas sadrži opće uvjete za postavljanje državnog službenika te
uvjete navedene u članku 20. stavak 3. ovog zakona.


Članak 22.

Opći uvjeti za postavljanje državnog službenika


1. Da bi bila postavljena na mjesto državnog službenika, osoba mora
ispunjavati slijedeće opće uvjete:
a) da je državljanin Bosne i Hercegovine;
b) da je starija od 18 godina;
c) da ima univerzitetsku diplomu i druge obrazovne ili
akademske kvalifikacije najmanje VII stepena stručne spreme;
d) da je zdravstveno sposobna za vršenje određenih poslova
predviđenih ovim položajem;
e) da je regulirala vojnu obvezu u skladu s zakonom;
f) da nije otpuštena iz državne službe kao rezultat stegovne mjere
na bilo kojoj razini vlasti u Bosni i Hercegovini u roku od tri
godine prije dana objavljivanja upražnjenog radnog mjesta u
''Službenom glasniku BiH'';
g) imati uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak protiv te osobe;
h) da nije obuhvaćena odredbama članka IX.1 Ustava Bosne i
Hercegovine.
2. Izuzetno od uvjeta utvrđenih u stavku 1. ovog članka državni službenici
ranije postavljeni na radno mjesto stručnog suradnika, u periodu ne dužem
od dvije godine od stupanja na snagu ovog zakona, mogu biti osobe sa
završenom višom stručnom spremom (VI stepen).


Članak 23.

Nediskriminacija


Prilikom organiziranja javnog natječaja Agencija osigurava da se kod izbora
državnog službenika neće vršiti diskriminacija, u skladu s člankom 15.2 ovog
zakona.


Članak 24.

Povjerenstva za izbor


1. Agencija imenuje posebna povjerenstva za izbor koje su nepristrane
u provođenju javnog natječaja.
2. Na način utvrđen podzakonskim aktima, povjerenstvo za izbor
sačinjava najmanje pet članova, od kojih su najmanje tri člana državni
službenici iz ustanove na koju se javni natječaj odnosi i koji imaju
akademsko i profesionalno iskustvo u oblastima obuhvaćenim
procesom javnog natječaja, dok se ostala dva člana imenuju sa liste
eksperata koju utvrdi Agencija.
3. Povjerenstva za izbor biraju predsjedatelja među svojim članovima i
usvajaju poslovnik o radu većinom glasova svih članova.


Članak 25.

Ostavka i diskvalifikacija članova povjerenstva za izbor


1. Ukoliko postoji sukob interesa koji se odnosi na člana povjerenstva za
izbor, taj član daje ostavku na članstvo u povjerenstvu.
2. Svaki prijavljeni kandidat može tražiti i dobiti od Agencije imena
članova povjerenstva za izbor.
3. Svaki prijavljeni kandidat može od Odbora državne službe za žalbe
(u daljnjem tekstu: Odbor) zatražiti diskvalifikaciju bilo kojeg člana
i povjerenstva za izbor na temelju:
a) sukoba interesa iz članka 16. ovog zakona;
b) očiglednog rizika od predrasuda i pristrasnosti;
c) nedostatka neophodnog stručnog znanja.
4. Proces zapošljavanja se neće obustaviti tijekom ispitivanja navoda za
diskvalifikaciju člana povjerenstva za izbor. U slučaju da Odbor ili
nadležni sud to zatraže, cjelokupni proces prijema kandidata će biti
proglašen nevažećim. U tom slučaju, Agencija ponovo organizira postupak javnog natječaja u skladu s ovim zakonom.


Članak 26.

Javni natječaj


1.Agencija utvrđuje karakter i sadržaj javnog natječaja.
2.Javni natječaj sadrži:
a) javni ispit;
b) stručni ispit.
3.Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, podzakonskim aktom
utvrđuje način i program polaganja ispita.


Članak 27.

Izborni proces


1.Povjerenstvo za izbor provjerava i bira kandidate na temelju
profesionalnih sposobnosti procijenjenih putem javnog natječaja
koja je identična za sve kandidate koji se prijavljuju za isto radno
mjesto. Takav javni natječaj se održava najmanje 30 dana nakon
krajnjeg roka za prijave.
2.Podzakonski akti određuju sustav dodjele bodova za svakog kandidata
u skladu s čl. 22., 26., 70. i 71. ovog zakona.
3.Agencija objavljuje rezultate javnog natječaja i pismeno informira
sve kandidate o rezultatima koje su postigli, u skladu s ovim zakonom.


Članak 28.

Postavljanje državnog službenika


1.Državnog službenika postavlja Agencija u skladu s rezultatom koji
je kandidat postigao u izbornom procesu, uz prethodno pribavljeno
mišljenje nadležne ustanove.
2.Rukovodne državne službenike imenuje nadležna ustanova, po
prethodno pribavljenom mišljenju Agencije, sa liste uspješnih
kandidata koji su prošli javni natječaj.
3.Rezervna lista uspješnih kandidata se čuva do isteka probnog rada
postavljenog državnog službenika.
4.Postavljanje se vrši uspravnim aktom objavljenim u ''Službenom
glasniku BiH''. Prije preuzimanja dužnosti, postavljeni državni
službenik prima pismeni opis svog radnog mjesta i opis uvjeta službe.
5.Akt o postavljanju sadrži:
a) ime i prezime državnog službenika;
b) naziv ustanove u kojoj je državni službenik postavljen;
c) naziv radnog mjesta i platni razred.
6.Postavljeni državni službenik preuzima dužnost polaganjem prisegu
vjernosti. Tekst prisege utvrđuje Agencija. Potpisani tekst prisege je
sastavni dio personalnog dosjea državnog službenika.


