O D L U K U
Smjenjuje se gospodin Ivan Mandić sa funkcije načelnika gradske općine Mostar-
Jugozapad i zabranjuje mu se obavljanje bilo koje zvanične, izabrane ili imenovane
javne funkcije, kao i kandidiranje na izborima te obavljanje funkcije unutar
političkih stranaka, osim ako i kada mu ja to izričito odobrim svojom narednom
odlukom.
Ova odluka stupa na snagu odmah i ne zahtijeva nikakvu dalju proceduru. G. Ivan
Mandić mora napustiti ured bez odlaganja, a odmah mu prestaje i pravo na naknadu
i ostala prava koja proizilaze iz funkcije načelnika gradske općine Mostar-Jugozapad.
Ova odluka će se odmah objaviti u ''Službenim novinama Federacije BiH'' i ''Narodnim
novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona''.
RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE
Gospodin Ivan Mandić je od 15. juna 2000. godine načelnik gradske općine Mostar-Jugozapad.
Dok je obavljao dužnost načelnika ove gradske općine, predložen je za funkciju
ministra unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog
Kantona. 27. augusta 2001. godine je podnio ostavku na položaj ministra unutrašnjih
poslova.
Kao načelnik gradske općine Mostar-Jugozapad, odgovoran između ostalog za rad
općinskog organa za stambene poslove nadležnog za rješavanje zahtjeva za povrat
imovine, nije osigurao pravilan rad ovog ureda, uprkos ponovljenim upozorenjima.
Općinskom organu nije osigurao stručno osoblje niti je dao odgovarajuću podršku
sadašnjim zaposlenicima. 8. augusta 2001. god. mu je OSCE uputio pismo u kojem
ga podsjeća na ranije zahtjeve od 7. juna 2001.
Delikatni imovinski predmeti stavljeni su na čekanje. Na primjer, g. Mandić
nije
Osigurao da se imovina koju su nezakonito koristili HDZ i UDVDR vrati pravim
vlasnicima. Pored toga, tokom novembra 2001. godine odgođene su 43 deložacije
u gradskoj općini Mostar-Jugozapad. 3. decembra 2001. godine, ambasador Colin
Munro je pismeno obavijestio g. Mandića da se odgođene deložacije moraju ponovo
zakazati i provesti do 31. decembra 2001. god. Do tog roka je izvršeno manje
od jedne trećine navedenog broja deložacija. G. Mandić je javno branio slučajeve
dvostrukog korištenja, te je tvrdio da izbjeglice iz trećih zemalja trebaju
biti posljednji kojima će biti vraćena imovina.
Na taj način je g. Mandić aktivno opstruirao provođenje imovinskih zakona, što
je
dovelo do toga da je stopa provođenja imovinskih zakona u gradskoj općini Mostar-Jugozapad
daleko ispod opće stope za Federaciju BiH.
Postupajući u suprotnosti sa Odlukom Visokog predstavnika o dodjeli zemljišta
u društvenom vlasništvu od 27. aprila 2000. i 30. marta 2001. godine, gospodin
Mandić se nije postarao da se zahtjevi za izuzeće od dodjele zemljišta u državnom
vlasništvu, uključujući i imovinu u društvenom vlasništvu, dostave mom uredu.
Slučajevi u kojima izuzeće nije nikada zatraženo posebno uključuju nezakonito
nadziđivanje na postojećim stambenim zgradama u gradskoj općini Mostar-Jugozapad.
Ovo postupanje je dokaz da se oglušio o vladavinu zakona.
Iz navedenih razloga je vidljivo da je g. Mandić jasno postupao na takav način
da je sprječavao povratak izbjeglica i raseljenih osoba. Njegovo ponašanje ne
samo da je protivno Ustavu Bosne i Hercegovine, i to čl. II.4., II.5. i III.2.(c)
Ustava, nego je u suprotnosti sa Sporazumom o izbjeglicama i raseljenim osobama,
tj. Aneksu 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir.
Osim toga, za vrijeme vršenja dužnosti ministra unutrašnjih poslova g. Mandić
je izdao prima facie nezakonito uputstvo policiji u općini Stolac čiji je očigledan
cilj bio sprječavanje obnove Careve džamije. Uprkos ponovljenim apelima ambasadora
Colina Munroa, ranijeg zamjenika Visokog predstavnika i šefa Ureda Visokog predstavnika
Jug, postupao je na način sračunat da se policija dovede u tešku situaciju i
općenito pogoršaju tenzije.
Ovakvim ponašanjem g. Mandić je izvršio opstrukciju provođenja Općeg okvirnog
sporazuma za mir.
Broj 135/02
15. januara 2002. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s.r.