VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Koristeci se ovlastenjima koja su mi data clanom V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevsi u obzir clan II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik "pruza pomoc, kada to ocijeni neophodnim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom";
Pozivajuci se na stav XI. 2. Zakljucaka Vijeca za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijece za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme, kako je prethodno receno, "donosenjem obavezujucih odluka, kada to bude smatrao neophodnim," u vezi s odredjenim pitanjima, ukljucujuci (u skladu sa tockom (c) ovoga stava) i "mjere u svrhu obezbjedjenja implementacije Mirovnog sporazuma na citavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";
Uzimajuci u obzir da clan V. 4. (a) Ustava Bosne i Hercegovine povjerava Vijecu ministara "odgovornost za provođenje politike i odluka Bosne i Hercegovine u oblastima kako je to naznaceno u clanu III (1), (4) i (5)..." navedenoga Ustava;
Uzimajuci u obzir dalje da clan 37. Zakona o Vijecu ministara Bosne i Hercegovine regulira "da se odluke Vijeca ministara i ministarstava objavljuju u "Sluzbenom glasniku BiH" i sluzbenim glasilima entiteta";
Konstatirajuci da razvoj telekomunikacione politike i njena implementacija ne spadaju u ovlastenja Predsjednistva BiH prema Ustavu Bosne i Hercegovine;
Imajuci u vidu da je Vijece ministara na svojoj 14. sjednici odrzanoj 9. novembra 2000. godine usvojilo "Politiku sektora telekomunikacija za BiH";
Pozivajuci se na zakljucke Deklaracije Vijeca za implementaciju mira iz maja 2000. god. u kojima se organi vlasti BiH pozivaju da se poveca efikasnost i ekonomija obima tako sto ce se na cijeloj teritoriji zemlje osigurati usklađen pristup u nekoliko oblasti, ukljucujuci i telekomunikacije;
Svjesni potrebe da se bez nepotrebnog odlaganja zapocnu znacajne reforme sektora telekomunikacija;
Imajuci u vidu da je Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine u svom pismu Vijecu ministara od 14. decembra 2000. godine zatrazilo da se dokument Politika sektora telekomunikacija objavi u "Sluzbenom glasniku BiH", ali da je zbog proceduralnih sporova objavljivanje stalno odgadjano; Konstatujuci da postoji hitna potreba da se dalje ojacaju i konsilidiraju regulatorni potencijali Regulatorne agencije za telekomunikacije te da se
zastiti njena nezavisnost u vrsenju regulatornih funkcija koje su joj date Zakonom o telekomunikacijama Bosne i Hercegovine te posebno garantirajuci njenu slobodu od politickog mijesanja; Imajuci u vidu potrebu da se pomogne administrativni proces tako sto ce se objaviti Politika sektora telekomunikacija za Bosnu i Hercegovinu onako kako je prvobitno podnesena i usvojena od strane Vijeca ministara 9. novembra 2000. godine bez komentara koje je dostavilo Predsjednistvo a koji su naslovljeni "Zakljucak o usvajanju Okrivne politike sektora telekomunikacija za Bosnu i Hercegovinu" (koje je Predsjednistvo usvojilo na svojoj 87. sjednici odrzanoj 3. novembra 2000. godine). Uzimajuci u obzir sve gore navedeno, donosim sljedecu

O D L U K U

Gore navedeni dokument o politici koji je usvojilo Vijece ministara objavit ce se u formi kako je dostavljen u prilogu bez zastarjelog Sazetka plana aktivnosti. Odluka stupa na snagu odmah i zajedno sa gore navedenim dokumentom o politici ce bez odlaganja biti objavljena u "Sluzbenom glasniku BiH". Odluka ce sa gore navedenim dokumentom o Politici biti objavljena i u "Sluzbenim novinama Federacije BiH" i "Sluzbenom glasniku Republike Srpske".

Broj 85/01
14. februara 2001. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s.r.