Članak 29.

Probni period


1.Nakon preuzimanja dužnosti, državni službenik prolazi period
probnog rada. Period probnog rada državnog službenika obuhvata
period uvođenja u posao i period obavljanja dužnosti i ukupno traje
dvanaest mjeseci, osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.
2.Neposredno nadređeni državni službenik se određuje kao supervizor
odgovoran za davanje ocjene rada na kraju probnog perioda.
Ocjenjivanje probnog rada tajnika i pomoćnika ministra vrši ministar
i zamjenici ministra.
3.Ukoliko je ocjena rada:
a) zadovoljavajuća, organ nadležan za postavljanje potvrđuje
postavljanje državnog službenika;
b) nezadovoljavajuća, organ nadležan za postavljanje razrješava
dužnosti državnog službenika, koji time gubi svoj status bez primanja
naknade zbog otpuštanja. Razriješeni državni službenik ima, u skladu
s člankom 63. ovog zakona pravo zatražiti od Odbora preispitivanje
svog predmeta.
4.Suprotno stavku 3 b) ovog članka državnom službeniku može se
produžiti probni rad do šest mjeseci trajanja u skladu s utemeljenim
zahtjevom podnesenim organu nadležnom za postavljanje.
5.Ukoliko je državni službenik razriješen dužnosti u skladu s stavkom 3 b)
ovog članka, slijedeći uspješni kandidat sa rezervne liste iz članka 28.
stavak 4. ovog zakona postavlja se na upražnjeno radno mjesto državnog
službenika.


Članak 30.

Ocjena rada


1.Ocjena rada državnog službenika podrazumijeva nadzor i ocjenu
njegovog vršenja dužnosti utvrđenih radnim mjestom za vrijeme
trajanja službe. Državni službenik ravnopravno surađuje tokom
datog perioda sa njemu neposredno nadređenim.
2.Ocjenu rada rukovodnih državnih službenika utvrđuje rukovoditelj
Ustanove.
3.Ocjenu rada tajnika i pomoćnika ministra u Vijeću ministara utvrđuje
ministar i zamjenik ministra na prijedlog organa nadležnog za
postavljanje.
4.Ocjenu rada tajnika na posebnom zadatku u Vijeću ministara utvrđuje
Vijeće ministara na prijedlog organa nadležnog za postavljanje.
5.Neposredno nadređeni ocjenjuje rad svih državnih službenika
najmanje svakih dvanaest mjeseci.
6.Ocjena rada se temelji na rezultatima postignutim u realizaciji poslova
predviđenih opisom radnog mjesta i ciljevima koje za dati period
utvrdi neposredno nadređeni.
7.Rezultati ocjene rada se uzimaju u obzir prilikom unapređenja i
internih premještaja. Svi državni službenici:
a) imaju nesmetan pristup ocjenama svog rada koje se nalaze u
osobnom dosjeu, u skladu s člankom 60. stavak 2. ovog zakona;
b) imaju mogućnost da u odgovarajućem vremenskom roku prilože
pismene informacije uz ocjenu svoga rada i imaju mogućnost
preispitivanja svog predmeta od strane Odbora u skladu s
člankom 63. ovog zakona.
8.Ukoliko je ocjena rada negativna, državni službenik, u cilju
poboljšanja situacije, prolazi kroz poseban program koji uz konzultacije
s njim odredi njegov direktno nadređeni.
9.Ukoliko su dvije uzastopne ocjene rada negativne, Agencija po
pribavljenom mišljenju nadležne ustanove iz članka 7.1. b) ovog zakona,
razrješava dužnosti državnog službenika. Ukoliko su dvije uzastopne
ocjene rada negativne za rukovodne državne službenike iz članka
7.1.a) ovog zakona, nadležna ustanova ih razrješava po pribavljenom
mišljenju Agencije. Državni službenik može od Odbora tražiti
preispitivanje razrješenja u skladu s člankom 63. ovog zakona.


Članak 31.

Unapređenje


1. Unapređenje državnog službenika na više radno mjesto iz članka 7.
stavak 1. ovog zakona u istoj ili drugoj ustanovi Bosne i Hercegovine
obavlja se isključivo putem javnog natječaja.
2. Unapređenje javnog službenika u višu kategoriju iz članka 7. stavak 2.
ovog zakona temelji se na pozitivnoj osjeni rada i o njemu odlučuje organ
nadležan za njegovo postavljenje.


Članak 32.

