Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10. (Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora;
i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik ''pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koje si pojave u vezi sa civilnom implementacijom'';
Pozivajući na stav XI. 2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, ''donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim'', u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i ''mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta koje ''mogu uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili zvaničnika...za koje Visoki predstavnik ustanovi da su prekršili zakonske obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu'';
Konstatujući da je u stavu X:4 Aneksa Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sačinjenog u Madridu 16. decembra 1998. godine navedeno da Vijeće potvrđuje da se zvaničnicima kojima je od strane Visokog predstavnika zabranjeno obavljanje zvaničnih funkcija ''može takođe zabraniti da se do daljeg kandiduju na izborima i da vrše bilo koju drugu izbornu ili imenovanu funkciju i funkciju u političkim strankama'';
Imajući na umu značaj koji Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini i Vijeće za implementaciju mira pridaju uspostavljanju vladavine zakona i čvrstog pravosudnog sistema;
Imajući na umu dalje značaj koji se Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini i njegovim aneksima pridaje povratku izbjeglica i raseljenih lica u njihove predratne domove;
Iz ovdje utvrđenih razloga, ovim donosim slijedeću


O D L U K U


Kojom se smjenjuje gospodin DAVOR ŠILIĆ sa položaja zamjenika ministra pravosuđa i uprave u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i zabranjuje mu se obavljanje svake službene ili izborne funkcije i kandidiranje na izborima, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste obavlja.
Kojom se isti suspenduje sa funkcije sudije Kantonalnog suda Hercegovačko-neretvanskog kantona na odsustvu, te sa svake buduće sudske ili tužilačke funkcije do donošenja naredne odluke od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati poduzimanje dodatnih proceduralnih aktivnosti. Gospodin Davor Šilić mora svoj ured napustiti odmah. Isto tako odmah prestaje svako njegovo pravo na primanje naknada, nadoknadu troškova ili bilo koje privilegije odnosno status koji proističe iz njegovog mjesta
zamjenika ministra pravosuđa i uprave u Hercegovačko-neretvanskom kantonu.
Ova odluka objavljuje se odmah u ''Službenim novinama Federacije BiH'' i ''Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona''.


RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE


Gospodin Šilić obavlja funkciju zamjenika ministra za pravosuđe i upravu u Hercegovačko-neretvanskom kantonu od 1. januara 2000. godine. Tokom obavljanja poslova zamjenika ministra pravosuđa i uprave u Hercegovačko-neretvanskom kantonu gospodin Šilić je demonstrirao svojim ponašanjem uporno i učestalo onemogućavanje i ometanje rada pravosuđa.
Tokom 2000. i 2001. godine gospodin Šilić je u nekoliko navrata ometao rad komisija zaduženih za imenovanja u oblasti pravosuđa time što je davao upute po pojedinačnim slučajevima.
U slučaju bivšeg općinskog tužioca u kantonu, gospodin Šilić je jasno ometao proces njegovog ponovnog imenovanja posredstvom svog pisma od 16. novembra 2000. godine naslovljenog na Federalnu komisiju za imenovanje tužilaca. Gospodin Šilić je u svom pismu zahtijevao neprimjerene podatke kako bi onemogućio ponovno imenovanje ovog tužioca.
Gospodinu Šiliću je ukazano na njegove postupke tokom rasprave Federalne komisije za imenovanje sudija. U roku od sedam dana nakon ove rasprave gospodin Šilić pokušao je narušiti ugled bivšeg tužioca. Gospodin Šilić je dana 26. februara 2002. godine dodatno zloupotrijebio svoj položaj zamjenika ministra pravosuđa, izdavanjem naloga kantonalnom tužiocu da iz neosnovanih razloga poništi bivšem tužiocu novo imenovanje na funkciju općinskog stručnog saradnika. Gospodin Šilić je suočen 1. martau sa svojim posljednjim pokušajem da zloupotrijebi službeni položaj. Gospodin Šilić je na posljetku 04. marta opozvao svoj nalog za poništenje. Bitno je dodati da usprkos njihovom velikom značaju ni u jednoj od intervencija gospodina Šilića kao sapotpisnik nije bio ministar pravosuđa.
Pored toga, gospodin Šilić zauzimao je dva stana tokom obavljanja funkcije sudije i kasnije zamjenika ministra. Primio je nalog o deložaciji od Gradske općine Mostar zapad koji datira od 16. augusta 2000. godine kojim mu je dat petnaestodnevni rok za iseljenje iz stana u koji se bespravno uselio. Nije postupio u skladu sa izdatim nalogom i nosilac stanarskog prava bio je prinuđen da podnese zahtjev za prinudnu deložaciju. Zahtjev za prinudnu deložaciju podnesen je 5. septembra 2000. godine. Gospodin Šilić je u cjelosti napustio prostorije tek u novembru 2000. godine, i to tek nakon nekoliko intervencija i predstavki iznesenih od strane OHR-a. U ovom kontekstu, osobito je neprimjereno za jednog zamjenika ministra za pravosuđe i upravu te istovremeno i sudiju kantonalnog suda na odsustvu da odmah ne postupi u skladu sa imovinskim zakonima te da kao rezultat toga dovodi u pitanje njihovu provedbu. Ovo predstavlja jasno kršenje njegovih ministarskih odgovornosti. Takvim ponašanjem se pored toga ugrožava sveukupno uspostavljanje vladavine zakona u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i provedba Sporazuma o izbjeglim i raseljenim licima, Aneks 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Štaviše, gospodin Šilić je stalno nastojao spriječiti odvijanje tekućeg procesa
spajanja Ministarstva pravosuđa i uprave Hercegovačko-neretvanskog kantona a također nije uspio osigurati odgovarajuće zajedničke prostorije. Ovo je dodatni
dokaz njegove nespremnosti da aktivno unapređuje vladavinu zakona u ovom kantonu.
Na kraju, to što je gospodin Šilić zanemario uspostavu neovisnog i nepristrasnog pravosuđa pokazalo se u njegovom o postupanju prema Komisiji za izbor sudija Suda Bosne i Hercegovine i Federalnoj komisiji za imenovanje sudija Vrhovnog suda. Kandidovao se za sudiju Suda Bosne i Hercegovine i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. U formularu Nezavisneg pravosudne komisije sa ličnim podacima koji je popunio gospodin Šilić, na pitanje da li je ikada bio član ili savjetnik ijedne političke stranke u periodu od januara 1991. godine do danas, njegov odgovor je glasio ''Ne''. Formular je potpisao gospodin Šilić i datum glasi na 17. januar 2002. godine. Značajno je i vrijedno pažnje i to kako jedan zamjenik ministra pravosuđa i uprave može tvrditi da nije politički savjetnik. Ovo je u jasnoj suprotnosti sa njegovim prethodnim izjavama u obrascu izjave o materijalnom stanju koje je podnio OSCE-u i Privremenoj izbornoj komisiji, prije njegovog drugog imenovanja na mjestu zamjenika ministra. Ovaj obrazac potpisao je gospodin Šilić i datum glasi na 10. juli 2001. godine. U rubrici ''politička stranka/koalicija'', gospodin Šilić je napisao ''HDZ''. Vidljivo je stoga da je gospodin Šilić tvrdio da s jedne strane niti pripada članstvu niti je savjetnik bilo koje političke stranke, dok je s druge strane izjavio da je njegovu kandidaturu za položaj zamjenika ministra istaknula politička stranka. Suočen sa nedosljednošću ovih izjava, gospodin Šilić je uporno ponavljao da nije član niti jedne političke stranke, jasno previdjevši činjenicu da se formular Nezavisne pravosudne komisije sa ličnim podacima protezao izvan okvira stranačkog članstva. Što je još važnije, nepristrasno pravosuđe iziskuje jasno razdvajanje političkih zasnovanih funkcija od pravosudnih funkcija.
Gospodin Šilić je očigledno podnio lažne podatke dok je tražio postavljenje na visoku funkciju u pravosuđu. U formularu Nezavisne pravosudne komisije sa ličnim podacima jasno je utvrđeno da ukoliko se otkrije da je bilo koji od prikazanih podataka neistinit, nedostatan ili navodi na krivi zaključak, vršilac dužnosti može podlijegati sankcionisanju.
Na osnovu svega prethodno pomenutog, tokom niza godina gospodin Šilić
je u svojstvu zamjenika ministra za pravosuđe i upravu i kantonalnog sudije na odsustvu ustrajno pokazao da uspostavu vladavine zakona i jednog solidnog, nepristrasnog i nezavisnog pravosudnog sistema smatra potpuno zanemarljivim. Njegovi protekli i skorašnji postupci su osnov za njegovo isključenje iz daljeg obavljanja svih prethodno pomenutih funkcija.
Svojim ponašanjem, kako je rečeno, gospodin Šilić je onemogućavao realizaciju Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.


Broj 181/02
23. maja 2002. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s.r.