POLITIKA SEKTORA
TELEKOMUNIKACIJA

Ovaj dokument daje osnovne crte prijedloga za razvoj sektora telekomunikacija Bosne i Hercegovine u toku sljedecih dvije do tri godine.
Prijedlog je u skladu sa principima politike telekomunikacija i Zakona o telekomunikacijama Bosne i Hercegovine. Prijedlog treba da
odrazi konsenzus postignut izmedju tijela u cijoj je nadleznosti regulativa sektora na drzavnom i entitetskim nivoima. Predlozene politike bi trebale,
u svakom pojedinacnom slucaju, biti implementirane u skladu sa relevantnim zakonima.

1. Univerzalne usluge

Osnovni cilj politike je da se osigura da cjelokupno stanovnistvo Bosne i Hercegovine ima pristup javnim govornim telefonskim uslugama po pristupacnoj cijeni. Sredstva za postizanje ovog cilja ukljucuju:
- investiranje u infrastrukturu, moderne sisteme upravljanja i usluge;
- komercijaliziranje operacija kako bi se osiguralo efikasno pruzanje usluga svim korisnicima;
- poboljsanje mogucnosti izbora za potrosace otvaranjem mogucnosti privatnom sektoru za pruzanjem usluga, kako fiksnih tako i mobilnih usluga liberalizacija); i
- efikasnije regulisanje cijena i kvaliteta usluga.
Regulativna agencija za telekomunikacije ce organizovati konsultacije i seminare da bi se poboljsalo razumijevanje ovih pitanja i da bi se odredili prioriteti univerzalnih usluga.

2. Privatno investiranje u javne mreze i usluge

Od Dejtonskog sporazuma, obnovu i modernizaciju javne telefonske mreze su finansirale vlade zemalja donatora, Evropska unija i ITU, a koordinirala ih je EBRD. Ubuduce, operateri ce se za finansiranje morati osloniti na svoja vlastita sredstva i na privatni sektor.
1) Vlade u skoro svim zemljama Centralne i Istocne Evrope došle su do zakljucka da privatni sektor treba biti ukljucen u upravljanje
telefonskim mrezama kao i u finansiranje. Privatni sektor moze ubrzati komercijalizaciju, prebacujuci teziste na pruzanje dobrih usluga klijentima, moze brze uvesti nove tehnologije i moze osigurati da se investicije evikasno koriste.
Zbog toga je vecina zemalja Centralne i Istocne Evrope tezila tome da ukljuci strateskog investitora koji bi preuzeo upravljacku kontrolu nad kompanijom.
U BiH ce telekomunikacijski operateri biti privatizovani putem kombinovane metode tenderske prodaje vecinskog paketa dionica strateskom investitoru i prodaje manjinskog paketa dionica putem javne ponude dionica u skladu sa odlukama nadleznih entiteta.
Privlacenje strateskih investitora je znacajan korak koji operateri u BiH trebaju poduzeti kako bi mogli provesti svoje komercijalne strategije i osigurati buduce finansiranje. Stoga je donesena odluka da se do septembra 2000. pokrene proces otvorenog tendera koji ce omoguciti imenovanje odgovarajucih privatizacijskih savjetnika. Izbor savjetnika ce se završiti do novembra 2000. Zadatak savjetnika ce biti da, kroz otvoren i transparentan proces natjecaja, identifikuju odgovarajuce strateske investitore za svakog od BiH operatera te da sa njima pregovaraju u ime BiH vlasti o prodaji kontrolnog udjela u svakom pojedinacnom operateru. Ovi strateski investitori bi trebalo da budu kompanije sa iskustvom o upravljanju telekomunikacijskim kompanijama u drugim zemljama, te bi trebali da budu spremni da investiraju u i preuzmu upravljacku kontrolu nad operaterima telekomunikacija u Bosni i Hercegovini.
Federacija ce trebati da razjasni pitanje vlasnistva nad imovinom te razdvojiti aktivnosti koje se odnose na postu i telekomunikacije.
Ovaj zadatak ce biti realizovan prije novembra 2000.