Interni premještaj


1.Interni premještaj sa radnog mjesta državnog službenika na slično radno
mjesto u istoj ustanovi može biti dobrovoljan ili nametnut državnom
službeniku u skladu s objektivno utvrđenim potrebama državne službe.
2.Za dobrovoljni premještaj je neophodno postojanje upražnjenog radnog
mjesta u skladu sa člankom 19. ovog zakona. Ovo upražnjeno radno
mjesto se popunjava putem internog oglašavanja i na osnovu
odgovarajućih zasluga državnog službenika koji se prijavio za radno
mjesto.
3.Ukoliko premještaj podrazumijeva i promjenu prebivališta, državni
službenik ima pravo na odgovarajuću naknadu.


Članak 33.

Prekobrojnost


1.Prekobrojnost nastaje isključivo kao posljedica preustroja ili smanjenja
obima poslova ustanove.
2.Agencija proglašava državnog službenika prekobrojnim na prijedlog
ustanova.
3.Državni službenik koji je proglašen prekobrojnim se, u skladu sa
člankom 19. ovog zakona isključivo raspoređuje na slično upražnjeno
radno mjesto državnog službenika u drugoj ustanovi:
a) ukoliko je ovo raspoređivanje nemoguće, državnom službeniku koji
je proglašen prekobrojnim se nudi privremeno umirovljenje u skladu
sa zakonom;
b) ukoliko je prijevremeno umirovljene nemoguće organ nadležan za
postavljenje razrješava dužnosti prekobrojnog državnog službenika
koji može od Odbora zatražiti preispitivanje ovog razrješenja u
skladu sa člankom 63. ovog zakona;
c) državni službenik koji je proglašen prekobrojnim ima pravo na
otpremninu u skladu sa člankom 42. ovog zakona te na naknadu
za slučaj nezaposlenosti u skladu sa zakonom;
d) ukoliko se oglasi upražnjeno slično radno mjesto u roku od godinu
dana od dana razrješenja sa dužnosti, državni službenik ima prednost
prilikom ponovnog zaposlenja u državnoj službi.


Članak 34.

Tajnik sa posebnim zadatkom.


1.Sva radna mjesta tajnika sa posebnim zadatkom se objavljuju u javnom
natječaju za zapošljavanje u skladu sa člankom 21. ovog zakona.
2.Tajnika sa posebnim zadatkom imenuje ustanova, na određen vremenski
period koji nije duži od pet godina. Najduži period postavljenja na isto
radno mjesto je deset godina.
3.Posebnim zadatkom utvrđuju se dužnosti i ciljevi koje tajnik treba ispuniti.
Sadržaj posebnog zadatka se objavljuje u ''Službenom glasniku BiH'' u isto
vrijeme kad i postavljenje tajnika sa posebnim zadatkom.

4.Realizacija ciljeva definiranih njegovim mandatom procjenjuje se kroz
godišnju ocjenu rada. Ponovna dodjela mandata se temelji na pozitivnoj
ocjeni rada.
5.Član 19., 31., 32. i 33. ovog zakona se ne odnose na tajnika sa posebnim
zadatkom.


POGLAVLJE V - PLAĆE I NAKNADE


Članak 35.

Kriteriji za utvrđivanje plaća


1.Državni službenik ima pravo na plaću koja odgovara radnom mjestu
držanog službenika.
2.Odredbe članka 35. do članka 42. ovog zakona predstavljaju strukturu
plaće za državne službenika u ustanovama.


Članak 36.

Struktura plaća


1.Polazni temelj za obračun plaće za sve službenike u ustanovama je isti i
utvrđuje ga Vijeće ministara.
2.Državni službenici su svrstani u šest platnih razreda; prvi platni razred su
stručni suradnici, drugi platni razred su viši stručni suradnici, treći platni
razred su stručni savjetnici, četvrti platni razred su rukovoditelji
organizacionih jedinica, peti platni razred su pomoćnici ministara i šesti
platni razred su tajnici i tajnici sa posebnim zadatkom.
3.Koeficijente koji se odnose na platne razrede i unutar platnih razreda
utvrđuje Vijeće ministara.


Članak 37.

Obračun plaća


1.Plaća se određuje tako da se osnovica iz članka 36. ovog zakona pomnoži
sa koeficijentom platnog razreda i poveća za dodatak radi unapređenja u
skladu sa člankom 31.2. ovog zakona te ukupan iznos poveća temeljem
radnog staža.
2.Državni službenik koji je unaprijeđen u skladu sa člankom 31.2. ovog
zakona ima pravo na povećanje plaće u iznosu najviše do 30% od visine
plaće utvrđene za to radno mjesto. Vijeće ministara utvrđuje iznose
povećanja plaća.
3.Plaća se povećava za 0,5% za svaku započetu godinu radnog staža, a
najviše do 20%.


Članak 38.

Naknada za privremeno obavljanje poslova


1.U slučaju da u nekoj od ustanova ne mogu popuniti radna mjesta državnih
službenika zbog nemogućnosti osiguravanja kadrova, državnim
službenicima koji privremeno obavljaju taj posao u ustanovi povećava se
plaća do 50%, u ovisnosti od nastalog povećanja obima posla.
2.Agancijadaje mišljenje da li su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za
primjenu stavka 1. ovog članka.


