VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Koristeci se ovlastenjima koja su mi data clanom V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevsi u obzir clan II 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruza pomoc, kada to ocijeni neophodnim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajuci se na stav XI 2. Zakljucaka Vijeca za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijece za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme, kako je prethodno receno, “donosenjem obavezujucih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa odredjenim pitanjima, ukljucujuci (u skladu sa tackom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu obezbjedjenja implementacije Mirovnog sporazuma na citavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Konstatujuci da Federacija Bosne i Hercegovine i Republike Srpska nisu rijesile dogovorom dugorocni problem medjuentitetske linije razgranicenja izmedju Dobrinje I i Dobrinje IV u okviru Aneksa 2. Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te da u vezi s tim postoji spor;
Uzimajuci u obzir da su problemi sa kojima se, izmedju ostalog, suocavaju oni koji zele da se vrate u svoje domove u Dobrinji i dalje tako ozbiljni da mi je duznost kao Visokog predstavnika da obezbjedim rjesenje gore navedenog spora;
Imajuci u vidu pisma koja sam 8. septembra i 13. novembra 2000. godine uputio Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj nalazuci im da otpocnu proces obavezujuce arbitraze kako je to navedeno u Aneksu 5.
(Sporazuma o arbitrazi) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te cinjenicu da oni nisu ispostovali taj nalog, kojim bi se razrijesio gore navedeni spor;
Konstatujuci zatim da rjesenje gore navedenog problema nece samo imati pozitivan utjecaj na povratak stanovnika Dobrinje svojim domovima, nego ce i stvoriti pozitivan ambijent za punu implementaciju Aneksa 7. (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini koji, u clanu II. 1. apeluje na potpisnice Sporazuma da “na svojoj teritoriji stvore politicke, ekonomske i socijalne uslove povoljne za dobrovoljni povratak i neometanu reintegraciju izbjeglica i raseljenih osoba”;
Uzimajuci u obzir sve gore navedeno, donosim sljedecu:

O D L U K U

1. Provest ce se obavezujuca arbitraza izmedju Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u cilju razrjesenja spora u vezi sa medjuentitetskom linijom razgranicenja izmedju Dobrinje I i Dobrinje IV.
2. Sudija Diarmuid P. Sheridan imenuje se za jedinog arbitra za razrjesenje gore navedenog spora.
3. Pitanje o kojem arbitar treba da donese odluku jeste odgovarajuce i precizno utvrdjivanje medjuentitetske linije razgranicenja izmedju Dobrinje I i Dobrinje IV uz konsultacije sa i obavjestavanje komandanta IFOR-a (SFOR-a) te ce se smatrati da je do razgranicenja doslo “zajednickim dogovorom” a u cilju “dogovorenog prilagodjavanja”.
4. Arbitar ce, u cilju fer i nepristrasnog presudjivanja izmedju strana u sporu, uzeti u obzir slijedece:
a) liniju kako je opisana na karti iz Aneksa 2. Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (GFAP);
b) de facto liniju koja se primjenjuje nakon potpisivanja GFAP-a;
c) stavove stanovnika i raseljenih osoba i izbjeglica koje se zele vratiti u svoje predratne domove;
d) sve odluke ili presude sudova ili sudskih organa vezane za pitanje koje je predmet spora;
e) sve relevantne pravne principe i principe pravicnosti.
5. Arbitar ce definisati sva proceduralna pitanja i zahtjeve potrebne za arbitrazu.
6. Uz strane u sporu, arbitar moze traziti misljenja i odobriti prisustvo grupama i institucijama ukoliko te grupe i institucije uvjere arbitra da imaju legitiman interes u ovom pitanju.
7. Drzava Bosna i Hercegovina ima pravo da daje primjedbe i da se pojavljuje pred arbitrom, i Arbitrazna odluka ce se u sve svrhe u vezi sa Aneksom 2. GFAP-a smatrati donesenom uz saglasnost drzave Bosne i Hercegovine.
8. Organi vlasti drzave Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske ce u potpunosti saradjivati sa arbitrom i omogucit ce mu potpuni pristup svim dokumentima, kartama, teritorijama i zgradama ako arbitar odluci da one mogu biti znacajne za njegov rad.
9. Arbitrazna odluka ce prije izdavanja biti dostavljena Uredu Visokog predstavnika u cilju njenog objavljivanja u “Sluzbenom glasniku BiH” i sluzbenim glasilima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
10. Arbitrazna odluka koju donosi arbitar je konacna i obavezujuca za drzavu Bosnu i Hercegovinu, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku i smatrat ce se u sve svrhe u vezi sa clanom II Aneksa 2. GFAP-a, da je “zajednicki dogovor” i “dogovoreno prilagodjavanje” iz navedenog clana II i stava 3 ove odluke.
11. U slucaju da strane, odnosno jedna ili vise strana iz Aneksa II GFAP-a, u roku od sedam dana od dana objavljivanja kako je navedeno u stavu 9. ove odluke, ne izvrse konsultacije i obavjestavanje kako se to trazi u skladu sa clanom II navedenog Aneksa (i kako je navedeno u stavu 3. ove odluke), odmah cu preduzeti sve potrebne mjere koje one treba da preduzmu a u cilju prilagodjavanja (ukoliko je potrebno) medjuentitetske linije razgranicenja i njenoga uskladjivanja sa Arbitraznom odlukom.
Sve ove mjere koje mozda budem morao preduzeti su apsolutno obavezujuce za navedene strane.
12. Ova odluka stupa na snagu odmah i bit ce objavljena bez odlaganja u “Sluzbenom glasniku BiH” i “Sluzbenim novinama Federacije BiH” i “Sluzbenom glasniku Republike Srpske”.

Broj 84/01
5. februara 2001. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s.r.