3. Liberalizacija: fiksne usluge

U svijetu postoji konsenzus oko toga da se telekomunikacijske usluge najbolje pruzaju u konkurentnim uvjetima. Rokovi za liberalizaciju fiksnih usluga trebali bi, ipak, uzeti u obzir potrebu da se osiguraju ciljevi opcih usluga i da se omoguci privatizacija.
Stoga je odluceno da ce se konkurencija uvoditi u fazama;
A. Do 2000. Bez-zvucne usluge, kao sto je prijenos podataka i pristup Internetu U ovom trenutku, mreze za prenos podataka koje se koriste za
javne usluge su monopolizirane dok pruzaoci usluga i privatne mreze placaju izuzetno visoku cijenu iznajmljivanja linija. U cilju
promovisanja koristenja Interneta, te da bi se uklonile prepreke za efikasne poslovne komunikacije, preporucuje se da liberalizuju usluge
prenosa podataka te da se postojecim operaterima onemoguci zloupotreba monopolistickog polozaja. Pruzaoci usluga prenosa podataka i Interneta trebalo bi da budu u mogucnosti da iznajme domace i medjunarodne veze od licenciranih BiH operatera pod razumnim uvjetima. Predlozena liberalizacija iskljucuje komercijalno pruzanje IP telefonskih usluga. Regulativna agencija za telekomunikacije usvaja propis na osnovi clana 6. stav 1. (a) Zakona o telekomunikacijama da bi se izvrsila liberalizacija svih negovornih telefonskih usluga u skladu sa rezimom iz dozvole o vrsti.
B. Do kraja 2001. domace govorne telefonske usluge Po sadasnjim tarifama, domace telefonske usluge gotovo da nisu profitabilne. Liberalizacija domacih usluga nece stoga imati negativne finansijske posljedice za postojece operatere. Primarna svrha liberalizacije je da operateri usvoje komercijalnu politiku u pruzanju usluga korisnicima tako sto ce moci da rade na cijeloj teritoriji BiH. Oni bi i dalje bili obavezni da pruzaju univerzalne usluge.
Regulativna agencija za telekomunikacije usvaja propise na osnovu clana 6. stav 1. (a) Zakona o telekomunikacijama u namjeri da
liberalizuje domace usluge govorne telefonije i mreza ukljucujuci i za to potrebnu infrastrukturu, te utvrdjuje uvjete i zahtjeve koje treba
ukljuciti u dozvolu. Osim toga, i imajuci u vidu hitnu potrebu za ubrzavanjem pojave konkurencije na trzistu i za olaksavanjem toka predstojece privatizacije postojecih operatera, Regulativna agencija za telekomunikacije odmah izdaje dozvole za medjuentitetski rad postojecim operaterima fiksne telefonije da bi im dozvolila sirenje mreza i usluga na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
C. Do 2005. medjunarodne govorne telefonske usluge Uskoro ce se izdati medjunarodne dozvole operaterima navedenim
u clanu 19.1. Zakona o telekomunikacijama. Te dozvole ce sadrzavati smjernice o konkurentnom ponasanju u vezi sa medjunarodnim telefonskim uslugama. Regulatorne vlasti ce osigurati da operateri postuju ove smjernice. Liberalizacija medjunarodnih usluga je presudni korak koji ce korisnicima osigurati prednosti konkurencije. Pet godina je dovoljno vremena da se implementiraju privatizacijske strategije i da se tarife prilagode tako da budu bazirane na troskovima. Stoga bi se do 2005. mogle izdavati dodatne dozvole za pruzanje medjunarodnih usluga pod prodavacima i operaterima mreza. Kao i drugim zemljama Evrope, sposobnost operatera da ispune svoje obaveze u vezi sa opcim uslugama bile bi zagarantovane putem aranzmana o medjupovezanosti. U cilju osiguranja fer konkurencije, izdavanje dozvola za operatere i pruzaoce usluga bi trebalo obavljati na transparentan i nediskriminatorski nacin.