Članak 39.

Plaćeno odsustvo


Državni službenik ima pravo na naknadu plaće do visine jedne plaće za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog odsustva i za prvih 30 dana odsustva sa posla radi bolesti ili invalidnosti.


Članak 40.

Ostale naknade


1.Državni službenik ima pravo na naknadu za:
a) troškove prijevoza na posao i sa posla;
b) prehranu za vrijeme rada;
c) regres za godišnji odmor;
d) u slučaju smrti državnog službenika ili člana njegove uže obitelji;
e) troškove selidbe iz mjesta stalnog prebivališta u mjesto gdje ima službeni stan i nazad;
f) troškove za naobrazbu;
g) jubilarne nagrade;
h) otpremninu pri odlasku i mirovinu.

2.Rukovodni državni službenici čije je mjesto prebivališta udaljeno više od
60 kilometara od mjesta obavljanja službenih zaduženja imaju pravo u 2
(dvije) naredne godine na naknadu troškova odvojenog života i smještaj u
mjestu rada.


Članak 41.

Naknada za službena putovanja


1.Državni službenik ima pravo na naknadu troškova u vezi sa službenim
putovanjima kao što su dnevnice, troškovi prijevoza i sl.
2.Vijeće ministara podzakonskim aktom utvrđuje vrstu i visinu troškova iz
stavka 1. ovog članka.


Članak 42.

Prava u slučaju prekobrojnosti


1.U slučaju razrješenja sa dužnosti nastalog usljed prekobrojnosti iz članka
33. ovog zakona razriješeni državni službenik ima pravo na otpremninu u
visini iznosa šestomjesečne plaće.
2.Visina otpremnine navedene u stavku 1. ovog članka povećava se na 12
mjeseci kod državnih službenika koji imaju najmanje 15 godina radnog
staža.


Članak 43.

Plaća savjetnika


Plaća savjetnika se veže za plaću pomoćnika ministra iz petog platnog razreda.


Članak 44.

Odobravanje plaća i naknada državnih
službenika i savjetnika


Plaće i naknade utvrđuju se Proračunom ustanova Bosne i Hercegovine i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine koji odobrava Parlamentarna skupština.


POGLAVLJE VI - UVJETI RADA


Članak 45.

Propisi o radu i socijalnom osiguranju


Na državnog službenika se primjenjuju Zakon o radnim odnosima i drugi zakoni kojima se uređuju prava i obveze iz radnih odnosa, osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.


Članak 46.

Odsustvo i godišnji odmor


1.Državni službenici od prvog do trećeg platnog razreda imaju pravo na
godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana i na plaćeno
odsustvo od pet dana u jednoj kalendarskoj godini.
2.Državni službenici od četvrtog do šestog platnog razreda imaju pravo
na godišnji odmor u trajanju od najmanje 25 radnih dana i na plaćeno
odsustvo od pet dana u jednoj kalendarskoj godini.
3.Godišnji odmor za državne službenike u dužem trajanju od predviđenog
u stavku 1. može se utvrditi podzakonskim aktom.


Članak 47.

Neplaćeno odsustvo i rad sa skraćenim radnim vremenom


Podzakonskim aktom utvrđuju se uvjeti u skladu s kojim državni službenik može uzeti neplaćeno odsustvo, i kada se može dužnost državnog službenika obavljati sa skraćenim radnim vremenom.


Članak 48.

Tajnik sa posebnim zadatkom


Tajniku sa posebnim zadatkom se ne dozvoljava rad sa skraćenim radnim
vremenom.


Članak 49.

Stručna naobrazba i usavršavanje


1.Državni službenici su obvezni da neprestano rade na svojoj stručnoj
naobrazbi i usavršavanju.
2.Državni službenik ima pravo i obvezu sudjelovati na savjetovanjima
i drugim oblicima obrazovnih aktivnosti.
3.O učestvovanju državnih službenika na savjetovanjima i drugim
oblicima obrazovnih aktivnosti, odlučuje osoba određena podzakonskim
aktom vodeći pri tome računa o podjednakom sudjelovanju svih
državnih službenika.


POGLAVLJE VII - PRESTANAK RADNOG ODNOSA


Članak 50.

Prestanak radnog odnosa državnog službenika


1.Državnom službeniku prestaje radni odnos u državnoj službi u
slijedećim slučajevima:
a) dobrovoljno istupanje iz državne službe;
b) ispunjavanje zakonski propisane starosne dobi za umirovljenje;
c) trajna nesposobnost da obavlja svoje radne dužnosti zbog
zdravstvenog stanja, pod uvjetom da državni službenik nije u
stanju da bude premješten na drugo odgovarajuće radno mjesto u
državnoj službi;
d) gubitak državljanstva Bosne i Hercegovine;
e) stjecanje državljanstva druge države suprotno Ustavu Bosne i
Hercegovine i njenim zakonima;
f) prekobrojnost;
g) istek perioda na koji je tajnik sa posebnim zadatkom postavljen,
u slučajevima kada tajnik na posebnom zadatku nije prije
postavljanja bio državni službenik;
h) odbijanje polaganja prisege i/ili potpisivanja teksta prisege;
i) nezadovoljavajući probni period;
j) dvije uzastopno negativne ocjene rada;
k) ako je osuđen za kazneno djelo i zbog izdržavanja kazne zatvora
mora biti odsutan sa rada u državnoj službi duže od 6 mjeseci;
l) temeljem izrečene stegovne mjere prestanka radnog odnosa u
državnoj službi.


