Koristeci se ovlastima koje su mi date u clanku V aneksa 10. (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog sporazuma) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini sukladno kojem je Visoki predstavnik konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja pomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog sporazuma; i posebice uzevsi u obzir clanak II 1. (d) istog Sporazuma sukladno kojem Visoki predstavnik "pomaze, kada to Visoki predstavnik ocjeni neophodnim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme koji se pojave glede civilne provedbe";
Pozivajuci se na stavak XI. 2 Zakljucaka Vijeca za provedbu mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijece pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konacni autoritet u zemlji kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za sve probleme, kao sto je prethodno receno, "putem donosenja obvezujucih odluka, kada to Visoki predstavnik bude smatrao neophodnim," u svezi s odredjenim pitanjima ukljucujuci (sukladno podstavku (c) ovog stavka) druge mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na citavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";
Konstatirajuci da je u Deklaraciji Vijeca za provedbu mira koje se sastalo u Briselu 23. i 24. svibnja 2000. godine navedeno da "Vijece apelira na Visokog predstavnika da iskoristi svoj autoritet sukladno svom mandatu kako bi osigurao potpunu i brzu provedbu u svim sektorima civilne provedbe, ukljucujuci i uklanjanje prepreka koje stoje na putu gospodarske reforme.";
Konstatirajuci takodjer da je u pomenutoj Deklaraciji navedeno da je provodjenje odredjenih gospodarskih reformi od kriticnog znacaja, i da je pod naslovom "Omogucavanje razvitka privatnog sektora", izmedju ostalog navedeno da "za postizanje uspjeha u gospodarskom smislu i za privlacenje privatnog kapitala kako bi se nastavilo sa razvitkom, BiH treba povoljno poslovno ozracje", dok je pod naslovom "privatizacija" receno da se "Znacajan broj poduzeca u drustvenom vlasnistvu mora brzo privatizirati, a proces privatizacije mora biti transparentan i u interesu gradjana BiH";
Uzimajuci u obzir ulogu i znacaj Privatnih investicionih fondova za proces privatizacije u Bosni i Hercegovini;
Imajuci na umu da je sukladno clanku 131. Zakona o drustvima za upravljenje fondovima i investicionim fondovima odredjeno da se "Privatizacijski investicioni fond osniva u svrhu sakupljanja certifikata u procesu privatizacije i investiranja istih u dionice ili akcije poduzeca, sukladno Zakonu o privatizaciji poduzeca";
Da sukladno clanku 132. pomenutog zakona: "Akcijski kapital Privatizacijskog investicionog fonda mora iznositi najmanje 200.000.000 (dvije stotine miliona) KM";
Da se sukladno clanku 134. pomenutog zakona "Dionice Privatizacijskog investicionog fonda prodaju javnom ponudom dionica, sukladno zakonu i propisima Komisije, i iste moraju biti u potpunosti placene prije nego sto se Privatizacijski investicioni fond registrira u Sudskom registru;
Dionice Privatizacijskog investicionog fonda mogu biti placene gotovim novcem ili certifikatima iz clanka 131. ovog zakona;
Rok za placanje dionica sukladno stavku 1. ovog clanka ne moze biti duzi od tri mjeseca od dana kada je prvi put objavljen javni poziv za upis dionica":
Konstatirajuci da trenutno u Federaciji BiH postoje dva Privatizacijska investiciona fonda koji sakupljaju prijave za upis od gradjana, ali da se naislo na probleme glede sakupljanja minimalnog iznosa odredjenog sukladno clanku 132. prethodno pomenutog Zakona;
Primjecujuci da je Komisija za vrijednosne papire FBiH objavila odluku da nedjelje i blagdani budu iskljuceni iz gore narecenog perioda od tri mjeseca sto za rezutata ima cinjenicu da ce rok vezan za prvi Privatizacijski investicioni fond koji je poceo sa upisom dionica, isteci 19. kolovoza 2000. god;
Imajuci na umu da je Agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine znatno odgodila objavljivanje spiska akcijskog kapitala u kojem se detaljno navodi iznos akcijskog kapitala koji ce se prodati putem javne ponude dionica za svako drustvo koje podlijeze provatizaciji te da su izgledi da prvi Privatizacijski investicioni fond sakupi svoj zakonom zahtijevani minimum od 200.000.000 KM do 19. kolovoza 2000. godine slabi;
Nadalje konstatirajuci da bez potpunog razumijevanja raspolozivih investicionih opcija gradjani koji imaju certifikate za privatizaciju nisu u mogucnosti da donesu upucene odluke o tome kako da na najbolji nacin upotrijebe svoje certifikate;
Zakljucujuci da je propust da se spisak akcijskog kapitala, kako je prethodno pomenuto, objavi blagovremeno bio znacajan cimbenik koji je doprinio nespremnosti gradjana BiH da se upisu u prvi Privatizacijski investicioni fond;
Nadalje zakljucujuci da je u cilju potpomaganja procesa privatizacije od sustinskog znacaja da se rok Privatizacijskog investicionog fonda za upis dionica produzi kao sto to trenutno odredjuje clanak 134. pomenutog zakona; te da bi se stoga pomenuti zakon trebao dopuniti i izmjeniti brisanjem clanka 134. stavak 3., tako da bi potom Komisija za vrijednosne papire FBiH bila slobodna da donosi propise koji reguliraju rok za upis i uplatu u Privatizacijski investicioni fond sukladno clanku 134., stavak 1. pomenutog zakona.
Razmotrivsi, imajuci na umu i konstatirajuci sve prethodno pomenute stvari, ovim donosim slijedecu

O D L U K U
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
DRUSTVIMA ZA UPRAVLJANJE FONDOVIMA I
INVESTICIONIM FONDOVIMA

Zakon o drustvima za upravljanje fondovima i investicionim fondovima, objavljen u "Sluzbenim novinama Federacije BiH", br. 41/98 i 36/99 se ovom odlukom mijenja tako sto se brise clanak 134. stavak 3.
U svim drugim aspektima Zakon o drustvima za upravljanje fondovima i investicionim fondovima ostaje nepromijenjen.
Ova odluka stupa na snagu kao zakon 18. kolovoza 2000. god. i bit ce odmah objavljena u "Sluzbenom glasniku BiH" i u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".

Broj 36/00
18. kolovoza 2000. godine
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, v.r.