4. Liberalizacija: usluge mobilne telefonije

S obzirom na specificne uvjete koji vladaju u BiH, usluge mobilne radio telefonije su od posebnog znacaja u osiguranju univerzalnog pristupa javnim mrezama. Zbog toga bi sada trebalo provesti liberalizaciju usluga celularne mobilne telefonije.
Pruzanje usluga mobilne radio telefonije zahtijeva koristenje radio frekvencija. Frekvencije predstavljaju dragocjen prirodni resurs i njima
treba upravljati i adminstrirati ih sa paznjom i u najboljem interesu naroda Bosne i Hercegovine i u skladu sa cl. 3. stav 2. Zakona o telekomunikacijama i cl. 11. i 12. Propisa o telekomunikacijama. Kao rezultat toga, i u skladu sa medjunarodnom praksom, pruzanje usluga mobilne radio telefonije trebalo bi da se naplacuje u obliku jednokratnog iznosa koji predstavlja pravicnu nadoknadu za koristenje frekvencija.
Medjutim, u svjetlu predstojece privatizacije operatera u drzavnoj svojini i mogucnosti da ce narod Bosne i Hercegovine dobiti znacajnu re-kompenzaciju koja ce doci od strateskih ulagaca, operateri koji su u punom vlasnistvu drzave izuzimaju se od placanja ove jednokratne takse za dodjelu dozvole za rad u javnoj mobilnoj radio telefoniji. Ti operateri ce, medjutim, i dalje biti pod obavezom da placaju naplatu za dozvole svake godine za koristenje frekvencija i pruzanje usluga kao sto stoji u detaljima njihovih dozvola, a u skladu sa odlukom Regulativne agencije za telekomunikacije.
Kao rezultat gore navedenog, operaterima u punoj drzavnoj svojini odmah se izdaju dozvole za rad u mobilnoj radio telefoniji. Operateri sa privatnim udjelom u kapitalu dobivaju dozvolu nakon placanja naknade za izdavanje dozvole u proporciji sa udjelom privatnog kapitala. Operateri koji su u cijelosti privatna svojina mogu dobiti dozvolu za rad u mobilnoj radio telefoniji ukoliko:
a) im se stave na rasplaganje frekvencije,
b) se raspise otvoren i transparentan tender,
c) izvrse placanje odgovarajuce jednokratne naknade koja predstavlja pravicnu re-konpenzaciju za koristenje frekvencija.
Medjutim, i u namjeri da obezbijede optimalno koristenje izbora frekvencija ali i u namjeri da obezbijede potencijalnim privatnim ulagacima pravna sigurnost i predvidivost, broj operatera mobilne radio telefonije bit ce do decembra 2002. ograniceni na cetiri. Dalja liberalizacija usluga javne mobilne radio telefonije moze ovisiti u velikoj mjeri od uvodjenja alternativnih tehnologija u upotrebu. U roku od dvije godine, Regulativna agencija za telekomunikacije ce sazvati sastanak da razmatri koje nove tehnologije treba usvojiti u Bosni i Hercegovini. Ostale usluge mobilne telefonije kao GMPCS, radio pejdzing i PMR, trebalo bi liberalizovati sto je prije moguce. Osim toga i u namjeri da se maksimizira koristenje javne mreze u mobilnoj telefoniji Regulativna agencija za telekomunikacije ce obezbijediti da pretplatnici svake mobilne radio telefonske mreze mogu koristiti druge mreze kada su van svog domicilnog podrucja. Odgovarajuci uslovi ukljucuju se u dozvolu za operatere mobilne radio telefonije da bi se postigla medjuoperativnost mreza (domaci rouming na privremenoj osnovi).