Članak 51.

Postupak za prestanak radnog odnosa


1.Državnog službenika razrješava Agencija, po pribavljenom mišljenju
nadležne institucije sa izuzetkom članka 50.1.i) ovog zakona.
2.Rukovodne državne službenike razrješava organ nadležan za
postavljanje uz pribavljeno mišljenje Agencije, sa izuzetkom članka
50.1.i) ovog zakona.
3.Državni službenik iz st. 1. i 2. ovog članka može tražiti od Odbora
preispitivanje odluke o razrješenju u skladu sa člankom 63. ovog
zakona.


Članak 52.

Naknade


Državni službenik ne ostvaruje pravo na otpremninu ako izgubi svoj status,
osim u slučaju iz članka 50.1.b) i f) ovog zakona.


Članak 53.

Nepravilna postavljanja


Odbor će poništiti upošljavanje i postavljanje državnog službenika koji je postavljen suprotno odredbama ovog zakona, što će se detaljnije urediti podzakonskim aktom.


POGLAVLJE VIII - STEGOVNA ODGOVORNOST
DRŽAVNOG SLUŽBENIKA


Članak 54.

Stegovna odgovornost


1.Državni službenik se može smatrati stegovno odgovornim zbog kršenja
službenih dužnosti utvrđenih ovim zakonom, nastalih kao rezultat
njegove krivice.
2.Povrede službenih dužnosti mogu biti:
a) izvršenje radnji koje predstavljaju kazneno djelo protiv službene
dužnosti ili drugo kazneno djelo odnosno prekršaj, kojim se nanosi
šteta ugledu državne službe što čini radnika nepodobnim za rad u
državnoj službi;
b) odavanje državne, vojne i službene tajne, odnosno povreda propisa
o čuvanju tih tajni;
c) zlouporabe i prekoračenja službenih ovlasti;
d) neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova
i zadataka;
e) odbijanje izvršenja zakonitih naređenja neposrednog pretpostavljenog;
f) bavljenje djelatnostima kojima se onemogućava ili otežava građanima
ili drugim osobama da ostvaruju svoja prava u postupcima pred
organima državne službe;
g) bavljenje djelatnostima ili radom koji je u suprotnosti sa interesima
državne službe;
h) prouzrokovanje veće materijalne štete namjerno ili iz krajnje
nepažnje;
i) neopravdan izostanak sa posla;
j) kršenje pravila radne discipline u državnoj službi;
k) neblagovremeno i neuredno izvršenje povjerenih poslova i zadataka
u državnoj službi;
l) neprimjereno ponašanje prema građanima, suradnicima i drugim
osobama u vršenju državne službe.''
3.Odgovornost za izvršenje kaznenih dijela i prekršaja ne isključuje
stegovnu odgovornost državnog službenika, pod uvjetom da takvo djelo
istovremeno predstavlja povredu dužnosti.
4.Podzakonskim aktima će se detaljnije urediti povrede službenih
dužnosti.


Članak 55.

Stegovni postupak


1.Državni službenici i zaposlenici ustanova imaju pravo da, protiv
državnog službenika za kojeg postoji pretpostavka da je prekršio članak
54. ovog zakona, uz diskreciju podnesu zahtjev za disciplinski postupak
organu nadležnom za postavljanje.
2.Prava iz stavka 1. ovog članka pripadaju ministru i zamjenicima
ministra.
3.Prilikom primanja zahtjeva za stegovni postupak protiv državnog
službenika, organ nadležan za postavljanje:
a) izdaje, po prijemu informacije, pismenu potvrdu osobi koja je zahtjev
predala, a istovremeno se pismena potvrda šalje i Agenciji;
b) može proslijediti slučaj ombudsmenu iz članka 61. ovog zakona;
1. ombudsmen izrađuje izvješće i dostavlja ga osobi koja je zahtjev
predala, osobi protiv koje je zahtjev predat i organu nadležnom
za postavljanje;
2) ombudsmen može dati preporuke i/ili predložiti mjere organu
nadležnom za postavljanje;
c) osigurava osobi koja je predala zahtjev diskreciju postupka pred
ombudsmenom;
d) nakon provedenog postupka izriče disciplinske mjere pismene opomene
ili pismeni ukor, a u slučaju da smatra da povreda dužnosti od strane
državnog službenika zaslužuje strožiju mjeru, predmet će proslijediti
Agenciji, uz prethodno pribavljeno mišljenje organa nadležnog
za postavljenje.
4.Agencija je nadležna za utvrđivanje stegovne mjere za svoje državne
službenike i može izreći disciplinsku mjeru u skladu sa stavkom 3. d)
ovog članka.
5.Ukoliko izvješće Ombudsmena ne sadrži zadovoljavajuću preporuku
ili ukoliko organ nadležan za postavljanje ili Agencija ne donese
odgovarajuću mjeru u slučaju državnog službenika protiv kojeg je
pokrenut zahtjev za stegovnim postupkom, državni službenik može
tražiti od Odbora i nadležnog suda preispitivanje izvješća i/ili mjere, i to:
a) imati pristup administrativnom dosjeu koji se nalazi pred organom
nadležnim za postavljanje, Agencijom i Odborom;
b) ostvariti pravo da bude saslušan i dobije pravnog zastupnika pred
organom nadležnim za postavljanje, Agencijom i Odborom.
6.Postupak za utvrđivanje stegovne odgovornosti državnog službenika
za povrede radnih dužnosti sprovodi se u skladu sa načelima kaznenog
postupka, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.


Članak 56.

Stegovne mjere


1.U slučaju da državni službenik učini povredu iz članka 54. ovog
zakona mogu se izreći slijedeće stegovne mjere:
a) pismena opomena;
b) pismeni ukor;
c) suspenzija prava sudjelovanja u javnim natječajima u državnoj
službi u periodu od najviše dvije godine;
d) kaznena suspenzija sa poslova i plaća tijekom perioda od dva
dana do 30 dana;
e) degradiranje na nižu kategoriju u okviru radnih mjesta;
f) prestanak radnog odnosa u državnoj službi.


Članak 57.

Kazneni postupak


1.U slučaju da se protiv državnog službenika pokrene kazneni postupak
temeljem istih činjenica koje su razmatrane u stegovnom postupku, svi
pokrenuti stegovni postupci se suspendiraju, sa izuzetkom članka 58.
ovog zakona dok nadležni sud ne donese pravomoćnu presudu u
kaznenom postupku.
2.Ukoliko se državni službenik koji je okrivljen oslobodi:
a) državni službenik se vraća na svoje ranije radno mjesto i njegov
personalni dosje ne smije sadržavati informacije o kaznenom
postupku i/ili preventivnoj suspenziji u vezi s tim postupkom;
b) stegovne mjere se ne mogu poduzeti na osnovu istih činjenica po
kojima je državni službenik oslobođen.
3.Ukoliko se optužba protiv državnog službenika odbije, stegovni postupak
se može poduzeti temeljem istih činjenica u skladu sa člankom 54.
ovog zakona.
4.Ukoliko se državni službenik protiv koje je pokrenut kazneni postupak
proglasi krivim, ustanova se obvezuje činjenicama koje je utvrdio
nadležni sud.


Članak 58.

Preventivna suspenzija


1.Kada se pokrene postupak u skladu sa člankom 57. ovog zakona, organ
nadležan za postavljanje državnog službenika odmah suspendira
državnog službenika u slučajevima:
a) da se protiv državnog službenika pokrene kazneni postupak za
kazneno djelo počinjeno u vršenju službene dužnosti, i/ili;
b) da se državni službenik nalazi u pritvoru.
2.Kada se pokrene postupak u skladu sa člankom 57. ovog zakona, organ
nadležan za postavljanje državnog službenika može suspendirati
državnog službenika u slučajevima:
a) da je protiv državnog službenika pokrenut kazneni postupak za
kazneno djelo za koje se izriče kazna zatvora u trajanju od najmanje
pet godina i;
b) da je državni službenik zatečen u izvršenju kaznenog djela za koje
se izriče kazna zatvora u trajanju od najmanje 5 godina;
c) da postoje ozbiljni razlozi koji ukazuju na izvršenje kaznenog djela.
3.U slučaju preventivne suspenzije:
a) osoba koja je suspendirana prima puni iznos plaće;
b) stegovni postupak se suspendira sve dok se ne donese pravomoćna
presuda nadležnost suda.


POGLAVLJE IX - UPRAVLJANJE
DRŽAVNOM SLUŽBOM


Članak 59.

Smjernice vođenja kadrovske politike


Nadležna ustanova utvrđuje opće smjernice za vođenje kadrovske politike u ustanovama i donosi podzakonske akte koji proizilaze iz ovog zakona.


Članak 60.

Ustanove


1.Svaka ustanova osniva jedinicu koja je zadužena za provedbu odredaba
ovog zakona (u daljnjem tekstu: Jedinica).
2.Jedinica u ustanovama osigurava upravljanje osobljem ustanove i vodi
dosje za svakog državnog službenika, i osigurava da svaki državni
službenik koji obavlja dužnosti u ustanovama ima nesmetan pristup
svom administrativnom dosjeu.
3.Jedinica institucije usklađuje aktivnosti institucija i surađuje sa
Agencijom.
4.Po prethodnom odobrenju rukovoditelja institucije, organ nadležan za
postavljanje podnosi Agenciji godišnje izvješće o radu i plan rada za
narednu godinu.


Članak 61.