5. Regulatorna koordinacija

Implementacija okvirne politike koja je izlozena u ovom dokumentu zavisit ce od efikasnosti regulatornih aranzmana za ovaj sektor. Vijece ministara ce inicirati i zavrsiti neophodne aktivnosti da bi Regulativna agencija za telekomunikacije postala potpuno operativno efikasna i da bi osigurali da Regulativna agencija za telekomunikacije ima sposobnosti za nezavisno upravljanje i ovlascenje da preduzme sve potrebne aktivnosti za postizanje cilja ove okvirne politike i moderne evropske telekomunikacijske prakse i regulative.
Vijece ministara, entitetske, kantonalne i opcinske vlade ce poduzeti takve aktivnosti koje ce osigurati ispunjavanje ciljeva ove okvirne politike i nece ni na koji nacin izdavati zakone ili djelovati u pravcu osujecenja namjera ove okrivne politike.
Podjela regulatornih odgovornosti izmedju drzavnog i entitetskih nivoa stvara potrebu za koordinacijom medju zainteresovanim tijelima. Kako bi se osigurala efikasna koordinacija politike sektora, Regulativna agencija za telekomunikacije ce sazvati godisnji forum o telekomunikacijskoj politici gdje ce se moci uporediti iskustva, razmotriti opcije za buducnost i izgraditi konsenzus o prioritetima za narednu godinu.
Pored toga, entitetski zakoni o telekomunikacijama ce biti uskladjeni sa BiH zakonom o telekomunikacijama do jula 2001.
U nekim slucajevima, kao sto su tarife, medjupovezivanje i operativni standardi za osnovne telefonske usluge, potrebna je bliza koordinacija politike izmedju drzave i entiteta.
Sto se tice tarifa i implementacije tarifne politike dogovorene u Zenevi 11. decembra 1998. (Memorandum o Tarifama za javne telefonske usluge),relevantna tijela ce preduzeti, sve potrebne mjere kako bi se tarife za osnovne javne telefonske usluge prilagodile troskovima pocev od 1999. Regulisanje tarifa ce biti bazirano na slijedecim principima:
a) Operateri ce objaviti kompletnu listu usluga koje pruzaju, cijena koje namjeravaju naplacivati i drugih uslova koji vaze za svaku pojedinacnu uslugu.
b) Tarife za telefonske usluge ne bi trebale praviti razliku izmedju pojedinacnih korisnika ili destinacija u Bosni i Hercegovini. Tamo gdje je to objektivno opravdano, operateri mogu uvesti razlicite tarife koje su prilagodjene potrebama razlicitih potrosackih skupina, kao sto su poslovni klijenti i domacinstva.
c) Ubuduce bi pri uspostavljanju tarifne kontrole trebalo ostaviti dovoljno prostora operaterima da mogu finansirati investicije potrebne za modernizaciju njihove telefonske mreze i za ispunjavanje njihove obaveze da pruzaju telefonske usluge.
d) Operateri bi trebali pripremiti racune na kojima se moze posebno identifikovati cijena svakog elementa telefonskih usluga.
e) Operateri treba da budu u mogucnosti da odrede vlastitu cijenu za svaki element telefonske usluge (instalacija, najam, cijena poziva),
koja ce podlijegati ukupnoj kontroli stope promjene tarifa ("gornja cijena" - "price cap").
f) Kao dio blizeg uskladjivanja cijena sa troskovima, i kako bi se pripremila liberalizacija pruzanja usluga, predvidjeno je da se cijene medjunarodnih i medjugradskih usluga postepeno smanjuju, da se dozvoli kompenziranje kroz rast cijena lokalnih telefonskih usluga.
g) Koristice se koeficijenti rebalansa za ogranicavanje stope po kojoj se tarife za lokalne usluge mogu povecati kako bi se zastitile ugrozene skupine.
h) Cijene domacih i medjunarodnih iznajmljenih linija ce se utvrditi na osnovu troskova, a bit ce na takvom nivou koji nece destimulirati konkurentnost.
Odluke, implementacija i monitoring procedura za regulisanje tarifa bit ce u nadleznosti entiteta. Entiteti ce informisati Regulatornu agenciju za telekomunikacije mjesec dana prije stupanja na snagu planirane izmjene cijena.
Liberalizacija telekomunikacijskih usluga zavisi od normalizacije odnosa izmedju postojecih fiksnih operatera u BiH. Konkretno, sadasnji metod svodjenja racuna za medjusobno povezani promet na principu "posiljalac zadrzava sve" treba zamijeniti sto je prije moguce metodama koje uzimaju u obzir troskove. Kada se postigne sporazum o rebalansiranju tarifa, Regulativna agencija za telekomunikacije bi trebala preuzeti inicijativu u predlaganju liste cijena i drugih komercijanih uslova za medjupovezivanje.
Regulativna agencija ze telekomunikacije ce takodjer raditi sa entitetskim tijelima na dogovoru oko jedinstvenih standarda kvaliteta telefonskih usluga za sva telefonska preduzeca u skladu sa evropskim standardima.