Ombudsmen


1.Ombudsmen pomaže u provedbi i poštovanju načela utvrđenih u ovom
zakonu i u skladu sa odredbama ovog zakona, djeluje kao posrednik u
pitanjima koja se odnose na status državnog službenika.
2.Svi državni službenici i uposlenici ustanove biraju na mjesto ombudsmena
jednog državnog službenika. Ombudsmen ne smije biti član organa
nadležnog za postavljanje u ustanovi u kojoj obavlja svoju dužnost. Ista
osoba može biti postavljena za ombudsmena dvaju ili više ustanova.
3.Izbor ombudsmena potvrđuje organ nadležan za postavljanje.


Članak 62.

Agencije za državnu službu


1.Vijeće ministara osniva Agenciju za državnu službu i imenuje njenog
rukovoditelja. Rukovoditelj Agencije nalazi se na radnom mjestu tajnika
sa posebnim zadatkom, a bira se i postavlja u skladu sa člankom 34.
ovog zakona, na period od pet godina.
2.Agencija:
a) osigurava:
1) provedbu procesa zapošljavanja državnih službenika na zahtjev
ustanove;
2) pomaže ustanovama u provedbi njihove kadrovske politike,
organizacionog razvitka kao i pri uspostavljanju središnjeg
registra osoblja;
3) obuku i razvitak državne službe;
b) podnosi godišnje izvješće o radu i plan rada za narednu godinu
Vijeću ministara na odobravanje;
c) provodi ankete u okviru ustanova na zahtjev Vijeća ministara;
d) obavlja ostale poslove i zadatke utvrđene ovim zakonom.
3.Agencijom rukovodi rukovoditelj Agencije koji donosi Pravilnik o
unutarnjoj organizaciji Agencije uz prethodnu suglasnost Vijeća
ministara.


Članak 63.

Odbor državne službe za žalbe


1.Odbor državne službe za žalbe, u skladu sa ovim zakonom i njegovim
podzakonskim aktima, odgovoran za razmatranje svih konačnih odluka,
preduzetih ili propuštenih radnji ustanova i/ili Agencije koje se odnose
na status državnih službenika i to na zahtjev:
a) državnog službenika na kojeg se sporna odluka, preduzeta ili
propuštena radnja odnosi;
b) ustanove gdje službenik obavlja svoju dužnost;
c) Agencije.
2.Odbor:
a) saslušava podnositelja žalbe, ukoliko je to primjereno situaciji;
b) poziva svjedoke i eksperte kada se to smatra neophodnim;
c) traži i dobiva sve relevantne informacije od nadležnih organa;
d) usvaja poslovnik koji se objavljuje u ''Službenom glasniku BiH''.
3.Odluke Odbora moraju biti donesene na zakonskim temeljima i
pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Odluke Odbora su:
a) konačne i podliježu svakom preispitivanju od strane nadležnog
suda, u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine;
b) dostavit će se podnosiocu u roku od osam dana od dana donošenja.
4.Vijeće ministara osniva Odbor koji se sastoji od tri člana.
a) Javni natječaj za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Odboru
se oglašava u ''Službenom glasniku BiH'', diplomatskim i
konzularnim predstavništvima i u najmanje tri dnevna lista koja
se distribuiraju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, najmanje
tri mjeseca prije roka za predaju molbi. Oglas sadrži iste uvjete
koji su navedeni u čl. 20.3 i 22. ovog zakona.
b) Nezavisna komisija za izbor kandidata, koju imenuje Vijeće
ministara, bira članove Odbora, na osnovu njihovog radnog
iskustva i demonstrirane sposobnosti da obavljaju dužnost u Odboru.
Članci 24.2, 24.3, 25.1 i 26.2 ovog zakona se odnose i na
povjerenstvo za izbor kandidata i na postupak izbora;
c) Vijeće ministara imenuje članove Odbora na rok od četiri godine
sa mogućnošću ponovnog izbora;
d) Član Odbora je:
1) neovisan i nepristran;
2) nije na javnoj funkciji na koju je izabran izravno ili neizravno,
odnosno nije imenovan na radno mjesto bilo kojem
zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojoj razini vlasti
u Bosni i Hercegovini;
3) povlači se sa dužnosti prije isteka mandata samo na inicijativu
Vijeća ministara, koja je pokrenuta usljed izuzetnih okolnosti
i konsenzusom ostalih članova Odbora;
e) Činom imenovanja, članovi Odbora ostvaruju beneficije na osnovu
statusa koji odgovara statusu tajnika.
Podzakonskim aktima koje usvoji Vijeće ministara dalje se uređuje
status članova Odbora.


POGLAVLJE X - PRELAZNE ODREDBE


Članak 64.

Postojeći radnici


1.Zakonski status radnika u postojećim ustanovama ostaje isti danom
stupanja na snagu ovog zakona, sve dok Agencija za njihova radna
mjesta ne obavi kompletan postupak revizije u skladu sa ovim člankom.
2.Agencija donosi rješenje prestanka radnog odnosa radnika iz stavka 1.
ovog članka koji su uposleni protivno odredbama Zakona o državnoj
upravi ili ne ispunjavaju uvjete iz članka 22. ovog zakona. Za
upražnjena radna mjesta organizira se javni natječaj. Rješenje o
prestanku radnog odnosa stupa na snagu nakon okončanja kompletnog
postupka javnog natječaja u skladu sa ovim zakonom.
3.Iskustvo kandidata koji je prethodno bio na radnom mjestu na koje
se odnosi javni natječaj može biti uzeto u obzir za vrijeme procesa
javnog natječaja.
4.Radnici iz stavka 1. ovog članka koji su uposleni u skladu sa Zakonom
o državnoj upravi koji je bio na snazi u trenutku postavljanja i koji
ispunjavaju uvjete iz članka 22. ovog zakona, prolaze kroz postupak
ocjenjivanja u trajanju od 12 mjeseci. Postupak ocjenjivanja uređuje
Agencija za državnu službu uzimajući u obzir princip ocjene rada iz
članka 30. ovog zakona.
5.Organ nadležan za postavljanje potvrđuje postavljanje onih radnika
koji su uspješno prošli postupak ocjenjivanja, a otpušta one koji nisu
uspješno prošli postupak ocjenjivanja ili ne ispunjavaju uvjete iz članka
22. ovog zakona. Za upražnjena mjesta organizira se javni natječaj.


Članak 65.

Naknada


1.Radnik kojem u smislu članka 64. ovog zakona prestane radni odnos,
ima pravo na otpremninu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene
u ustanovi u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem stupi na snagu ovaj
zakon.
2.Otpremnina iz stavka 1. ovog članka isplaćuje se radniku za ukupan
radni staž osiguranja, a utvrđuje se tako da se prosječna plaća iz stavka 1.
ovog članka pomnoži sa koeficijentom, i to za:

Radni staž osiguranja koeficijent

a) do 5 godina 1,33
b) od 5 do 10 godina 2,00
c) od 10 do 20 godina 2,66
d) preko 20 godina 3,00


Članak 66.

Donošenje rješenja o prestanku radnog odnosa


1.Istovremeno sa donošenjem rješenja o prestanku radnog odnosa,
organ nadležan za postavljanje odlučuje po službenoj dužnosti i o pravu
na otpremninu radnika u smislu članka 65. ovog zakona.
2.Otpremninu po osnovu rješenja donesenog na osnovu stavka 1. ovog
članka isplaćuje Ministarstvo za trezor ustanove Bosne i Hercegovine.


Članak 67.

Žalba


Radnik koji smatra da je organ nadležan za postavljanje povrijedio neko
njegovo pravo koje je utvrđeno Poglavljem X ovog zakona, može u roku od 15
dana od dana prijema takvog rješenja izjaviti žalbu Odboru u skladu sa člankom
63. ovog zakona.


Članak 68.

Ograničenje u primjeni


1.Dok se ne donesu propisi o radnim odnosima, te pravima i obvezama
temeljem radnog odnosa na razini Bosne i Hercegovine, na uposlene
u ustanovama će se primjenjivati važeći propisi iz ove oblasti.
2.Dok Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne donese Zakon
o komunikacijama, na Regulatornu agenciju za komunikacije
primjenjivat će se samo čl. 2., 3. i 16. ovog zakona.


POGLAVLJE XI - ZAVRŠNE ODREDBE


Članak 69.

Odredbe za primjenu i ukidanje zakona


1.Vijeće ministara na prvom zasjedanju nakon stupanja na snagu ovog
zakona će:
a) objaviti javni natječaj za rukovoditelja Agencije;
b) objaviti javni natječaj za članove Odbora;
c) imenovati Radnu skupinu od pet članova u skladu sa člankom 24.2
ovog zakona koja će obavljati sljedeće zadatke i to:
1) obavljati funkciju Povjerenstva za izbor rukovoditelja Agencije;
2) obavljati funkciju Povjerenstva za izbor članova Odbora
prema članku 63.4.b) ovog zakona;
3) pomagati rukovoditelju Agencije i članovima Odbora u procesu
organiziranja i uspostavljanja Agencije i Odbora.
2.Vijeće ministara će u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ovog
zakona postaviti članove Odbora.
3.Rukovoditelj Agencije će u roku od mjesec dana od dana stupanja na
snagu ovog zakona donijeti pravilnik o unutarnjoj organizaciji Agencije.
Po donošenju pravilnika o unutarnjoj organizaciji Agencija će objaviti
javni natječaj za popunu radnih mjesta u Agenciji.
4.U roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona ustanove
na koje se odnosi ovaj zakon dužne su implementirati čl. 7. do 13. u
pravilnicima o unutarnjoj organizaciji.
5.Do uspostavljanja Agencije i Odbora i donošenja podzakonskih akata
temeljem ovog zakona primjenjivat će se odredbe Zakona o državnoj
upravi i podzakonski akti doneseni temeljem tog zakona, kojima se
uređuje radno pravni status državnih službenika ukoliko nisu u
suprotnosti sa odredbama ovog zakona, a najduže 12 mjeseci nakon
stupanja na snagu ovog zakona.
6.Vijeće ministara može posebnom odlukom urediti formiranje tijela/
ustanova koje će vršiti obuku državnih službenika.


Članak 70.

Završna odredba


Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u ''Službenom
glasniku BiH''.

_________________________________